Vodič kroz Novi Sad, Srbija - šta posjetiti?

siječnja 27, 2018

Započeti priču o nekom gradu nije uvijek jednostavno, a čini mi se da geografska i kulturološka blizina istog stvara dodatni napor u nastojanju da ga se na maštovit i pitak način približi čitaocu. Iako bi po nekoj logici trebalo biti baš suprotno, neophodno je uploviti mnogo dublje u njegovu srž i pronaći ono što ga čini autentičnim. Moje dosadašnje posjete Srbiji su se uglavnom svodile na relativno česte odlaske u Beograd, koji mi je služio kao utočište kada god se zaželim velikog grada. Kasnije sam bio u prilici da upoznam i Niš, ali me u Novi Sad put nikada nije naveo sve do jednog povratka iz Temišvara kada sam se nakratko zaustavio ovdje i prošetao glavnim gradskim trgom. Dopala mi se nekolicina građevina na koje sam usput naišao, ali vremena i prostora za neki dublji doživljaj nije bilo.   

Crkva Imena Marijinog na Trgu Slobode

Prva namjenska posjeta Novom Sadu dogodila se početkom prošle jeseni, ali s obzirom da nisam uspio da vidim i fotografišem sve što sam želio, taj odlazak nije urodio putopisom. Sticajem okolnosti, u narednom periodu se dogodilo još nekoliko posjeta, od kojih jedna i u vrijeme novogodišnjih praznika, pa sam naposlijetku došao na ideju da napravim višesezonski vodič i prikažem najbolje što grad nudi kroz različita godišnja doba. Iako su većini poznati ti podaci, nije na odmet spomenuti da je Novi Sad najveći grad Autonomne Pokrajine Vojvodine i drugi po veličini grad u Srbiji, sa populacijom od oko 250 hiljada stanovnika na teritoriji samog naselja.

Gradska kuća u Novom Sadu

Osnovan je 1694. godine na lijevoj obali Dunava, kao posljedica zabrane naseljavanja pravoslavnog stanovništva na teritoriji susjednog Petrovaradina od strane Habsburgovaca koji su tada vladali ovim područjem. Od svog nastanka pa do danas, Novi Sad je predstavljao značajan politički, ekonomski i kulturni centar Vojvodine i Srbije, a potvrda tome je i činjenica da je izabran da, skupa sa rumunskim Temišvarom i grčkom Elefsinom, dijeli titulu evropske prijestonice kulture za 2021. godinu. Grad je dobio zvanično ime Novi Sad 1748. godine kada je postao slobodan kraljevski grad, nakon što su ga od države otkupili bogati građani. Najveći uticaj na njegovu današnju sliku ostavila je vladavina Austrougarske, a to je ponajviše vidljivo na glavnom gradskom trgu, koji je bio i logičan početak mog obilaska grada.

Finansijska palata i spomenik Svetozaru Miletiću

Trg Slobode je mjesto održavanja skoro svih važnijih događaja na otvorenom, a u njegovom središtu se nalazi spomenik Svetozara Miletića, jednog od najznačajnijih srpskih političara 19. vijeka i najmlađeg gradonačelnika u istoriji Novog Sada. Spomenik je izradio poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović, koji je ujedno i autor Beogradskog pobednika na Kalemegdanu. Na suprotnim stranama trga, okrenute jedna prema drugoj nalaze se gradska kuća i katolička Crkva Imena Marijinog, obje projektovane od strane mađarskog arhitekte Georga Molnara.

Pogled na Crkvu Imena Marijinog i Sabornu crkvu

Prva je podignuta crkva, 1894. godine, na mjestu starije crkve i predstavlja najveći vjerski objekat u Novom Sadu i jednu od njegovih najprepoznatljivijih znamenitosti. Sagrađena je u neogotskom stilu, od žute cigle, a interesantno je da Molnar za njeno projektovanje nije tražio nikakvu naknadu. Katolička crkva mu se za to odužila postavljanjem njegove biste unutar crkve. Zbog svoje grandioznosti, ova crkva je često nazivana katedralom, što ona u suštini nije jer se sjedište Bačke biskupije nalazi u Subotici.

Palata "Gvozdeni čovjek"

Gradska kuća je sagrađena godinu dana nakon crkve, u neorenesansnom stilu, po uzoru na gradsku kuću u Gracu. Prije njene izgradnje postojale su političke nesuglasice oko lokacije, a sam Svetozar Miletić se zalagao da na tom mjestu bude podignuto narodno pozorište. Na bočnim stranama trga smješteno je još nekoliko bisera arhitekture među kojima se ponajviše ističu palata zvana „Gvozdeni čovek“, Finansijska palata i zgrada hotela Vojvodina. Palata „Gvozdeni čovek“ je podignuta 1908/9., a Novosađanima je ova luksuzna stambeno-poslovna zgrada poznata kao mjesto gdje se nekada nalazila čuvena slastičarna „Dornšteter“, a kasnije restorani „Moskva“ i „Zagreb“. Ime je dobila po ratničkom oklopu postavljenom u udubljenju jedne od kupola.

Trg mladenaca u Novom Sadu

Hotel „Vojvodina“ je najstariji novosadski hotel i datira iz 1854. godine. Prvobitno je nazvan po carici Jelisaveti, a kasnije po kraljici Mariji, supruzi kralja Aleksandra Karađorđevića. Današnje ime je dobio 1945. godine, a interesantne činjenice su da od izgradnje nije mijenjao originalni izgled, kao i to da je električno osvjetljenje imao još davne 1899. godine, iako je ono u gradu uvedeno tek 1910. godine. Preko puta hotela nalazi se još jedan arhitektonski biser, a u pitanju je Finansijska palata iz 1904. godine, u kojoj je danas smještena Vojvođanska banka. Jedno vrijeme se u njoj nalazila jedna od najreprezentativnijih gradskih galerija, ali joj je prije nekoliko godina ta namjena ukinuta.

Vladičanski dvor i spomenik Jovi Jovanoviću Zmaju

Od Trga slobode pa do Vladičanskog dvora prostire se Zmaj Jovina ulica, najznačajnija pješačka zona u Novom Sadu, gdje je smješten veliki broj kafića, ljetnih bašta i prodavnica različite namjene. Na broju 28 se nalazi najstarija kuća u Novom Sadu, sagrađena 1720. godine u baroknom stilu. Bila je među prvim kućama na sprat, a u njoj je 1790. otvorena i prva novosadska štamparija. Vladičanski dvor je vjerovatno najinteresantnija građevina u ovoj ulici i jedno od najvrijednijih arhitektonskih zdanja grada. Sagrađen je 1901. godine u blizini Saborne crkve, na mjestu prvog episkopskog dvora, koji je stradao u bombardovanju 1849. godine. Fasada današnjeg dvora predstavlja simbiozu bizantijskih, istočnjačkih, ali i arhitektonskih i dekorativnih elemenata srednjovijekovnih srpskih manastira.

Nikolajevska crkva u Novom Sadu

Ispred dvora se nalazi spomenik pjesniku Jovi Jovanoviću Zmaju, koji je običavao da se šeta ovim putem. Nešto dalje nalazi se Saborna crkva Svetog Đorđa, najveći i najznačajniji pravoslavni hram u gradu, koji u današnjem obliku datira iz 1905. Novi Sad obiluje crkvama različitih konfesija, među kojima se ističu Uspenska crkva kod narodnog pozorišta, zatim Nikolajevska crkva, Grkokatolička crkva Sv. apostola Petra i Pavla i druge.  Nikolajevska crkva je najstariji pravoslavni hram u Novom Sadu, a poznata je po tome što su u njoj krštena djeca Alberta Anštajna koju je imao sa srpskom matematičarkom Milevom Marić.

Novosadska sinagoga

Pored brojnih crkava, u Novom Sadu se nalazi i jedna od nekolicine preostalih sinagoga u Srbiji. Sagrađena je u kombinaciji različitih stilova u periodu od 1902. do 1906. godine, kao peta po redu sinagoga na istoj lokaciji. Pripada aškenaškom redu, a izgledom podsjeća na segedinsku sinagogu. Iznad ulaza stoji hebrejski natpis čiji prevod glasi „Neka ova kuća bude dom molitava za sve narode“. Sa obje strane sinagoge nalaze se zgrade slične arhitekture, od kojih jedna predstavlja jevrejsku opštinu, a u drugoj je bila smještena jevrejska osnovna škola, a danas je sjedište baletske škole. Tokom okupacije u sinagogi su zatvarani Jevreji i odatle deportovani u koncentracione logore. Danas više nema religijsku namjenu, nego uglavnom služi kao koncertna dvorana. Sporadično je otvorena za posjete, a ja sam imao sreću da uz simboličnu naknadu uđem unutra i razgledam enterijer. Najljepši detalj inače jednostavnog unutrašnjeg uređenja je plavi vitraž na kupoli.

Dunavski park za vrijeme novogodišnjih praznika

Novi Sad ima i nekolicinu parkova, a posebnu pažnju zaslužuje Dunavski park, čije ime Novosađani jako čudno akcentuju. Nastao je na mjestu zabarenog rukavca Dunava obraslog trskom, koji je krajem 19. vijeka preuređen u park. U centralnom dijelu parka se nalazi jezero okruženo brojnim stablima platana, breze, divljeg kestena, javora i drugog drveća. Park je proglašen spomenikom prirode, a do prije par godina glavna atrakcija je bio par labudova Isa i Bisa sve dok Bisu i labudiće nisu rastrgali psi lutalice. Šta se kasnije desilo sa Isom ne znam, ali tokom zimskog perioda sam tamo zatekao samo patke. Oko novogodišnjih praznika park se ukrašava brojnim lampicama i montira se klizalište koje predstavlja pravi užitak za posjetioce. Odmah pored parka se nalazi i Dunavska ulica, gdje su smješteni Muzej grada Novog Sada i Muzej Vojvodine.

Plaža "Štrand" u Novom Sadu

Rijeka Dunav predstavlja žilu kucavicu Novog Sada, a osim njegovog ekonomskog značaja, posjeduje i turistički potencijal, iako on nije u cjelosti iskorišten. Najpopularnije mjesto uz Dunav je svakako plaža Štrand, smještena u naselju Liman, nedaleko od Mosta slobode. Plaža je zvanično otvorena 1911. godine, a popularna je i dan danas jer Novosađani rado dolaze ovdje kako bi uživali tokom lijepog vremena. Plaža je uređena, sa ležaljkama, suncobranima i tuševima, te brojnim barovima i drugim pratećim sadržajima. Ulaz se naplaćuje. Obala Dunava, pa i sam Štrand, ima i svoju mračnu stranu jer su tokom Drugog svjetskog rata mađarski fašisti ovdje dovodili i ubijali ljude, gurajući tijela žrtava pod led. Kao svjedok ovim događajima izgrađen je spomenik žrtvama racije koji gleda na Petrovaradinsku tvrđavu na drugoj obali rijeke.

Petrovaradinska tvrđava i restoran "Akva Doria" na obali Dunava

Petrovaradinska tvrđava se nalazi u samom vrhu turističkih atrakcija Novog Sada, te je omiljeno mjesto okupljanja kako domaćih, tako i stranih posjetilaca. Poznata i kao „Dunavski Gibraltar“ građena je u periodu od 1692. do 1780. godine, na mjestu srednjovijekovne mađarsko-turske utvrde. Prostor obuhvata 112 hektara, sa tri sprata u dubinu i 16 km raznih koridora. O njenoj fortifikacijskoj nadmoći svjedoči pobjeda Eugena Savojskog koji je na ovom mjestu savladao daleko brojniju tursku vojsku.

Pogled sa Petrovaradinske tvrđave na Most Boška Peroševića

Interesantno je da je nakon Prvog svjetskog rata tvrđava bila na listi fortifikacija namijenjenih rušenju, ali ju je pukovnik Dragoš Đelošević odlučio sačuvati. Zahvaljujući njemu, Novi Sad ima vrijednu turističku atrakciju koja pruža brojne mogućnosti, od jednostavnog uživanja u sunčanom danu sa pogledom na grad, pa do istraživanja podzemnih tunela sa obučenim vodičima. Tokom ljeta tvrđava je mjesto održavanja nadaleko poznatog muzičkog festivala Exit, kojeg su utemeljili studenti 2000. godine.

Kula sa satom na Petrovaradinskoj tvrđavi

Još jedna znamenitost tvrđave i simbol grada je kula sa satom iz 18. vijeka, čija mala kazaljka pokazuje minute, a velika sate. U podnožju tvrđave nalazi se naselje rustičnih, ali šarmantnih baroknih kuća, kao i Samostan Svetog Jurja koji su u 18. vijeku podigli Isusovci, po uzoru na glavnu crkvu njihovog reda u Rimu. Zanimljivost je da je baš ovdje kršten hrvatski ban Josip Jelačić, po kome nosi naziv i glavni gradski trg u Zagrebu. Nešto dalje, uz obalu Dunava smješten je i odličan riblji restoran „Akva Doria“ u kome sam imao priliku jesti, ali je iznenađujuće teško ugrabiti slobodno mjesto.

Samostan Svetog Jurja

Kada smo već kod hrane, imao sam priliku da ručam u većem broju restorana i ovo su moji dojmovi. Ubjedljivo najbolji utisak na mene ostavio je italijanski restoran Savoca, smješten na Bulevaru oslobođenja. Restoran nije veliki, ali je moderno uređen i ima jako prijatnu atmosferu. Cijene su sljedeće: pasta (630 do 840 din), rižoto (520 do 950 din), riba (800 do 1400 din), gnocchi (690 do 820 din), ravioli (720 do 900 din), tortellini (690 do 730 din) i sl. Pizze dolaze u četiri različite veličine (mala 380 do 570 din, standard 550 do 810 din, srednja 730 do 1050 din i porodična 990 do 1310 din). U pitanju su klasične pizze (margherita, capricciosa, quattro stagione, vegetariana, vesuvio i sl). Postoje i specijalne pizze sa mnogo više izbora i dodataka, koje takođe dolaze u četiri veličine i nešto su skuplje od ovih tipičnih. Ovo je samo dio ponude ovog sjajnog restorana, a moje preporuke idu za fenomenalne domaće paste „Penne al pollo“ i „Penne pomodoro secco“.

Restoran & pizzeria Savoca u Novom Sadu

Još jedan kafe restoran koji toplo preporučujem jeste Charlie Tango smješten na istom bulevaru. U pitanju je mali lokal, prijatne atmosfere, bez mnogo buke, dima i gužve. Ovdje sam imao priliku da jedem piletinu u sosu od 4 sira sa preukusnim aromatizovanim hrskavim krompirom (640 din), a nećete pogriješiti ni sa panko punjenom piletinom (690 din). Spomenuću još nekoliko lokala koji su ostavili osrednji ili loš utisak. Prvi je Kafemat, veoma popularan kafe restoran u kome se okupljaju uglavnom mladi ljudi koji žele da budu viđeni. Lokal je lijepo uređen, ali meni je lično smetala količina dima koja je nedopustiva za mjesto gdje se služi hrana. Što se tiče hrane, ne mogu reći da je loša, ali definitivno postoje stalne varijacije u kvalitetu i veličini porcije, pa je lutrija da li ćete dobiti dobru ili lošu hranu. Moja iskustva sa ovog mjesta su i pozitivna i negativna, ali u principu za cijenu koju plaćate ne bih ponovo odabrao ovo mjesto za ručak.

Piletina u umaku od 4 vrste sira u restoranu Charlie Tango

Sljedeći lokal je Giardino, smješten na krovu jedne od zgrada u centru. Ovaj kafe restoran ima lijepu ljetnu baštu, odakle se pruža odličan pogled na Crkvu imena Marijinog. Što se tiče hrane, više me podsjeća na nešto što biste i sami umjeli da spremite kod kuće, a imaju i poprilično neizgrađen osjećaj za dekorisanje iste, pa tanjir može da izgleda poprilično bizarno kada vam ga serviraju. Imao sam priliku da jedem i u još jednom popularnom kafe restoranu, a u pitanju je Kombinat. Hrana je solidna, ali su stolice poprilično neudobne, tako da nisam bogzna kako uživao na tom mjestu. Što se tiče slatkiša, preporučujem Cezar knedle u Ulici Branimira Čosića (favorit su mi nutela i mak, ostale slobodno zaobiđite) i Balans palačinke u Jevrejskoj ulici kod Futoške pijace. 

Petrovaradinska tvrđava

Najveće razočaranje što se tiče hrane mi je bio restoran Vidikovac u Sremskoj Kamenici, koji važi za jedan od skupljih. Tamo me je dočekao uštogljen konobar sa pretjerano formalnom ljubaznošću, ali kada je došlo do momenta u kojem treba da mi objasni šta tačno podrazumijeva određeno jelo, dobio sam šturo objašnjenje u kome je propustio da spomene neke veoma važne sastojke koje ja u suštini ne konzumiram. Čak ni zamjensko jelo nije bilo ukusno, tako da sam odatle izašao nezadovoljan, sa dva papreno plaćena jela. Definitivno nije vrijedno cimanja iz Novog Sada do ovog mjesta.

Jedna od zanimljivih građevina u Novom Sadu

Bez obzira da li vam se činio kao grad sa turističkim potencijalom ili ne, Novi Sad pruža brojne mogućnosti da provedete prijatan vikend uživajući u šetnji, razgledanju znamenitosti, šopingu ili ukusnoj hrani. Moram priznati da je ovo jedan od gradova na prostoru bivše Jugoslavije u kojem bih lako mogao da živim, jer je dovoljno sadržajan, ali znatno pitomiji od recimo Beograda. Šta se vama najviše dopada u Novom Sadu?

Broj komentara: 12:

  1. Nisam nikad bio ali sad mi se ide. Ako nista zbog hrane :) super su ti i slike!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Već i sama hrana je dovoljan motiv da se ode. :) Ali sve u svemu, nećeš pogriješiti ako posjetiš Novi Sad, interesantan je grad.

      Izbriši
  2. Thank you for this wonderful and enlighten tour. I’d certainly like to visit! Have a wonderful week.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I'm glad you like it. Thank you for your comment and have a wonderful week too. :)

      Izbriši
  3. The beauty is just breath-taking! Wow! I would add that to my European visit in a heartbeat!

    OdgovoriIzbriši
  4. It's a nice place, you wouldn't regret it. :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Odličan putopis, kao i uvek. Bravo!!!
    Moje fotografije ne mogu da pariraju tvojim, ali moj putopis moguće može da se nadoveže na tvoj, dok ne stigne i moje najnovije predstavljanje Novog Sada u prolećnom ruhu:
    https://mirarbi.wordpress.com/novi-sad-i-karlovci-oktobar-2007/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala najljepše. Pročitao sam putopis i ostavio komentar. :)

      Izbriši
  6. Odličan, sveobuhvatan i za svakoga. Posebno hrana. I mi smo napravili sličan vodič, proverite i slobodno komentarišite

    OdgovoriIzbriši

Pokreće Blogger.