Vodič kroz Lavov, Ukrajina - šta posjetiti? (II dio)

svibnja 24, 2016
Uprkos ne baš obećavajućim vremenskim prognozama, drugog dana boravka u Lavovu osvanulo je iznenađujuće sunčano jutro. Budući da smo dan prije obišli stari grad, sada je bilo na redu da pokrijemo i margine mape koju sam pripremio prije puta. Međutim, prije toga je trebalo obaviti jedan važan zadatak, a to je kupovina povratne karte na željeznici. Budući da sam u Lavov stigao noću, tek sada sam imao priliku da pažljivije proučim zgradu željezničke stanice koja važi za jedan od najznačajnijih primjeraka Art Nouveau arhitekture na području Srednje Evrope. Izgrađena je u periodu između 1899. i 1904. godine na mjestu prethodne gotičke zgrade, kako bi se odgovorilo na potrebe grada koji se tada razvijao.

Željeznička stanica u Lavovu


Na putu od hotela do željezničke stanice naišao sam i na neogotičku Crkvu Svetih Olge i Elizabete, jednu od najvećih u Lavovu. Prvobitno je sagrađena kao rimokatolička katedrala, posvećena Elizabeti, ženi austrijskog vladara Franca Jozefa I, a danas služi kao grkokatolička crkva. Baš taj dan je bio pravoslavni Uskrs, pa se ispred lavovskih crkava moglo vidjeti mnoštvo porodica sa korpama ispunjenim šarenim jajima. Žene su bile posebno dotjerane, a kada ih već spominjem iskoristiću priliku da kažem koju riječ i o Ukrajinkama. Često sam slušao da su to jedne od najljepših žena u Evropi, mada ja bih ih prije opisao kao zgodne nego lijepe. Sve su vitke i obožavaju da nose suknje iznad koljena, čak i po hladnijem vremenu. Stekao sam utisak da Ukrajinci mnogo više pažnje posvećuju odijevanju u odnosu na, recimo, Mađare čiji je standard znatno viši.

Crkva Svetih Olge i Elizabete

Završivši sa kupovinom povratne karte na željezničkoj stanici, vratio sam se do starog grada gdje sam se još jedanput popeo na Ratušu kako bih vidio grad okupan suncem. Nakon toga sam iskoristio priliku da doručkujem na Rynok trgu, u pizzeriji Celentano, smještenoj u blizini Neptunove fontane. Pizzerija ima lijepu baštu sa pogledom na Latinsku katedralu, a dvije pizze standardne veličine i dvije coca-cole smo platili svega 9 eura, što je za restoran u najstrožem centru grada i više nego pristupačna cijena. Već sam spomenuo da su cijene u Lavovu veoma niske, pa tako npr. korištenje javnog toaleta košta 2 grivnje što je 7 centi (u odnosu na Budimpeštu gdje vas to zadovoljstvo košta 60 centi), dok se cijene cigareta kreću od 11 grivnji (40 centi) za najjeftinije do 27,30 za najskuplje (oko 1 euro). Doduše postoje i neka veća pakovanja koja koštaju 50 grivnji, a kutija Marlbora košta 23 grivnje (manje od euro).

Bernardinska katedrala

Taj dan sam imao u planu da obiđem i nekoliko gradskih parkova, budući da sam veliki ljubitelj istih, kao i da posjetim groblje Lychakiv. Možda vam ovo može zazvučati u momentu čudno, ali kada vam u nastavku budem ispričao o istoriji ovog mjesta i predočio fotografije, shvatićete da je to groblje ustvari svojevrstan muzej na otvorenom. Odlučio sam da prvo posjetim park Ivan Franko, a kao početnu tačku iz starog grada sam odabrao Bernardinsku katedralu. Ona je dio manastirskog kompleksa koji je nekada pripadao rimokatoličkoj crkvi. Podignuta je u prvoj polovini 17. vijeka, a enterijer je početkom narednog vijeka preuređen u barokon stilu. Crkva je tokom sovjetske vladavine bila zatvorena, a 1991. je data na skrb grko-katoličkom Redu Svetog Vasilija Velikog.

Park Ivan Franko

Do parka Ivan Franko se stiže nakon kraće šetnje avenijom Petra Dorošenka. Nekadašnji Jezuitski vrtovi su svoje novo ime dobili po ukrajinskom piscu i političkom aktivisti Ivanu Franku. Ovo je bio prvi gradski park u Lavovu, a smješten je na zemlji koja je u 16. vijeku pripadala plemićkoj porodici Szolc-Wolfowicz i venecijanskom konzulu Antoniu Massariju, nakon čega je prešla u vlasništvo Jezuita sve do vremena vladavine Jozefa II koji je odlučio park otvoriti za javnost. U periodu koji je uslijedio, park je zbog neadekvatnog održavanja dospio u loše stanje, pa je stoga dat u zakup Johannu Hochtu koji ga je uredio u francuskom stilu.

Univerzitet Ivan Franko

Međutim u 19. vijeku, loša drenaža u donjem dijelu terase parka dovela do velikog nakupljanja kišnice i pretvaranja ovog terena u močvarno područje. Porodica Hocht je pokušala riješiti ovaj problem, uz brigu za vlastite poslovne, ali i javne interese, međutim zbog pravnih komplikacija to nije učinjeno što je dovelo do daljeg propadanja parka. Taj problem je naposlijetku riješen, a park je postao mjesto u kojem su pripadnici srednje klase mogli provoditi svoje slobodno vrijeme, što i danas rado čine. Moram priznati da sam nakon fantastičnih parkova u Varšavi imao malo veća očekivanja od ovog parka u pogledu cvijetnih gredica i skulptura koje su izostale, ali mjesto svakako ima dosta potencijala. Napravio sam kraću pauzu na jednoj od klupa ispod stabala javora i hrasta, ali pošto mene noge uvijek tjeraju dalje, brzo sam nastavio s obilaskom.

Kuća naučnika (stari kazino)

U neposrednoj blizini parka nalazi se nekoliko važnih građevina koje treba spomenuti. Prva je svakako grandiozno zdanje Univerziteta Ivan Franko, odnosno njegove glavne zgrade. Lavovski univerzitet je najstariji ukrajinski univerzitet prema kontinuitetu djelovanja, a djeluje od 1661. godine kada je poljski kralj Jan Kazimir II odlikovao Jezuitski kolegijum, osnovan 1608. godine, akademijom i dodijelio mu naziv univerzitet. Danas u okviru Univerziteta postoji 134 katedre, a ostvaruje saradnju i sa brojnim institutima, muzejima i drugim organizacijama.

Crkva Sv. Đorđa u Lavovu

Paralelno sa univerzitetskom zgradom, u ulici Lystopadovoho Cnynu na broju 6., smjestila se Kuća naučnika. Prepoznaćete je po karijatidama koje pridržavaju balkone iznad ulaza. Sagrađena je 1897/8. u baroknom stilu, a prvobitno je služila kao nacionalni kazino. Od 1948. je korištena za različita naučna, politička i društvena okupljanja. U međuvremenu je promijenila još nekoliko namjena, a danas je u vlasništvu regionalne organizacije posvećene obrazovanju i nauci. Iako lijepa i spolja, ono što fascinira u vezi ove građevine i zbog čega sam je poželio vidjeti jeste njen nevjerovatan enterijer urađen sav u drvetu. Naročito bez daha ostavlja lobi sa bogato izrezbarenim stepenicama i kupolastim svodom. Na moju neizmjernu žalost, bila je zatvorena u vrijeme moje posjete zbog prvomajskih i uskršnjih praznika. Ovdje ću vam svakako linkovati fotografije unutrašnjosti da biste znali šta je na „must see“ listi ukoliko ste u Lavovu.

Dio kompleksa Crkve Sv. Đorđa

U međuvremenu sam shvatio da u Lavovu ništa nije mnogo daleko ukoliko dobro poznajete grad. Iako su mi neke lokacije djelovale međusobno dosta udaljene, pažljivijim izučavanjem mape i korištenjem google karata sam otkrio da neke ulice višestruko skraćuju putanju koju sam ja u početku prelazio obilaznim stazama. Tako sam stigao i do Crkve Sv. Đorđa, velikog crkvenog kompleksa smještenog na jednom od brda usred Lavova. Zbog svoje lokacije i veličine, ova crkva je vidljiva iz mnogih dijelova grada. Sagrađena je polovinom 18. vijeka u kombinaciji rokoko i baroknog stila. Zbog neophodnosti preseljenja sjedišta mitropolije u Lavov tokom 19. vijeka, Crkva Sv. Đorđa je postala matična crkva ukrajinske grko-katoličke crkve, što je i danas čini jednom od najznačajnijih crkava u državi. Najznačajnija relikvija crkve je čudotvorna ikona Djevice Marije iz 17. vijeka.

Palata Dunikowski

Naredna postaja mi je bila Palata Dunikowski, koja služi kao ispostava Nacionalnog muzeja Lavova. Budući da je bio 1. maj, pretpostavljao sam da će muzej biti zatvoren, ali ono što je mene više zanimalo jeste sama palata koja predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjeraka arhitekture u Lavovu. Palata se nalazi u dijelu grada koji je smješten na blagoj uzbrdici, pa je bilo lijepo doživjeti i nešto drugačije ulice od onih u centru. Iako nakon cjelodnevnog lutanja nije bilo zgodno koračati lavovskom kaldromom od koje sam mogao osjetiti svaki žulj na stopalima, bio je dovoljan jedan pogled na palatu da zaboravim svu muku.

Zgrada medicinskog fakulteta

Sagradio ju je 1897/8. profesor geologije Emil Dunikovski, prema nacrtima arhitekte Vladislava Rauca, u stilu istoricizma sa elementima baroka i kasnog romantizma. Početkom 20. vijeka kupio ju je mitropolit Andrej Šepticki koji je u njoj osnovao Crkveni muzej. Službeno otvaranje održano u Palati nacionalnog muzeja je upriličeno 1913. godine. U međuratnom periodu, na glavnu zgradu je dozidan i produžetak muzeja. 1998. godine je ispred muzeja postavljena skulptura „Seljak“ autora Grigorija Kruka. Danas muzej posjeduje jednu od najvećih svjetskih zbirki ukrajinske umjetnosti.

Spomenik na groblju Lychakiv

Mjesta koja su me oduvijek fascinirala su groblja. Ne ona naša po principu iskopaj, stavi pokojnika, zakopaj i vozi dalje, nego ona stara i umjetnička sa mnogo skulptura i drveća, koja podsjećaju na muzeje i imaju neku neobičnu atmosferu. Ono je što u Parizu groblje Montmartre, to je u Lavovu groblje Lychakiv. Nalazi se oko 2 km izvan užeg gradskog jezgra, ali se do njega može bez problema doći pješke od centra Pekarskom ulicom. U spomenutoj ulici se nalazi još nekoliko fakultetskih zgrada lavovskog univerziteta, kao što je zgrada medicinskog fakulteta. Ne znam da li sam ranije spominjao, ali još jedna od stvari koje su me fascinirale u Lavovu jeste broj turističkih putokaza koji vas usmjeravaju ka najvažnijim znamenitostima, tako da se možete snaći čak i bez mape (iako je svakako poželjno da je imate).


Groblje Lychakiv

Groblje Lychakiv je još od svog osnivanja 1718. godine najznačajnija nekropola intelektualaca, srednje i visoke klase u Lavovu. Iako su se groblja isprva nalazila na nekoliko brda u opštini Lychakiv, austro-ugarske vlasti su naredile da se sva premjeste izvan gradskih granica. Originalni projekat je pripremio Karol Bauer, direktor Lavovske univerzitetske botaničke bašte. U 19. vijeku groblje je prošireno i kreirane su sadašnje aleje, a ubrzo zatim Lychakiv groblje postaje i glavno gradsko groblje, pa većina drugih grobalja biva zatvorena.

Spomenik na groblju Lychakiv

Nakon Drugog svjetskog rata, kada je Ukrajina pripojena Sovjetskom Savezu, većina predratnih stanovnika biva protjerana u bivša njemačka područja koja su nakon sporazuma u Jalti dodijeljena Poljskoj. Tada započinje devastacija istorijskih spomenika na groblju, a do 1971. godine većina skulptura je bila uništena. Međutim, 1975. godine groblje je proglašeno istorijskim spomenikom i devastacija je zaustavljena. Od 1980-ih započeta je intenzivna obnova i revitalizacija groblja, a danas predstavlja jednu od najznačajnijih turističkih atrakcija grada. U prilog tome govori i činjenica da se ulaz unutra naplaćuje 25 grivnji. Pošto sam se ja  na groblju zadesio na dan Uskrsa, bilo je krcato posjetiocima, ali ulaz se taj dan nije naplaćivao.

Jedna od grobnica na Lychakiv groblju

Pored starog dijela groblja sa predivnim spomenicima i statuama, postoje i drugi dijelovi groblja kao što su: Memorijal ukrajinske nacionalne armije, Marsova polja, Groblje branitelja Lavova i drugi ratni odjeljci. Na groblju Lychakiv je ukopan i značajan broj ukrajinskih i poljskih znamenitih ličnosti poput pisaca, istoričara, oficira, kompozitora, pjesnika, slikara i drugih. U nekim slučajevima ćete i po skulpturama na spomenicima moći da zaključite kome grob pripada, a u nekim ćete se jednostavno diviti kamenim licima vješto isklesanih skulptura. Koliko god nekome zazvučalo bizarno, ovo bi definitivno bilo moje omiljeno mjesto za razmišljanje i odmor da sam stanovnik Lavova, jer ima sve na jednom mjestu: prirodu, umjetnost i mir.

Spomenik na groblju Lychakiv
Postoji još nekoliko značajnih mjesta i građevina u Lavovu koje svakako treba spomenuti. Prva je Potocki palata, izgrađena krajem 19. vijeka za austrijskog ministra-predsjednika Alfreda Jozefa Potockog. Pri njenoj izrgradnji se nije štedjelo, a uloženi su svi napori i vještine finih umjetnosti kako bi podsjećala na francuske vile. Tokom 70-ih godina prošlog vijeka, Potocki palata je korištena za održavanje svadbenih ceremonija, a danas služi kao jedna od rezidencija ukrajinskog predsjednika. Zanimljivo je da je u njoj 2016. godine održan svjetski šampionat žena u šahu.

Groblje Lychakiv

Kada smo već kod velelijepnih građevina, moram spomenuti i hotel Žorž, smješten na kraju Avenije slobode, tačnije na Trgu Adama Mickiewicza. Hotel Žorž je idealan primjerak luksuznih hotela s kraja 19. i početka 20. vijeka, izgrađen u stilu istoricizma sa elementima Art Nouveau i Art Deco arhitekture. Iako je cijelo zdanje vrijedno divljenja, posebnu pažnju privlače alegorijske skulpture koje predstavljaju Evropu, Afriku, Aziju i Ameriku, kao i reljef Sv. Đorđa na samom vrhu fasade. U ovom hotelu su tokom njegove istorije odsjele mnoge poznate ličnosti, a jedan od njih je bio i čuveni francuski pisac Honore de Balzac.

Fasada hotela Žorž i figura Azije desno

Prilikom dugih šetnjih po Lavovu imao sam često običaj da u prodavnici kupim nešto za grickanje, a pažnju mi je privuklo nekoliko lokalnih proizvoda kojima nisam mogao da odolim, a da ih ne probam. Prvi je čips sa ukusom račića i koliko god vam to djelovalo kao nešto što niste raspoloženi da probate, meni se zaista dopao. Ima blago slatkast i prijatan ukus, o čemu govori činjenica da sam kupio jedan i da imam za povratak. Druga stvar je sladoled koji na omotu ima nacrtan mak i marihuanu (iako je na njemu prikazana prekrižena injekcija što sugeriše da nema nikakvih narkotičkih sastojaka). Ni to nisam mogao da propustim, a ukus se ne razlikuje mnogo od klasičnog sladoleda od vanilije. Još jedan od noviteta s kojima sam se prvi put susreo ovdje jeste tjestenina servirana u smotuljku od masnog papira. Zanimljiv način serviranja ako ne želite da prljate tanjire.

Stryiskyi park

Za kraj boravka u Lavovu sam ostavio Stryiskyi park, za koji bih po svojoj slobodnoj procjeni mogao reći i da je među najvećim u gradu. Budući da mi je ovo bila posljednja stanica, nisam mogao uživati u potpunosti, ali sam skupio posljednje atome snage da ga obiđem. Mjesto je predivno, sa različitom kofiguracijom terena, pa tako imate i ravničarske staze, kao i brdovite predjele, što je idealno za sve one koji se bave rekreacijom. Bilo mi je neizmjerno žao što u svom gradu nemam jedno ovakvo mjesto gdje mogu da dolazim na trčanje. Park je lijepo sređen, ima čak i malo jezerce sa labudovima i dijelove sa cvijetnim lejama, ali svakako postoji dosta prostora za dodatno uređenje i postavljanje novih sadržaja. Ovim bih zaokružio priču o Lavovu i svima od srca preporučio da posjete ovaj grad jer ima da ponudi neizmjerno mnogo u turističkom smislu. 


Zanimljivi specijaliteti iz Lavova

Na kraju bih još samo spomenuo Muzej tradicionalne arhitekture i načina života, veliki kompleks na otvorenom, malo dalje od centra, gdje možete dodatno da se upoznate sa istorijom Ukrajinaca. Pošto nisam veliki ljubitelj tog ogranka arhitekture i generalno etnografije, nisam ga posjetio. Još jedna preporuka ukoliko vam je boravak u Lavovu duži nego što je bio moj jeste da sa nekom od lokalnih agencija (jednu takvu imate na Rynok trgu) obiđete predivne dvorce u okolini grada kao što su dvorac Olesko, Pidhoresky dvorac, dvorac Zolochiv, Svirzh dvorac i dvorac Stare Selo. Nažalost dva dana boravka nisu bila dovoljna da sve ovo vidim, ali to će definitivni biti razlog više da se nekada ponovo vratim u Lavov.

Broj komentara: 12:

  1. Lavov je zaista zadivljujući, počev od prelijepe željezničke stanice pa sve do gradskog parka. Dosta si uspio vidjeti za dva dana ali sam siguran da vrijedi opet otići. Svaka slika prikazuje građevine utopljene u bogatoj historiji i siguran sam da se svaka da izučavati jako dugo.

    Mersad
    Mersad Donko Photography

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Grad zaista ima da ponudi mnogo toga, a ja sam se nažalost morao uklopiti u dva dana jer sam toliko imao na raspolaganju. Žao mi je što nisam imao barem još jedan dan za obilazak okolnih dvoraca, ali ko zna, možda se nekad opet vratim u ove krajeve. :)

      Izbriši
  2. Beautiful photos and fascinating history. Thank you so much for sharing, and warm greetings from Montreal, Canada. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Wow what a fascinating post with amazing architectural photographs.
    It's a place I've never visited so thank you for sharing... I really enjoyed the history too.
    Have a wonderful week ahead.

    OdgovoriIzbriši
  4. Some wonderful buildings. I really love the doors on the House Of Scientists building.

    OdgovoriIzbriši
  5. fotke su ti vrh, ali nisam dobio dojam da si se bas zabavio u lavovu. ja sam tamo bio sedam dana 2015. godine i bilo je super. vecinu zgrada koje si naveo sam primijetio, ali mene su vise zanimali zabavni sadrzaji, kao sto su kafici, restorani i klubovi. cak si i ti spomenuo jedan od njih, a to je masoch. dakle kafic je fantastican i poseban zbog toga sto konobarice bicuju muske musterije (ako to traze), a konobari zenske musterije (ako to traze, jel). nikad nisam vidio nista slicno i moram priznati da sam bio odusevljen. takodjer, cudno da nisi bio u lokalu koji se zove kryvka, koji je najpoznatije tajno mjesto u lavovu. rijec je o bunkeru koji je preuredjen u restoran koji radi 24/7. ogromna preporuka.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni je bilo veoma zabavno, samo što vjerovatno nemamo istu viziju dobrog provoda. Kao što si rekao tebe više zanimaju kafići, restorani i klubovi. Ja sam opet tip osobe koju te stvari najmanje zanimaju na putovanjima, jer volim arhitekturu, prirodu i generalno boravak na otvorenom kada putujem.

      Izbriši
  6. posteno. mene stvari koje sam naveo vise zanimaju jer je rijec o necemu zivom (u smislu da su kipovi i crkve mrtve stvari). mislim da na taj nacin bolje upoznajem neku zemlju, kad sam okruzen ljudima, pricam s njima, promatram ih, itd. to pogotovo vrijedi za lavov, jer kako si i sam rekao, nema tamo puno turista sa zapada.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma da, sve zavisi od motiva putovanja i toga da li putujemo sami ili u društvu, kao i kakav smo tip ličnosti. Ja lično nisam nešto pretjerano sklon površnim poznanstvima i to me malo zamara, a vodim sa sobom uvijek dobre prijatelje tako da nam bude zanimljivo i bez upoznavanja drugih ljudi na putovanjima.

      Izbriši
    2. slozit cu se s tobom da se na putovanjima (ako putujes sam) uglavnom sklapaju povrsna poznanstva, ali ako malo bolje razmislis, sve ljude koje poznajes si isprve poznavao povrsno ;) ...to sto volim upoznati lokalce kad idem u stranu zemlju nije s tom svrhom da upoznam frenda koji ce mi jednom dati bubreg, nego da vidim kako u nekoj drzavi ljudi zive, sto ih zanima, itd. misljenja sam da su ljudi najvrednije sto mozes upoznati iz neke zemlje, da ces preko njih dobiti najbolji dojam o nekoj zemlji. zemlju sacinjava narod, njegova kultura (i nekultura), kuhinja, infrastruktura itd. i jos cu se na nesto nadovezat, ovo nema veze s tobom: necu reci da mi se gadi, ali mi je tuzno kad vidim da netko dodje u novu zemlju, i onda recimo umjesto da proba nacionalni specijalitet, ode u mekdonalds. nikad necu biti takav dosadni turist. evo ti jedna anegdota...u jednom od tih 7 dana u lavovu smo ja i frend hodali, trazili neki restoran...zaustavili na ulici lika, koji je nekim cudom govorio engleski (!), i on nam je rekao da nam preporucuje jedan restoran koji nije skup i u koji uglavnom dolaze samo lokalci. naravno da smo otisli tamo, sva trojica, i ja sam se odusevio. zato sto nisam imao pojma da cu u lavovu naci restoran koji funkcionira kao studentska menza, samo s puno boljom hranom i izborom piva :)

      Izbriši
    3. U potpunosti razumijem o čemu pričaš, ali sve varira od karaktera osobe. Ne kažem da nije lijepo upoznavati ljude u stranoj zemlji, zapravo veoma jeste, ali prosto meni su tempo života i posao takvi da nemam ni vremena, ni strpljenja da za tri ili četiri dana provedena negdje upoznajem druge ljude. Kad sam bio na faxu to mi je bilo ok, ali sada me to već pomalo umara. Sa sobom vodim uvijek ekipu sjajnih ljudi i budemo sami sebi dovoljni jer imamo iste preferencije i lako se dogovaramo. Plus, planovi su mi obično nabijeni tako da sam stalno u pokretu i ne volim da mi neko kvari unaprijed postavljeni plan. Sto ljudi, sto ćudi. :)
      Moram priznati da što se tiče McDonald'sa, nisam ljubitelj istog, ali postoje situacije kada mi bude praktično svratiti tamo. Eksperimentisanje sa lokalnim specijalitetima je opet stvar osobe. Slažem se da je super probati nove stvari, ali ja se uglavnom zadržavam na slatkišima, pecivima i voću, a manje na slanim jelima iz prostog razloga što postoji dosta toga što ne volim da jedem, a nije baš da mogu doći i reći: ej, izbacite mi to, to i to iz jela, jer tada priča gubi smisao. U svakom slučaju da od lokalaca možeš saznati stvari koje ne pišu u turističkim vodičima i to je nekada super stvar. :)

      Izbriši
    4. ok, razumijemo se. bilo je ugodno pricati s tobom. zelim ti jos puno uspjelih putovanja.

      Izbriši

Pokreće Blogger.