Vodič kroz Varaždin, Hrvatska - šta posjetiti?

travnja 17, 2018
Još prije izvjesnog vremena sam sebi postavio pravilo – ne vraćaj se na mjesta na kojima si bio ukoliko si u prilici da vidiš neka nova. Ali, čovjek k'o čovjek, uvijek nađe način da zaobiđe pravila. Tako sam se i ja dosjetio da, ako se već vraćam u iste gradove, prirodam i nešto novo tom putovanju. Želeći da upotpunim sliku Zagreba, koju sam godinama unazad sklapao kockicu po kockicu, smatrao sam da tom putovanju treba pridružiti još neko mjesto, da bih sačuvao onaj efekat ushićenja koje se javlja kada po prvi put odlazim nekamo. Posljednjih par godina sam dosta posvećen Instagramu, koji mi omogućuje da otkrivam nepoznata mjesta i pronalazim inspiraciju za nova putovanja. U jednoj takvoj iteraciji pretraživanja ove društvene platforme naletio sam na sliku prelijepe tvrđave u Varaždinu i momentalno znao da ću taj grad morati prije ili kasnije da posjetim.

Stari grad u Varaždinu

Varaždin je trinaesti po veličini grad u Hrvatskoj i nalazi se na sjeveru države, udaljen oko 85 km od Zagreba. Pozicioniran je tako da se u njega ne svraća usput, tamo se upućujete namjenski, osim ako ne putujete iz pravca Zagreba za Budimpeštu. Ipak, zbog relativne blizine hrvatske prijestonice, nije toliko bolno ako skrenete sa rute i navratite u Varaždin, baš kao što sam ja i učinio. Nakon jednosatne vožnje autoputem iz Zagreba, stigli smo u Varaždin,  a besplatno parkiralište smo pronašli u Hallerovoj aleji, u blizini elektrostrojarske škole. Svega jednu ulicu dalje smješten je Stari grad, zaštićen zemljanim nasipom obraslim travom. S obzirom da smo pristigli sa stražnje strane utvrde, popeli smo se na brežuljak vođeni vijugavom, uskom stazicom posutom tucanikom i započeli našu varaždinsku avanturu.

Stari grad u Varaždinu

Najreprezentativniji primjerak arhitekture i najznačajnija istorijska građevina u Varaždinu je svakako feudalna utvrda poznata i kao Stari grad. Građena je u periodu od 14. do 19. vijeka, sa centralnom kulom kao izvornim jezgrom. Za vrijeme ratova protiv Turaka u 16. vijeku pregrađena je u renesansni dvorac, okružen visokim zemljanim nasipima s bastionima, opkoljen dvostrukim pojasom vode. Da bi se to postiglo, tadašnji vlasnici, porodica Unganadi, su doveli italijanskog graditelja Domenica de Laliju, koji je osmislio novi izgled dvorca na vodi. Voda je u opkope dovođena kanalima iz obližnje rijeke Drave.

Ulaz u muzej smješten unutar Starog grada

Kroz nadolazeće vijekove utvrda je mijenjala brojne vlasnike, a najduže je bila u posjedu grofova Erdody, čiji je porodični grb kao zvanični grb županije potvrdila i kraljica Marija Terezija 1763. godine, te je on i danas u upotrebi. Početkom 20. vijeka grad Varaždin kupuje utvrdu, a 1925. godine u nekoliko prostorija je otvorena stalna muzejska postavka, koju su uglavnom činile donacije poznatih varaždinskih porodica i pojedinaca. Kolekcija je iz godine u godinu obogaćivana, tako da je muzej prerastao u ustanovu koju čini šest specijalizovanih odjeljenja: arheološko, istorijsko, kulturno-istorijsko, etnografsko, entomološko i galerija starih i novih majstora.

Unutrašnje dvorište utvrde sa bunarom

Sivkastoplavo nebo načičkano pufnastim oblacima i bijela utvrda crvenih krovova smještena u zagrljaju zelenih bedema činili su da se osjećam kao da se nalazim unutar najljepše razglednice. Nisam se ni nadao da će Varaždin, koji se u turističkim brošurama teško može istaći među popularnim hrvatskim odredištima kao što su Dubrovnik, Plitvice, Zagreb ili Istra, uspjeti u meni da probudi toliko ushićenje i osjećaj miline. 

Kula sa lančanim mostom

Već i sam Stari grad mi je bio dovoljna potvrda da moje cimanje do tamo nije bilo uzaludno, a šta li me je još čekalo. Neko vrijeme sam proveo na uredno pokošenom travnjaku ispred utvrde, nastojeći da pronađem najbolji kadar za fotografisanje. Usput sam spazio radnicu muzeja kako zaključava vrata, sjeda na bicikl i odlazi. S obzirom na ograničeno vrijeme koje sam imao na raspolaganju, obilazak muzeja mi svakako nije bio u planu.

Pogled na Palatu Prassinsky - Sermage

U neposrednoj blizini utvrde nalazi se kula sa lančanim mostom. Izgrađena je u drugoj polovini 16. vijeka, u renesansnom stilu, a služila je za smještaj vojnika i kao stan kapetana straže tvrđave. Kula je u cjelosti očuvana do današnjeg dana i služi za prolaz pješaka ka istorijskoj jezgri grada, koju karakteriše  spomenička i umjetnička baština sa najočuvanijom i najbogatijom barokom urbanom cjelinom. Grad je na relativno malom prostoru sačuvao brojne palate, kuće i vile u stilu baroka, rokokoa, klasicizma i secesije. 

Jedna od zgrada na Trgu Kralja Tomislava

Prolaskom kroz tunel u kuli, dospjeli smo na Trg Miljenka Stančića, gdje nam je dobrodošlicu poželjela Palata Prassinsky – Sermage, koja nosi ime po porodicama u čijem se vlasništvu nalazila. U drugoj polovini 18. vijeka je preuređena u rokoko stilu, a od 1947. godine u njoj je smještena Galerija starih i novih majstora.  Najvrijednije slike su Žitna madona iz 15. vijeka, koja pripada Rubensovoj školi, te ulja iz Canelettove škole. Većina slika u galeriji je porijeklom iz okolnih dvoraca, iz kojih su stigle nakon Drugog svjetskog rata. Imajte na umu da galerija, kao ni muzej u Starom gradu ne rade ponedjeljkom.

Gradska vijećnica na Trgu kralja Tomislava

Put nas vodi kroz nekoliko mirnih ulica do Trga kralja Tomislava, glavnog varaždinskog trga kojim dominira zgrada gradske vijećnice. Današnji izgled je dobila 1791. godine, nakon što je prethodna izgorjela u požaru. Krase je centralni toranj sa satom i balkon iznad kojeg se nalazi kameni grb grada Varaždina, kojeg je 1464. potvrdio ugarski kralj Matija Korvin i od tada je nepromijenjen. Ispod sata na tornju vijećnice nalazi se pokazivač mjesečevih mijena. Na trgu se nalaze i druge znamenite građevine kao što su palata Drašković i kuća Ritz, koje se svojim izgledom ne ističu pretjerano, ali čine skladnu cjelinu. U zgradama na trgu su smještene različite trgovine, kao i nekolicina kafića sa ljetnim baštama. Ukoliko tražite suvenir iz Varaždina, najveća vjerovatnoća je da ćete ga pronaći upravo ovdje.

Varaždinska katedrala

Varaždin često zovu i gradom zvonika, zahvaljujući brojnim crkvenim tornjevima koji se uzdižu iznad gradskih krovova. Najbliže centralnom gradskom trgu smjestila se varaždinska katedrala iz 17. vijeka, koja predstavlja središnji dio isusovačkog kompleksa sačinjenog od gimnazije, konvikta i same crkve. Konačan izgled je dobila u 18. vijeku, a kroz svoju istoriju je prelazila u vlasništvo različitih crkvenih redova, da bi 1997. godine postala katedrala novoosnovane Varaždinske biskupije. U njoj se tradicionalno održava festival barokne muzike. Nakon zabrane Isusovaca u Hrvatskoj, prateći samostan je više puta mijenjao svoju namjenu, a danas se u njenu nalazi Fakultet organizacije i informatike. Od enterijera samostana su sačuvane samo freske i štukature na stubištu, koje se mogu vidjeti i s ulice.

Šetalište Vatroslava Jagića

Nedaleko od katedrale se nalazi lijep gradski park, poznat kao Šetalište Vatroslava Jagića, idealan za odmor i uživanje. Unutar njega je moguće pronaći brojne biljne vrste kao što su gorski javor, divlji kesten, klen, breza, grab, ginko, bor, patisa, pa čak i jedna mlada sekvoja. Sa njegove druge strane se smjestila i monumentalna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, sagrađena u 19. vijeku u stilu historicizma, po projektu poznatog bečkog arhitekte Hermanna Helmera. Zanimljivo je da se on tokom izgradnje pozorišta zaljubio i oženio u Varaždinu. U zgradi pozorišta se nalaze i gradska biblioteka, čitaonica „Metel Ožegović“ i Koncertni ured grada, koji između ostalog organizuje i Varaždinske barokne večeri.

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu

O tome koliko lijepih građevina postoji u Varaždinu, govori i obližnja Vila Müller – Bedeković. Sagradio ju je gradski fizik Dr. Wilim Müller, porijeklom iz Njemačke, koji je u Varaždinu proveo više od 40 godina radeći kao doktor. Bio je izuzetno društveno aktivan, pa je započeo izgradnju obližnjeg šetališta, popločavanje ulica, gradnju kanalizacije, uvođenje ulične rasvjete uljanim svjetiljkama i sadnju drvoreda. U kući je otvorio javno kupalište, a imao je i fabriku cikorije u blizini. Građani Varaždina su mu u znak zahvalnosti podigli spomenik u središtu današnjeg šetališta Vatroslava Jagića, čije je osnivanje inicirao.

Vila Muller - Bedeković

Napravili smo krug oko zgrade pozorišta i ponovo se vratili u centar, otkrivajući nove ulice sa zanimljivim građevinama. Stigli smo do Župne Crkve Sv. Nikole, barokne bogomolje izgrađene 1761. godine na temeljima romaničko-gotičke crkve, posvećene svecu zaštitniku Varaždina. U gotički toranj crkve, netipičan za kontinentalnu Hrvatsku uzidan je grb grada iz 15. vijeka, a iznad njega se nalazi ostatak nekadašnje crkve sa interesantnim detaljem u vidu kamene medvjedice. Odmah pored crkve je i zgrada prve gradske osnovne škole, tzv. „normalske škole“. Prizemna građevina je 1842. godine pretvorena u najljepšu klasicističku građevinu javne namjene tog vremena, a krasi je natpis „Za dobro i korist znanja“.

Crkva Sv. Nikole i Prva gradska osnovna škola

Već u narednoj ulici mi je pažnju privukla ružičasta Palata Varaždinske županije, sagrađena u rokoko stilu. Zgrada je obnovljena 2001. godine, kako bi joj se vratila izvorna stilska obilježja nakon požara u kojem je stradala. Preko puta ove palate nalazi se zdanje Franjevačke crkve i samostana, ispred čijeg ulaza se smjestio kip Grgura Ninskog, djelo poznatog kipara Ivana Meštrovića. Crkva datira iz 17. vijeka, a ima najviši toranj od svih crkava u Varaždinu. Umjetnička vrijednost ove crkve leži u propovjedaonici, remekdjelu manirizma, bogate ornamentike i redom skulptura koje prikazuju apostole i franjevce.

Palata Varaždinske županije

Još jedna crkva u centru grada na koju nailazim jeste Crkva rođenja Isusovog, uz koju je pridružen i Uršulinski samostan. Nakon kapucina, u Varaždin su pristigle i Uršulinke, četvrti samostanski red. Došle su na poziv grofice Magdalene Drašković 1703. godine, čija je kći bila u uršulinskom samostanu u današnjoj Bratislavi. Želeći da skloni kćerku od protestantsko-katoličkih ratova koji su tada bjesnili, grofica je pozvala red u Varaždin, te je uskoro došlo do gradnje crkve i otvaranja prve škole za djevojčice. U širem gradskom jezgru postoji još nekolicina crkava, od kojih i jedna pravoslavna, ali nijedna od njih se pretjerano ne ističe svojom ornamentikom i umjetničkom vrijednošću.

Kuća Ritz i toranj franjevačke Crkve Sv. Ivana Krstitelja

Posljednje trenutke u Varaždinu odlučujemo provesti u malom, ali veoma šarmantnom lokalu P’alapassion. U pitanju je neka vrsta palačinkarnice sa par stolova i simpatičnom radnicom i sve mi je ličilo na jedan mali, ušuškani mikrokosmos izdvojen iz stvarnosti. Sjeli smo kako bismo utišali uznemirene želuce i nešto pregrizli, a ubrzo je počela i kiša koja kao da nam je poručivala da ne žurimo kući. Naručili smo slane palačinke, kojih je baš kao i slatkih bilo u različitim kombinacijama. Ne mogu reći da su to bile najbolje palačinke koje sam ikada jeo, ali dovoljno dobre da sam počistio cijeli tanjir. 

Jedna od varaždinskih ulica u centru

Platili smo račun i pozdravili se sa srdačnom radnicom, a zatim napustili lokal kako bismo još jedanput uživali u prizorima varaždinskog zamka. Ako volite ljupke i pitome gradove sa zanimljivom istorijom i arhitekturom, Varaždin će vam se svakako dopasti. Postoji još nekoliko zanimljivih građevina i mjesta koje nisam uspio posjetiti, kao što su željeznički kolodvor, gradsko groblje, Lisakova kula, te brojne vrijedne palate i gradske kuće. Iz Varaždina sam ponio predivne uspomene, razglednicu i jedan magnet za frižider koji će me podsjetiti na ovo putovanje kad god ogladnim. 

4 komentara:

  1. Prelijepe slike. Nisam nikad bio u Varaždinu ali ima se zaista šta vidjeti. Vrlo je uređen gradić.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Preporučujem da ga posjetiš ako budeš u prilici, pruža dosta mogućnosti za fotografisanje. :)

      Izbriši
    2. Vidim po tvojim slikama. Dosta starina, ulica i lijepih lokaliteta.

      Izbriši
  2. What a beautiful town. It is so clean and beautifully decorated. I'd love to visit there! Thank you!

    OdgovoriIzbriši

Pokreće Blogger.