Vodič kroz Veliko Trnovo, Bugarska - šta posjetiti?

rujna 13, 2018
Ne znam da li postoji neki Marfijev zakon koji se odnosi na putovanja, ali u mojoj verziji bi on glasio ovako – što je veća želja da negdje otputujem, okolnosti će se posložiti tako da mi maksimalno otežaju odlazak. Ni ovo ljeto nije bilo izuzetak, pa su mi se u poslovnom i privatnom životu naprasno počele dešavati različite stvari, a slijed događaja je postao takav da sam nekoliko puta pogledao u nebo i pomislio da l' se onaj gore zeza sa mnom. Ipak, potreba za odmorom i želja za putovanjem su nadjačale sve druge sile ovog svijeta, pa sam nakon brojnih komplikacija i višestrukog mijenjanja destinacije uspio da organizujem put u Bugarsku.

Arhitektura Velikog Trnova

Iako mi je izležavanje i ljenčarenje na plaži bilo prijeko potrebno, morao sam priznati sebi da takav koncept putovanja odavno nije za mene i da ne mogu dugo boraviti na jednom mjestu. Na kraju sam napravio kompromis i nadogradio tipično ljetovanje dodatnim maratonskim šetnjama po gradovima, koji su planirani za sam početak i kraj odmora. Na taj način smo htjeli dodatno skratiti dionice puta koje je trebalo preći do obale Crnog mora. S obzirom da sam u Sofiji bio već dva puta, ona je ovaj put izostavljena iz programa putovanja (što me nije spriječilo da u povratku nakratko svratim u nju), a prvo odredište nam je bilo Veliko Trnovo, grad na sjeveru Bugarske.

Bulevar nezavisnosti

Uprkos tome što sa svojih 70-ak hiljada stanovnika ne spada ni u red deset najvećih gradova u državi, Veliko Trnovo je značajno iz razloga što se u njemu nekada nalazila prijestonica Drugog bugarskog carstva. U srednjem vijeku, bilo je duhovno i kulturno središte Bugarske, a njegov procvat traje sve do dolaska Osmanlija, kada grad počinje da stagnira. Nakon što je ruski general Josif Vladimirovič Gurko oslobodio Trnovo od viševijekovne osmanske vlasti, 1878. godine osnovana je Kneževina Bugarska, sa Trnovom kao glavnim gradom. Već naredne godine donesen je prvi bugarski Ustav (Trnovski ustav), prema kojem je prijestonica preseljena u Sofiju. 1965. godine grad je preimenovan iz Trnovo u Veliko Trnovo. Danas je ovo jedan od nekolicine bugarskih gradova sa rastućom populacijom i destinacija koju iz godine u godinu otkriva sve veći broj turista, među kojima i ja.


Orijentalna arhitektura u Ulici general Gurko

Veliko Trnovo je udaljeno 222 km od Sofije, a magistralni put koji vodi do njega kreće se uglavnom kroz monotone ravničarske i blago brdovite krajeve. Moram priznati da sam bio iznenađen slabom gustinom naseljenosti dok sam se vozio kroz Bugarsku, jer osim par sela sa nekoliko destina trošnih kuća, drugih znakova života van gradova nije bilo. Na odredište smo stigli u kasno poslijepodne, a dodatni sat smo izgubili zbog vremenske razlike, tako da nisam mnogo okolišao, nego sam se zaputio pravac u grad kako bih maksimalno iskoristio vrijeme tamo, jer sam već sutra u podne trebao krenuti za Varnu.


Ulica general Gurko

Stari dio grada je podignut na tri brda: Carevec, Trapezica i Sveta gora, između kojih meandira rijeka Jantra, zbog čega je i arhitektura Velikog Trnova sačinjena uglavnom od niza kuća načičkanih u nekoliko nivoa, nalik terasastim rižinim poljima u jugoistočnoj Aziji. Obilazak sam započeo posjetom Ulici general Gurko, nazvanoj po gorepomenutom Rusu koji je oslobodio Veliko Trnovo od okupatora. Ovdje se ponajviše može osjetiti orijentalni duh grada, sa raskošnim kućama kakve je uglavnom još moguće vidjeti u Bosni i Hercegovini. Najznačajnija među njima je Sarafkina kuća iz 19. vijeka, u kojoj je danas smješten etnografski muzej. Odavde se pruža pogled na rijeku obraslu gustom vegetacijom i spomenik posvećen vladarima iz dinastije Asen.


Katedrala rođenja Bogorodičinog

Prepustio sam se lutanju kroz skrovite velikotrnovačke ulice, praćen pogledima mačaka koje su povremeno iskrsavale iz obližnjih avlija. Usput sam naišao na kamenu Crkvu Sv. Konstantina i Elene, koja je znamenita po tome što je imala rotirajuća prednja dva stuba izgrađena od drveta i na taj način se štitila od zemljotresa. Godinu dana prije razornog zemljotresa iz 1913. godine, stubovi su se zaglavili, a 80-ih godina prošlog vijeka su uklonjeni, nakon čega je crkva zatvorena zbog restauracije i u tom statusu je ostala do danas. 


Tvrđava Carevec

Najstarije funkcionalne crkve u gradu datiraju iz 19. vijeka kada je sultan dozvolio pravoslavnim vjernicima da ponovo izgrade svoje hramove, a među najznačajnijima je Crkva Sv. Nikolaja, do koje nisam uspio stići zbog brojnih radova koji su se odvijali u njenom okruženju. Jedna od najvećih i najistaknutijih crkava koje krase panoramu Velikog Trnova je Katedralni hram rođenja Bogorodičinog, smješten na uzvišenju nasuprot brdima Trapezica i Carevec. Sagrađena je u prvoj polovini 20. vijeka, nakon što je prethodna katedrala stradala u zemljotresu. Unutrašnjost krase freske koje osim uobičajenih hrišćanskih motiva prikazuju bugarsko prihvatanje hrišćanstva u 9. vijeku i izgnanstvo posljednjeg trnovačkog patrijarha nakon osmanske okupacije.


Crkva svetih četrdeset mučenika sevastijskih

Nastavio sam šetnju u pravcu tvrđave Carevec, koju zatičem zaključanu, pa posjetu odlažem za sutrašnji dan. Posljednje tračke dnevne svjetlosti sam iskoristio da razgledam još nekolicinu crkava, kao što su Crkva Svetih četrdeset mučenika, Crkva uspenja Bogorodičinog i Crkva Svetog Dimitrija Solunskog. Crkva Svetih četrdeset mučenika sevastijskih je spomenik od izuzetnog značaja za bugarsku istoriju jer je u njoj knez Ferdinand 1908. godine proglasio nezavisnost Bugarske. Ovdje je sahranjeno nekoliko bugarskih careva i carica, kao i Sveti Sava koji je ovdje preminuo nakon hodočašća po Svetoj zemlji. Njegove mošti su kasnije prenesene u manastir Mileševu u Srbiji.


Crkva Svetog Dimitrija Solunskog

Crkva Svetog Dimitrija Solunskog je srednjovijekovna crkva smještena u dijelu grada koji nosi naziv Asenova mahala, a do tamo se stiže preko Vladiškog mosta, izgrađenog u potpunosti od drveta. Ova crkva mi se posebno dopala jer me je izgledom podsjetila na ohridske crkve. Stradala je u zemljotresu 1913., nakon čega je obnovljena potkraj prošlog vijeka, po uzoru na druge crkve iz istog perioda, a na osnovu sačuvanih ostataka. Uživajući u obilasku grada, potpuno sam zaboravio zamijeniti eure u bugarske leve, pa sam noć dočekao gladan i bez dinara. Jedina mjenjačnica koju sam vidio u centru je već bila zatvorena, a da stvar bude gora, aparat u trgovini mi je odbio karticu. Identičan scenarij se desio i prijatelju koji ima račun u istoj banci, a ostatak ekipe je nosio samo gotovinu. Na kraju smo za večeru imali ostatke čipsa i vodu koji su nam preostali od puta.


Pogled na tvrđavu Carevec sa Vladiškog mosta

Narednog jutra sam poranio kako bih obišao ono što mi je preostalo i napravio fotografije bez suvišnih ljudi koji mi non-stop upadaju u kadar. Ponovo sam prošao kroz ulicu General Gurko, koja je još uvijek bila uspavana, a zatim se prepustio nasumičnom lutanju tajnovitim uličicama Velikog Trnova. Nisam imao mnogo sreće sa fotografisanjem zbog lošeg položaja sunca, pa sam umjesto toga odlučio preći na drugu obalu i razgledati pažljivije grandiozni spomenik posvećen vladarima dinastije Asen, podignut u cilju obilježavanja 800. godišnjice proglašenja Trnova prijestonicom. Spomenik prikazuje prva četiri vladara iz dinastije Asen (Asen, Petar, Kalojan i Ivan Asen II), koji su uspostavili i vladali srednjovijekovnom bugarskom državom. Odmah iza spomenika se nalazi ogromno zdanje umjetničke galerije „Boris Denev“ u kojoj možete vidjeti radove brojnih bugarskih slikara.


Spomenik podignut u čast careva dinastije Asen

Uskoro su mi se pridružili i prijatelji, pa smo se zaputili ka Bulevaru nezavisnosti, gdje je na nekoliko desetina metara udaljenosti od spomenika Majci Bugarske smještena mjenjačnica. Razmjenili smo novac (1 EUR = 1,94 LEV) i na brzinu doručkovali u nekom restoranu brze hrane, a potom se zaputili u Samovodsku čaršiju. Riječ je o etnografskom kompleksu koji je zadržao duh renesanse i tradicije Trnova iz druge polovine 19. vijeka, kada se ovdje nalazio ekonomski centar grada. Danas su tu smještene uglavnom zanatske radnje i suvenirnice, kao i muzej-galerija han Hadži Nikoli, te zgrada stare pošte. Samovodska čaršija je dio grada koji ne smijete propustiti ako se zateknete u Velikom Trnovu, a podjednako će vas oduševiti i sporedne ulice sa očuvanim tradicionalnim kućama ukrašenim cvijećem.


Samovodska čaršija rano ujutro

Nakon prolaska kroz još uvijek uspavanu čaršiju, zaputili smo se ka tvrđavi dok su nam usput pažnju privlačili brojni reljefi i murali koje smo uočavali na zgradama iz novije istorije grada. Ukupan utisak su pomalo kvarile raskopane, prašnjave ulice koje su se nalazile usred rekonstrukcije, ali vjerujem da će slika grada biti mnogo reprezentativnija kada se radovi napokon okončaju. Bugari, baš kao i mi, izgleda imaju običaj da ovakve stvari rade usred turističke sezone. Stigavši do tvrđave, kupili smo ulaznice (cijena za odraslu osobu 6 leva) i prošavši kroz ulaznu kapiju zakoračili u vremeplov bugarske istorije. 


Pogled kroz ulaznu kapiju tvrđave Carevec na Veliko Trnovo

Srednjovijekovna tvrđava Carevec je smještena na istoimenom brdu i služila je kao glavna utvrda Drugog bugarskog carstva. Pored vanjskih bedema utvrde, unutrašnjost kompleksa čine i druge građevine kao što su kraljevska palata, Balduinova kula i patrijaršijska katedrala „Sveto vaznesenje Gospodnje“. Balduinova kula je rekonstruisana po uzoru na kulu tvrđave Červen nedaleko od grada Ruse na sjeveru Bugarske, a dobila je naziv po latinskom caru Balduinu I, koji je ovdje umro kao zarobljenik cara Kalojana. Najvišu tačku tvrđave zauzima katedrala sagrađena na temeljima rane bizantijske bazilike. Rekonstruisana je 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada je otvorena za posjetioce, ali se više nije koristila za vjerske obrede.

Unutrašnjost tvrđave Carevec

Posebna atrakcija tvrđave Carevec je audiovizuelna predstava sa svjetlosnim i zvučnim efektima koja se održava svakog vikenda u ljetnoj sezoni, kao i tokom značajnijih praznika. Predstava počinje u 19:30 i traje 15 minuta, a s obzirom da sam se ja u Velikom Trnovu zadesio tokom radnog dana, nisam bio u prilici da uživam u ovom performansu. Ako ste ljubitelji muzeja, nemojte propustiti Arheološki muzej (ul. Ivanka Boteva), muzej i galeriju Hadži Nikoli, te Sarafkinu kuću. Za obilazak Velikog Trnova su dovoljna dva dana, ali s obzirom da se u okolini grada nalaze i drugi zanimljivi lokaliteti koje vrijedi vidjeti, dodatnih dan ili dva neće škoditi.


Pogled na Sarafkinu kuću i Crkvu Sv. Konstantina i Elene

Od izleta iz Velikog Trnova predlažem posjetu selu Arbanasi, koje karakterišu bogata istorija i arhitektura, sa crkvama i manastirima iz perioda bugarske nacionalne renesanse (17. i 18. vijek). Drugi izlet koji možete realizovati je posjeta predivnom Manastiru Svetog Preobraženja, udaljenom 20-ak minuta vožnje od Velikog Trnova. Iako je manastir ustanovljen u 14. vijeku, svi današnji objekti datiraju iz 19. vijeka, a odlikuje ih jedinstvena arhitektura kakvu nije moguće vidjeti u drugim bugarskim manastirima. Treća mogućnost za izlet je obilazak ostataka rimskog i ranobizantijskog grada po imenu Nikopolis ad Istrum, smještenih u selu Nikjup. Grad je utemeljio car Trajan 106. godine i postojao je sve dok ga nisu uništili Atilini Huni 447. godine. Ljubitelji vina mogu posjetiti i neku od okolnih vinarija.


Spomenik majka Bugarske

Krajnji utisak o Velikom Trnovu je da se radi o veoma interesantnom gradiću sa jakim orijentalnim prizvukom i bogatom istorijom, koji će svakom istinskom ljubitelju putovanja i kulturno-istorijskih spomenika moći da ponudi sadržajan boravak. Moj savjet je da putovanje realizujete tokom toplijeg vremena, jer mislim da zimski mjeseci nisu baš gostoljubivi u ovim krajevima, a i konfiguracija grada je takva da ne biste željeli da ga obilazite po kiši ili snijegu. Takođe, preporučujem da posjetu prolongirate do 2019. godine, kako biste izbjegli rekonstrukciju gradskih ulica koja je u toku. Nadam se da ste uživali u putopisu, a ako vam se dopao pozivam vas da pročitate i moje utiske iz Varne, Nesebara i Plovdiva, koje ću linkovati ovdje kada budu napisani.

3 komentara:

  1. Bilo je lepo podsetiti se Velikog Trnova posle šest godina od kada sam ga posetio,samo u suprotnom pravcu od tvog, kada sam išao od Varne prema Sofiji. Radujem se svakom tvom novom putopisu jer znam da ćeš nam ga predstaviti u najboljem svetlu. Ono što me interesuje je da li je bilo možda da se kupe keramički magneti? Veliko Trnovo je jedan od retkih gradova koje sam posetio a u kome nisam uspeo da kupim magnetić.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I moj prvobitni plan je bio da pravim obrnut krug, tj. da krenem od Plovdiva, a završim sa Velikim Trnovom, ali sam izračunao da bih tako imao manje vremena za Varnu ili Trnovo. Imaju da se kupe magneti, ako misliš na one reljefne. Pošto i sam skupljam magnete i to baš tu vrstu, uspio sam probrati nešto, iako ponuda nije prebogata. Uglavnom su oni sa slikom kojih se grozim, ali ima i ovih drugih, a suvenirnica ne manjka.

      Izbriši
  2. Great landscape capture . Please tell something about my capture on my blog.

    OdgovoriIzbriši

Pokreće Blogger.