petak, 29. srpnja 2016.

Vodič kroz kanjon Vintgar i Bled, Slovenija - šta posjetiti?

Vjerujem da svi imamo ona mjesta koja želimo da posjetimo, ali se okolnosti obično poslože tako da nas put odvuče na potpuno drugu stranu i ona vječno ostaju „prva ispod crte“ na listi planova. Jedno od takvih mjesta u mom slučaju je bio upravo Bled, i vjerovatno bi još dugo tu i ostao da nisam isplanirao Veneciju koja je šampion na listi odgođenih putovanja. Zbog određenih okolnosti Venecija je i ovaj put prolongirana, a kao zamjenska varijanta, u konkurenciji su se našle Slovenija i Makedonija. Pošto nisam želio obilaziti Skoplje u julu, pobjedu je odnijela Slovenija kao prijatnije mjesto za boravak u ovo doba godine. Isplanirao sam turu koja je uključivala obilazak nekih od najznačajnijih turističkih atrakcija ove zemlje, a prva postaja je trebalo da bude upravo Bledsko jezero.

Bledsko jezero

Krenuli smo u svitanje kako bismo iskoristili dan maksimalno. Vožnja kroz Hrvatsku je prošla bez ikakvih problema, ali autoput kroz monotone slavonske ravnice na koje sam već navikao, me je pomalo uspavao. Kupili smo slovensku vinjetu (15 eura) na benzinskoj pumpi pokraj motela Plitvice nadomak Zagreba i nastavili dalje. Tek po ulasku u Sloveniju oko je počelo da opaža nove detalje i znatiželjno posmatra krajolik. Nedugo po prelasku granice na kojoj nas, za čudo Božije, nisu gnjavili niti pretresali naišli smo na kompleks hala gdje su smješteni različiti prodajni objekti. U jednom od njih smo našli i supermarket u kojem se prodaju isključivo slovenski brendovi i cijene su iznenađujuće povoljne. Kupivši vodu i kroasane, nastavili smo putovanje ka Bledu.

Kanjon Vintgar

Plan je bio da prije odlaska u Bled, gdje smo trebali biti smješteni, svratimo do kanjona Vintgar udaljenog oko 5 kilometara sjeverozapadno. Slovenija je minijaturna država bogata prirodnim ljepotama, tako da se od jedne do druge lokacije može stići za prilično kratko vrijeme. Nakon što smo se sa glavnog puta odvojili prema Vintgaru, kolosijek je naglo počeo da se sužava i vijuga, a krajolik da liči na reklamu za Milka čokoladu. Kada bi spokoj mogao da se flašira, ovo mjesto bi bilo centralni pogon. Slovenačke gore izgledaju baš onako kako ih je u svom istoimenom romanu opisala Milica Jakovljević Mir Jam.

Pješačka staza kroz kanjon Vintgar

Stigavši pred sami kanjon, parkirali smo se na makadamskom parkiralištu koje se ne plaća i produžili nekih pedesetak metara pješke do mjesta gdje se prodaju ulaznice koje koštaju 4 eura za odraslu osobu. Ulaznica sadrži dva odsječka tako da je nipošto nemojte bacati pošto će vam trebati i u povratku jer kanjon ima dva ulaza/izlaza. Kanjon Vintgar je klisura, smještena na istočnoj strani Nacionalnog parka Triglav, kroz koju teče rijeka Radovna i prostire se u dužu od 1,6 km. 


Jedan od nekoliko vodopada u kanjonu Vintgar

Stijene korita su visoke između 50 i 100 metara, dok visina padine iznosi i do 250 metara. Duž cijelog kanjona vodi uska drvena staza priljubljena uz stjenovite zidove klisure, koja je na pojedinim mjestima toliko uska da se posjetioci na jedvite jade mimoilaze. Uprkos tome što je dan bio veoma topao, temperatura u samom kanjonu je bila i više nego prijatna za šetnju, naročito u neposrednoj blizini vode čija se svježina mogla osjetiti i u vazduhu. 


Rijeka Radovna koja kreira kanjon Vintgar

Zaklonjenost od sunca je dodatno pojačavala užitak, tako da smo mogli nesmetano uživati u pješačenju i posmatranju riba koje su se lijeno migoljile kroz stakleno prozirnu površinu rijeke. Pješačenje kroz kanjon zahtijeva izvjesnu kondiciju i nije praktično za slabo pokretna lica. Na pojedinim dionicama možete sići i do same rijeke i na tren napraviti pauzu za fotografisanje nekolicine brzaca i vodopada na koje ćete usput naletjeti. Ipak, da ne biste završili sa blago povrijeđenim zglobom kao ja, preporučujem oprez jer je kamenje klizavo.

Tirkizna voda u kanjonu

Na početku i na kraju staze se, pored biletarnice, nalaze i mali ugostiteljski objekti. Nisam pretjerano obraćao pažnju na to da li služe hranu, ali pretpostavljam da da. Takođe ovdje možete kupiti razglednice ili neke druge sitne suvenire sa motivima kanjona. Nakon što smo stigli do kraja staze, produžili smo na sporednu koja vodi kroz šumu i udaljena je od vode, međutim pošto smo bili već pomalo umorni, a i čekao nas je Bled, brzo smo se vratili istim putem do mjesta gdje smo i započeli obilazak. Moj vječito pretrpani raspored mi nije dopustio da se zadržim duže i upijam ljepotu ovog mjesta.

Bledsko jezero

Od Vintgara do Bleda se stiže veoma brzo, tako da dok smo trepnuli već smo bili na odredištu. Preko Bookinga smo rezervisali izvjesnu vilu po imenu Gorenka, u kojoj smo planirali da provedemo jednu noć. Smještaj na Bledu nije uopšte jeftin, a pošto smo se kratko zadržali nismo težili ka luksuzu. Vila Gorenka je smještena izuzetno blizu Bledskom jezeru, ali smo se malo namučili dok smo je pronašli jer se nalazi doslovno na samom kraju ulice čiji su brojevi razbacani bez jasnog rasporeda, pa sam se isprva osjećao kao Alisa u zemlji čuda tražeći nedostajući broj 9 između kućnih brojeva 8 i 12. Atmosfera u vili je negdje na pola puta između zanimljivog i bizarnog, jer je riječ o veoma staroj, ali šarmantnoj građevini, koja vas usisa poput vremeplova.


Labud i bledski čamac, poznatiji kao "Pletna"

Dok je vlasnik popunjavao obrasce za prijavu, ja sam sjedio pored njega u trpezariji koja je mirisala na uštipke, još uvijek pod utiskom mnoštva kičastih ukrasa koji su me dočekali u hodniku. Dobili smo sobu u kojoj je najnoviji komad namještaja bio stariji barem duplo od mene, ali ako izuzmemo prenaglašen „vintage“ šmek, sve je bilo čisto i uredno. Kupatilo je zajedničko, a kada i toalet su odvojenim prostorijama, pa tako morate pretrčavati s jednog kraja hodnika na drugi da biste oprali ruke i sve ostalo. Ali, kao što rekoh, za jednu noć se može podnijeti. Jezivi ugođaj vile pojačavalo je i nečije uvježvavanje sviranja na violini, koje mi u tom momentu nije mnogo prijalo pa sam jedva dočekao da izađem napolje.

Čokolada sa pršutom i smokvama

Do samog centra Bleda smo stigli za otprilike dvije minute hodanja, a prepoznaćete ga po ogromnom hotelu Park u čijem se prizemlju nalaze brojne tematske prodavnice, uglavnom najrazličitijih suvenira, pa tako osim klasičnih stvari poput magneta, šolja i razglednica, možete pronaći i sapune, različite delicije poput čokolade sa pršutom koju se ne bih usudio probati i još mnogo toga. Preko puta se nalazi još jedan red trgovina slične tematike, kao i turistički info centar gdje možete dobiti besplatnu mapu. U istom bloku je smješten i restoran Park sa terasom, koji je čuven po bledskoj krempiti ili kako je oni nazivaju originalna blejska kremna rezina.

Bledsko ostrvo

Iza hotela Park se nalazi još jedan kompleks poslovnih objekata gdje se pomalo zavučen nalazi i supermarket Mercator, u kojem smo uzeli hladno piće i neke sitnice u njihovoj pekari, te krenuli u šetnju oko jezera. Bledsko jezero je glacijalnog porijekla i svrstava se među najznačajnija prirodna jezera u Sloveniji. Nalazi se na nadmorskoj visini od 475 metara, površina iznosi 1,45 kvadratnih  kilometara, a najveća dubina jezera je 30,6 metara. Uprkos toplom vremenu, brojna stabla uz šetalište pružaju dovoljno hladnovine za prijatnu šetnju. Iznenadio sam se i brojem komaraca, ali još više time što me nijedan nije ubo. 


Jedan od brojnih cvijetnjaka uz obale jezera

Turistima su u sklopu jezera dostupni brojni sadržaji poput plivanja, roštiljanja, vožnje čamcima i sl., s tim što za svaku od ovih aktivnosti postoje tačno označena mjesta. Iako me taj dan uhvatila prehlada, nisam mogao odoliti, a da se i sam ne smočim u jezeru. Voda je bila relativno hladna, ali sam se ubrzo prilagodio na temperaturu pa mi je kupanje bilo pravi užitak. Nažalost, pošto sam kasno stigao do kupališta, napolju je već počelo da se oblača tako da je sunce ubrzo zašlo i kupanje više nije bilo tako ugodno. Umjesto toga sam se vratio do restorana hotela Park kako bih se odmorio i uživao uz bledsku krempitu. 


Slavna bledska kremna rezina (krempita) i suvenir sa Bleda

Iako nisam neki pretjerani ljubitelj krempita, činjenica da je Bled postao poznat po svojoj recepturi koja se u ovom hotelu primjenjuje još od 1953. godine i da je promovišu kao lokalni specijalitet koji se mora probati, mi nije dopustila da odem odavde, a da je ne okusim. Za cijenu od 3,5 eura ćete dobiti poveći komad ukusne krempite, koji će biti dovoljan da vas zasiti na neko vrijeme. Zadovoljan sam ukusom, mada je i u mojoj kući ne pripremaju ništa lošije.

Bledski grad (zamak)

S terase se može ujedno uživati i u pogledu na predivno malo ostrvo u centru Bledskog jezera, kao i na Bledski grad (zamak) koji se uzdiže na litici iznad jezera. Zanimljivo je da je bledsko ostrvo ustvari jedino ostrvo ovog tipa u Sloveniji, a krasi ga nekoliko građevina, među kojima je svakako najupečatljivija Crkva Uznesenja Djevice Marije iz 15. vijeka. Do ostrva je moguće doći ili iznajmljivanjem čamca ili vožnjom u velikim turističkim čamcima zvanim pletna po cijeni od 12 eura. 


Bledski zamak

Ja sam imao veliku želju, ali nevrijeme u najavi mi je osujetilo plan. Ulaz u crkvu se dodatno plaća, oko 3 eura ako se ne varam. Interesantno je da su cijene pojedinih usluga i proizvoda na Bledu poprilično visoke za naš standard, pa tako recimo ulaznica za Bledski zamak košta 10 eura. Pošto su me u narednih par dana čekali novi troškovi, nisam htio plaćati ulaznicu za zamak jer mislim da ta cijena nije opravdana. 


Pogled na bledski zamak i Crkvu Sv. Martina

Neke od mnogo ljepših evropskih dvoraca poput Hunjadi zamka sam plaćao manje. Istražujući malo prije puta, otkrio sam da se sa zamka pruža odličan pogled na jezero, ali postoji i alternativno rješenje koje je besplatno. Stoga sam se popeo do samog zamka, ali sam ga zaobišao sa stražnje strane, gdje se nalazi mali proplanak sa savršenim pogledom. Ne dajte da vas obeshrabri tabla sa natpisom da je staza zatvorena zbog renoviranja jer u suštini se može bez problema stići do tog vidikovca. Ispostavilo se da nisam otkrio toplu vodu, jer sam tamo zatekao još desetak drugih turista koji su takođe otkrili skriveno mjesto.


Crkva Sv. Martina na Bledu

Ukoliko se ipak odlučite da posjetite zamak, evo par korisnih informacija. Riječ je o srednjovijekovnom zamku, najstarijem u Sloveniji, koji se prvi put spominje 1011. godine u darovnici koju je izdao car Henrik II u korist biskupa grada Brixena. Najstariji dio zamka je romanička kula, a u srednjem vijeku su nadograđene i brojne druge kule, a utvrda ojačana. Ostale građevine unutar zamka su uglavnom podignute u renesansnom stilu i raspoređene su oko dva dvorišta koja su povezana stepenicama. Ukoliko niste posjećivali slične zamkove, svakako ga nemojte propustiti.

Unutrašnjost Crkve Svetog Martina, Bled

Nakon prvih naznaka mogućeg nevremena priveo sam fotografisanje kraju i krenuo stazom niz šumovitu liticu nazad ka jezeru i smještaju. Usput sam naišao i na župnu Crkvu Sv. Martina, neogotičku građevinu podignutu početkom 20. vijeka na mjestu starije gotičke crkve iz 15. vijeka. Crkva je ukrašena freskama slikara Slavka Pengova u periodu između 1932. i 1937. godine. Ispred crkve se nalazi postolje za putokaz koje je dizajnirao slavni slovenski arhitekt Jože Plečnik pred Drugi svjetski rat.

Bogato ukrašena apsida Crkve Sv. Martina

Nećkao sam se da li da ulazim u crkvu jer sam po običaju bio odjeven u šorc i majicu bez rukava, pa sam na kraju ipak odlučio da uđem. Unutra nije bilo nikoga i bilo je zaista neobično iskustvo naći se sam u jednom tako prostranom i velelijepnom objektu. Nakon obilaska crkve, postalo je izvjesno da do prave oluje na kraju ipak neće doći, a jedina promjena vremena se ogledala kroz malo zahlađenje što je značilo da se aktivnosti napolju mogu nastaviti ali uz malo topliju garderobu.

Ispred Crkve Sv. Martina na Bledu

Nakon što smo otišli u sobu da se presvučemo i konstatovali da nečije uvježbavanje violine još uvijek traje, odlučili smo ostatak večeri provesti u šetnji drugom stranom jezera pored zanimljivih starih vila, posmatrajući labudove i patke koje su se brčkale uz obalu. Žao mi je što nisam imao priliku provesti barem još jedan dan na Bledu, a ako mene pitate dva dana su sasvim dovoljna za uživanje na ovom mjestu i moja je preporuka da kombinujete Bled sa obilaskom nekih okolnih mjesta kao što su kanjon Vintgar ili Bohinjsko jezero. Možete čak i slijediti moj primjer pa organizovati turu do slovenskog primorja, o čemu će više riječi biti u narednim postovima.


Jedno od omiljenih mjesta za fotografisanje

Narednog dana smo imali plan da sa Bleda odemo do Bohinja, pa zatim u Piran. Nažalost prizor koji nas je dočekao ujutro bio je veliki pljusak, zbog čega smo bili prinuđeni da promijenimo plan. Stoga smo umjesto Bohinjskog jezera kao alternativu odabrali Trst, koji nam je bio nekako usput na putu do Pirana. Nadam se da ste uživali u čitanju, a u idućem postu se vidimo u Trstu, pa se zatim ponovo vraćamo u prelijepu Sloveniju, koja me je oborila s nogu iako je dosad nisam doživljavao kao pretjerano zanimljivu destinaciju. Da li ste bili nekada na Bledu i kako vam se dopao?


Broj komentara: 17:

  1. Bravo majstore za tekst, dugo već čitam tvoj blog i moram priznati da su opisi dosta detaljni.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala najljepše, trudim se koliko mogu da pružim sve bitne informacije, a da pri tome ne bude previše robotizovan putopis. :)

      Izbriši
  2. Super putopis, kao i uvek! Koliko košta iznajmljivanje čamca? Ako sam dobro razumela, 12e je i ako sami iznajmimo i ako idemo organizovano?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pletna, tj. grupna vožnja košta 12 eura po osobi. A individualni čamci su drugačijeg izgleda. Za njihovu cijenu nisam siguran, čini mi se da sam pročitao negdje da je 15 eura.

      Izbriši
    2. Hvala na informaciji. Pozdrav :)

      Izbriši
  3. Da, da pratimo tvoje clanke redovno. Ti to tako dobro znas da ispricas. Jedva cekam pitopis iz Trsta, buduci da pocetkom oktobra cu najverovatnije posetiti Italiju. Pozzz

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, drago mi je izuzetno. Putopis iz Trsta će biti do kraja sedmice, nadam se. :)

      Izbriši
  4. beautiful vies, churches and I could take a bite out of that lovely cake!!!

    OdgovoriIzbriši
  5. what a beautiful place...wonderful photos!

    OdgovoriIzbriši
  6. Beautiful photos.
    I hope you'll come share your pix at this week's photo linky party at image-in-ing:
    http://image-in-ing.blogspot.com/2016/08/a-little-dab-of-color.html

    OdgovoriIzbriši
  7. Hvala za ta potopis, lepo je brati o krajih, kjer živim. Škoda, da ste na Bledu imeli slabo vreme, ampak tako je pri nas.
    Pozdrav iz Slovenije :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Živite u divnom kraju i državi, bilo mi je zadovoljstvo boraviti tamo. Hvala za posjetu blogu, pozdrav. :)

      Izbriši
  8. Amazing photo journey! I loved all of your images captured on this trip and you did a great job framing each shot perfectly. Thank you for sharing on #WW! :) Have a fototastic week!

    Photo-editing with flowers and mountains

    OdgovoriIzbriši
  9. Prelepo. I meni je želja Bled da posetim, samo ne znam da li će mi se želja i ostvariti. Ti bez suvenira nigde, pa čak i uz krempitu ;)) - lepe su takve fotke. Slične čokolade taste of Slovenija viđala sam i u samoj Ljubljani. Takođe ne znam da li bih se usudila sve probati ih. Samo znam da su one koje sam dobijala iz Lozane prelepe. U nedelju sam iz Lozane dobila i mini mini tobleronice - kao med su. Lepi su mi i takvi originalni suveniri.
    Pogledaj kako izgledaju ;))
    http://www.aeliadutyfree.co.uk/media/image/1200x/aelia-duty-free-toblerone-toblerone-tiny-bag-52755-en-52755-1-1.jpg
    Sve čestitke i za ovaj prelepi Bled. A Trst mi je sada inače omiljena destinacija i jedva čekam sledeću posetu ovog prelepog grada.

    OdgovoriIzbriši