Vodič kroz Kaliforniju (VI dio): San Francisco, šta posjetiti?

Moram priznati da sam nakon više od nedjelju dana obilaska prirodnih ljepota Kalifornije, koje iako su me ostavile bez daha, poželio civilizaciju i gradsku vrevu. Stoga sam jedva čekao da stignemo u San Francisco (San Francisko) i da napokon vidim famozni Golden Gate Bridge i druge znamenitosti metropole smještene na obali Pacifika. Od jezera Tahoe do tamo nas je čekalo barem tri i po sata vožnje, pa je plan bio da prvo poslijepodne iskoristimo da obiđemo most, a sutradan sve ostalo što nas je zanimalo. Budući da od ove tačke nismo imali unaprijed rezervisana prenoćišta, mogli smo da budemo fleksibilni, te po potrebi odvojimo i dodatni dan za San Francisco ukoliko se za to ukaže potreba.

Golden Gate Bridge


San Francisco je ekonomski, kulturni i finansijski centar sjeverne Kalifornije, kao i mjesto gdje su osnovane Ujedinjene nacije. Sa populacijom od preko 850 hiljada stanovnika predstavlja trinaesti po veličini i drugi grad po gustini naseljenosti u Sjedinjenim Američkim Državama. Osnovan je 29. juna 1776. godine kada su španski kolonijalisti izgradili kraljevsku utvrdu pored moreuza Golden Gate, i nekoliko milja dalje misiju San Francisco de Asis, nazvanu po Sv. Franji Asiškom. Grad je doživio procvat polovinom 19. vijeka usljed zlatne groznice, a nakon velikog zemljotresa i požara iz 1906. godine u kome je uništeno tri četvrtine građevina, ponovo je izgrađen.

Pogled na Golden Gate most sa vidikovca

U Drugom svjetskom ratu, San Francisco je bio glavna luka za ukrcavanje vojnih trupa koje su ratovale u Pacifiku. Povratak vojnika u poslijeratnom periodu, masovna imigracija, liberalizacija stavova, hipi pokret, seksualna revolucija, mirovni pokreti, „Ljeto ljubavi“, te pokret za gej prava, učinili su San Francisco centrom slobodnog aktivizma u Sjedinjenim Američkim Državama. Imajući u vidu sve ove društvene fenomene, geografsku poziciju grada i sve njegove znamenitosti koje sam istražio prije puta, znao sam da će narednih par dana biti pravi užitak.

Golden Gate Bridge

Cijelim putem do San Francisca nas je pratilo lijepo vrijeme, a onda su se tik pred dolazak u grad odnekud pojavili masivni sivi oblaci koji su prijetili da mi unište i šetnju i fotografije. U grad smo stigli sa sjeverne strane, „udarivši“ pravo na Golden Gate most, idealno mjesto za početak obilaska. Prizor je bio impresivniji zbog činjenice da se sa jedne strane mosta pružao pogled na osunčani San Francisco, dok se s druge strane spremalo veliko nevrijeme. Za početak smo se odvezli na vidikovac iznad grada, ali pošto je jedina opcija parkiranje pored ceste, gdje su doslovno sva proširenja već bila zauzeta, nije nam preostalo ništa drugo nego da na brzinu izletimo ne bih li uspio zabilježiti barem nekoliko snimaka.

Pogled na San Francisco sa Golden Gate mosta

Nakon toga smo se spustili do samog mosta, pored kojeg se nalazi veliko parkiralište, takođe krcato, no ovaj put smo imali toliko sreće da smo ugledali jedno jedino slobodno mjesto. S obzirom da je već bilo poslijepodne, plan je bio prošetati do druge obale, što nam je na kraju oduzelo i više vremena nego što smo očekivali pošto smo svako malo zastajali da nešto uslikamo. Osim na grad, sa mosta se pruža odličan pogled na ostrvo Alcatraz, čuveno po najsigurnijem zatvoru u Americi. Sredinom 19. vijeka na ostrvu je izgrađena vojna utvrda, koja je kasnije pretvorena u vojni, a zatim u civilni zatvor u kome su se odsluživale dugotrajne kazne.


Pogled na Golden Gate most sa druge obale

Alcatraz je imao veoma stroga pravila i protokol, a tokom njegove istorije zabilježeno je 14 pokušaja bijega u kojima se okušalo 36 zatvorenika. 23 su uhvaćena, 6 ih je ubijeno tokom bijega, a dvojica su se utopila. Za preostalu petoricu se pretpostavlja da su se utopili, iako nikada nisu pronađeni. Zatvor je prestao sa radom 1963. godine, pod obrazloženjem da je njegovo održavanje preskupo. Nažalost, vrijeme koje sam ja imao na raspolaganju za upoznavanje San Francisca nije bilo dovoljno da bih obišao i ovo mjesto, iako je danas otvoreno za turističke posjete.

San Francisco u sumrak

Sam most je građen u periodu od januara 1933. do aprila 1937. godine u Art deco stilu, kako bi se usljed rastuće populacije grada povezale dvije obale. Ukupna investicija je koštala oko 1.5 milijardu današnjih dolara. Ime nije dobio po svojoj boji kao što bi neki pomislili, nego po moreuzu Golden Gate. Sa dužinom od 2.332 metra uključujući i potporne zidove, i 227 metara visokim stubovima, u vrijeme završetka gradnje je držao rekord po oba osnova. U samu kontrukciju mosta je ugrađeno preko milion zakovica, a još jedna specifičnost su nosači u obliku saća, koji pružaju otpor vjetrovima i zemljotresima. Iako otporan na prirodne sile, most najveću muku muči sa korozijom.

Noćna šetnja mostom obavijenim maglom

Nakon prelaska na drugu stranu mosta, uslijedio je povratak nazad, a ubrzo se spustila i noć, tako da smo imali priliku iskusiti i noćni ugođaj šetnje pod zlatnim svjetlima, prigušenim maglom koja se kovitlala oko visokih nosača mosta. Do parkirališta nas je ispratila buka automobila koji su bjesomučno tutnjali preko mosta ispod kojeg je nemirno more prijeteći hučalo oko grebena Alcatraza. Veče smo završili večerom u odličnom (ponovo italijanskom) restoranu Grazie u Novatu, a zatim se uputili u hotel smješten u San Rafaelu, gdje smo prespavali naredne dvije noći.

Palata likovnih umjetnosti u San Franciscu

Sutradan smo se nakon doručka ponovo uputili u San Francisco, a prva stanica nam je bila predivna palata likovnih umjetnosti, smještena u Marina distriktu, nedaleko od mosta Golden Gate. Kompleks je izgrađen za potrebe međunarodne izložbe Panama-Pacific održane 1915., kako bi se proslavio završetak izgradnje panamskog kanala, iako je to u suštini bila prilika za obnovu grada nakon zemljotresa iz 1906. godine. Iako je većina građevina nakon završetka izložbe uništena, palata je postala toliko omiljena da su je odlučili zadržati. Međutim, zbog činjenice da je prvobitno građena samo za potrebe izložbe, u njenoj konstrukciji nisu korišteni dugotrajni materijali, pa su stoga vrijeme i vandalizam učinili svoje. Palata je naposlijetku 1964. godine srušena, a na njenom mjestu je izgrađena istovjetna građevina. Jedine razlike su se ogledale u odsustvu murala na kupoli, dva krajnja pilona na kolonadama i originalnoj ornamentaciji izložbene dvorane.

Pogled na Alcatraz sa mjesta gdje se sijeku ulice Hyde i Lombard

Palata je okružena lijepo uređenim parkom i lagunom u kojoj obitavaju labudovi, patke i druge sitne životinje. Ambijent i arhitektura su takvi da uopšte nemate osjećaj da se nalazite u Americi, nego u nekoj od metropola zapadne Evrope, i što je najbitnije predstavlja jednu od besplatnih atrakcija San Francisca. Nakon obilaska palate, odvezli smo se u pravcu Lombard ulice, u cilju pronalaska adekvatnog mjesta za doručak. Dopalo mi se to što u većem dijelu grada preovladava niskogradnja, jer mi je pitom izgled lokalnih kuća pružao osjećaj sigurnosti i dobrodošlice, ali me i podstakao na razmišljanje kako bih mogao ovdje čak i živjeti. Ostavio sam svoje domaćine da doručkuju neku salatu, a ja sam odlučio potražiti mjesto približnije mojim afinitetima, te završio u kafeu Squat&Gobble, sa odličnom ponudom jela prikladnih za doručak.

Lombard street

Naredna stanica nam je bila jedna od najčuvenijih ulica u San Franciscu, takozvana Lombard Street, smještena u dijelu grada koji se naziva Russian Hill (Rusko brdo). Nosi epitete najstrmije i najvijugavije ulice na svijetu, a ime je dobila po istoimenoj ulici u Philadelphiji. Do Lombard ulice se stiže kroz ulicu Hyde, koja je takođe popularna budući da njome prolazi sistem manuelnih tramvaja  iliti tzv. San Francisco Cable Car. To je ujedno i posljednji manuelni tramvajski sistem u svijetu, a od prvobitne 23 linije uvedene u periodu  od 1873. do 1890. godine, preostale su samo tri. Na godišnjem nivou, ovim tramvajima se preveze oko 7 miliona putnika, većinom turista.

Luteranska Crkva Svetog Marka u San Franciscu

Mjesto poprilično vrvi turistima, tako da se nismo dugo zadržavali, nego smo nastavili ka sljedećem odredištu, a to je trg Alamo na kome se nalaze Painted ladies, viktorijanske i edvardijanske kuće po kojima je San Francisco znamenit. Vozeći se gradom, pažnju bi nam periodično privukle interesantne građevine, naročito crkve, pa smo se na momente morali zaustaviti kako bismo uslikali fotografije za uspomenu i uživali u kombinaciji različitih arhitektonskih stilova.

Prva unitaristička crkva univerzalista

Prva crkva na koju smo naišli je luteranska Crkva Sv. Marka sagrađena od crvene cigle u romaničkom stilu sa gotičkim elementima, i posvećena 1895. godine, kao najveća njemačka crkva u Kaliforniji. Zemljotres iz 1906. godine koji je uništio veći dio grada, nanio je izvjesnu štetu crkvi, ali je građevina uspjela preživjeti čak i obližnju eksploziju podmetnutu u cilju zaustavljanja požara koji je gutao grad. Priznavanjem njenog istorijskog i arhitektonskog značaja, Crkvi Sv. Marka je dodijeljen broj #41 na listi znamenitosti San Francisca.

Gradska vijećnica i ratni memorijal

Nedaleko od ove, nalazi se i Prva unitaristička univerzalistička crkva San Francisca. Organizacija je nastala 1850. godine, a sadašnji hram je sagrađen i posvećen 1889. godine. Riječ je o veoma interesantnoj kamenoj građevini sa velikim rozetama na pročelju i boku zgrade, te četvrtastim pravilnim tornjem. Centar sa kapelom, krilo namijenjeno edukaciji, uredi i sala za sastanke su dograđeni 1968. godine.

Kupola gradske vijećnice u San Franciscu

Na putu ka trgu Alamo, naišli smo i na zaista impresivnu zgradu gradske vijećnice, u kojoj je smještena vlada grada i okruga San Francisco. Sagrađena je u periodu između 1913. i 1915. godine u Beaux-Arts stilu, na mjestu prethodne vijećnice stradale u zemljotresu. Impresivna kupola izrađena po uzoru na kupole crkve Val-de-Grace i kompleksa Les Invalides u Parizu, uzdiže se u visinu od 93,5 metara iznad Civic Center distrikta. S jedne strane gradske vijećnice nalazi se prostrani park, a s druge ratni memorijal, smješten između zgrade opere i teatra.

Painted ladies, viktorijanske kuće u ulici Steiner

Najzad smo stigli i do Alamo trga, te ulice Steiner u kojoj su smještene „Obojene dame“, viktorijanske i edvardijanske kuće obojene u tri ili više boja, koje naglašavaju njihove arhitektonske detalje. Termin Painted ladies je prvi put upotrijebljen od strane autora Elizabeth Pomande i Michaela Larsena u njihovoj knjizi „Painted ladies – San Francisco’s Resplendent Victorians“. U periodu između 1849. i 1915. godine je izgrađeno oko 48 hiljada viktorijanskih kuća u San Franciscu, od kojih su mnoge obojene jarkim bojama. Mnoge od njih su stradale u zemljotresu ili su demolirane, neke su prefarbane tokom ratnog perioda, a neke prekrojene.

Pogled na grad sa brda Twin Peaks

Vjerovatno najpoznatiji niz ovih kuća su one u ulici Steiner, na brojevima 710-720 i možete ih vidjeti veoma često na razglednicama grada. Ipak, ako mene pitate ovo nisu najljepše Obojene dame San Francisca. One najfascinantnije sam vidio u naselju Haight-Ashbury, poznatom kao nekadašnjem sjedištu hippie pokreta, što je donekle i danas vidljivo kada ovuda prođete. Vjerujem da bi se nekoliko sati moglo provesti samo istražujući arhitekturu i druge specifičnosti ovog dijela grada, ali nažalost ograničeno vrijeme i sumrak su nas nagnali da nastavimo ka „Twin Peaks“, brdima koja predstavljaju najviše tačke grada, ako ne računamo planinu Davidson.

Manuelni tramvaj u Chinatown-u

Na Twin Peaksu smo jedva uspjeli naći parking, a s obzirom da je bilo veoma vjetrovito, uspon ka vrhu je bio prava mala avantura. Svaki od vrhova nosi svoje ime, pa je tako jedan poznat kao Eureka ili North Peak, a drugi kao Vrh Noe ili South Peak. Pogled odozgo na grad je interesantan, ali nije nešto što će vas ostaviti bez daha, tako da je sasvim opciono da li ćete ga posjetiti ili ne ako ste u San Franciscu. Ovdje nas je zatekao i mrak, tako da je bilo vrijeme da polako privodimo dan kraju, a kako drugo nego večerom. Usput smo svratili na benzinsku pumpu, gdje smo svjedočili sceni svađe između nekog sumnjivog tipa i radnika koji mu je prijetio da će zvati policiju i još ko zna čime. Na trenutak smo se osjećali kao u nekom akcionom filmu.

Chinatown u San Franciscu

Pretpostljednja stanica nam je bio Chinatown, dio grada koji naseljava kineska populacija i koji je u potpunom kontrastu sa drugim dijelovima grada, jer imate osjećaj da se nalazite negdje u Aziji, a ne u Americi. Poznat je kao najstarija kineska zajednica u Sjevernoj Americi i najveća izvan azijskog kontinenta. Prostire se na teritoriji od 3,5 kvadratna kilometara i broji preko 100.000 stanovnika, te predstavlja najgušće naseljeno urbano područje zapadno od Manhattan-a. Prvi kineski imigranti, uglavnom muškarci, su na ovo područje stigli u drugoj polovini 19. vijeka. Pred kraj kalifornijske zlatne groznice u Chinatown-u je počelo ordinirati i nekoliko prostitutki, a najstariji zanat je uskoro uzeo toliko maha da je tokom ’70-ih i ’80-ih godina 19. vijeka broj seksualnih radnica porastao na 1.800.

Toranj sa satom u trajektnoj luci na putu za Fisherman's Warf

U 20. vijeku Chinatown se proširio, tako da su neka naselja koja su ranije dominantno naseljavali bijelci, postala dio ove zajednice. Dolaskom novih grupa imigranata razvile su se i određene lokalne bande između kojih je u više navrata dolazilo do eskalacije nasilja. Danas je Chinatown sjedište brojnih trgovina najrazličitijim stvarima, restorana i drugih zabavnih sadržaja privlačnih turistima. Budući da nisam uspio naći adekvatne suvenire u drugim dijelovima grada, ovo mjesto je bilo moja posljednja nada da ću naći ono što želim i nisam se prevario. Nakon obilne kupovine klasičnih suvenira poput magneta za frižider, bilo je vrijeme i za posljednje odredište, a to je Fisherman’s Wharf (Ribarsko pristanište).

Fisherman's Warf noću

Fisherman’s Wharf je dobio naziv po italijanskim ribarima koji su imigrirali na ovo područje. Danas predstavlja popularno turističko mjesto sa atrakcijama kao što su tržni centar Pier 39, Ghirardelli trg i sl. Ovdje smo ujedno večerali u zaista odličnom i prostranom restoranu, kojem doduše ne mogu da se sjetim imena, a boravak u San Franciscu smo završili šetnjom pokraj pristaništa osluškujući riku morskih lavova koji su se izležavali na pontonima.

Ulaz u japanski vrt, San Francisco

I sutrašnji dan smo proveli u San Franciscu, ali nam je fokus bio na posjetu japanskom vrtu i botaničkoj bašti, smještenim u sklopu Golden Gate parka. Ulaznica za svaki košta po 8 dolara, a razgledanje sam započeo obilaskom japanskog vrta. U japanskoj kulturi, vrt važi za jednu od najviših formi umjetnosti. Najčešće su biljke i kamenje posloženi simbolički ili kako bi se istakla ljepota sezonskih boja drveća i žbunja. Japanski čajni vrt je u San Franciscu izvorno kreiran 1894. godine za potrebe izložbe. Iako je po završetku izložbe većina objekata iz vrta uklonjena, određeni segmenti su zadržani, a pejzažni arhitekta Makoto Hagiwara koji je učestvovao u njegovom dizajniranju, nastavio je da ga održava i pod njegovim vodstvom vrt je u narednih 30 godina dodatno proširen.

Japanski vrt San Francisco

Naslijedili su ga njegovi srodnici, koji su vodili vrt sve do 1942. godine, kada je zbog rastuće antijapanske propagande demoliran veći dio objekata unutar njega i promijenjen mu naziv. U poslijeratnim godinama vrt je više puta mijenjao skrbnike. Kada je Carol Murata preuzela koncesiju nad vrtom 2009., restauracija kulturne autentičnosti je postala prioritet, a posebna pažnja je posvećena remodeliranju suvenirnice. Današnji vrt posjeduje nekoliko značajki među kojima se posebno ističu glavna ulazna kapija, čajana, suvenirnica sa terasom, vrt sa bazenom, bronzani Buda, karakterističan polukružni most, zen vrt i pagoda.

Interesantan most koji je zapravo funkcionalan

Vrt u suštini nije veliki i može se relativno brzo obići, a ako biste birali između njega i botaničkog vrta, moje preporuke definitivno idu za ovaj drugi. Botanički vrt San Francisca je pravi muzej živih biljaka, smješten u Golden Gate Parku. Blaga mediteranska klima stvorila je uslove za uzgoj biljaka iz različitih krajeva svijeta, uključujući i neke koje više nije moguće naći na njihovim izvornim staništima. Biljke su organizovane prvenstveno po geografskim cjelinama, sa naglaskom na mediteransku, umjerenu kontinentalnu i planinsku tropsku klimu.

Botanički vrt, San Francisco

Dosad nisam obišao veliki broj botaničkih vrtova, ali u toj konkurenciji, ovaj je definitivno bez premca. Vrt datira iz davne 1926. godine, a cjeline su organizovane tako da imate osjećaj da šetate kroz različite klimatske pojaseve, pošto se pejzaž drastično mijenja što više odmičete prema drugom kraju vrta. Poseban utisak na mene je ostavio dio u kome obitavaju biljke tipične za andske oblačne šume, te ostala južnoamerička flora. S obzirom na prostranost vrta, posjetiocima je zagrantovan visok stepen mira i privatnosti, tako da sam praktički mogao u samoći da uživam posmatrajući kolibrija kako nemirno oblijeće oko jarkonarandžastih cvjetova.

Botanički vr,t San Francisco

Prošetao sam kroz vrtove kamelija, rododendrona, šume jugoistočne Azije, kamenite vrtove zasađene sukulentima, autohtone kalifornijske vrtove, uživao u flori Novog Zelanda i Afrike, te mediteranskim vrtovima. Posebno iskustvo je bila šetnja kroz šumu Redwoodsa, gdje sam sreo ženu azijskog porijekla koja je meditirala, pokušavajući na taj način da pobijedi karcinom. Posjetu sam završio obilaskom sekcije vrta zasađene drevnim biljkama poput ginka i paprati.

Šuma Redwoodsa unutar botaničke bašte

Nisam ni primijetio kako mi je brzo proletjelo vrijeme u botaničkom vrtu, jer je ovo mjesto gdje čovjek može da provede čitav dan, a da mu i pored toga promakne neki bitan detalj. Boravak u San Franciscu smo završili kasnim ručkom u jednom restoranu u predgrađu, a budući da smo se tamo zatekli 31. oktobra, u sumrak su nas ispratili brojni kostimirani ljudi i djeca koji su se spremali za proslavu Noći vještica. Nas je čekala dvosatna vožnja do Montereya odakle smo trebali nastaviti ka čuvenom Big Suru i jugu Kalifornije, odakle vam i pišem naredni nastavak putopisa.

5 comments:

  1. Thank you for the Information and the beautiful pictures

    ReplyDelete
  2. San Francisco je meni i moji prijateljima definitivno ostao u lijepom sjećanju. Mi smo u grad stigli nakon 3 dana voznje uz Paciffic Coast Highway i također smo bili željni civilizacije. Žao mi je što nisi uspio vidjeti Alcatraz, ja ću ga zauvijek pamtiti. Jedna od najljepših turističkih destinacija u SF. Kao i Fort Point utvrda na dnu Golden Gate Bridge. Kineska četvrt se nama nije svidjela posbeno. Kao što i sam kažeš jako odudara od ostatka grada. Ostali dijelovi grada su fantastični, pogotovo pogled sa Twin Peaksa. Super su ti i slike. Jedva čekam da vidim gdje ćete put dalje odvesti.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Prosto nije bilo vremena da se baš sve vidi, a u tom momentu Alcatraz me nije toliko fascinirao koliko neke druge stvari. Mada kada bih išao ponovo, svakako bih ga posjetio. U Kineskoj četvrti se nisam predugo zadržao, mislim ok mi je, ali ništa specijalno. Meni su se najviše dopale kuće u gradu i atmosfera.

      Delete
  3. Nekako mi je ta Amerika, bar SAD, previše daleko u smislu da ću ikada skupiti dovoljno novca i otići, ali posle tvojih dosadašnjih priča, dobila sam želju da razmišljam u tom smeru. SF mi je definitivno favorit i broj 1. koji bih posetila. Nekako žalim što nisam rođena u vreme hipi pokreta, pa sam tu ljubav prema njemu razvila prvenstveno preko muzike, Janis Joplin i svih stvari koje su obeležile SF '60-ih. Divan je putopis, šerovaću ga ovih dana na svojoj stranici. Radujem se sledećim pričama iz Amerike.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mislim da samo ako želimo nešto dovoljno, postoji način da se ode. Naravno, potrebno je dosta odricanja, jer ovakva putovanja nisu jeftina, ali i dalje su u domenu ostvarljivog. Vjerujem da bi uživala u San Franciscu, jer sam i ja, koji nisam u hippie fazonu, osjetio pozitivne vibracije i pitomost ovog grada. Hvala ti za komentar. :)

      Delete

Powered by Blogger.