četvrtak, 28. svibnja 2015.

Lazienki park, Varšava - najljepše mjesto u gradu

Došlo je vrijeme da napišem post i o svom omiljenom mjestu u Varšavi. Za posjetu Lazjenki (Lazienki) parku sam ostavio najsunčaniji dan, kako bih u potpunosti mogao da uživam u njegovim čarima. Dovezao sam se autobusom do palme u ulici Nowy Swiat, u obližnjoj trgovini papreno platio Evian vodu (jer druge nije bilo -  ni vode, ni trgovine) i neke mini mafine, te nakon kraćeg muvanja oko Crkve Svetog Aleksandra uhvatio novi bus pravac do parka.
 
Pogled na Palatu Belweder
Postoji više ulaza u sam park, a ja sam sticajem okolnosti odabrao jedan od sporednih umjesto glavnog. Prvi objekat na koji sam naletio je Bijela kuća (Bialy Domek). Riječ je o vrtnoj vili koju je između 1774. i 1776. sagradio italijansko-poljski arhitekta Domenico Merlini. U kući je živjela žena Stanislawa Augusta Poniatowskog, posljednjeg predsjednika Državne zajednice Poljske i Litvanije, ali i Luj XVIII tokom svog egzila iz Francuske.
 
Bijela kuća (Bialy Domek)
Iako je kuća bila devastirana od strane Nijemaca u II svjetskom ratu, većina namještaja je preživjela. Najinteresantniji su groteskne slike u trpezariji, kineske tapete iz 18. vijeka u salonu i kraljevski krevet u spavaćoj sobi. Radno vrijeme je od 9h do 18h, osim ponedjeljkom kada se otvara u 11h.
 
Jedna od vjeverica u parku
Nakon što sam potamanio mafine na klupi, vidio sam jednu od vjeverica za koje sam čuo da ih je pun park. Toliko su slobodne da se čak i penju po vama. Jedna mi se popela uz nogu i iz čista mira me gricnula za natkoljenicu. Mogu vam reći da je u momentu zaboljelo, ali na sreću ostala mi je samo manja modrica i poderotina na mjestu gdje je zabila kandže. Da sam je barem uspio uslikati na nozi, pa da i ne žalim. Ako se želite poštedjeti razmišljanja o tetanusu, ne vjerujte ovim umiljatim zločincima. 
 
Pogled na Bijelu kuću
Staza me je odvela do Palate na vodi, najznačajnije građevine u parku. Riječ je o lijepoj klasicističkoj zgradi čija se fasada oslikava na mirnoj površini jezera kojom plove patke. Izgrađena je u 17. vijeku, a tokom 18. vijeka je nadograđena i preuređena.

Pogled na stražnju stranu Palate na vodi
Stanislaw August je pretvorio Palatu na vodi u muzej u kome su smještene najvrijednije slike iz njegove kolekcije od 2,289 umjetničkih djela najcjenjenijih evropskih autora 17. i 18. vijeka, ponajviše Holanđana. Danas se 140 radova iz kraljeve kolekcije prikazuje u Palati na vodi, a izloženi su u skladu sa principima 18. vijeka.
 
Most koji vodi na drugu stranu jezera
Nastavljam šetnju do malog mosta, pored kojeg je smješten spomenik koji prikazuje kralja Jana III Sobieskog na konju koji gazi dva pala Turčina. Sobieski je odjeven kao rimski vojnik i drži palicu u podignutoj ruci. Spomenik je modeliran po uzoru na barokni konjanički kip Sobieskog u Wilanowu, kao i Berninijev kip Luja XIV.
 
Kip Jana III Sobieskog
Kip je službeno otkriven 14. septembra 1788., na 105. godišnjicu pobjede u Beču. Stanislaw August je imao značajno poštovanje prema svom prethodniku, ali kip je služio i kao element antiturske propagande.

Vrbe pokraj jezera
Nakon prelaska mosta, put vodi pokraj jezera i predivnih vrbi, sve do Stare stražarnice. Stara stražarnica je sagrađena 1791/2. za čuvare koji su nadzirali pristup palati. Pročelje stražarnice je ukrašeno dorskim stubovima i djelimično ograđenim krovom. U današnje vrijeme zgrada se koristi za povremene izložbe.
 
Stara stražarnica
Sljedeća građevina je viša vojna škola, osnovana 1815. godine s ciljem obuke novih časnika. Imala je dvije divizije – pješadiju i vozače. Danas je ova zgrada još jedan od muzeja i ima isto radno vrijeme kao i Bijela kuća.

Nekad vojna škola, danas muzej
Dolazim ponovo do Palate na vodi, ali ovaj put s druge strane i odlučujem se malo proštetati ne bih li je bolje proučio. Ispred je ogroman red turista koji čekaju da uđu unutra, tako da na kraju odustajem od ideje da im se pridružim, budući da sam imao još mnogo toga u planu da obiđem taj dan. A i vrijeme je prelijepo da bih razgledao slike.
 
Palata na vodi iz druge perspektive
Kao i svaki drugi muzej u Varšavi, i Palata na vodi ima specifično radno vrijeme koje nije isto tokom cijele sedmice. Otvara se u 9 ujutro (osim ponedjeljkom kada počinje s radom u 11h), a zatvara u 18h (osim četvrtkom, petkom i subotom kada radi do 20h). Tokom zimske sezone, koja traje od 15. oktobra do 14. aprila, radno vrijeme palate je do 18h.
 
Prednja strana palate sa turistima koji čekaju da uđu unutra
Ispred palate se nalazi nekoliko zanimljivih kipova, kao i sunčani sat. Odlučujem se maknuti iz gužve, ali ne zadugo. Dobra stvar kod ovog parka je što ima nekoliko toaleta, u koje je ulaz besplatan, a higijena im je na vrhunskom nivou.
 
Sunčani sat ispred palate
Pažnju mi privlači buka pokraj jezera, te odlučujem provjeriti o čemu se radi. Kud svi, tu i Svjetski putnik, ali samo ovaj put. U amfiteatru na otvorenom se održava neka dječija predstava i sve vrvi od ljudi i glasova. 

Kip ispred Palate na vodi
Amfiteatar je izgrađen između 1790 i 1793., inspirisan drevnom grčkom i rimskom arhitekturom. Obrub amfiteatra je prvobitno krasilo 16 kipova poznatih pjesnika, dramaturga i mislilaca antičkog svijeta, a 1922. su zamijenjene sa 8 kipova.
 
Amfiteatar u kome se održavala priredba
Ubrzo gubim interesovanje i odlučujem se za mirniji dio parka, pokraj Nove oranžerije. Klasicistička zgrada sa elementima eklektike, sagrađena je 1860. radi čuvanja kolekcije narandžinog drveća. 

Još jedan od kipova u parku
Zgrada je bila neophodna zato što car Aleksandar II od Rusije, koji je kupio jednu od najvećih zbirki tropskih biljaka iz Nieborowa, nije mogao da ih transportuje u Sankt Petersburg zbog tamošnjih klimatskih uslova.
 
Zgrada Nove oranžerije i sunčani sat ispred
Ponos kolekcije su bila dugovječna stabla narandže (bilo ih je 124 u kolekciji). Nažalost, tokom Prvog svjetskog rata, ostavljena su bez adekvatnog nadzora, što je dovelo do njihovog smrzavanja. Zgrada se sastoji od pravougaone dvorane sa staklenim zidovima. Danas se u njoj nalaze tropski vrt i restoran. U blizini zgrade se nalazi još jedan interesantan sunčev sat.
 
Jezerce u parku Lazienki
Teško je opisati ljepotu ovoga parka, pa je najbolje da vam postavim što više slika kako biste mogli da upijete barem dio cjelokupne atmosfere. Prolazim pokraj cvijetnjaka u kome su ukombinovani crveni i bijeli tulipani i uživam u pogledu na Palatu Belweder koja se uzdiže na obližnjem proplanku. Nju koristi predsjednik za prijem stranih predsjednika i drugih važnih gostiju.
 
Pogled na Palatu Belweder
Zaštita palate je zahtjevan posao, budući da se nalazi u neposrednoj blizini parka, koji je jedna od najznačajnih turističkih atrakcija Varšave. Planirano je da palata bude pretvorena u muzej, ali je sadašnji predsjednik Bronislaw Komorowski ipak odlučio da to bude njegova službena rezidencija.
 
Dijanin hram u parku Lazienki
Upućujem se u pravcu palate i dolazim do malog hrama u rimskom stilu. Renomirani poljski arhitekt Jakub Kubicki je 1822. podigao hram u čast boginje Dijane. Hram je bio zaključan za vrijeme mog boravka, ali po onome što sam pročitao o njemu ukrašen je muralima sa motivima voća i cvijeća. U parku se nalazi i mali egipatski hram, ali ja sam ga nekim čudom previdio, iako sam išao u potragu za njim.
 
Šopenov kip u parku Lazienki
Park je ujedno dom i nekoliko važnih spomenika i statua. Najpoznatiji među njima je Šopenov kip, bronzana statua dizajnirana 1907. godine od strane Waclawa Szymanowskog. Planirano je da bude otkrivena 1910. godine, na stogodišnjicu rođenja Frederika Šopena, ali zbog kontroverzi oko dizajna to nije urađeno tada. U međuvremenu se dogodio i Prvi svjetski rat, tako da je na kraju postavljena 1926. godine.
 
Spomenik Henryku Sienkiewiczu, poljskom piscu
Tokom Drugog svjetskog rata, statua je dignuta u vazduh i bila je prvi spomenik koji su Nijemci uništili tokom okupacije Varšave. Prema legendi, sutradan je na mjestu spomenika pronađen natpis: „Ne znam ko me je uništio, ali znam zašto: Kako ne bih mogao svirati pogrebni marš za vašeg vođu“. Izvorni kalup spomenika koji je preživio rat, omogućio je izljevanje nove statue. Od 1959. u podnožju kipa se svake nedjelje tokom ljeta održavaju slobodne izvedbe Šopenovih djela na klaviru. Ovo je bio najviši Šopenov kip na svijetu do 2007., kada je u Šangaju postavljen novi, moderni kip slavnog kompozitora.
 
Vaza u parku Lazienki
Nedaleko od Šopena, nalazi se spomenik poljskom piscu Henryku Sienkiewiczu. Iako je i mnogo ranije postojala inicijativa za podizanje spomenika, on je postavljen tek 2000. godine i prikazuje pisca u sjedećem položaju sa tri lista rukopisa pored njegovih nogu (od kojih je jedan ukraden 2010. godine). Spomenik se nalazi na rubu parka, paralelno sa Alejom Ujazdowskie.
 
Zgrada Stare oranžerije
Nakratko napuštam park kako bih posjetio botaničku baštu, koja se nalazi u neposrednoj blizini i o kojoj ću pisati u narednom postu, a zatim se ponovo vraćam u park da obiđem i njegove dijelove koje sam propustio tokom prvobitne ophodnje.
 
Jedan od kipova ispred Stare oranžerije
Ispostavilo se da je jedan od tih dijelova onaj gdje je smještena zgrada Stare oranžerije. Sagrađena je 1786/88. kao pravougaona građevina sa ulazima u obliku potkovice. Prateća krila na zapadu su bila namijenjena za vrtlare i osoblje. U istočnom krilu je postavljen teatar, čiji je bogati enterijer srećom preživio ratne katastrofe i predstavlja jedan od nekoliko primjeraka autentičnog pozorišta iz 18. vijeka u svijetu.
 
Stara oranžerija
U zapadnom krilu Stare oranžerije, kao i hodnicima duž glavnog hodnika, nalazi se postavka skupltura poljskih kipara. U okviru izložbe se nalaze djela iz perioda od 16. pa do 20. vijeka. Veoma mali broj skulptura datira iz 16., 17. i prve polovine 18. vijeka i njima se možete diviti u prostoriji broj 1. U sljedećoj sobi se nalaze skulpture s kraja 18. vijeka, dok se u naredne dvije nalaze radovi poznatih varšavskih skulptora iz 19. vijeka. Soba broj 5 uglavnom sadrži radove s početka 20. vijeka, dok se u sobi 6 nalaze radovi dvojice autora s polovine 20. vijeka. I preostale 3 sobe sadrže takođe skulpture autora iz 20. vijeka, od kojih su posljednje dvije posvećene radovima autora čuvene Šopenove statue o kojoj sam ranije pisao. S obzirom da sam se u Varšavi zadržao svega tri dana, nisam imao vremena za razgledanje ovih postavki, ali ukoliko mi se ukaže prilika za ponovni dolazak, svakako ću to učiniti.
 
Kineski vrt u parku Lazienki
Pošto sam se raspisao preko svake mjere, moraću da skratim priču kako i oni najuporniji čitaoci ne bi odustali od ovog posta. Još jedna od atrakcija Lazienki parka jeste mali kineski vrt, koji je nastao kao posljedica evropske zaluđenosti kineskim detaljima u 18. vijeku.
 
Kineski vrt u parku Lazienki
Za kraj sam obišao Palatu Myslewicki, koja je dobila ime po poljskom selu Myslewice. Prvobitno je zamišljena kao jednospratna vila, ali su prije kraja izgradnje sa obje strane dodana kvadratno-kružna krila. U nišama pokraj glavnog ulaza, nalaze se skulpture Zefira i Flore. Na sreću, zdanje je preživjelo Drugi svjetski rat i sačuvan je veći dio originalnog dekora enterijera. Najznačajnija je bivša trpezarija (sada salon) koja sadrži Plerschove prikaze Rima i Venecije. U bivšoj kupaonici sa kamenim zidovima i plafonom, prikazani su Flora i Zefir, takođe naslikani od strane Plerscha. Palata je za vrijeme moje posjete bila usred renoviranja, tako da je veći dio fasade bio prekriven ukrasnom ceradom.
 
Palata Myslewicki
Na ovom mjestu se završava moj pohod na Park Lazienki, mjesto koje me je ponajviše osvojilo tokom boravka u Varšavi. Ukoliko se odlučite za posjetu prijestonici Poljske, nipošto ga nemojte propustiti. Nadam se da sam uspio da vam barem djelimično prenesem dašak ovog fascinantnog mjesta.

srijeda, 27. svibnja 2015.

Varšava, Kraljevski put - šta vidjeti?

Ukoliko obilazite Stari i Novi grad u Varšavi, vjerovatno ćete u svoj program uključiti i Kraljevski put, ili barem jedan njegov dio. Kraljevski put je naziv za dionicu koja se prostire od Zamkovskog trga (Plac Zamkovy), pa do Parka Lazjenki (Lazienki). Kraljevski put se ukršta sa Alejom Jerozolimskie, jednom od najvažnijih saobraćajnica u gradu, a na sredini raskrsnice se nalazi ogromna vještačka palma.

Umjetnička palma na kružnom toku
Atraktivniji dio Kraljevskog puta je onaj koji vodi prema Starom gradu i nosi naziv Nowy Swiat, tako da ću se ponajviše posvetiti onome što na tom potezu može da se vidi. Ali da prije svega kažem koju riječ o palmi. Kada sam je prvi put vidio, izdaleka sam pomislio da je riječ o pravoj palmi i nije mi baš išlo u glavu kako su je uspjeli uzgojiti s obzirom na vremenske prilike. 


Partizanski spomenik u Varšavi
Već sam u glavi smislio različite koncepte po kojima uspijevaju da griju korijen i stablo, kako bi spriječili smrzavanje, ali nije riječ ni o čemu sličnom. Palma je djelo Joanne Rajkowske, savremene umjetnice, koja je svoje djelo instalirala nakon posjete Izraelu 2001. godine kako bi prenijela duh Tel Aviva u Varšavu.


Jedan od restorana na Kraljevskom putu prije otvaranja
Stablo je izrađeno od čelika i pokriveno prirodnom korom, a listovi su od polietilena. Palma je izrađena u Kaliforniji i poslana gradskom vijeću, koje prvobitno nije znalo šta s njom, jer se nije radilo niti o građevini, niti spomeniku, a bogme ni o pravom drvetu. S obzirom da se palma ni po čemu nije uklapala u postojeće propise, na kraju su odlučili da je predstave javnosti. Budući da se ljudima dopala, postala je trajni stanovnik Varšave i mjesto gdje ponekad prespavaju oni koji su toliko popili da misle kako su se našli usred pustinjske oaze.


Prodavači cvijeća među prvima otvaraju štandove
Ulica Nowy Swiat je bogata raznim trgovinama i restoranima, te se u popodnevnim satima tu skupi veliki broj ljudi, ali ujutro je možete doživjeti u potpuno drugačijem svjetlu. Na ulicu Nowy Swiat se nadovezuje ulica Krakowskie Przedmiescie, a njen početak ćete prepoznati po velikom spomeniku Nikoli Koperniku, smještenom ispred Poljske akademije nauka. Kip je postavljen 1830. godine. 


Spomenik Nikoli Koperniku ispred Poljske akademije nauka
Tokom Drugog svjetskog rata nacisti su postavili na spomenik bronzanu plaketu koja insinuira da je ovaj velikan zapravo Nijemac. Dječak izviđač Alek Dawidowski uspio je da obmane stražare i ukloni plaketu. Bijesni nacisti su uklonili kip, sakrivši ga u Šlesku, a u znak odmazde su raznijeli dinamitom nekoliko drugih spomenika u okolini. Statua je vraćena nekoliko godina nakon rata, a Dawidowski je postao simbol hrabrosti. Plaketa se danas čuva u Istorijskom muzeju Varšave.


Crkva Svetog krsta
Sljedeća atrakcija na Kraljevskom putu je Crkva Svetog krsta. Svaki zaljubljenik u Šopenovu zaostavštinu će posjetiti mjesto posljednjeg počivališta njegovog srca. Srce se nalazi unutar urne koja je smještena iza ploče u koju je ugraviran njegov lik. 


Lijevo se nalazi tablet iza kog je pohranjeno Šopenovo srce
Crkva izvorno datira iz 15. vijeka i ima izuzetno bogatu istoriju, a nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, obnovljena je s mnogo truda. Orgulje koje se nalaze u crkvi su najveće u Varšavi, a od drugih značajki tu su i ostaci Nobelove nagrade autora Wladyslawa Reymonta koji se čuvaju u urni, te spomen ploče istaknutim ličnostima iz poljske istorije.


Unutrašnjost Crkve Svetog krsta
Ispred crkve ćete vidjeti jednu od brojnih mermernih klupa, izdaleka ni po čemu posebnoj. Međutim kada joj priđete, vidjećete da to nije obična klupa, nego tzv. Šopenova klupa koja svira jednu od njegovih melodija kada pritisnete srebrni taster. Slične klupe se nalaze po cijelom gradu, a ja se sjećam da sam pored ove, vidio jednu u Saksonskom parku, kao i na još par drugih mjesta.


Šopenova klupa
Sljedeća postaja je Varšavski univerzitet, koji se natječe sa Univerzitetom Jagellonian u Krakovu za titulu najcjenjenije obrazovne ustanove u Poljskoj. Osnovan je 1816. godine i zapošljava više od 5.500 ljudi koji brinu o 55.000 studenata. 


Ulaz u Varšavski univerzitet
Šetnja glavnim kampusom univerziteta je poseban doživljaj, a najimpresivnija zgrada kompleksa je Kazimierzowski palata, prvobitno izgrađena 1637., ali više puta razarana i obnavljana (kao i sve drugo u Varšavi).


Crkva Sv. Josipa
Nedaleko odatle se nalazi i Crkva Svetog Josipa, poznata kao i Crkva Posjetitelja (polj. Kosciol Wizytek). Riječ je o katoličkoj crkvi i jednom od najznačajnih primjeraka rokoko arhitekture u Varšavi.


Unutrašnjost Crkve Sv. Josipa
Izgradnja je trajala od 1664. do 1761. godine na mjestu gdje je ranije stojala drvena crkva koja je spaljena tokom švedske invazije. Crkva je najpoznatija po tome što je Frederik Šopen u njoj običavao da svira orgulje, uglavnom tokom službi za školarce.


Unutrašnjost Crkve Sv. Josipa
Brod crkve sa glavnim oltarom i 6 bočnih kapela u baroknom stilu, ukrašeni su bogatim rokoko ukrasima. U njoj se nalaze i brojne stare skulpture, kao i slike starih poljskih, italijanskih i francuskih majstora, portreti poznatih i uglednih Poljaka, te tabernakul izrađen od ebanovine i srebra.


Spomenik Adamu Micikewiczu
U blizini crkve se nalazi spomenik Adamu Micikewiczu, najznačajnijem poljskom književniku. Ali, on je bio više od toga – patriot, pjesnik i čovjek koji je nadahnuo romantizam u Poljskoj, kao i simbol nade tokom sumornog perioda ruskog ugnjetavanja. Njegov život je obavijen velom misterije, a pripisuje mu se da je bio ženskaroš, kao i umješanost u čudne kultove.


Hotel Bristol u Varšavi
Nastavljam šetnju do hotela Bristol, kao i predsjedničke palate. Hotel Bristol je najekskluzivniji hotel u gradu, dizajniran u Art Deco stilu i datira iz 1900. godine. 1993. je renoviran u svom pretkomunističkom sjaju, a velikom otvaranju je prisustvovala Margaret Thatcher. Posljednje preuređenje je doživio 2013. godine, što mu je omogućilo da zadrži stečenu reputaciju. O predsjedničkoj palati neću pisati jer sam pokraj nje poprilično brzinski prozujao.


Crkva i zvonik Svete Ane
Posljednja atrakcija u ulici Krakowskie Przedmiescie je Crkva Svete Ane. Crkva je za razliku od drugih u Varšavi, preživjela Drugi svjetski rat sa nekoliko ogrebotina i porušenim krovom. Ipak, ono što nacisti nisu uspjeli da unište, zamalo je upropastio tim nestručnih graditelja obližnjeg tunela, zbog čije su se nepromišljenosti pojavile velike pukotine na podu crkve. Bio je neophodan tim od 400 ljudi koji su dvije sedmice neumorno radili na stabilizaciji donjeg sloja i jačanju temelja.


Unutrašnjost Crkve Sv. Ane
Ovo nije prvi put da je crkva izbjegla jednu katastrofu, da bi je iza ugla dočekala nova. Naime, izbjegla je razaranje tokom rata sa Švedskom, da bi nakon dvije godine stradala u podmetnutom požaru. Klasicistička fasada crkve datira iz 1788. godine, a unutrašnjost ima još više klasicističkih i rokoko detalja. Toranj sa vidikovcem pruža jedan od najboljih pogleda na Varšavu i vrijedi uspona visokog 147 stepenica.


Spomenik Charlesu de Gaulleu, francuskom generalu i državniku
Još jedna od atrakcija ovog mjesta je jednostavni drveni krst koji je svojevremeno bio postavljen ispred predsjedničke palate u znak spomena na predsjednički par koji je stradao u avionskoj nesreći 2010. Nakon odluke da se krst preseli sa prvobitnog mjesta, došlo je do masovnih protesta građana, a nezadovoljstvo tim postupkom je prisutno i dan danas.


Crkva Svetog Aleksandra
Za razliku od ovog dijela Kraljevskog puta, koji vodi prema Starom gradu, drugi dio koji vodi od palme u pravcu parka Lazjenki nije toliko uzbudljiv. Ulica Nowy Swiat se nastavlja i na ovu stranu i spaja sa Alejom Ujazdowskie  koja vodi sve do parka. Odmah u blizini palme se nalazi spomenik Charlesu de Gaulleu, francuskom generalu, državniku, a kasnije i predsjedniku.


Crkva Svetog Aleksandra
Najznačajnija građevina na ovom potezu je Crkva Svetog Aleksandra (Kosciol Sw. Aleksandra). Dizajnirana po uzoru na rimski Panteon, ova crkva se može pohvaliti kipom Isusa Hrista koji datira iz 18. vijeka. Niži nivo crkve se koristi u svrhu službi za gluhonijeme. Otac Jakub Falkowski, župnik Crkve Sv. Aleksandra, je osnivač Instituta za gluhonijeme i slijepe, koji se nalazi u blizini. Na ovom potezu hvatam bus i odlazim u pravcu prelijepog Lazjenki parka, o kome ću pisati u narednom postu.


nedjelja, 17. svibnja 2015.

Varšava, Novi grad (Nowe Miasto) - šta vidjeti?

Nastavljam seriju postova o Varšavi, a nakon što sam vam dao generalne smjernice o tome kako se snaći i šta vidjeti u prijestonici Poljske i predstavio Stari grad, vrijeme je da nastavim pohod na Varšavu. Novi grad (Nowe Miasto) se nadovezuje na Stari grad (Stare Miasto) i počinje od Barbakana, a gdje tačno završava, nisam siguran. Novi grad nije toliko fascinantan kao stari, ali i ovdje ćete naći sasvim dovoljno interesantnih sadržaja za vidjeti. Pa da krenemo u obilazak.

Pogled na Barbakan iz Starog grada
Varšavski Barbakan je drugi po veličini u Poljskoj, odmah iza onog u Krakovu, i jedan je od ostataka utvrde koja je nekada okruživala Varšavu. Barbakan je zapravo malo utvrđenje pred ulazom u tvrđavu, čiji je zadatak veća zaštita vrata utvrde i najčešće je s njima povezan mostom.

Barbakan
Barbakan je podignut 1540. godine na mjestu starije kapije, kako bi se zaštitila Nowomiejska ulica. Dizajnirao ga je italijanski renesansni arhitekt Žan Baptist Venecijanski, koji je živio i radio u Mazoviji. Ubrzo nakon njegove izgradnje, došlo se do zaključka da Barbakan zapravo nema svoju praktičnu svrhu. To je prije svega bila posljedica brzog napretka u razvoju artiljerije. Korišten je za odbranu grada samo jedanput, tokom švedske invazije na Poljsku, 30. juna 1656.

Pogled na Barbakan i Crkvu Svetog Duha
U 18. vijeku, Barbakan je djelimično rastavljen, budući da je njegova uloga u odbrani bila zanemarljiva, a grad je imao više pogodnosti od većeg prolaza koji je olakšavao kretanje ljudi i roba. U 19. vijeku, njegovi ostaci su inkorporirani u  novije zgrade. Pred sami početak Drugog svjetskog rata, poljski arhitekt Jan Zachwatowicz je rekonstruisao dio zidina i zapadni dio mosta, rušeći jednu od novijih građevina. Nedostatak sredstava je doveo do odgađanja potpune rekonstrukcije, a u međuvremenu se dogodio i Drugi svjetski rat. Tokom Varšavskog ustanka, Barbakan je doživio istu sudbinu kao i većina građevina u Varšavi. Nakon završetka rata, obnovljen je na osnovu bakroreza iz 17. vijeka. Za obnovu je korištena cigla sa porušenih građevina iz gradova Nisa i Vroclava. Danas je Barbakan jedna od popularnih turističkih atrakcija.

Crkva Svetog Hijacinta (lijevo) i Crkva Svetog Duha (desno)
Nakon par minuta hodanja od Barbakana, dolazimo do Crkve Svetog Duha (Kosciol sw. Ducha) u ulici Dulga. Njena istorija seže još do 14. vijeka, kada je na mjestu današnje crkve uz bolnicu izgrađena drvena crkvica u gotičkom stilu. Kroz vijekove je doživjela više transformacija, a 1944. godine je skoro u potpunosti uništena usljed njemačke invazije. Unutrašnjost crkve i krovovi su bili spaljeni u potpunosti, a samo je oltar preživio. Godine 1956. crkva je obnovljena i vraćen joj je prijeratni izgled.

Unutrašnjost Crkve Svetog Duha
Nedaleko od ove crkve, u ulici Freta, nalazi se i Crkva Svetog Jacka ili Hijacinta (Kosciol sw Jack), jednog od poljskih svetaca zaštitnika. Crkva je osnovana od strane Dominikanskog reda i priliježe uz najveći varšavski samostan. Gradnja je započela 1603., a dovršena je 1639. godine, kao mješavina renesanse i ranog baroka. Tokom švedske invazije 1655. godine, crkva je dijelila sudbinu okolnih zgrada; opljačkana je i spaljena.


Unutrašnjost Crkve Svetog Hijacinta
Nakon rata je ponovo izgrađena i posvećena, uz crkvu je dodat zvonik, ali je dobila i svoju najvažniju značajku – kapelu Svetog Dominika. U 18. vijeku crkva je doživjela svoj najveći prosperitet, a biblioteka samostana je bila najbogatija u Poljskoj. Nažalost, kasnije je u potpunosti uništena. Tokom Drugog svjetskog rata, crkva je služila kao bolnica poljskim vojnicima, što ju je učinilo metom bombardovanja u kojem je stradalo preko hiljadu civila i pobunjenika. Crkva je obnovljena tek 1959. godine.

Tržnica Novog grada
Sljedeća postaja jeste Tržnica Novog grada (Rynek Nowego Miasta), koja ne vrvi životom kao Tržnica Starog grada, ali ima nekoliko veoma zanimljivih detalja. Prvi je rimokatolička Crkva Svetog Kazimira (Kosciol sw. Kazimierza), koja je prvobitno bila Palata Kostovski (Palac Kostowskich), rezidencija višogrodskog sudije. Kasnije ju je kupila kraljica Marija Kazimira Sobjeska, žena kralja Jana III Sobjeskog kako bi je pretvorila u samostan. Nakon švedske invazije, crkva je renovirana u stilu paladijanizma.

Crkva Svetog Kazimira
U Drugom svjetskom ratu, tokom Varšavskog ustanka, kao i obližnja crkva Svetog Hijacinta, i ova crkva je služila kao bolnica. Časne sestre su smjetile brojne civile u crkvu i podrume, pružajući im medicinsku njegu koliko su mogle. U avgustu 1944. godine, odlučile su obustaviti svoja pravila kako bi pomogle ranjenim pobunjenicima. 

Unutrašnjost Crkve Svetog Kazimira
Zbog toga je crkva postala metom teškog bombardovanja. Tokom jednog pretresa, 31. avgusta 1944., 4 sveštenika, 35 časnih sestara i preko hiljadu civila zarobljenih u kripti crkve je ubijeno. Predivna crkva i samostan su uništeni, a rekonstruiosani su tek u periodu 1947-53., dok Kostovski palata nikada nije obnovljena.


Fasade Novog grada
Fasada crkve je barokna, iako je enterijer u potpunosti moderan, zato što je ostalo jako malo od izvornog crkvenog namještaja. Najvrijedniji element izvorne dekoracije su očuvani fragmenti nadgrobnog spomenika Marije Karoline Sobjeske, isklesanog u bijelom i crnom kamenu.
Crkva Svetog Benona
Na trgu se nalazi i nekoliko stambenih kuća čije sam zanimljive fasade uslikao. U blizini je i mala Crkva Svetog Benna (Kosciol sw. Benona), sagrađena kako bi se pružila podrška Nijemcima koji žive van svoje matične zemlje. Ironija je što su je u Drugom svjetskom ratu upravo Nijemci raznijeli u paramparčad.

Crkva pohođenja Blažene Djevice Marije
Kada pored Crkve Svetog Kazimira skrenete u ulicu Przyrynek, ugledaćete još jednu neobičnu crkvu. Riječ je o Crkvi pohođenja Blažene Djevice Marije (Kosciol Nawiedzenia Najsietszej Marii Panny), jednoj od najstarijih građevina i primjeraka gotičke arhitekture.

Zvonik Crkve pohođenja Blažene Djevice Marije
Crkva leži na mjestu drevnog paganskog hrama. Više puta je modifikovana, rušena i ponovo izgrađivana. Njena najupečatljivija karakteristika je toranj, prepoznatljiv sa velike razdaljine i zabilježen na brojnim starim slikama Varšave.

Spomenik Mariji Kiri
Iza crkve se nalazi spomenik Mariji Kiri, poljskoj hemičarki. Marija Kiri je rođena u Varšavi, iako je veći dio života i karijere provela u Francuskoj. Bila je prva osoba osoba koja je osvojila dvije Nobelove nagrade, u dvije različite oblasti – fizici i hemiji, i za sada jedina žena dvostruka dobitnica. U ulici Freta, gdje se nalazi i Crkva Svetog Hijacinta, smješten je Muzej Marije Sklodovske Kiri, pa ko poželi može ga obići. Muzej je smješten u zgradi u kojoj je poznata hemičarka rođena.

Pogled na multimedijalni park sa fontanama
Sa mjesta gdje se nalazi spomenik Mariji Kiri, možete vidjeti i multimedijalne fontane, smještene u dolini rijeke Visle. Multimedijalni park je otvoren u maju 2011. godine, kako bi se povećao broj turističkih atrakcija i privukli turisti u ovaj dio grada. Budući da sam slične fontane vidio u Barseloni i Dubaiju, nisam se vraćao naveče da pogledam performans.

Crkva Sv. Franje Serafskog
Sljedeća znamenitost Novog grada je Crkva Svetog Franje Serafskog (Kosciol sw. Franciszka Serafickiego). Dovršena 1733. godine, ovo remek djelo barokne umjetnosti čuva ostatke Sv Vitalisa. Budući da se nalazi na granici sa Jevrejskim getom, u Drugom svjetskom ratu je bila bombardovana i većim dijelom uništena.

Mjesto gdje se nalazio zid jevrejskog geta
Ukoliko se vratite do Crkve Svetog Duha na početku Novog grada i skrenete u ulicu Dluga, nakon kraće šetnje ćete naići na Katedralu poljske vojske (Katedra Polowa Wojska Polskiego). 


Katedrala poljske vojske
Sagrađena je 1662/3. i sastoji se od Crkve Svetog Franje Asiškog i manastira, a poznata je i kao Crkva Kraljice poljske krune. Od svoje izgradnje više puta je mijenjala namjenu, pa je tako provela neko vrijeme kao pravoslavna crkva, zatvor, sirotište i depo za njemačke vojnike u Prvom svjetskom ratu.

Unutrašnjost Katedrale poljske vojske
Nakon sticanja nezavisnosti Poljske 1918., crkva je rekonstruisana prema originalnim nacrtima iz 17. vijeka i postala je sjedište biskupa poljske vojske. Nakon Drugog svjetskog rata je obnovljena sa osebujnom mješavinom vjerskih i vojnih predmeta, uključujući i nekoliko velikih ulja na platnu sa prikazom najpoznatijih poljskih bitaka i pobuna.

Spomenik varšavskom ustanku i Palata pravde
Preko puta ove crkve, na trgu Krasinski, nalazi se Spomenik varšavskom ustanku. Smatra se najvažnijim spomenikom postratne Varšave i jednim od najposjećenijih obilježja grada. Varšavski ustanak koji je izbio 1. avgusta 1944. godine i trajao do 2. oktobra 1944. godine, bio je jedan od najvažnijih i razornih događaja u istoriji Varšave i Poljske. Nakon gušenja ustanka, Nijemci su uništili oko 90% građevina u gradu.

Spomenik varšavskom ustanku iz druge perspektive
Zbog protivljenja i otpora komunističke vlade, spomenik je otkriven tek 1989. godine. Spomenik je izrađen od bronze i sastoji se iz dva dijela – prvi predstavlja vojnike koji aktivno učestvuju u borbi i prikazani su kako istrčavaju iz zgrade koja se urušava, dok drugi dio koji se nalazi nešto dalje prikazuje povlačenje u šaht, jer su pobunjenici koristili kanalizacionu mrežu za kretanje ispod grada. Spomenik se nalazi odmah pored Palate pravde.

Palata pravde
Ja na ovom mjestu završavam obilazak Novog grada i selim se dalje, a vama bih preporučio da posjetite i Park sa palatom Krasinski (Palac Krasinskich), te spomenik Niki Varšavskoj, koje sam nekim čudom propustio.