četvrtak, 20. travnja 2017.

Vodič kroz Kaliforniju (IX dio): Los Angeles, šta posjetiti?

Za kraj boravka u Kaliforniji planirao sam posjetiti Los Angeles (Los Anđeles), međutim okolnosti su se posložile tako da sam umjesto planirana dva dana na raspolaganju imao samo jedan, te sam morao pažljivo posložiti prioritete i sastaviti listu stvari koje ću posjetiti. S obzirom da moji domaćini žive relativno blizu Los Angelesa, nije nam trebalo mnogo da stignemo do tamo. Već na samom ulazu u grad sam imao osjećaj da me neće impresionirati kao što je to uspio San Francisco, ali ipak sam mu htio dati priliku da me razuvjeri.

Getty centar, muzej umjetnosti

Kao prvo mjesto koje sam obišao nametnuo se Getty Center, budući da se nalazi u predgrađu. Getty centar za posjetioce je skupa sa vilom Getty dio muzeja umjetnosti J. Paul Getty, osnovanog 1974. godine i važi za jedan od najposjećenijih u Sjedinjenim Američkim Državama. Getty centar je smješten u susjedstvu Brentwood i predstavlja glavno sjedište muzeja.

Getty centar

Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan, iz razloga što mi Amerika i umjetnost nekako ne idu pod ruku, ali činjenica da je muzej na Tripadvisoru ocijenjen kao vodeća atrakcija Los Angelesa, me je natjerala da ga posjetim. Muzej je pozicioniran na brdu i ulaz je slobodan, ali se naplaćuje parking po cijeni od 15 dolara. Do vrha se stiže vozićem, a prije ukrcavanja prolazite kroz pregled od strane zaposlenih.

Vrtovi Getty centra

Arhitektura kompleksa je decentna i sve je izrađeno od bijelog kamena i stakla. Centralna zgrada ima oblik rotunde i unutra su smješteni informacioni pultovi, dva krila i prodavnica suvenira, a južnom stranom izlazi na terasu koja povezuje svih pet paviljona muzeja. Muzej takođe ima i svoj restoran, kao i druge prateće sadržaje, među kojima se nalazi i veliki vrt. Centralni dio vrta čini bazen sa živom ogradom oblikovanom u labirint. Pored ovog vrta, postoji još jedan zasađen sukulentima i odatle se pruža odličan pogled na Los Angeles.

Vrtovi Getty centra

Spomenuo sam već ranije da sam bio pomalo rezervisan kada su u pitanju eksponati u muzeju, jer je opštepoznato da su najvrijednije i najzanimljivije umjetnine izložene u Evropi, pa da je bilo teško za očekivati da će me nešto pretjerano fascinirati. Ipak, bio sam tu gdje jesam, pa sam iskoristio priliku da obiđem što više mogu, a da mi ipak ostane dovoljno vremena za preostale stvari koje želim vidjeti.

Jeanne (Proljeće), Edouard Manet

Muzej pored stalne postavke najčešće ima i neku gostujuću, a za vrijeme moje posjete na rasporedu je bila izložba „London „calling“. Muzejska kolekcija uključuje slike evropskih autora iz perioda prije 20. vijeka, ukrasne rukopise, skulpture i druge umjetnine, kao i evropske i američke fotografije iz 19. i 20. vijeka. Razgledavanje sam započeo evropskim slikama iz 15. i 16. vijeka na kojima dominiraju religijski motivi iz katoličanstva, s tim što autori ovog perioda napuštaju rajske pejzaže i umjesto njih uvode ovosjetovne prikaze.

Eksponati u Getty muzeju

Moram priznati da nisam neki poznavalac, a niti ljubitelj likovne umjetnosti, pa mi je pažnju ubrzo odvukla izložba alhemijskih rukopisa, instrumenata, pigmenata i hodočasničkih boca. Nakon toga sam prešao u naredni odjel, gdje je izložen antikni namještaj koji mi je bio čak i simpatičan, jer sam odmah zamišljao kako je neko mogao spavati na tim krevetima. 

Izložba namještaja u Getty muzeju

U nastavku ture sam prešao ponovo na slike, gdje sam imao priliku da vidim neke od najznačajnijih muzejskih eksponata koji uključuju Irise od Van Gogha, Arii Matamoe od Paula Gauguina, Jeanne (Proljeće) od Maneta i druge. Obilazak sam završio letimičnim razgledanjem izložbe „London calling“, gdje su bili izloženi radovi autora kao što su Freud, Bacon, Kossoff, Andrews, Auerbach i Kitaj. Bilo je tu svega, od portreta pa do bizarnih aktova.

Pogled na Los Angeles iz Getty centra

Ručali smo u muzejskom restoranu iz praktičnih razloga, a zatim se zaputili kroz Beverly Hills do centra grada i čuvene Holivudske staze slavnih (Hollywood Walk of fame). Vozeći se kroz Sunset bulevar, imao sam priliku da vidim bogataške vile, od kojih je većina skrivena visokim ogradama obraslim zelenilom. Ono što me je iznenadilo jesu ispucali i pokrpljeni asfalt duž bulevara, koji je više ličio na bosansku provinciju nego na elitno naselje.

Vožnja Sunset bulevarom

Hollywoodska staza slavnih je priča za sebe. U pitanju je bulevar koji se prostire dužinom od 2,1 kilometara i sadrži preko 2.600 zvijezda ugrađenih u pločnik, na kojima su ispisana imena slavnih osoba iz različitih grana showbusinessa, uključujući glumce, muzičare, režisere, producente, likove iz fikcije i druge. Izgradnja Staze slavnih je započela 1958. godine, a iako se glumica Joanne Woodward smatra dobitnicom prve zvijezde, prava istina je da ne postoji prvi dobitnik jer su originalne zvijezde postavljene istovremeno. Njeno ime je bilo jedno od osam koja su nasumično izabrana i ugravirana na prototipe koji su probno postavljeni dok se čekalo da se 1,558 trajnih zvijezda, koliko ih je izvorno predviđeno, izradi.

Holivudska staza slavnih

Uspjeli smo naći parking u jednoj od sporednih ulica nedaleko od Hollywoodskog bulevara i uključiti se u vrevu grada. Cijela Staza slavnih podsjeća na Disneyland za odrasle, budući da smo usput naletjeli na lepezu najrazličitijih likova, počevši od prostitutke koja je imala loš dan, pa do različitih kostimiranih likova, imitatora poznatih ličnosti i zvijezda u pokušaju koji vam pokušavaju uvaliti svoj disk sa demo snimcima u nadi da će im se posrećiti. Šetao sam tako alejom, pokušavajući da balansiram između zvijezda na pločniku i čudesa koja su se dešavala na ulici. Povremeno bih prepoznao poneku utisnutu zvijezdu, uglavnom muzičku ili filmsku, neodlučan da li da se slikam s nekom od njih.

Jedna od zvijezda na pločniku

Zanimljivo je da neki od poznatih imaju zvijezde u više različitih kategorija, a Gene Autrey je jedini koji je dobio zvijezdu u svih pet kategorija. Isto tako postoje i zvijezde sa istim imenom, a odnose se na različite osobe. Jedno od njih je i Michael Jackson, koji se odnosi na zvijezdu nijemog filma, te jednog od najvećih muzičara. 

Ispred muzeja Madam Tussauds

Postoje i druge interesantne činjenice vezane za ove zvijezde. Tako je npr. Muhammad Ali jedini čija se zvijezda ne nalazi na pločniku, nego utisnuta u fasadu jedne od zgrada, jer je tražio da se preko njegovog imena ne gazi. Pjevač Jimmy Bond je više od 40 godina bio najmlađi dobitnik zvijezde u aleji slavnih, sve dok 2004. nije postavljena zvijezda u čast blizanki Mary Kate i Ashley Olsen, koje pamtimo po brojnim ulogama u dječijim i tinejdžerskim filmovima.

Ulice Hollywooda

Imao sam veliku želju da se zadržim duže na ovom mjestu i eventualno obiđem muzej voštanih figura Madame Tussauds, ali prioritet mi je bio da prije zalaska sunca vidim čuveni znak Hollywood. Vratili smo se u automobil i nastavili vožnju gradom, ne bismo li uspjeli doći u podnožje brda na kome se nalazi konstrukcija. Negdje na pola uspona smo zapali u ogromnu saobraćajnu gužvu, ubrzo izgubivši bitku sa dnevnom svjetlošću. Ipak, ostala je nada da ću ga vidjeti barem osvijetljenog reflektorima. Izgleda da nismo bili jedini sa takvom ambicijom jer su putevi bili u potpunosti zakrčeni, a pronalazak parkinga nemoguća misija.

Griffith opservatorij noću

Na kraju smo uspjeli naći neko mjesto pored puta, a mrkli mrak su razbijala samo svjetla farova i žamor brojnih posjetilaca koji su se naokolo muvali. Ubrzo smo shvatili jednu vrlo razočaravajuću činjenicu, a to je da znak Hollywood nije osvijetljen noću i da ga uopšte neću vidjeti. Nadao sam se da će kasnije upaliti svjetla, jer mi je bilo nepojmljivo da takva atrakcija bude u tami, ali nažalost ništa se nije desilo. Da razočarenje ne bude potpuno pobrinuo se Griffith opservatorij, smješten na jednom od obližnjih brežuljaka, pa smo se zaputili tamo.

Pogled sa Griffith opservatorija na Los Angeles

Opservatorij je popularna turistička atrakcija i pruža pogled na gradsko jezgro Los Angelesa sa jugoistoka, Hollywood sa juga i Tihi okean sa jugozapada. Još od njegovog osnivanja 1935. godine, ulaz unutra je besplatan, pa nas tako ovaj obilazak nije ništa koštao. Objekat je podijeljen na šest cjelina, koje su fokusirane na različite segmente. Prva je „Wilder Hall of the Eye“ locirana u istočnom krilu prizemlja i prikazuje astronomska pomagala poput teleskopa, te prikazuje njihov razvoj kroz vrijeme. Dostupne su i interaktivne prezentacije kao što su Teslina mašina koja proizvodi munje, te „Camera Obscura“, koja koristi ogledala i leće da bi fokusirala svjetlost na ravnu površinu.

Jedna od interaktivnih postavki u Griffith opservatoriju

U zapadnom krilu se nalazi „Ahmanson Hall of the Sky“, fokusirana na nebeske objekte poput Mjeseca i Sunca. Izložba uključuje periodni sistem elemenata, Hertzsprung-Russelov dijagram, prikaze mjesečevih mijena, kretanja sunca i zvijezda i slično. I preostali dijelovi opservatorija sadrže zanimljive postavke i prezentacije, a meni se ponajviše svidio onaj sa planetama, gdje su prikazane makete planeta, te veliki ekrani sa osnovnim podacima o svakoj od njih. Pored svega viđenog, mislim da me je ponajviše fascinirao pogled na noćna svjetla grada, jer nikada nisam bio u prilici da vidim uživo svjetla jedne ovakve metropole.

Metodistčka crkva u Hollywoodu

Los Angeles nudi i brojne druge atrakcije kao što su Universal Studios Hollywood, razni muzeji, vidikovci, zoološki i botanički vrt, ali nažalost jedan dan koliko sam imao na raspolaganju, nije ni približno dovoljan da se sve vidi. S obzirom da mi je let bio sutradan, moji domaćini su odlučili da ne smijem otići odatle, a da ne vidim Hollywoodski znak. Stoga smo se narednog dana ponovo dovezli do Staze slavnih, gdje sam kupio par suvenira, a potom pronašli jednu od viših zgrada i popeli se na nju. 

Hollywoodski znak iznad Los Angelesa

Konačno sam ugledao i taj čuveni znak, te sam mogao spokojno da napustim Kaliforniju, prezadovoljan svime što sam imao priliku vidjeti u protekle tri sedmice i s nadom da ću se nekada ponovo vratiti. Los Angeles me nije oduševio u mjeri u kojoj je to uspio San Francisco, ali mislim da je to dijelom rezultat činjenice da nisam imao dovoljno vremena da se saživim sa gradom. Ipak, vjerujem da ću nekada biti u prilici da odem tamo na popravni i upotpunim utisak.

ponedjeljak, 3. travnja 2017.

Vodič kroz Kaliforniju (VIII dio): Santa Barbara

Nakon cjelodnevnog boravka u Big Sur-u, koji je na mene ostavio fantastičan utisak, kasno uveče smo stigli u Pismo Beach, gradić na obali Pacifika u kojem smo planirali provesti posljednju noć prije povratka u dom mojih domaćina. Rezervisali smo smještaj u „Cottage In by the Sea“, standarnom primorskom odmaralištu u zapadnoj Kaliforniji. Od svih smještaja u kojima smo boravili, ovaj mi se možda i ponajviše dopao, jer sam ljubitelj visokih stropova, a valjda je presudio i akumulirani umor nakon zbog koga mi se svaka soba činila idealnim utočištem.

Santa Barbara

Ujutro smo se spakovali, smjestili stvari u automobil, a zatim prije konačnog nastavka putovanja, nakratko prošetali samim odmaralištem, čisto da vidimo gdje smo to prenoćili. Kompleks je smješten na litici ispod koje se pruža nepregledna pješčana plaža, idealna za duge šetnje pred zalazak sunca. Nažalost, nismo imali vremena za takav scenarij, jer nas je čekalo još dosta sati vožnje do konačnog odredišta.

Pismo Beach

Pauzu za ručak smo napravili u Santa Barbari, mjestu za koje ste morali čuti čak i ako nemate nikakvo predznanje o Kaliforniji, pošto vas istoimena serija sa nebrojeno mnogo sezona nije mogla mimoići ako ste krajem prošlog vijeka imali televizor u kući. Iako sam bio premlad da bi me takav sadržaj zanimao, negdje kroz maglu se sjećam najavne špice i tada vjerovatno nisam ni slutio da ću jednoga dana i ja stići do Santa Barbare. Život je čudo.

Misija Santa Barbara

Budući da smo već bili u blizini mora, činilo nam se dobrom idejom da i ručak bude u tom duhu, pa smo se odlučili za morsku hranu u restoranu Lure fish house. Hrana je bila solidna, ništa za padanje u nesvijest, a ukupan utisak je popravio odličan desert. Iako Santa Barbara nije bila u zvaničnom rasporedu naših obilazaka, bilo je šteta ne istražiti je kada smo već tu.

Misionarska crkva u Santa Barbari

Grad je smješten između planine Santa Ynez na sjeveru i Tihog okeana na jugu, i broji nešto više od 90 hiljada stanovnika. Iako dokazi o ljudskom prisustvu na ovom području sežu u daleku prošlost od prije 13.000 godina, savremena istorija Santa Barbare počinje u 15. i 16. vijeku, sa prvim iskrcavanjima evropskih pomoraca. Tako je 1602. španski moreplovac Sebastian Vizcaino nazvao kanal i jedno od ostrva u blizini obale Santa Barbara.

Bronzana skulptura ispred kompleksa Misije

Prvi stalni evropski stanovnici Santa Barbare su bili španski misionari i vojnici pod vodstvom Felipea de Nevea, koji se ujedno smatra i osnivačem Los Angelesa. Izgradili su prezidijum, a cilj je bio utvrđivanje položaja kako bi se spriječio uticaj drugih, kao što su Englezi i Rusi, te preobraćanje domorodaca na Hrišćanstvo. Mnogi Španci su doveli sa sobom i svoje porodice, formirajući tako jezgro grada. U to vrijeme su se gradile i tzv. Misije, crkve koje su imale ključnu ulogu u širenju hrišćanske vjere. Misija Santa Barbara je osnovana 1786. godine povodom obilježavanja proslave dana istoimene svetice. Bila je to deseta po redu Misija koju su u Kaliforniji osnovali španski Franjevci.

Fontana ispred Misije u Santa Barbari

S obzirom na ulogu Misije u nastanku grada, bilo je logično da obilazak grada započnemo upravo posjetom tom mjestu. Za neupućene, Santa Barbara iliti Sveta Barbara na našem, je bila djevojka koju je obezglavio rođeni otac zato što je odlučila da slijedi Hrišćanstvo. Stigavši pred zgradu misije, imao sam osjećaj da se nalazim u nekoj španskoj sapunici i da će se svakog momenta pojaviti Esmeralda ili Samanta, zapomažući zbog nesretne ljubavi.

Crkva Gospe Žalosne u Santa Barbari

Današnje zdanje misije datira iz 1820. godine, a podignuto je na mjestu prethodne tri kapele koje su stradale usljed zemljotresa. Nakon što ih je oštetio novi zemljotres 1925. godine, tornjevi Misije su ponovo izgrađeni 1927. godine, ali se njena utrašnjost nije značajno promijenila još od momenta prvobitne izgradnje. Nažalost, u izgled enterijera se nisam mogao lično uvjeriti jer je crkva bila zaključana, ali sam zato pohodio jedan od pratećih objekata sagrađenih uz misiju, gdje su smješteni suvenirnica i izložbeni prostor. Kupio sam nekoliko razglednica i magnet za frižider u znak sjećanja na ovu posjetu, a zatim smo se vratili u automobil s namjerom da se još malo provozamo kroz grad.

Unutrašnjost crkve Gospe Žalosne

U međuvremenu smo naletjeli na još nekoliko znamenitih građevina, a posebnu pažnju mi je privukla crkva Our Lady of Sorrows, čija me je ljepota nagnala da se zaustavim i pobliže je pogledam. S obzirom da je misionarska crkva osnovana s ciljem da obavlja službe za Chumash Indijance, paralelno je osnovana i tzv. Prezidijumska crkva koja je služila kao parohijska crkva za španske vojnike. Ova crkva je kasnije prerasla u ono što je danas crkva Our Lady of Sorrows (Gospa Žalosna). Crkva je kroz svoju istoriju promijenila i lokaciju i više oblika, a današnja zgrada datira iz 1929. godine.

Vožnja ulicama Santa Barbare

Nakon što sam obišao crkvu izvana i iznutra, bilo je vrijeme da se krene dalje. Provozali smo se nakratko kroz sam grad, koji mi se učinio pitomim i modernim, baš onako za opušten život na visokoj nozi. Dovoljno je velik da u njemu imate sve što vam treba za svakodnevan život, a opet dovoljno mali da se osjećate sigurno na njegovim ulicama. Posljednja stanica u Santa Barbari nam je bio mol, poznat kao Stearns Warf.

Pristanište u Santa Barbari

Sagrađen je 1872. godine i u to doba je bio najduže pristanište na putu od Los Anđelesa do San Francisca. Za razliku od 19. vijeka kada je pristanište služilo za iskrcavanje roba i putnika, u 20. vijeku se situacija pomalo počinje mijenjati, pa tako izgradnjom restorana Harbour otpočinje potpuno nova era u istoriji pristaništa. Ono je tokom svog postojanja doživjelo veći broj katastrofa, počevši od zemljotresa 1925. godine, pa do požara iz 1973., nakon kojeg je pristanište bilo zatvoreno sve do 1981. godine kada je napokon dovršena njegova rekonstrukcija. 1998. godine ga je zadesio još jedan požar, čija je sanacija posljedica potrajala dodatne dvije godine.

Pristanište "Stearns Warf"

Danas je pristanište sjedište brojnih prodavnica, restorana i jedno od omiljenih mjesta za šetnju i gledanje zalaska sunca u Santa Barbari, u šta sam se i lično uvjerio. Bilo da ste došli ovdje da kupite suvenire, ručate ili jednostavno uživate u pogledu, pristanište je mjesto koje vrijedi posjetiti ako se nađete ovdje. Bilo mi je žao što nisam u mogućnosti duže da uživam u njegovim blagodatima, ali i ova prilika koja mi se pružila bila je dovoljna da u svome sjećanju uramim sliku predivnog primorskog mjesta sa visokim, tankim palmama i magičnim zalaskom sunca.