ponedjeljak, 3. travnja 2017.

Vodič kroz Kaliforniju (VIII dio): Santa Barbara

Nakon cjelodnevnog boravka u Big Sur-u, koji je na mene ostavio fantastičan utisak, kasno uveče smo stigli u Pismo Beach, gradić na obali Pacifika u kojem smo planirali provesti posljednju noć prije povratka u dom mojih domaćina. Rezervisali smo smještaj u „Cottage In by the Sea“, standarnom primorskom odmaralištu u zapadnoj Kaliforniji. Od svih smještaja u kojima smo boravili, ovaj mi se možda i ponajviše dopao, jer sam ljubitelj visokih stropova, a valjda je presudio i akumulirani umor nakon zbog koga mi se svaka soba činila idealnim utočištem.

Santa Barbara

Ujutro smo se spakovali, smjestili stvari u automobil, a zatim prije konačnog nastavka putovanja, nakratko prošetali samim odmaralištem, čisto da vidimo gdje smo to prenoćili. Kompleks je smješten na litici ispod koje se pruža nepregledna pješčana plaža, idealna za duge šetnje pred zalazak sunca. Nažalost, nismo imali vremena za takav scenarij, jer nas je čekalo još dosta sati vožnje do konačnog odredišta.

Pismo Beach

Pauzu za ručak smo napravili u Santa Barbari, mjestu za koje ste morali čuti čak i ako nemate nikakvo predznanje o Kaliforniji, pošto vas istoimena serija sa nebrojeno mnogo sezona nije mogla mimoići ako ste krajem prošlog vijeka imali televizor u kući. Iako sam bio premlad da bi me takav sadržaj zanimao, negdje kroz maglu se sjećam najavne špice i tada vjerovatno nisam ni slutio da ću jednoga dana i ja stići do Santa Barbare. Život je čudo.

Misija Santa Barbara

Budući da smo već bili u blizini mora, činilo nam se dobrom idejom da i ručak bude u tom duhu, pa smo se odlučili za morsku hranu u restoranu Lure fish house. Hrana je bila solidna, ništa za padanje u nesvijest, a ukupan utisak je popravio odličan desert. Iako Santa Barbara nije bila u zvaničnom rasporedu naših obilazaka, bilo je šteta ne istražiti je kada smo već tu.

Misionarska crkva u Santa Barbari

Grad je smješten između planine Santa Ynez na sjeveru i Tihog okeana na jugu, i broji nešto više od 90 hiljada stanovnika. Iako dokazi o ljudskom prisustvu na ovom području sežu u daleku prošlost od prije 13.000 godina, savremena istorija Santa Barbare počinje u 15. i 16. vijeku, sa prvim iskrcavanjima evropskih pomoraca. Tako je 1602. španski moreplovac Sebastian Vizcaino nazvao kanal i jedno od ostrva u blizini obale Santa Barbara.

Bronzana skulptura ispred kompleksa Misije

Prvi stalni evropski stanovnici Santa Barbare su bili španski misionari i vojnici pod vodstvom Felipea de Nevea, koji se ujedno smatra i osnivačem Los Angelesa. Izgradili su prezidijum, a cilj je bio utvrđivanje položaja kako bi se spriječio uticaj drugih, kao što su Englezi i Rusi, te preobraćanje domorodaca na Hrišćanstvo. Mnogi Španci su doveli sa sobom i svoje porodice, formirajući tako jezgro grada. U to vrijeme su se gradile i tzv. Misije, crkve koje su imale ključnu ulogu u širenju hrišćanske vjere. Misija Santa Barbara je osnovana 1786. godine povodom obilježavanja proslave dana istoimene svetice. Bila je to deseta po redu Misija koju su u Kaliforniji osnovali španski Franjevci.

Fontana ispred Misije u Santa Barbari

S obzirom na ulogu Misije u nastanku grada, bilo je logično da obilazak grada započnemo upravo posjetom tom mjestu. Za neupućene, Santa Barbara iliti Sveta Barbara na našem, je bila djevojka koju je obezglavio rođeni otac zato što je odlučila da slijedi Hrišćanstvo. Stigavši pred zgradu misije, imao sam osjećaj da se nalazim u nekoj španskoj sapunici i da će se svakog momenta pojaviti Esmeralda ili Samanta, zapomažući zbog nesretne ljubavi.

Crkva Gospe Žalosne u Santa Barbari

Današnje zdanje misije datira iz 1820. godine, a podignuto je na mjestu prethodne tri kapele koje su stradale usljed zemljotresa. Nakon što ih je oštetio novi zemljotres 1925. godine, tornjevi Misije su ponovo izgrađeni 1927. godine, ali se njena utrašnjost nije značajno promijenila još od momenta prvobitne izgradnje. Nažalost, u izgled enterijera se nisam mogao lično uvjeriti jer je crkva bila zaključana, ali sam zato pohodio jedan od pratećih objekata sagrađenih uz misiju, gdje su smješteni suvenirnica i izložbeni prostor. Kupio sam nekoliko razglednica i magnet za frižider u znak sjećanja na ovu posjetu, a zatim smo se vratili u automobil s namjerom da se još malo provozamo kroz grad.

Unutrašnjost crkve Gospe Žalosne

U međuvremenu smo naletjeli na još nekoliko znamenitih građevina, a posebnu pažnju mi je privukla crkva Our Lady of Sorrows, čija me je ljepota nagnala da se zaustavim i pobliže je pogledam. S obzirom da je misionarska crkva osnovana s ciljem da obavlja službe za Chumash Indijance, paralelno je osnovana i tzv. Prezidijumska crkva koja je služila kao parohijska crkva za španske vojnike. Ova crkva je kasnije prerasla u ono što je danas crkva Our Lady of Sorrows (Gospa Žalosna). Crkva je kroz svoju istoriju promijenila i lokaciju i više oblika, a današnja zgrada datira iz 1929. godine.

Vožnja ulicama Santa Barbare

Nakon što sam obišao crkvu izvana i iznutra, bilo je vrijeme da se krene dalje. Provozali smo se nakratko kroz sam grad, koji mi se učinio pitomim i modernim, baš onako za opušten život na visokoj nozi. Dovoljno je velik da u njemu imate sve što vam treba za svakodnevan život, a opet dovoljno mali da se osjećate sigurno na njegovim ulicama. Posljednja stanica u Santa Barbari nam je bio mol, poznat kao Stearns Warf.

Pristanište u Santa Barbari

Sagrađen je 1872. godine i u to doba je bio najduže pristanište na putu od Los Anđelesa do San Francisca. Za razliku od 19. vijeka kada je pristanište služilo za iskrcavanje roba i putnika, u 20. vijeku se situacija pomalo počinje mijenjati, pa tako izgradnjom restorana Harbour otpočinje potpuno nova era u istoriji pristaništa. Ono je tokom svog postojanja doživjelo veći broj katastrofa, počevši od zemljotresa 1925. godine, pa do požara iz 1973., nakon kojeg je pristanište bilo zatvoreno sve do 1981. godine kada je napokon dovršena njegova rekonstrukcija. 1998. godine ga je zadesio još jedan požar, čija je sanacija posljedica potrajala dodatne dvije godine.

Pristanište "Stearns Warf"

Danas je pristanište sjedište brojnih prodavnica, restorana i jedno od omiljenih mjesta za šetnju i gledanje zalaska sunca u Santa Barbari, u šta sam se i lično uvjerio. Bilo da ste došli ovdje da kupite suvenire, ručate ili jednostavno uživate u pogledu, pristanište je mjesto koje vrijedi posjetiti ako se nađete ovdje. Bilo mi je žao što nisam u mogućnosti duže da uživam u njegovim blagodatima, ali i ova prilika koja mi se pružila bila je dovoljna da u svome sjećanju uramim sliku predivnog primorskog mjesta sa visokim, tankim palmama i magičnim zalaskom sunca. 

1 komentar: