Vodič kroz Skoplje, Makedonija - šta posjetiti?

Makedonija je dugo vremena bila na mojoj listi želja, ne zbog toga što sam smatrao da je ovo neka vrhunska turistička destinacija, nego iz prostog razloga što je jugonostalgičar u meni htio da doda i posljednje parče slagalici od šest dijelova, pa da s ponosom može reći da je obišao cijelu bivšu nam državu. Dok sam ostale republike imao priliku da posjetim još u djetinjstvu i ranoj adolescentskoj dobi, Makedonija je bila onaj kutak u koji me životne prilike nikada nisu odvukle, a vjerovatno i ne bi da se nisam odlučio maksuz tamo uputiti.

Fontana posvećena majkama Makedonije


Nekoliko pokušaja odlaska u Makedoniju se završilo promjenom izbora destinacije, tako da sam prije dolaska u zemlju leblebija, a odnedavno i novomilenijske antike, uspio da obiđem skoro pola Evrope i nagledam se svega i svačega. Znao sam da će Makedonija imati poteškoće da me očara nakon što su to učinili Rim, Beč, Varšava, Budimpešta i Riga. Kao logičan početak obilaska neke države najčešće smatram posjetu glavnom gradu, tako da sam se i ovaj put odlučio za Skoplje. Kao drugu opciju sam razmatrao Ohrid, ali je ona zbog ograničenog broja dana otpala budući da sam na raspolaganju imao samo produženi vikend. Ipak, ako nastavite čitati putopis, shvatićete da stvari ne ispadnu uvijek onako kako smo planirali.

Pogled sa kamenog mosta na glavni gradski trg

S obzirom da smo do Skoplja morali preći dobar dio teritorije Srbije, krenuli smo u 5 ujutro kako bismo maksimalno iskoristili dan pred nama. Put do Beograda sam prešao bezbroj puta, tako da mi je tek relacija ka Nišu postala malo zanimljivija, iako sam i njome jedanput već prošao na putu ka Bugarskoj. Posebno mi je bio interesantnan jug Srbije koji je u mojim očima izgledao zaboravljeno i otuđeno, u potpunom kontrastu sa urbanom prijestonicom. 


Fontana pored Muzeja makedonske borbe za nezavisnost

Već pred samu makedonsku granicu smo se zaustavili na benzinskoj pumpi, gdje sam nonšalantno ušetao u market i uputio radniku neko pitanje. On mi je nešto odgovorio sasvim ljubazno, a ja sam u tom momentu shvatio da nemam pojma o čemu priča. Tada mi se upalila lampica – čovjek priča albanski. Na izlasku sam obratio pažnju na naziv pumpe i vidio da je nazvana po albanskom gradu Valoni.

Kombinacija komunističke i "nove stare" arhitekture

Na makedonskoj granici nas je dočekala kolona vozila i maloljetni Romi koji su molili za nešto sitnog novca. Prosjačenje na državnoj granici je bio pouzdan znak iščezavanja znakova civilizacije, iako su naznake postojale već i poslije Niša. Makedonci nas na granici nisu pretresali, a na moju žalost nismo dobili ni pečat u pasoš. Budući da nas je na povratku graničar pitao kad smo ušli u zemlju, nisam siguran ni da li je naš boravak bio evidentiran u nekom sistemu.


Crkva Svetog Dimitrija

Što se tiče makedonskih puteva, o njima nosim nekoliko utisaka. Prvo su mi zapali za oko saobraćajni znakovi, koji umjesto standardne žute boje imaju neku zagasitonarandžastu nijansu što otežava njihovo tumačenje. Drugi utisak su brojne rupe, socijalna, pokrpljena verzija autoputa i naplatne rampe koje svako malo iskrsavaju i naplaćuju vam po pola eura ili euro, pa kad na kraju svedete račune shvatite da nisu toliko ni jeftini.

Trijumfalna kapija demolirana bojom

Po dolasku u Skoplje, stigli smo do apartmana koji je smješten u spletu jednosmjernih ulica sa kojima ni navigacija na telefonu nije mogla izaći na kraj, pa smo naposlijetku poslali vlasniku apartmana poruku gdje se nalazimo. Nakon sigurno dobrih pola sata čekanja pred nas je stupila ženska osoba, pomalo nas zbunivši jer smo iz nekog nepoznatog razloga očekivali da vidimo muškarca. 


Arheološki muzej u Skoplju

Rekla je da je pratimo, pa smo nakon kraćeg šaranja po naselju stigli i pred našu zgradu. Apartman „Bob's apartment“ smo našli preko Bookinga i prezadovoljni smo onim što smo dobili za veoma pristupačnu cijenu. Jedino vam savjetujem da s gazdaricom utanačite oko parkinga koji je besplatan vikendom, ali se naplaćuje radnim danima, što ne stoji u rezervaciji pa smo mi na odlasku zaradili kaznu (koju doduše nismo platili).

Spomenik palim herojima Makedonije

Konačno dolazimo i do onog dijela kada je trebalo da se upoznam sa Skopljem i prenesem vam utiske o tome. Širu gradsku jezgru čine tipični komunistički stambeni blokovi kakve sam viđao i u bosanskim gradovima poput Tuzle i Zenice. Nema tu neke ljepote, ali opet se vidi planska gradnja što u današnje vrijeme na našim prostorima postaje misaona imenica. Ono što nikako nisam mogao dočekati da vidim jeste centar Skoplja. 


Skulpture u centru grada

Vjerovatno ste svi čuli za kontroverzni projekat nazvan Skoplje 2014., gdje je makedonska vlada uložila milione u ponovnu izgradnju grada u namjeri da ga učini atraktivnijim za turiste. Razorni zemljotres koji je pogodio Skoplje 1963. usmrtio je preko hiljadu ljudi i ujedno razorio skoro 80% grada, a samim time i mnoge znamenitosti. Stoga je makedonska vlada ovim projektom pokušala vratiti Skoplje na put stare slave.

Pogled na Skoplje sa tvrđave

Rezultat projekta koji je umnogome promijenio sliku grada, i koji doduše još uvijek traje, je izazvao salvu nezadovoljstva, zgražavanja i osuda. Najveće zamjerke su došle od strane Grka koji se s Makedoncima već dugo spore oko imena države i krađe istorije, ali i svih onih koji su ocijenili da radovi nisu izvršeni kvalitetno. Lokalci smatraju da su novi spomenici zapravo narušili sliku grada i da je novac trebalo pametnije investirati. Spekulisalo se i da je ovaj projekat zapravo samo paravan za pranje novca. Moram priznati da je novoizgrađeno Skoplje upravo bilo povod za moju posjetu, jer sam se želio lično uvjeriti kako sve to izgleda. Imao sam priliku vidjeti fotografije na internetu, ali to se ipak nije moglo porediti sa doživljajem uživo.

Zgrada vodovoda

Odlučio sam zanemariti tuđe utiske i potpuno otvorenog srca i uma zakoračiti u centar grada, te donijeti vlastiti zaključak o onome što je urađeno. Nakon kraće šetnje od apartmana ka centru, visoki betonski blokovi su počeli polako da iščezavaju, a uskoro su se ukazale prve naznake novog Skoplja. Prva je pred mene iskrsla zgrada Ministarstva pravde, višespratnica boje terakote ukrašena korintskim stubovima i likom Temide, grčke boginje pravde. Zgrada sama po sebi ne izgleda loše, ali činjenica da je smještena između dvije oronule komunističke građevine koje se arhitektonski ni u najluđim snovima ne mogu postaviti uz nju, samo je dodatno naglašavala njenu nepripadnost ovom mjestu.

Jedna od statua ispred arheološkog muzeja

Utisak su dodatno kvarile šarene fleke koje su nastale kao rezultat velikih protesta protiv vlade iz maja 2015. godine, kada su demonstranti bojama gađali većinu novoizgrađenih spomenika i zgrada. Kasnije sam zaključio da je Ministarstvo pravde, skupa sa trijumfalnom kapijom, izvuklo najdeblji kraj. Nasuprot ministarstva započinje niz tzv. „presvučenih“ zgrada, kojima se starim komunističkim zdanjima pokušao udahnuti izgled Pariza. 


Spomen kuća posvećena Majci Terezi

Ne bi sve to tako loše izgledalo da se nije otišlo u krajnost, pa tako recimo na nekim zgradama svaki sprat ima drugačije ukrašene balkone, kao da je stanovnicima objekata data mogućnost da iz kataloga sami izaberu borduru, pa je ispoštovana svaka pojedinačna želja. Ubrzo smo stigli i do glavnog gradskog trga koji krasi groteskni spomenik-fontana na čijem se vrhu nalazi najveći konjanički kip koji sam ikada vidio.

Most umjetnosti

Spomenik nosi naziv „Ratnik na konju“, ali javna tajna je da se radi o Aleksandru Makedonskom, kojeg Makedonci nastoje okarakterisati kao svoju istorijsku ličnost, na opšte nezadovoljstvo Grka. Fonatana je dodatno ukrašena mozaikom, te statuama lavova i ratnika, i podsjeća na predimenzioniranu figuru iz kineske prodavnice suvenira. Želeći je učiniti dodatno spektakularnom, Makedonci su je po principu "više je bolje" obogatili „light show“ programom u noćnim satima. Već sam ranije spomenuo da sam u Skoplje došao bez predrasuda, nastojeći da formiram vlastiti stav. Stojeći na Trgu Makedonije shvatio sam da moje oči i mozak nisu u stanju da procesuiraju sve te događaje u vidu spomenika koji su iskrsavali na neprirodno bliskoj udaljenosti jedan od drugog.

Skulptura Aleksandra Makedonskog na Trgu Makedonije

Uopšte neću pretjerati ako kažem da su Makedonci uspjeli da posiju spomenik gdje god je za to postojalo mjesto, u potpunosti zanemarujući estetsku dimenziju. Sve naprosto vrvi od spomenika raznim carevima, političarima, književnicima, pa čak i random ličnostima i sve to po principu „od antike do 21. vijeka“. Skučena između skelama okruženih zgrada strši trijumfalna kapija sa čijih strana, kao memnonovi kolosi, počivaju statue nekih pisaca ili političara, više ni sam nisam siguran. Jedina svijetla tačka na ovom trgu je vjerovatno zgrada hotela Mariott, za koju moram priznati da je jako lijepo urađena. Zelena površina koja je donedavno postojala pored trga danas je gradilište nekog novog čuda, tako da u krugu od stotinu metara ne možete vidjeti ni jednu jedinu travku.


Fontana i hotel Mariott u pozadini

Projekat Skoplje 2014. je iznjedrio nekoliko zaista lijepih građevina, ali su se one nažalost utopile u sveopštem kiču. Možda će vas moje fotografije zbuniti, jer sam se upravo trudio da izdvojim ono što vrijedi vidjeti i što samo po sebi izgleda jako lijepo, ali kao cjelina Skoplje nije kompaktno. Stižem do obale rijeke Vardar koju krasi stari kameni most, koji povezuje stari i novi dio grada. Ovo je vjerovatno jedna od najznačajnijih istorijskih građevina u Skoplju i datira iz 15. vijeka, vremena vladavine sultana Mehmeda II Osvajača, mada se pretpostavlja da je podignut na temeljima rimskog mosta iz 6. vijeka. Nekada simbol Skoplja, ovaj most se ugušio u svom novom okruženju. 


Detalj sa jednog od mostova

Pogledavši lijevo i desno, uočavam nekolicinu novih mostova načičkanih preko svake mjere statuama i ultrakičastim svjetiljakama jeftine izrade. Kao da im nije bilo dosta gradnje na zemlji, Makedonci su okupirali i samu rijeku Vardar, pa ćete u njenom koritu uočiti odvratne limene žardinjere u kojima su posađena živa stabla, zatim ničim izazvanu bronzanu statuu kupačice, te nekolicinu brodova-restorana za koje imam osjećaj da su konfiskovani iz nekog tematskog parka i postavljeni ovdje.

Nekada hamam, danas umjetnička galerija

Najnoviji dodatak u seriji bizarnih postavki su palme posađene duž obale, od kojih su pojedine već počele da se suše. Moje slike vam možda neće moći dočarati svu perverziju idejnog tvorca projekta, jer sam se ipak trudio da se u svemu tome fokusiram na ono što je zaista lijepo i da to pokušam uslikati van cjelokupnog konteksta. S druge strane Vardara, odmah uz samu obalu, nalazi se i nekoliko muzeja kao što su arheološki muzej, za koji sam čuo da ima dobru postavku i neljubazno osoblje, te muzej makedonske borbe za nezavisnost (iako nisam siguran o kakvoj borbi je riječ). Svoje mjesto u čitavoj priči je našao i Jevrejski memorijalni centar.

Fontana posvećena majkama Makedonije

Novoizgrađeno Skoplje se našlo na meti kritika i zbog toga što je prisvojilo i zaštitne znakove drugih evropskih metropola, pa tako imamo londonske crvene autobuse na sprat, parišku trijumfalnu kapiju, praški most umjetnosti i sl. Prije nego što se pozabavim drugom obalom grada, moram još jedanput da se osvrnem na mostove i kažem da su izgrađeni na bespotrebno bliskoj udaljenosti jedan od drugoj, da su isto tako bespotrebno nakićeni i da čelnici projekta i dalje ne odustaju, nego grade i nove, još bespotrebnije mostove umjesto da se posvete čišćenju korita rijeke koje vrvi od smeća i šuta.

Donji nivo fontane koja predstavlja Filipa II Makedonskog

S druge strane Vardara me dočekuje nekolicina fontana, ali moju pažnju privlače dvije. Prva je navodno posvećena majkama Makedonije i prikazuje četiri žene, od kojih je jedna trudnica, druga doji, a preostale dvije drže djecu u naručju, odnosno krilu. Ovo je jedan od rijetkih spomenika u Skoplju koji prikazuje žene, i moj je favorit u svakom smislu. Prije svega, lijepo je izrađena i na neki način autentična, za razliku od svega u okruženju. Nažalost, kao i sve drugo u Skoplju, ugušena je blizinom drugih građevina. Druga fontana je opet antičke tematike i prikazuje Filipa II Makedonskog, te njegovu porodicu. Ni protiv ove fontane ne bih imao ništa da nije smještena usred otomanskog ambijenta starog dijela Skoplja.

Srednji nivo fontane koja predstavlja Filipa II Makedonskog

Ovo je otprilike posljednja tačka do koje seže novo Skoplje, jer se odatle nastavlja stari bazar otomanskog stila, možda i najveći ovog tipa u Evropi. S moje desne strane se nalazi zgrada turskog hamama iz druge polovine 15. vijeka, koja danas služi kao umjetnička galerija. Interesantno je da ćete suvenire Skoplja naći skoro pa isključivo u ovom dijelu grada. Posebno su me se dojmile prodavnice tekstila iz čijih su izloga šljaštile haljine nakićene kristalima, cirkonima, perjem i koječime. Skoplje definitivno ima problem sa dobrim ukusom. 


Fontana Filipa II Makedonskog noću

Pošto je bilo vrijeme ručka, odlučili smo se voditi logikom gdje je puno ljudi, tu je dobra i hrana. Sjeli smo u ćevabdžinicu Destan i naručili, šta drugo nego ćevape. Sve što mogu reći jeste da su to bili najgori ćevapi koje sam ikada u životu jeo, jer osim lošeg ukusa u kojem se osjećao luk i lepine koja nije bila čak ni rasparena na roštilju, imao sam blažu mučninu do sutradan. Vlasnici restorana ako ovo čitate, sugerišem da očistite bolje i toalet, jer ako vam je ovakav wc, onda ni kuhinja zasigurno ne blista. I preostala iskustva s hranom su pokazala da se Skoplje ne može podičiti dobrom kuhinjom. Mada, možda ja jednostavno nisam imao sreće.

Pogled na kameni most i arheološki muzej

Noć je donekle promijenila sliku Skoplja na bolje, jer su pretrpanost, jeftinoća izrade i građevinski krš postali svedeniji u okrilju tame, pa su neke građevine kao što je zgrada makedonske vlade, zablistale pod reflektorima, dajući gradu izgled evropske prijestonice. To ipak nije bilo dovoljno da i sutrašnji dan provedem u Skoplju, te je pala odluka da u nedjelju produžimo do Ohrida. Ideju o napuštanju Skoplja dodatno je podgrijao zemljotres (da, dobro ste pročitali, zemljotres) koji je to jutro pogodio grad. Nisam paničar, ali ko zna, možda mi je grad slao poruku poput one iz 1963. Pošto smo imali rezervisan smještaj i za tu noć, planirali smo se vratiti uveče nazad u Skoplje.

Džamija Aladža u starom dijelu Skoplja

O danu provedenom u Ohridu ću pisati u narednom postu, jer je ovo priča o Skoplju. U ponedjeljak sam prije polaska kući htio obaviti kupovinu suvenira i dati još jednu priliku gradu. Ne znam da li zbog činjenice da se vraćam svakodnevnim obavezama koje su u ovom periodu bile pomalo zastrašujuće, ali osjećao sam da treba Skoplju da dam još jednu šansu. Ujutro sam se spremio i zaputio ka starom bazaru koji sam zatekao pustim, budući da je albansko stanovništvo koje mahom naseljava taj dio grada, slavilo Bajram. U nadi da će se kasnije neka od prodavnica otvoriti, a ja ugrabiti željeni magnet za frižider, odlučio sam malo prošetati ovim dijelom grada.

Turbe pored Aladža džamije

Sam bazar, iako možda veći, podsjeća me na siromašniju verziju sarajevske Baščaršije sa kojom se realno ne može uporediti kada su u pitanju atmosfera i posjećenost. Nešto dalje se nalazi i pijaca, koja je ovaj put bila potpuno pusta i zatrpana smećem. Tek je jedan Rom pokraj puta prodavao kržljave sadnice ukrasnog bilja, koje i nije imalo neki dekorativni potencijal. Pažnju mi je privukao minaret obližnje džamije pa sam se zaputio ka njoj, da je pobliže razgledam. Riječ je o Isa begovoj ili Aladža džamiji, koja je nekada bila ukrašena šarenim pločicama, ali one nisu preživjele zemljotres iz 1963. godine. Sagrađena je 1475. godine od klesanog krečnjaka, sa dvije velike i pet malih kupola iznad ulaza.

Pogled na Isa begovu ili Aladža džamiju 

S druge strane bulevara Nikola Karev, uzdiže se još nekolicina džamija kao što su Jahja Pašina džamija iz 1504. godine, sa najvišim minaretom od svih gradskih džamija, visokim 50 metara. Zatim je tu i Sultan Muratova džamija iz 1436. godine, koju je izgradio sultan lično u znak proslave svojih vojnih uspjeha. U dvorištu džamije se nalazi sahat kula od crvenih cigala, sagrađena polovinom 16. vijeka. Prvobitni satni mehanizam je donesen iz Mađarske, ali on prilikom rekonstrukcije poslije zemljotresa nije više vraćan na svoje mjesto.

Sahat kula

Obilazak Skoplja odlučujem završiti odlaskom na tvrđavu Kale, uz posjetu džamiji Mustafa Paše. Utvrda je smještena na brdu Gradište iznad Vardara. Podignuta je u 6. vijeku, ali nalazi koji svjedoče o ljudskom prisustvu na ovom mjestu datiraju još iz neolita i bronzanog doba. Tokom svog postojanja je doživjela više rekonstrukcija, počevši od vremena cara Justinijana, zatim u 10. i 11. vijeku, te tokom otomanske vladavine. 

Skopaljska tvrđava

Kada smo stigli na tvrđavu, na ulazu nas nije dočekao niko, pa nisam siguran da li se naplaćuje. Započeli smo šetnju duž zidina tvrđave, odakle se pruža pogled ne samo na centar Skoplja, nego i na periferiju grada. Nismo se dugo zadržavali jer u principu unutra nema mnogo toga da se vidi osim samih zidina. Ubrzo se odnekud stvorila veća grupa turista, pa smo požurili nazad da izbjegnemo gužvu.

Unutrašnjost džamije Mustafa paše

Negdje na pola puta između tvrđave i starog bazara smjestila se vjerovatno najljepša skopaljska džamija. Riječ je o džamiji Mustafe paše, velelijepnoj strukturi sa visokim minaretom i grandioznom kupolom, koja se uzdiše iznad starog grada. Džamija je sagrađena 1492., a sagradio ju je upravo vladar Mustafa Paša, o čemu svjedoči arapski zapis iznad glavnih ulaznih vrata. Bila mi je fascinantna činjenica da je stara koliko i otkriće Amerike. Džamija je veoma prostrana, a potkupolni dio zidova je ukrašen plavim i crvenim arabeskama.

Mustafa paša džamija u Skoplju

Skoplje je i dalje mjesto intenzivne izgradnje i kontinuirano niču nove znamenitosti i spomenici. Ja ću se osvrnuti na još nekolicinu kao što su spomen kuća posvećena Majci Terezi (arhitektonski vjerovatno najbizarnija građevina modernog Skoplja), zatim Crkva Svetih Konstantina i Elene koja je još u izgradnji, ali moram priznati da za razliku od većine novopečenih skopaljskih znamenitosti obećava da bude zaista grandiozno zdanje. Naravno, preostaje nam da vidimo da li će Makedonci znati da se na vrijeme zaustave sa njenim ukrašavanjem, pošto je trenutačni minimalizam čini veoma ukusno dizajniranom.


Crkva Sv. Konstantina i Elene

Postoji još značajan broj mogućnosti koje Skoplje i njegova okolina nude, kao što su odlazak žičarom do milenijumskog krsta na planini Vodno iznad grada, zatim obilazak kanjona Matka, te nekolicine manastira. Bez obzira što je Skoplje za mene bilo svojevrstan kulturološki i vizuelni šok, koji moja psiha isprva nije mogla da procesuira, moram priznati da mi se do kraja boravka uvuklo pod kožu. 


Manje reprezentativan detalj sa ulica Skoplja

Nabacani spomenici nekvalitetne izrade, loša hrana i prljavština ipak nisu prevagnuli, te sam u krajnjem zbiru ipak odlučio dati pozitivnu ocjenu ovom gradu, ne zažalivši što sam ga posjetio. Možda sam pogriješio što sam na fotografijama predstavio grad mnogo skladnijim nego što u principu izgleda, i što nisam više fotografisao onu "tamniju" stranu Makedonije, ali valjda je to bio dio nastojanja da iz onoga što se nudi izvučem najbolje. Da li ste nekada bili u Skoplju i šta mislite o novom izgledu ovog grada? Ostavite svoje utiske u komentarima.


29 comments:

  1. Ni jedna slika stare čaršije :(

    Bio sam početkom 2015., pa ne znam što se dalje događalo, ali meni je Skopje bilo zanimljivo. Kič apsolutno, pogotovo one fontane, ali ima onih par ulica kod kuće M. Terezije koje izlgedaju tip-top, kao u pravom europskom kulturnom gradu. Tako su i prije kraljevi krali od naroda i gradili sve i svašta, a danas se svi tome dive. Ovo je danas, pa nam je svježe u glavi. Opet kažem, više je kiča nego umjetnosti, ali u jednu ruku cijenim da se nešto htjelo napraviti, koliko god se znaju razlozi (pranje novca, predstavljanje Makedonije kao kršćanske zemlje, itd.). Trebao si ići na Vodno, lijepo je. I Matka isto, ali ima takvih kanjona u Hr/BiH, pa je možda već viđeno...

    Edit: Sad sam vidio ova stabla u rijeci. To je sad već treš :D A bome i mostova su naslagali. Možda sam uhvatio Skopje u pravom trenutku haha. Ništa, bar sad imam povoda da opet idem ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, sad sam i sam vidio da nisam uslikao unutar starog bazara ništa (ako ne računam hamam i džamije), vjerovatno sam se pogubio u gužvi. Što se tiče tih ulica oko kuće M. Tereze, ok su, liče pomalo i na Beograd, ali to je uzak prostor. Od ovoga ostalog mi se naprosto zavrtoglavalo u prvi mah. Kao što sam rekao, na mojim slikama to djeluje još i skladno koliko uživo ne ide jedno s drugim. Mostovi su posebna priča, jer koliko sam vidio počeli su između dva mosta koja su ionako previše blizu jedan drugom da grade još jedan koji se arhitektonski potpuno razlikuje od postojećih. Jezivo. Meni je ideja savršena, ali realizacija je totalni promašaj. Ipak, smatram da i ovo treba doći i vidjeti jer je jedinstveno u Evropi, pa makar i u ne baš pozitivnom kontekstu.
      Razmišljao sam o kanjonu Matka, ali nisam imao previše vremena, plus sam nedavno bio u Sloveniji (kanjon Vintgar i Bled) i mislim da makedonska priroda nema šanse protiv slovenske.

      Delete
  2. Odličan post, vrlo živopisan. I da, moram i ja primijetiti nesklad između riječi i slika. Jer slike su odlične i zaista si odvojio ono najljepše o Skoplju što vrijedi vidjeti. Sam tekst kulturno kruži oko riječi "kičasto" :) Ali ipak vrijedilo je vidjeti, jedno iskustvo više. Slažem se također za fontanu sa konjem i jahačem u noći..i meni ju je teško procesuirati u mozgu :D
    Negdje između antičke ljepote i omamljivog kiča, Skoplje ostaje fascinantan prizor jugoistočnog kraja bivše Jugoslavije.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Valjda je moja želja da napravim lijepe fotografije uticala na to da zanemarim onaj drugi dio Skoplja, pa sam tako propustio da uslikam sav onaj haos u i oko rijeke.

      Delete
  3. Odličan tekst, upravo i ja to želim, da posetom Skoplju, ali i Kosovu, zaokružim priču o Ex-Yu. U Ljubljani sam se videla sa prijateljem iz Skoplja. Prestao je tamo da odlazi, ne prepoznaje svoj grad i stid i tuga su u njemu zbog ovoga o čemu si pisao, što osećaju svi meštani tog grada, pa saosećam i ja. I da, fotke su ti toliko dobre da čitaoce mogu samo da zaintriguraju i vide koliko je lepo, a ne kako je stvarno :) Jedva čekam priču o Ohridu jer sam ga i sama posetila, ali toliko davno da je besmisleno da pišem o njemu, dok ga ne posetim ponovo i rifrešuj utiske. Veliki pozdrav!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, i Kosovo sada kao odvojen entitet ostavlja prazninu na mojoj mapi posjećenih zemalja. Doduše nisam siguran šta bi me tamo namjenski privuklo, možda bi se moglo uklopuiti u kombinaciji sa još nečim. Što se tiče Skoplja, prosto čovjeku treba vremena da se navikne na sve to što vidi i da se slegnu utisci. Vlasti su željele preko noći da učine grad glamuroznim, ali nisu shvatili da spomenici nisu dovoljni da sakriju siromaštvo, neuređenost, nehigijenu i sve ono sa čime se suočava jedna zemlja zaglavljena u tranziciji. Ali svakako treba otići i vidjeti. Što se Ohrida tiče, pisaću o njemu uskoro, mada ni on nije pobrao moje simpatije u mjeri u kojoj sam to očekivao. Nakon Bleda i Slovenije nije imao šansi da me očara.

      Delete
  4. U Skoplju sam bila davne 1965. godine, kada sam posetila mnoge delove Makedonije, među kojima je Ohrid i Bitolj i da ne nabrajam. Imam divne uspomene na sve te delove, posebno na Ohrid, ali, nažalost, ne i na Skoplje. Međutim, moj unuk, je bio prošle godine samo 1 dan u Skoplju i traži da ide opet!!!!
    Moja kći poslovno često ide u Skoplje i utisci su joj slični vašim. Tako da, strašno sam radoznala i možda ponovo odem da vidim Skoplje i Ohrid, ali i Bitolj, koji mi se više dopao od Skoplja, onda. Generalno, ne sviđa mi se ovaj kič koji ste samo usput pomenuli, jer sam na ovu temu "šminkanja" Skoplja, pročitala mnogo nepovoljnih tekstova. I da, slike su vam kao i uvek odlične, tako da ste zaista doprineli da sve izgleda lepo, glamurozno i za divno čudo, antikno :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pretpostavljam da Skoplje danas veoma malo liči na ono što ste Vi nekada imali prilike da vidite, tako da ne bi bilo loše da ga posjetite sada jer biste najbolje mogli da uočite koliko se grad promijenio. Ja nažalost nisam bio ranije, pa ne znam kako je izgledalo. Hvala Vam za ostavljeni komentar. :)

      Delete
  5. What a interesting post! Great photos too

    ReplyDelete
  6. Odličan tekst! Ja sam Skoplje posetila prvi i jedini put 2015 godine i doživela šok, sličan Vašem. Užas od arhitekture i spomenika, smeće i prljavština. Najteže mi je pao pogled na reku zablokiranu novim mostovima koji su sve upropastili. Na žalost, nisam stigla da odem do stare čaršije jer su upravo u toku bili neredi između albanskog i akedonskog stanovništva pa nisam želela da još zapadnem i u opasnu situaciju. Ja sam za razliku od Vas imala odlučno iskustvo sa hranom, ručali smo u novom ultra modernom kafiću- restoranu gde je hrana bila preukusna i duplo jeftinija negu u Beogradu a uz to je i uživanje u ambijentu restorana bilo vrhunsko. Veliki pozdrav, i čitamo se :)

    ReplyDelete
  7. S obzirom da u bivsoj Jugi, svi su krali i gradili ( Split, Banja Luka,a o Zagrebu, Beogradu i da ne spominjem) mi smo makedonci uvjek bili na margini, tako da i ovo kicasto zbog kojeg iz dana u dan dolaze sve vise turista od japanaca, do bugara itd je ipak nase djelo i iz naseg novca, tako da kad razmislim na Zagreb nije ama bas nista posebno, a Beograd je daleko prljavii od Skoplja...sve u svemu nase je ma kakvo bilo. Ovaj opis je previse arhitektonski, ali i arhtektonski laicki pomalo, neke su se stvari igradili i pre svega su funkcionalni...a ljudi o tome nemaju pojma

    ReplyDelete
    Replies
    1. Prvi put sam prosle godine posjetila Makedoniju, Skopje. Bila sam dva dana nakon cega sam se trebala uputiti za Kruševo ali je nazalost nesto iskrsnulo tako da nisam uspjela, ali zato se vracam sto prije, a prvo u Skopje. Mene je oduševilo. Gdje god sam sjela jesti nisam se digla razočarana. Moram posebno napomenuti restoran Carpe Diem koji se nalazi u centru. A tek ljudi... Pristupačni, ljubazni... Apartman u kojem sam spavala je bio vrlo čist i uredan a i jeftin, a moram napomenuti i to da kada mi je to ''nesto'' iskrsnulo domacin me sam vozio do kolodvora, na kraju dolazio po mene jer nije bilo karte do sutra popodne, bez da mi je kune uzeo. Makedonici i Makedonija za mene no1 ! :D

      Delete
  8. Sjajan tekst Putniče! Upravo se spremam za izlet u subotu i tvoj sajt je kao i uvek bio prva stanica za informacije ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da ti se dopada i nadam se da će biti od koristi. Javi utiske kada se vratiš, zanima me kakav će biti tvoj doživljaj. :)

      Delete
  9. Super tekst!
    Baš planiram putovanje (Skoplje i Ohrid) Koliko dugo preporučate dana u Skoplju da se sve stigne obići?
    Hvala! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da je tekst koristan. Mislim da su dva dana dovoljna za Skoplje, eventualno treći dan možete da iskoristite za obilazak obližnjeg kanjona Matka. :)

      Delete
  10. Upravo se nalazim vo moeto Skopje kaj sum rođena.Životne okolnosti odvele su me davno prije u hrvatsku. No uvijek mi je ostalo u srcu ono par slika iz djetinjstva .Posječivala sam taj grad kroz život koliko sam bila u prilici. Pa sam isto tako bila u samom početku izgradnje projekta i vidjela konja tada i sada. Prvi puta činio mi se .puno veći i kičastiji, ali sada ne .Moram reći, ono što uvijek govorim i mislim za svoj rodni grad ;da je konfuzan baš kao što je i život tih ljudi koji tamo žive, ali opstaju .Što se tiče kuhinje i ja sam se razočarala što nude restorani ,ali i to treba znati kuda ići. Tako postoji blizu Skopja etno selo na putu za Matku sa restoranom koji nudi baš makedonske specijalitete. Ako niste znali čevapi nisu karakteristični za Makedoniju pa tako niti ih nečete pronaći onako kako smo navikli .Dalje postoje objekti tako montažni u kojima možete kupiti jela sa stara ili grila kod kojih kupuje domicilno stanovništvo ..Ustvari trebate razgovarati baš sa ljudima običnim koji vam mogu preporučiti objekte kojih nema na kartama .Što se tiče izgradjenog kiča, pitanje je što i gdje je granica .Možda nam se čini da je kič zato što obnavljaju građevine tipa antike na pragu 22st.A ono što mnogi ne znaju 1963.god nakon potresa Skopje je bilo najmoderniji grad bivše države jer su pečalbari tj iseljenici iz Australije pomogli da se Skopje ponovno izgradi. Mene osobno najviše smeta ogromna količina smeća,stari vozni park ,nekultura u prometu. I da moja prijateljica je živjela u Italiji i kaže ona meni :"Ma znaš kako tamo voze ko luđaci nitko ne poštuje propise", a ja se samo nasmijem i kažem :"Nisi ti vidjela kako se vozi u Skopju i cijeloj Makedoniji. Toliko od mene ,a dalo bi se još svašta pisati ��.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da su prekitili grad, jesu. Da se čovjek navikne, navikne se i na gore stvari od silnih spomenika. Moj prvi utisak je bio prilično šokantan, već sutradan mi je bilo malo lakše da gledam sve to. A što se hrane tiče, u pravu ste. U svakom gradu postoji dobra i loša hrana, treba znati gdje tražiti. Ja nažalost nisam imao sreće.

      Delete
  11. Ulaznica za arheološki muzej je 300 denara, a ulaz u kuću Majke Tereze je besplatan kako bi se omogućilo da ga posjete i oni koji su siromašni, ali su donacije dobrodošle jer muzej se ipak mora na neki način finansirati.

    ReplyDelete
  12. Hvala puno na odlicnom postu. Nama je bio super uvertira za nasu posjetu Skopju. Bili smo tamo prije par nedelja na medjunarodnim muzickim susretima i iskoristili priliku da upoznamo grad.
    Ono sto je mene odusevilo je srdacnost i otvorenost ljudi, njihova toplota i gostoljubivost.
    Skopje je sirok, pitom, topao grad prepun spomenika. Na sve strane su rasuti, kao da se neko zaigrao ;)
    Svaki od njih je lijep na svoj nacin, samo ih je prosto previse. Zbunjujuce previse :)
    Skopljaci ne vole sve te spomenike i mrko gledaju na vlast koja ih je postavila ali ja ipak odajem priznanje tadasnjoj vlasti sto je ocuvala centar grada od modernih staklenih stambenih zgrada koje danas mozemo vidjeti i u Podgorici i Beogradu i Sarajevu i svim ostalim gradovima. U centru Skopja se nalaze muzeji, galerije i institucije. I ja smatram da je to za svaku pohvalu

    Obisli smo i Zoo park koji je lijep i ima veliki broj zivotinja

    Sve u svemu mi smo se divno osecali u Skopju i vrlo rado bi ga posjetili ponovo

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na čitanju. Skoplje je definitivno interesantno i ja bih ga posjetio ponovo. Ono što je nedvojbeno jeste da je prvi susret sa gradom kulturološki šok. Previše toga na jednom mjestu i previše kontrasta. Mišljenja sam da bi se sa upola manje spomenika napravio mnogo ljepši prizor, jer ovako je sve preraslo u kič. Nadam se da će se jednog dana naći neko pametniji ko će dio tih spomenika preseliti u druge dijelove grada, pa da cijela slika izgleda ljepše. :)

      Delete
  13. Kao stanovnik Skoplja, moram reci da si propustio najlepsi deo grada, panoramski pogled sa Vodna i kanjon Matka. A hrana je odlicna pogotovo svuda i svaki stranac sto dodje fali hranu, pretpostavljam da si promasio mesto, jer Destan vec neko vreme nije ono sto je bio ranije.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala za komentar. Da, vjerovatno nisam imao sreće sa izborom mjesta. Vodio sam se pretpostavkom da ako je restoran pun, to znači vjerovatno i dobru hranu. U ovom slučaju se to nije desilo, ali ako budem ponovo dolazio u Skoplje raspitaću se bolje. Što se tiče Vodna i Matke, to je već okolina grada, a ne sam grad, iako bih rado posjetio oba lokaliteta. :)

      Delete
  14. Suprug I ja ćemo za Novu godinu otići u Skopje. Pre toga smo poslovno više puta bili, ali to je bilo pre više od 10 godina, kada je još na snazi bio policijski čas I zabrana izlazaka posle ponoći. Naravno, Makedonci su fenomenalni domaćini, tako da smo posle posla bili po odličnim restoranima I čak diskotekama uz fina vina, jela I živu muziku. Moram priznati da je tada bilo sve čisto I jeftinije nego u Beogradu. Živo me interesuje kakav će utisak ostaviti novi kipovi I zdanja za koje se kaže da ih je više nego ljudi vo Skopje, kao I to da je vo Skopje sve golemo samo je Aleksandar Veliki 😂 Pre si se oduševljavao starim kamenim ili Dušanovim mostom, Kale vizantijskom tvrdjavom gde je krunisan za Cara Srba I Grka, ogromnom pravoslavnom crkvom modernog arhitektonskog rešenja, kao recimo I u Tirani što je, divnim šetalištima po čaršiji I kraj Vardara... Sada će slika definitivno biti drugačija, ali opet verujem da će uz Dino Merlina na Trgu I gostoljubivost domaćina, biti provod jednak vo Ohrid ili makar malo kao u Buenos Airesu, kako nam je bilo😂👏

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš bih volio da čujem Vaše utiske kad se vratite. Ja sam na prvu bio šokiran i zbunjen svim tim kontrastima i neskladom. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da mi se slegnu utisci, mada iz ove perspektive, tri godine kasnije, volio bih ponovo posjetiti Skoplje i dati mu još jednu šansu. :)

      Delete
  15. Mene zanima, koliko traje voznja od Skoplja do Ohrida?

    ReplyDelete
    Replies
    1. 3-4 ure zaradi slabe cestne povezave

      Delete
  16. Веома користан чланак, пуни ми значи, као и коментари.
    Идем сутра у Скопље на пет дана.
    Јављам утиске и хвала Вам.

    ReplyDelete

Powered by Blogger.