četvrtak, 22. prosinca 2016.

Prvi put u Americi - moje iskustvo

Današnjim postom na blogu zpočinjem priču o svom najdužem i najambicioznijem putovanju do sada. Kada je u pitanju posjeta Sjedinjenim Američkim Državama, kod mene je uvijek postojala želja, ali ona nikada nije bila dovoljno jaka da bih pristupio realizaciji te ideje. Proteklih pet godina sam proputovao veliki broj evropskih zemalja, a stigao sam i do Afrike i Azije. U međuvremenu sam naučio mnogo toga, od snalaženja po aerodromima, gradskim prevozima, komuniciranja sa strancima, pa do samostalnog razgledanja inostranih gradova. 



S prvim zaposlenjem i paralelnim nastavkom školovanja, izgledi za putovanje u Ameriku su se višestruko smanjili, jer su se stvari prosto odvijale tako da je bilo nemoguće uskladiti slobodno vrijeme i raspoloživi novac. Nakon višegodišnjeg rintanja pod kojekakvim robovlasničkim vrstama ugovora, u 2016. sam najzad dobio pravi godišnji odmor, finansije su takođe bile na mojoj strani, a činjenica da sam dosad realizovao najveći broj prioritetnih destinacija, dala je Sjedinjenim Američkim Državama šansu.

Kako sam dobio vizu?


Ne planiram detaljno da objašnjavam kako doći do američke vize, jer ovo nije priča o tome. Ipak, pokušaću u narednim redovima ukratko da vam opišem svoje iskustvo i dam par korisnih savjeta. Prva stvar koju treba da uradite jeste da posjetite web stranicu američke ambasade u vašoj zemlji, jer tu ćete naći apsolutno sve potrebne informacije i uputstva kako podnijeti zahtjev za vizu. Neophodno je samo da budete skoncentrisani i pažljivo čitate šta piše. Postoji nekoliko ključnih stvari koje treba obaviti.

Popunjavanje online obrazaca podrazumijeva pregršt informacija koje treba da date o sebi, počevši od ličnih podataka, obrazovanja, dosadašnjih zaposlenja, država u koje ste putovali, pa do odgovaranja na listu nebuloznih pitanja koja se odnose na terorizam i ilegalne aktivnosti. Treba takođe da imate spremnu elektronsku verziju fotografije za vizu (naglasite fotografu da se slikate za američku vizu), budući da ćete je u jednom momentu morati priložiti uz obrazac koji popunjavate. Obrazac ne morate nužno popuniti odjedanput, nego možete snimiti vaš napredak i nastaviti kasnije uz kód koji vam oni dodijele. Većina informacija na sajtu je dostupna na vašem lokalnom jeziku.

Nakon što popunite obrazac, neophodno je da po tačno navedenoj proceduri koju vam na sajtu daju, u banci uplatite taksu za izdavanje viza. Ona vam neće biti refundirana u slučaju da ne dobijete vizu. Nakon što zaprime dokaz o vašoj uplati, možete nastaviti proceduru aplikacije za vizu i zakazati razgovor u nekom od ponuđenih termina na web stranici.


Da li ćete dobiti vizu ili ne zavisi isključivo od jedne stvari – morate im pružiti dovoljno argumenata i dokaza da ne želite trajno ostati u Sjedinjenim Američkim Državama. Konačan ishod zavisi od utiska koji ostavite na konzularnog radnika koji obavlja razgovor s vama. Naravno, prije razgovora oni dobro pročešljaju vašu biografiju i ostale podatke koje ste naveli u prijavnom obrascu. Kao dobra pretpostavka za to da ćete se vratiti u svoju zemlju mogu poslužiti činjenice da ste student koji iza sebe ima dosta položenih ispita, ako imate stalno zaposlenje ili ako imate supružnika ili djecu koji ne putuju s vama. Ipak, ništa od navedenog vam nije sigurna garancija da ćete dobiti vizu.

Veoma je važno da budete iskreni i da dajete tačne informacije, jer prije svega, oni su u stanju da provjere većinu toga što im napišete u aplikaciji, a prilično su obučeni i da vas provale ako muljate. Sa sobom možete ponijeti i potvrdu sa posla ili fakulteta i izvod deviznog računa, kako biste dokazali svoju vezu sa matičnom zemljom, odnosno u slučaju deviznog računa, da ste u mogućnosti da finansirate svoje putovanje. Te potvrde vam obično ne traže na uvid, ali se može desiti da vam zatrebaju i treba ih imati kao dodatnu sigurnost. Meni je dosta pomogla i činjenica što sam mnogo putovao i uvijek se vraćao nazad u svoju zemlju, a kao dodatni dokaz sam upotrijebio i ovaj blog, gdje su sva moja putovanja dokumentovana. S druge strane, djevojku koja je imala intervju prije mene su odbili, iako je navela da voli da putuje, jer su prepoznali lažni entuzijazam kakav obično pokušavamo da prodamo na razgovorima za posao kada koristimo floskule tipa "timski sam igrač" i sl.

Razgovor u principu ne traje dugo, oko 15-ak minuta i na licu mjesta sam saznao da mi je viza odobrena. Bilo mi je izuzetno drago, ne samo zbog toga što sam dobio zeleno svjetlo za put u Ameriku, nego i zbog toga što sam dobio potvrdu da sam podoban za ulazak u Sjedinjene Američke Države, naročito nakon što sam bio svjedok odbijenica koje su prethodile mom razgovoru. Rečeno mi je da pasoš sa vizom mogu preuzeti za tri dana, a budući da ne živim u Sarajevu, gdje sam bio na razgovoru, izabrao sam opciju da mi se pasoš dostavi u Tuzlu, koja mi je fizički najbliža. Građani Bosne i Hercegovine imaju mogućnost preuzimanja pasoša u Sarajevu, Banja Luci i Tuzli (možda čak i Mostaru, nisam siguran).

Kupovina karte i dolazak u Sjedinjene Američke Države


Budući da sam putovao u Los Anđeles, kupio sam avionsku kartu sa polaskom iz Beograda i presjedanjem u Dizelfdorfu. Cijena karte je iznosila 537 eura, što je izuzetno povoljno za Ameriku, a let je realizovan u kooperaciji kompanija Air Serbia i Air Berlin. Pauza između letova je u putu iznosila 4 sata, a u povratku čak 9, što meni lično nije smetalo jer je u pitanju bila dnevna pauza koju sam iskoristio da posjetim i Dizeldorf. Posebna napomena je da sa sobom uvijek imate adresu odredišta na koje putujete, jer vas bez toga neće htjeti čekirati na let za SAD.

Za svoj prvi prekookeanski let mogu reći da je bio odlično iskustvo. Budući da smo tokom cijelog leta imali dnevnu svjetlost, protokol u avionu je bio nešto drugačiji u odnosu na noćne letove, pa je tako recimo hrana služena dosta češće. Kvalitet avionske hrane generalno nije na vrhunskom nivou, ali u svakom slučaju čak ni ovako izbirljive osobe poput mene neće ostati gladne. Vrijeme sam ubio gledanjem filmova, kojih ima pristojan izbor, a činjenica da je avion bio poluprazan je obezbjedila viši nivo komfora, pa sam tako bio sretnik koji je imao četiri spojena sjedišta samo za sebe.

Negdje pred kraj leta su nam podijelili imigracione kartone koje smo trebali popuniti i sačuvati kod sebe. U Sjedinjene Američke Države sam stigao mnogo odmorniji nego što sam očekivao, a jedino što me je pomalo brinulo jeste sav taj protokol na ulasku, budući da su me oni koji su putovali prije mene malo isprepadali rigoroznošću kontrole. Ako ne znate šta vam je činiti na aerodromu, uvijek je dobra ideja da pratite ostale putnike. Za razliku od drugih država u kojima sam bio, pri dolasku u Sjedinjene Američke Države, prva stvar koju sam morao učiniti jeste odlazak do automata koji pomalo podsjeća na bankomat, gdje sam morao izvršiti registraciju.


Stvar je u tome da prateći instrukcije na ekranu, koje su dostupne na nekoliko jezika (ali ne i na našem) unesete određene podatke o sebi i odgovorite na nekolicinu pitanja. Aparat će vam skenirati prste i slikati vas, a posljednji korak je da popunjeni obrazac odštampate i onda s tim papirićem idete na pasošku kontrolu. Službenik na pasoškoj kontroli me je pitao kojim povodom dolazim u SAD i koliko ostajem, a zatim mi udario pečat sa odobrenjem boravka od šest mjeseci. U tom momentu sam doslovno bio slobodan i šokiran činjenicom da me nisu istresali iz gaća i postavljali mi hiljadu pitanja.

Silne procedure kojima su me prepadali, skeniranja i ostalo su izostali. Jednostavno sam pokupio svoj prtljag, a zatim na izlasku predao papir koji mi je automat ranije odštampao. Formular koji sam popunio u avionu mi apsolutno niko nije zatražio do kraja boravka u Sjedinjenim Državama. Boravak nisam morao nigdje dodatno prijavljivati, niti se javljati u policijsku stanicu. Što se tiče povratka sa istog aerodroma, predlažem vam da poranite više nego inače, jer je na pasoškoj kontroli velika gužva i tek po izlasku iz SAD-a prolazite kroz čuvenu kapsulu u kojoj vas skeniraju. Ovdje ću ujedno i završiti ovaj post, a u nastavku očekujte priče iz Kalifornije koje ću linkovati na kraju ovog teksta po redoslijedu njihovog nastanka. 

Vodič kroz Kaliforniju (I dio): Newport Beach & Laguna Beach
Vodič kroz Kaliforniju (II dio): Sequoia & King's Canyon nacionalni park
Vodič kroz Kaliforniju (III dio): Nacionalni park Yosemite
Vodič kroz Kaliforniju (IV dio): Mammoth Lakes, Mono Lake & Bodie State Park
Vodič kroz Kaliforniju (V dio): Jezero Tahoe
Vodič kroz Kaliforniju (VI dio): San Francisco
Vodič kroz Kaliforniju (VII dio): Big Sur
Vodič kroz Kaliforniju (VIII dio): Santa Barbara
Vodič kroz Kaliforniju (IX dio): Los Angeles

utorak, 13. prosinca 2016.

Novogodišnji rezime - Mojih 366 dana kroz putovanja

Prošle godine u ovo vrijeme, slijedeći primjer Maje, prijateljice po peru i tematici bloga, odlučio sam da rezimiram svoju putničku godinu i u jednom postu napravim pregled svih destinacija koje sam obišao u tih 365 dana, ali ujedno i sastavim listu želja za ovu. Tek kada sam dovršio taj post, shvatio sam koliko je 2015. godina bila fenomenalna za mene kada je riječ o putovanjima. Stoga sam odlučio ponoviti isto i za 2016. godinu. Možda će vam se na kraju ove priče učiniti da živim savršen život, da stalno putujem i izdvajam enormne količine novca za to, ali ovo je samo jedan segment mog života. Ono što se ne vidi i što nije tema ovog bloga jeste sav uloženi trud i znoj svakodnevnice sa kojom se borim baš kao i svako od vas.


Izvor: Google.com

Da će ovo biti na neki način teška i izazovna godina za mene, dalo se naslutiti još u novogodišnjoj noći, budući da nam se na putu za Bratislavu, gdje smo trebali dočekati 2016. godinu, pokvario automobil. 31. decembar je vjerovatno najgori dan u godini kada vam se može pokvariti automobil, naročito ako ste uz to još usred neke nedođije u Mađarskoj. Dobra stvar u čitavoj priči bila je ta što smo još uvijek mogli voziti, a loša stvar je to što smo ostali bez grijanja dok smo se na minusu vozili mađarskim autoputem i što nismo smjeli voziti brzo jer je hladnjak bio na korak od toga da proključa.

Bratislava, Slovačka

Topao tuš, ispod kojem sam dočekao ponoć i skromna soba u hotelu na kraju Bratislave u tom trenutku su mi se činili kao sve što mi je potrebno u životu. Prvi dan 2016. godine sam proveo u Bratislavi, gradu koji sam već jedanput imao prilike posjetiti, ali tek sada bolje upoznati. Obišao sam ponovo omiljena mjesta poput Bratislavskog zamka i starog grada, ali upoznao neke nove dijelove grada koje sa agencijskom turom nisam bio u prilici da vidim. Otići u Bratislavu, a ne svratiti i u Beč je za mene nedopustivo. Pošto mi je za kompletiranje slike o Bratislavi bio dovoljan dan, drugog januara sam se zaputio vozom do Beča.


Beč, Austrija

Vožnja je bila izuzetno ugodna i povoljna, a iako jedan dan u Beču nije ni izbliza dovoljan da se upozna grad, iskoristio sam ga da vidim neke stvari koje su mi promakle prethodni put. Baš kao i u slučaju Bratislave, u Beču sam se zatekao ponovo za novogodišnje praznike, te sam odmah znao da ću za njega morati isplanirati posebno putovanje da bih ga zaista u cjelosti upoznao. Ipak taj dan je bio dovoljan da se ponovo prisjetim predivnog Belvedere dvorca, da najzad uživo vidim Karlovu crkvu, da zastanem ispred fascinantnog kipa boginje Atine koji čuva zgradu parlamenta, te da posjetim Muzej istorije umjetnosti, jedan od najfascinantnijih u kojima sam bio. Ne biste vjerovali šta se sve može vidjeti u Beču za samo jedan dan.


Segedin, Mađarska

Januar i februar nisu baš najomiljeniji mjeseci za putovanje, ali kada živite u malom gradu i imate kakvu takvu potrebu za kulturnom, spoznajnom ili intelektualnom nadogradnjom, ne možete a da ne osjetite skoro fizičku bol kada ste dugo na istom mjestu. Zato su vikend putovanja postala moja slamka spasa i instant punjač pozitivnom energijom. Krajem februara smo odlučili provesti prijateljicin rođendan negdje vani, te smo odabrali Segedin, sadržajnu i finansijski pristupačnu destinaciju. Vrijeme nas je fenomenalno poslužilo ako uzmemo u obzir godišnje doba, a Segedin se pokazao kao zaista interesantan gradić za ljubitelje arhitekture poput mene.


Hodmezovašarhelj, Mađarska

U Segedinu sam imao priliku vidjeti grandioznu katoličku katedralu, zatim jednu od najvećih i najljepših evropskih sinagoga, prelijepe primjerke palata podignutih u stilu secesije, srpsku pravoslavnu crkvu i druge znamenitosti. Kao dodatak Segedinu sam ukombinovao i gradić čudnog imena Hodmezovašarhelj, koji je udaljen svega pola sata vožnje. Nekolicina mjesta poput glavnog gradskog trga sa vijećnicom, hotelom Crni orao i zgradom stare štedionice, te jedna od najljepših sinagoga u Mađarskoj, bili su sasvim dovoljan razlog da se prošetam ovim gradićem.


Temišvar, Rumunija

Iako i zimi koristim priliku da putujem, pravu putničku euforiju počinjem osjećati tek onda kada se pojavi sunce sa prvim naznakama proljeća. Budući da nisam ljubitelj snijega i hladnoće, momenat kada temperature napokon počnu da se penju iznad deset stepeni, za mene predstavlja praznik. Kada sam 2011. prvi put bio u Rumuniji, ova država me je toliko oduševila, da sam se u 2016. godini poželio vratiti nazad i istražiti neke nove gradove. Odabrao sam Temišvar, u kojem sam se prethodni put zadržao samo na kratko, te na listu dodao Sibiu i Hunedoaru.


Sibiu, Rumunija

Temišvar sa svoja tri trga koja su nedavno renovirana, te prelijepim građevinama u naseljima Fabric i Iosefin, je bio pravo osvježenje i dobar početak sezone putovanja. Moram priznati da je bilo veoma interesantno putovati kroz Rumuniju automobilom, jer je za mene to predstavljalo neistraženo područje. Za razliku od banatskog Temišvara, Sibiu je bio prava slika transilvanskog grada sa jakim njemačkim uticajem. Bez obzira što volim cijelu Rumuniju, Transilvanija za mene predstavlja posebno drag region i ima zaista specifičnu atmosferu. Vrijeme me je poslužilo odlično, tako da sam mogao cijeli dan uživati u šetnji kroz tri gradska trga, te se diviti pogledu na grad sa tornja evanglelističke katedrale.


Hunedoara, Rumunija

Sibiu je bio moja dugogodišnja želja, pošto ga nisam obilazio tokom prethodne posjete, ali ono što je zapravo bio primarni motiv povratka u Rumuniju jeste zamak Janoša Hunjadija u gradu Hunedoara. Ovaj zamak nije toliko znamenit kao Drakulin Bran, ali je arhitektonski svakako impresivniji. Obilaskom Hunjadi zamka sam zaokružio cjelinu od tri rumunska zamka Bran – Peleš – Corwin, međutim ova posjeta je otvorila nova poglavlja za buduće obilaske Rumunije jer sam dodao neke nove destinacije na svoju listu želja.


Lavov, Ukrajina

Nisam se smirio ni sljedeći mjesec, tako da sam uoči prvog maja otputovao ni manje ni više nego u Ukrajinu. Ako ste prošlog decembra čitali moj novogodišnji rezime, vidjeli ste da se upravo ona našla na listi mojih želja. Ograničen spoznajama o ovoj državi i brojem slobodnih dana za realizaciju putovanja, zaradio sam brojne glavobolje oko organizacije odlaska. Nisam mnogo mario za to što mi svi govore da ne treba da putujem u Ukrajinu zbog sigurnosnih razloga. Naprotiv, to je samo podstaklo moju odlučnost.


Budimpešta, Mađarska

Izabrao sam Lavov, grad na zapadu Ukrajine i moram priznati da se nisam ni najmanje pokajao. Oduševljen sam arhitekturom grada, niskim cijenama i činjenicom da sam po prvi put putovao vozom na tako daleku destinaciju. U povratku iz Ukrajine sam se zadržao jedan dan u Budimpešti, gradu u kojem sam se već toliko odomaćio, da sam ga počeo smatrati za usputno vikend svratište. Budimpešta me je kao i svaki put oduševila, a tokom ove posjete sam po prvi put iskusio noćni obilazak nekih od najljepših znamenitosti grada poput Ribarske tvrđave, Lančanog mosta i Budimskog dvorca.


Mostar, Bosna i Hercegovina

Juni je sa sobom donio još jedno vikend putovanje, pa sam se prvi put nakon pet godina pauze spustio do južnog Jadrana, tačnije Dubrovnika. Na putu do tamo sam prenoćio u Mostaru i iskoristio jedno veče i jedno prijepodne da prošetam starim gradom. Poseban doživljaj za mene je bio to što sam tog jutra poranio i imao grad praktički samo za sebe, što je nešto što se zaista mora doživjeti. Na putu od Mostara ka Dubrovniku sam napravio pauzu u Počitelju. Iako sam u ovom gradiću bio nekoliko puta, sada sam se po prvi put popeo na tvrđavu sa čije se kule pruža fascinantan pogled na mediteransko naselje, pored kojeg vijuga smaragdna Neretva.


Dubrovnik, Hrvatska

Od svih gradova bivše Jugoslavije u kojima sam bio, Dubrovnik me je na prvi pogled najviše fascinirao. U potpunosti je vidljivo da se ovo mjesto nekada razvijalo kao zaseban kulturni i ekonomski centar, jer čim napustite njegove granice, automatski se gubi ta magija kojom vas njegove zidine obavijaju. Ne vraćam se često u iste gradove, ali onda kada se vratim uvijek nastojim da doživim neka iskustva koja sam prilikom prve posjete propustio. Stoga sam za ovu posjetu Dubrovniku odlučio prošetati njegovim zidinama i to iskustvo s pravom mogu da smatram krunom obilaska ovog drevnog grada.


Radimlja, Bosna i Hercegovina

U povratku iz Dubrovnika obišao sam još nekoliko destinacija u Hercegovini, kao što su Stolac, vodopad Kravice pokraj Ljubuškog i Međugorje. Stolac je zanimljiv mali gradić u kome sam se zadržao čak i duže nego što sam planirao, jer sam otkrio niz turističkih sadržaja. Nakon Stoca sam produžio do nekropole stećaka u Radimlji, još jednog mjesta koje je dugo čekalo na mojoj listi želja. Interesantno je da je nedugo zatim ovaj lokalitet najzad uvršten na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine. Vodopad Kravice je bio pun pogodak, jer se radi o jednom od najljepših darova prirode mojoj državi. Obilazak Međugorja je takođe bilo za mene jedno potpuno novo spoznajno iskustvo i prilika da naučim nešto više o vjerskom turizmu i biznisu uopšte.


Bled, Slovenija

Ni juli me nije mimoišao što se tiče putovanja, tako da sam proveo nekoliko fenomenalnih dana u Sloveniji, uz mali izlet do Trsta. Slovenske destinacije kao što Bled i Piran su mi dugo bile na listi želja, ali nikako nisam uspijevao da realizujem odlazak tamo. Sloveniju nisam ranije posmatrao kao državu u koju bih se namjenski zaputio, ali srećom stavovi su tu da se mijenaju. Od svih država koje sam posjetio, Sloveniju bih bez dvojbe proglasio za najspokojniju i najmiroljubiviju destinaciju. Dan proveden na Bledu je bio čisto zadovoljstvo, a iskustvo je dodatno obogaćeno obilaskom kanjona Vintgar.


Trst, Italija

Na putu od jednog do drugog kraja Slovenije, svratio sam i do Trsta, još jednog grada koji sam ranije imao priliku vidjeti, ali ne u potpunosti doživjeti. Dan sam proveo uživanjem u šetnji oko dvorca Miramar, te obilaskom šireg centra Trsta, napokon zaokruživši tu priču. Nakon Trsta je uslijedila i konačna destinacija ovog putovanja, a to je Piran. Slovensku obalu nisam dobro poznavao, ali fotografije Piranskog zaliva su bile dovoljan razlog da me ovaj komad zemlje zainteresuje i potakne da se zaputim ovamo. Dan proveden u Piranu, u kome ne saobraćaju motorna vozila i nema žurbe, predstavlja jedan od najspokonijih dana u mom životu.


Piran, Slovenija

Slovenija je zemlja koja na veoma malom prostoru ima zaista mnogo da ponudi, stoga je idealna za proputovanje. Na povratku kući sam izdvojio nekoliko sati da napravim pauzu u Ljubljani i prošetam se centrom grada. Kao i u slučaju Trsta, i ovo je bila moja druga posjeta prijestionici Slovenije, tako da sam prilično dobro bio upućen u ono što me tamo čeka. Ovaj put sam odlučio da pored standardne ture kroz grad, svratim i do ljubljanskog zamka smještenog na proplanku s kojeg se pruža izuzetan pogled na cijeli grad.


Ljubljana, Slovenija

Postavka stvari u ovoj godini je bila takva da osim jednog dana u Dubrovniku i jednog u Piranu, nije bilo izgleda za ljetovanje. Drugu polovinu jula i avgust, vrijeme kada svi idu na odmore, sam proveo do grla u obavezama, a septembar je donio sa sobom neke neočekivane promjene u mom životu i novo brdo obaveza. Pošto sam već počeo krizirati od želje da negdje otputujem, a slobodnog vremena nisam imao na pretek, uspio sam iskombinovati produženi vikend u Makedoniji. Već sam u putopisu iz Skoplja spomenuo da ova država nije bila predmet mog interesovanja toliko zbog svojih ljepota, koliko zbog činjenice da je jedina republika bivše Jugoslavije koju nisam imao priliku posjetiti. Susret sa Makedonijom je za mene bio svojevrstan kulturološki šok, ali na kraju krajeva sam ipak uspio ponijeti lijepa iskustva iz Skoplja i Ohrida.


Skoplje, Makedonija

Posjeta Sjedinjenim Američkim Državama u oktobru/novembru bila je i moje najambicioznije putovanje do sada. Riječ je o nečemu o čemu sam dugo vremena razmišljao, ali nikada nisam bio načisto da li će se i kada realizovati. Smatrao sam da sam nakon svih dosadašnjih putovanja sazrio dovoljno da se zaputim na američki kontinent. Sticajem okolnosti, tamo sam imao dobre domaćine sa kojima sam uspio obići neke od ključnih turističkih tačaka u Kaliforniji i doživjeti nova iskustva vrijedna življenja. 


San Francisko, Sjedinjene Američke Države

Serijom putopisa iz Sjedinjenih Američkih Država planiram započeti 2017. godinu na blogu, a ovom prilikom ću spomenuti da sam u okviru ovog putovanja ostvario i blic posjetu Njemačkoj, u kojoj sam se prilikom presjedanja zadržao taman toliko da uspijem bez velike žurbe obići centar Dizeldorfa, o čemu će takođe biti više riječi u nadolazećim postovima.


Dizledorf, Njemačka

Koliko nemam mira, pokazuje činjenica da sam se istog vikenda po povratku iz Amerike zaputio ponovo u Budimpeštu, kako bih u krugu najbližih prijatelja proslavio svoj rođendan. Postala mi je već i mini tradicija da u Mađarskoj dočekujem rođendane. Ovaj put sam u Budimpešti, pored svih tuobičajenih mjesta koja posjećujem, obišao i znamenito Kerpesi groblje, koje predstavlja čitavu zbirku umjetničkih djela. Ovo putovanje me napokon dovodi do vremenske tačke kada treba da zaključim ovu kalendarsku godinu i kažem da je bila izuzetna što se tiče putovanja, ali istovremeno puna novih izazova i stečenih iskustava kojima sam uspio da pomjerim vlastite granice. 


Budimpešta, Mađarska

Iako je ostalo još sitno do Nove godine, ja još uvijek nisam zaključio svoj ovogodišnji putnički kalendar, pa tako ovih dana razmišljam o tome da li ću i gdje otputovati 31. decembra. Na kraju ovog posta bih vam svima poželio mnogo putovanja, ne nužno nekih ekskluzivnih i skupih, nego vikend izleta kakve sam i sam često realizovao u ovoj godini, a koji itekako znače za održavanje duha i pozitivnog stava prema životu. Kao i prošle godine, i ove ću sastaviti kratku listu želja za 2017. godinu, čisto da vidim da li će mi se išta od navedenog ostvariti.


Wishlist


1. Berlin – Njemačku sam u ovoj godini samo zagrebao, tek toliko da je poželim bolje upoznati. Berlin već dugo mjerkam, a novouvedene linije Wizz aira samo su dodatno podgrijale tu želju. Unaprijed se radujem susretu sa nemalim brojem znamenitosti ove metropole, a naročito sa čuvenom bistom kraljice Nefertiti, koja se čuva u jednom od berlinskih muzeja.

2. Venecija – Veneciju sam posjetio još nekada davno, na maturskoj ekskurziji u srednjoj školi, i od tada imam veliku želju da se ponovo vratim u ovaj grad. Posjetu sam zamalo realizovao u ovoj godini, ali okolnosti su se poklopile tako da sam morao promijeniti izbor destinacije.

3. Santorini, Grčka – Vjerovatno sam jedini putnik koji je obišao više od pola evropskih zemalja, a da nikada nije bio u Grčkoj. Ovu državu sam dugo vremena izbjegavao jer sam je smatrao isuviše „mainstream“ destinacijom, ali ove godine sam napokon dobio želju da je posjetim. Santorini je definitivno moj prvi izbor kada je Grčka u pitanju, ali ne bih imao ništa protiv posjete Atini ili nekom od ostrva sa prelijepim pješčanim plažama i ne toliko velikom koncentracijom naših turista.

4. Albanija – Mislim da sam svima poznat po izboru nekonvencionalnih destinacija za putovanja, a ko zadovoljava taj kriterijum bolje od Albanije. Smatram da Albanija nije država u kojoj vrijedi provesti 7 ili 10 dana na istom mjestu, stoga bih volio organizovati jedno proputovanje automobilom i posjetiti sve njene znamenitosti koje mi se nađu na putu od Tirane do Ksamila.

5. Malta – Prilikom prve posjete 2013. godine, Malta me je oduševila u toj mjeri da u narednoj godini imam želju ponovo otići tamo i prisjetiti se predivnih dana provedenih u ovoj ostrvskoj državi. Mislim da je vrijeme da nakon dvije godine pauze, konačno priuštim sebi ponovo pravo ljetovanje, a ukoliko dođe do toga, Malta će definitivno biti u najužem izboru. Mada, kao dobru kompenzaciju za Maltu mogao bih navesti čak i Siciliju.