Vodič kroz Košice, Slovačka - šta posjetiti?

studenoga 17, 2018
Košice su jedan od onih gradova koje sam godinama želio posjetiti, ali nisam vjerovao da će se to u bliskoj budućnosti i dogoditi. Bila je to još jedna stavka na listi mojih želja koju sam držao negdje u pričuvi, da je realizujem ako se nekim čudom ukaže prilika za to. Iako već tradicionalno imam običaj da za rođendan priuštim sebi neki kraći izlet, činilo se da ću po svojoj prilici ove godine ostati kod kuće. Međutim, u posljednji čas je došlo do zaokreta i trebalo je brzinski izabrati destinaciju za produženi vikend. Prva ideja mi je bio Solun, jer bih posjetom Grčkoj izjednačio broj posjećenih zemalja sa brojem svojih godina, ali sam na kraju odustao od te ideje zbog daljine. Budući da sam istrošio skoro sve mogućnosti u najbližem okruženju, ispostavilo se da su upravo Košice najbolja opcija.

Andrassy palata u Košicama

Bio sam uzbuđen što ću najzad upoznati drugi po veličini grad u Slovačkoj, državi koja je na neki način obilježila početak ere mojih putovanja. Košice su locirane na istoku zemlje, u neposrednoj blizini granice sa Mađarskom i ne tako daleko od ukrajinske granice, zbog čega su mi djelovale još egzotičnije. Do njih se najbrže stiže preko Budimpešte i Miškolca, a skoro cijelom dionicom se prostire autoput. Na izlasku iz Mađarske smo zanemarili uputstva navigacije i svojevoljno se odvojili sa autoputa kako bismo u Slovačku ušli magistralnom cestom 17 i na taj način izbjegli kratku dionicu slovačkog autoputa zbog koje bismo morali plaćati vinjetu.

Immaculata (stub kuge) obavijena maglom

Na ulasku u Slovačku nas je dočekao zapušteni stari granični prelaz i lokalna cesta obavijena gustom maglom ispod koje je stidljivo žmirkala ulična rasvjeta. Slovačku sam zbog filma Hostel oduvijek doživljavao kao svoju zimsku horor destinaciju, pa su ovakve vremenske prilike samo pojačavale taj ugođaj. Bez obzira na to što je navigacija pokazivala da se opasno približavamo gradu, on je nekako lagano i nečujno izmilio iza zavjese od magle i pred nama su se ukazali široki, ali pusti bulevari. Hotel koji smo rezervisali se nalazio skoro u strogom centru, ali cijelim putem do njega smo imali utisak da je cijeli grad zaspao, iako je bila subota veče.

Hlavna ulica, Košice

Hotel TeleDom se, sa aspekta udobnosti i higijene, pokazao dobrim izborom, ali je procedura prijave potrajala nešto duže od uobičajenog zbog nevještog recepcionera koji je čudnovato zagledao moj pasoš, kao da sam u najmanju ruku državljanin Tadžikistana, pitajući me da li mi je potrebna viza za ulazak u Slovačku. Shvatio sam da Bosanci definitivno nisu česta pojava u ovim krajevima. Ostavivši stvari u sobi, zaputili smo se pravo do centra kako bismo pronašli nešto za jelo i eventualno stekli prve utiske o gradu čiji smo ozbiljniji obilazak planirali započeti sutra. 


Stara gradska kuća
Čak je i najuže gradsko jezgro djelovalo pusto u ovo hladno novembarsko veče; tek bi se ispred ponekog kafića ili fast food-a ukazala grupica omladine. Meni lično nije smetala ta pustoš. Naprotiv, samo mi je upotpunjavala ugođaj koji su skupa stvarali grandiozna gotička katedrala i stub kuge čije su kamene figure sablasno izvirivale iz magle. Vođeni primjerom lokalne omladine, hranu smo pokupili u fast food-u „Big kebab“, koji je u narednim danima postao naše često usputno svratište, a zatim se uputili nazad u hotel jer je veče bilo prehladno za šetnju. 


Prirodnjački muzej u Košicama

Jutro je osvanulo maglovito, ali bez obzira na to prilično rano smo izmilili napolje s nadom da će se vrijeme oko podneva popraviti. Zaputili smo se ulicom Moyzesova, pored istoimenog parka, koji se završava velikom zgradom, svježe obojenom u ono što se prema mojim spoznajama zove boja breskve. Iako djeluje kao zgrada željeznice, riječ je o sjedištu mjesnog ureda. U istom redu se nastavljaju zgrada biblioteke, Muzej istočne Slovačke i Prirodnjački muzej. Obećao sam sebi da ću svratiti u neki od njih ukoliko budem imao dovoljno vremena, ali to se nažalost nije desilo. 


Drvena crkva iz 18. vijeka u dvorištu Muzeja istočne Slovačke

Vama preporučujem da ne propustite jednu od najvećih kolekcija zlatnog novca, sa preko 2900 primjeraka iz raznih krajeva Evrope, koja se čuva u muzeju Istočne Slovačke. Novac su sakrili građani Košica u drugoj polovini 17. vijeka kako bi je zaštitili od okupatora, a otkriven je tek 1935. godine. Pored ove izložbe ne propustite pogledati i drvenu grkokatoličku crkvu iz 18. vijeka, prenesenu iz sela Kožuchovce u sjeveroistočnoj Slovačkoj kako bi se spasila od propasti. Crkva se nalazi u dvorištu muzeja i vidljiva je sa ulice, a ukoliko želite da je razgledate iznutra, moraćete da izdvojite 1 euro.

Franjevačka crkva Sv. Antuna Padovanskog u Košicama

Ovaj red muzeja ujedno predstavlja i sjevernu granicu starog grada čiju žilu kucavicu čini Hlavna ulica, duž koje se prostiru brojne atraktivne palate, muzeji i crkve. Većina palata datira iz 19. vijeka, a posebno su atraktivne Andrassy palata i Csaky – Dezofi palata, smještene jedna nasuprot drugoj. Andrassy palata se nalazi na mjestu gdje se ukršaju ulice Hlavna i Biela, a pripadala je jednoj od najznačajnijih i najuticajnijih mađarskih porodica, te se danas smatra nacionalnim spomenikom.

Andrassy palata i stub kuge

Važno je istaći da su Mađari u Košicama do 1910. bili dominantna nacionalna većina, a grad je tokom Drugog svjetskog rata čak bio anektiran Mađarskoj od strane nacista. Košice su 1945. osvojili Sovjeti, a nakratko su postale i glavnim gradom tadašnje Čehoslovačke, do momenta kada je Crvena vojska zauzela Prag. Od 1918. godine pa do danas Slovaci postaju nacionalna većina u Košicama, ali se grad i dalje smatra veoma multikulturalnim, o čemu svjedoči i veliki broj studenata iz inostranstva.

Pongrac-Forgač palata u Košicama

Klasicistička palata Csaky – Dezofi je dobila naziv po bogatim magnatskim porodicama koje su ovdje stanovile u 19. vijeku, a služila je i kao rezidencija za smještaj bogatih posjetilaca iz svijeta, kao što je ruski car Aleksandar I. Nedaleko od ove dvije palate nalazi se i Immaculata, barokni stub kuge ukrašen kipovima svetaca, podignut u znak zahvalnosti Djevici Mariji povodom okončanja epidemije kuge 1710. godine. 


Narodno pozorište u Košicama i muzička fontana ispred

Odmah iza stuba kuge se nalazi park koji dijeli glavnu ulicu na dva kraka, a u njemu su smještene i dvije fontane, od kojih je prva ukrašena bronzanim simbolima horoskopskih znakova, a druga ima prateću muzičku podlogu. S obzirom na novembarsku hladnoću, obje su bile van funkcije. Fontane su jedna od druge odijeljene grandioznom neobaroknom zgradom narodnog pozorišta.

Prosjakova kuća (lijevo) i Premonstratenška crkva

U neposrednoj blizini se nalaze i druge građevine vrijedne pažnje, kao što su stara gradska kuća u barokno-klasicističkom stilu, koja danas služi kao cenar za posjetioce, „Prosjakova kuća“ za koju se vezuje priča da ju je vlasnik sagradio od milostinje, zatim Crkva Svete Trojice, biskupska palata i Barkoczi palata iz 18. vijeka, koja važi za najstariju palatu u Košicama, a danas se koristi kao sjedište javne biblioteke Jan Bocatius. Spomenuću usput i da titulu najstarije sačuvane građevine u gradu nosi Dominikanska crkva, koja se nalazi na obodu starog grada. 


Katedrala Svete Elizabete u Košicama

Ipak, najznačajnija crkva i simbol Košica je svakako Katedrala Sv. Elizabete, najveća i najljepša crkva u cijeloj Slovačkoj, te najistočnija gotička katedrala u svijetu. Sagrađena je između 14. i 16. vijeka u čast  Sv. Elizabete, mađarske princeze koja je nakon muževljeve smrti iskoristila svoj imetak za izgradnju bolnice u kojoj se lično starala o bolesnicima. U katedrali se čuvaju djelić krsta na kojem je razapet Isus, kao i relikvije mađarskih svetaca Sv. Elizabete i Andrije.

Toranj Sv. Urbana pored katedrale

Toranj katedrale je dostupan za posjetioce (ulaz 2 eura), ali ja nažalost nisam bio u prilici da se popnem na njega jer se nisam nikako mogao uklopiti u njegovo čudnovato radno vrijeme (pon 13:00-16:00, uto-sub 09:30-16:00, nedjeljom ne radi). Pored katedrale se nalazi i gotički toranj Sv. Urbana iz 14. vijeka, u kome je danas smješten muzej voštanih figura koje prikazuju znamenite ličnosti iz gradske istorije. Toranj je nakon požara iz 1966. godine obnovljen u renesansnom stilu, a staro zvono iz 1557. godine je nakon rekonstrukcije izloženo na platou ispred njega. S druge strane katedrale je smještena gotička kapela iz 14. vijeka posvećena arhangelu Mihaelu. Sagrađena je na mjestu nekadašnjeg groblja i izvorno je služila kao kosturnica.

Kapela arhangela Mihaela

U parku pored kapele nalazi se i bronzana statua anđela koji drži grb Košica, koji važi za jedan od najstarijih, ne samo na prostoru nekadašnjeg Mađarskog carstva, nego i u cijelom svijetu. Odmah nasuprot skulpturi smješten je ulaz u podzemni arheološki muzej Dolna brana, koji je nekada predstavljao prvobitnu kapiju grada. 


Park iza kapele

Dijelovi izvorne gradske utvrde koji datiraju iz druge polovine 13. vijeka su otkriveni prilikom rekonstrukcije Hlavne ulice 1996. godine. U muzeju se pored stalnih izložbi, svakog septembra održava i festival vina. Košice se mogu podičiti i drugim manifestacijama kao što je najstariji maraton u Evropi i drugi u svijetu (nakon Bostonskog), a održava se prve nedjelje u oktobru još od 1924. godine. Od 1980. godine i ženama je dozvoljeno učešće na maratonu.

Grb Košica i katedrala u pozadini

Iako se većina turističkih atrakcija Košica nalazi na dionici koju sam prethodno opisao, i bočne ulice starog grada kriju zanimljive spomenike arhitekture. Na mjestu gdje se staro jezgro Košica dodiruje sa jednim od glavnih gradskih parkova smjestila se građevina koja me je prvobitno i zaintrigrirala da obratim pažnju na Košice. U pitanju je bajkovita gotička palata koju je krajem 19. vijeka sagradio lokalni arhitekt Peter Jakab kao svoj dom. Zanimljivo je da su u gradnji korišteni dijelovi katedrale Sv. Elizabete koji su odbačeni prilikom njene rekonstrukcije. Nakon oslobođenja Košica od strane Crvene vojske 1945. godine, Jakabova palata je postala rezidencija čehoslovačkog predsjednika Edvarda Beneša.

Jakabova palata

U ulici Mlynska, kojom su povezane katedrala i Jakabova palata, smjestila se i grandiozna evanđeoska crkva koja važi za najljepšu građevinu evanđeoskog klasicizma u Slovačkoj. U okolnim ulicama se nalaze i dvije sinagoge, koje svjedoče o nekadašnjem prisustvu Jevreja u gradu. Do Drugog svjetskog rata ovdje je živjela najbrojnija jevrejska populacija unutar Slovačke, ali su 1944. uglavnom svi deportovani u Aušvic i danas ih u Košicama ima manje od 300. 


Evanđeoska crkva u Košicama

Najstarija sinagoga datira iz 19. vijeka i nalazi se u Zvonarskoj ulici. Druga sinagoga je nova ortodoksna sinagoga iz prve polovine 20. vijeka, izgrađena u maurskom stilu. Pored ove dvije, postoji i treća, neološka sinagoga, koja je nakon Drugog svjetskog rata nadograđena i pretvorena u koncertnu dvoranu, kao i još uvijek aktivno jevrejsko groblje.

Stara sinagoga u Košicama

Ako želite osjetiti duh prošlosti u Košicama predlažem da se zaputite na stazu starih zanata, koja započinje u Hrnčiarskoj ulici, na mjestu gdje se ukrštaju Miklušov zatvor i Kalvinistička crkva. U ovoj ulici je moguće kupiti svjež domaći hljeb, ljekovito bilje ili se diviti umijeću kovača, stolara, grnčara i drugih zanatlija. 


Zanatska ulica i Kalvinistička crkva

Ovdje se takođe nalazi i nekolicina ispostava Muzeja istočne Slovačke. Jedna od njih je i Miklušov zatvor sa sobom za mučenje i prostorijom gdje je boravio dželat Mikluš, poznat po svojoj brutalnosti. Nedaleko od bivšeg zatvora se nalazi i spomen kompleks Francis II Rakoczi, podignut u čast vođe najvećeg antihabsburškog ustanka u Mađarskoj. Memorijalna kuća je replika njegovog doma u kom je živio tokom egzila u turskom gradu Rodošto. Izložba je posvećena ustanku i njegovom životu tokom izgnanstva. 


Spomen kuća Francis II Rakoczi

Tokom moje posjete cijeli ovaj kraj, skupa sa zanatskom ulicom je bio poprilično uspavan, budući da je bila kasna jesen, a pri tome još i nedjelja, pa nisam mogao osjetiti pravi duh mjesta. U starom gradu je skoro nemoguće pronaći trafiku ili trgovinu mješovite robe, ali je zato prisutan značajan broj kafića, restorana i antikvarnica, te nekolicina suvenirnica.

Miklušov zatvor, danas muzej

Što se tiče hrane, najpovoljnija varijanta su vam restorani brze hrane (preporuka za Big Kebab) u starom gradu, kao i Bamboo sushi & grill sa azijskom hranom. Za one koji žele da uživaju u lokalnoj hrani, tu je takođe nekoliko restorana kao što je Camelot, a za najbolji restoran generalno važi Slavia. U blizini starog grada se nalazi i trži centar Aupark Košice, gdje imate supermarket Billa, brojne butike, kao i ukusne kolače u kafeu na ulazu. I što je najbitnije, radi i nedjeljom, za razliku od većine drugih prodavnica.

Nova ortodoksna sinagoga

Košice su mi se kao grad izuzetno dopale, a budući da su sve važnije znamenitosti skoncentrisane na užem prostoru, moguće ga je obići za 24 h. Dodatni dan će vam biti neophodan ukoliko želite posjetiti muzeje ili skoknuti na izlet u obližnji grad Prešov. U narednom postu se družimo u mađarskom gradu Egeru, a ukoliko su vam se dopale Košice preporučujem da pročitate i moj putopis iz Bratislave. Ako ste nekada posjetili Košice ili ste nakon ovog putopisa poželjeli da ih obiđete, svoje utiske slobodno podijelite u komentarima.

4 komentara:

  1. Uvek me prijatno iznenadite odabirom svojih mesta o kojima pišete. Da ne govorim koliko volim stil vašeg pisanja jer mi se čini da sam tamo, u tom gradu, u trenutku dok o njemu čitam. Takođe, zagolicate moju radoznalost i želju da i sama, kad budem mogla, odem i vidim sve to o čemu pišete. Jednom reči rečeno, izvanredno!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Vam od srca. Ovo su divni komplimenti, a imaju težinu jer dolaze od nekoga ko je i sam veoma talentovan za pisanje.

      Izbriši
  2. What a beautiful place and I love the foggy night picture. Makes me think of spy movies

    Mollyx

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Yes, it was really cool atmosphere, but also pretty cold.

      Izbriši

Pokreće Blogger.