subota, 1. studenoga 2014.

Budimpešta u 4 dana - šta posjetiti? (Dan 4)

Za kraj našeg boravka u mađarskoj prijestonici, Budimpešta nas je nagradila predivnim sunčanim danom. Napokon smo mogli skinuti jakne i prošetati u majicama kratkih rukava. Nakon što smo se odjavili iz hotela i ostavili stvari u automobil, uhvatili smo autobus do centra grada. Taj dan smo imali u planu da konačno obiđemo Margitino ostrvo po dnevnoj svjetlosti. Provrzmali smo se kroz Vaci ulicu, pojeli Qurrito u KFC-u (na koji smo se u Budimpešti navukli), a zatim nastavili pohod na grad.



Ne mogu se precizno sjetiti zašto i kako, ali sjeli smo u neki bus koji nas je umjesto na Margitino ostrvo odvezao na potpuno drugu stranu. Kada smo vidjeli da ćemo se previše udaljiti od cilja, sišli smo na jednoj od stanica i najzad se obreli s druge strane budimskog dvorca. Iako prvobitno nismo imali u planu njegov obilazak, put nas je naveo do tamo. Popeli smo se stepenicama i ušli unutra, gdje nas je dočekao neki starac koji je naplaćivao korištenje lifta kojim se moglo spustiti nekoliko nivoa niže i na taj način dospjeti u dvorište sa druge strane dvorca, koje gleda na Peštu.


Platili smo mu „ulaznice“ i ušli u lift, te nakon kraće vožnje završili u još jednom od hodnika koji je vodio na prostranu terasu dvorca. Prvi dvorac na ovom mjestu dao je izgraditi kralj Bela IV još u 13. vijeku. Žigmund Luksemburški je značajno proširio i utvrdio dvorac. U njegovo vrijeme dvorac je bio vjerovatno i najveće gotičko zdanje srednjeg vijeka. Tokom osmanske vladavine dvorac je služio kao oružarnica i štala, što je dovelo do njegovog propadanja. 1686. dvorac je uništen, a preostali dijelovi su izgorjeli. Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva na njegovom je mjestu izgradio malu baroknu palatu, koju je kasnije proširio kraljević Antal Grasalković. Dvorac je polovinom 1849. ponovo zapaljen u sukobu mađarske revolucionarne vojske sa kraljevskom vojskom, a obnova je trajala od 1850. do 1856.


Nakon Prvog svjetskog rata, dvorac je postao rezidencija mađarskog regenta Miklosa Horthyja, sve do kraja Drugog svjetskog rata. Krajem Drugog svjetskog rata dvorac je pretrpio značajna oštećenja, budući da je bio posljednje uporište Sila Osovine. Tokom komunizma, dvorac je bio napušten i pretvoren u muzej. Međutim, to je dovelo do njegovog daljeg propadanja. Više puta je obnavljan, kako izvana, tako i iznutra, a od 1987. se nalazi na listi UNESCO-ove kulturne baštine. U prostorijama dvorca su danas smješteni Istorijski muzej Budimpešte, Mađarska nacionalna galerija i Nacionalna biblioteka Mađarske.


U zapadnom dvorištu dvorca nalazi se poznata Matijina fontana, koja prikazuje kralja Matiju Korvina sa skupinom lovaca u lovu na jelene. Fontana predstavlja vjerovatno najfotografisaniji objekat u sklopu dvorca. Na Dunavskoj terasi nalaze se još i konjanička skulptura Eugena Savojskog iz 1900. godine, statua Krotitelj konja iz 1901., i ptica Turul na neobaroknom postolju iz 1905.



Dvorac je povezan sa kružnim tokom pored Lančanog mosta putem uspinjače, međutim, mi smo se odlučili spustiti stepenicama. Prošli smo pokraj kalvinističke crkve koje je, sudeći po skelama na tornju, bila u fazi restauracije, a zatim na stanici u blizini crkve svete Ane uhvatili novi autobus da brže stignemo na ostrvo. Taj dan nam očito nije bio pogodan što se tiče prevoza, jer je i ovaj autobus vodio mimo ostrva. Sišli smo na jednoj od stanica, bivajući prinuđeni da se vraćamo nazad pješke.




Kada smo najzad, preko mosta s kojim je povezano, stigli na ostrvo dočekao nas je prizor velike fontane koju prošli put nismo vidjeli jer je bila noć. Brojni turisti i lokalci su iskoristili prelijep dan da se prošetaju ostrvom. Zaputili smo se desnom stazom, uživajući u sjenama izlistalog drveća. Odlučili smo napraviti kraću pauzu, te smo sjeli i uživali na klupi ispod procvjetalog kestena.



Već sam u jednom od prethodnih postova o Budimpešti spomenuo kako je ostrvo dobilo ime, pa ću sada umjesto toga spomenuti neke od atrakcija koje se nalaze na njemu. Negdje otprilike u sredini ostrva nalazi se interesantan vodotoranj izgrađen 1911. u modernističkom stilu, sa svrhom da opskrbljuje vodom stanovnike i ugostiteljske objekte na ostrvu. Od 2012. je otvoren za posjete, omogućujući vam da uživate u predivnom pogledu na samo ostrvo, budimska brda i grad.



Osim vodotornja, na ostrvu se nalaze i Palatinus kupatila, koja uključuju bazene sa termalnom vodom, tobogane i bazene sa talasima. Budući da smo mi boravili u Budimpešti u aprilu, mislim da bazeni nisu bili u funkciji ili barem ja nisam obratio pažnju. Nedaleko od kupatila se nalaze ostaci franjevačke crkve, kao i dominikanskog manastira u kome je boravila Margita, kćerka kralja Bele IV.



Posljednja stanica na ostrvu nam je bio japanski vrt, predivno uređeno mjesto koje je odisalo spokojem. Smjestili smo se pokraj ribnjaka sa fontanom i uživali u slapovima i okolnom zelenilu. U blizini japanskog vrta se nalazi i prelijep ružičnjak, te su oba mjesta svakako vrijedna posjete. Nakon uživanja u čarima ostrva, odlučili smo krenuti nazad, jer nas je prije povratka kući čekala još i posjeta Tropikarijumu.



Moja preporuka vam je da se sa ostrva vraćate istim putem kojim ste i došli. Mi nismo željeli da ponavljamo rutu, pa smo se zaputili preko mosta na drugom kraju ostrva, nedaleko od japanskog vrta. Prešavši most, skrenuli smo za promjenu lijevo (prilikom prve posjete smo skrenuli desno i hvatali prevoz za parlament – ono kad smo morali platiti kartu), što nije bila najpametnija ideja. Sišli smo s mosta i naišli na malo autobusko stajalište. Ispostavilo se da to mjesto i nije baš prometno, tako da smo dobar dio puta prešli pješke budimskom stranom prije nego što smo našli metro stanicu. Pošteno smo se iscimali kako bismo stigli u centar, odakle smo dalje ganjali prevoz za hotel.



Iako je posjeta Tropikarijumu bila sastavni dio našeg posljednjeg dana boravka u Budimpešti, o tome neću pisati ovdje, nego u posebnom postu, kako bih vam detaljnije objasnio šta vas tamo očekuje. Umjesto toga, iskoristiću priliku da saberem utiske i kažem da je posjeta Budimpešti nadišla moja očekivanja i da se radi o zaista fantastičnoj i sadržajnoj destinaciji koju možete posjetiti čak i ako nemate veliki budžet. Iskoristite prve sunčane dane i zaputite se u svoju vlastitu avanturu po prijestonici Mađarske.

Budimpešta - Dan 1     Budimpešta - Dan 2     Budimpešta - Dan 3

4 komentara:

  1. Sve super, minus za hranjenje u KFC i sličnim mjestima s obzirom da Budimpešta nije skupa.

    OdgovoriIzbriši
  2. Shvatam šta želiš reći, ali stvar je u tome što imam podužu listu sastojaka koje ne volim da vidim ni u tragovima u hrani, tako da mi eksperimentisanje sa lokalnom kuhinjom nije drago, jer u većini slučajeva ne budem zadovoljan ishodom. Fast food uglavnom ne jedem kod kuće, tako da ga poželim, pa mi na putovanjima gdje sam stalno u pokretu to dođe praktično, jer ne moram čekati pola sata da mi donesu jelo.

    OdgovoriIzbriši
  3. Sjajan putopis Putniče! Hvala na svim informacijama. Koristiće mi za sutrašnje putovanje :) - na 1 dan doduše, tako da moram da odaberem nešto?! Par mesta... unapred zahvalna za sve predloge :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je da ti se dopada. Ako moraš da biraš, obavezno Ribarska tvrđava i onaj dio oko parlamenta i bazilika Sv Stjepana. Možeš posjetiti i Trg heroja i obližnji dvorac ako imaš vremena.

      Izbriši