subota, 23. travnja 2016.

Vodič kroz Hunjadi zamak u Hunedoari, Rumunija

Došlo je vrijeme da prenesem utiske i sa posljednje destinacije prošlomjesečnog putovanja u Rumuniju. Riječ je o čuvenom zamku Janka Hunjadija u gradu Hunedoara, čiji je obilazak zapravo bio i glavni motiv posjete ovoj zemlji, dok su Temišvar i Sibiu bili samo logičan dodatak priči. Naspavan i odmoran, po prvi put nakon dužeg vremena, napustio sam idilični Sibiu i uputio se nazad u pravcu Bosne. Plan je bio da u povratku obiđemo spomenuti zamak, što bi nam došlo i kao svojevrsna pauza u cjelodnevnoj vožnji koja nas je taj dan očekivala. Hunedoara je smještena otprilike negdje na pola puta između Temišvara i Sibiua, možda nekih 60-ak kilometara bliža Sibiu nego Temišvaru. Riječ je o poprilično depresivnom industrijskom gradu koji za razliku od bisera Transilvanije poput Brašova, Sigišoara i Sibiua, nema mnogo da ponudi u turističkom smislu. Ipak, najljepši rumunski zamak je i više nego dovoljan razlog da skrenete sa glavnog puta i zaputite se nekih 17-ak kilometara u pravcu Hunedoare.

Hunjadi zamak u Hunedoari

Do samog grada vode dvije duple, neoznačene trake komunističkog asfalta. Sama vožnja kroz grad nije odavala utisak da se negdje u blizini krije jedan takav kulturno-istorijski spomenik, ali je navigacija pokazivala da se opasno približavamo konačnom odredištu. Ako ste na internetu gledali fotografije zamka u krupnom planu, vjerovatno ste stekli utisak da se nalazi negdje u prirodi kao Bran ili Peleš. Međutim, kada vidite kadrove uslikane sa začelja, shvatićete da se nalazi veoma blizu grada i da cjelokupnu idilu kvare visoki fabrički dimnjaci. Kada se najzad ukazao zamak, osjetio sam ushićenje i jedva sam čekao da mu se približim i fotografišem ga iz svakog mogućeg ugla, kao najzagriženiji kineski turista. U neposrednoj blizini dvorca se nalazi parking koji se plaća, ali nema potrebe da se tamo parkirate, kada se možete besplatno parkirati 100-ak metara dalje na javnom parkingu pored pravoslavne katedrale.

Pravoslavna katedrala u Hunedoari

Katedrala se nalazi na Trgu slobode i sagrađena je u bizantijskom stilu, od cigle sa mesinganim pokrovom na kupolama i 14 karatnom pozlatom na krstovima. Posvećena je Svetim Konstantinu i Eleni, kao i Svetoj Petki. Izgradnja je započela u ljeto 1939. godine, a materijali su doneseni iz raznih mjesta u Rumuniji, poput Bukurešta, Deve i Bampotoca. Ikone ukrašene srebrom i crkveni namještaj su izrađeni u Bukureštu, dok su unutrašnje freske djelo umjetnika Stefana Konstantina, takođe iz Bukurešta. 


Vanjski i unutrašnji detalji katedrale

Meni su naročito bili interesantni stubovi na ulazu čiji su kapiteli ukrašeni jaganjcima. Ulaz u katedralu je slobodan i vrijedi izdvojiti desetak minuta za njeno razgledanje ukoliko ste već u blizini. Ja sam, doduše, to ostavio za kraj, jer mi je zamak odvukao pažnju i nisam mogao dočekati da ga vidim izbliza. Smješten je u neposrednoj blizini mjesta gdje smo se parkirali, a nakon svega par minuta hodanja našli smo se u njegovom podnožju. Ako želite da napravite dobre fotografije, najbolje je da mu pokušate pristupiti sa različitih strana.

Pogled na zamak iz podnožja

Ispred zamka se nalazi mali posjed, gdje se osim prilaza samom dvorcu nalazi i nekolicina suvenirnica, kao i toalet. Radno vrijeme mu je od 09:00 do 17:00 h (s tim što je zadnja prodaja ulaznica 45 minuta prije zatvaranja) osim ponedjeljka kada se otvara u 10:30 h. Naravno, pogađajte da sam ja došao baš u ponedjeljak, ali na moju sreću tačno u vrijeme otvaranja. Iznenadilo me je što nijedna od suvenirnica nije radila, ali sam se ponadao da će se do kraja mog boravka u Hunedoari otvoriti neka, jer se nisam želio vraćati bez neke uspomene na ovu posjetu. 

Dvoriše ispred ulaza u zamak

Ulaznice se kupuju nakon što preko drvenog mosta konačno kročite među zidine ovog predivnog zamka, i koštaju 25 leja (što je oko 6,25 eura) za odrasle (za studente koji imaju validne iskaznice, djecu i penzionere važe snižene tarife). Za 6 leja možete skinuti aplikaciju sa audio vodičem, a za 8 leja i video vodič. Postoje i varijante pravog vodiča koje koštaju 50 leja za strane jezike. Svakako još jednom provjerite cijene prije polaska, zbog mogućih izmjena. Rumuni vole da naplaćuju fotografisanje enterijera većine svojih znamenitih građevina, pa su tako i ovdje u cjenovniku istaknute naknade za fotografisanje. Poučen nekim ranijim iskustvima, nisam je platio i bez problema sam fotografisao jer unutra skoro da nema nikakvog nadzora, a ni oni postojeći zaposlenici nisu obraćali sekunde pažnje na mene.

Hunjadi zamak u krupnom planu

Mislim da bi bio red da prije opisa unutrašnjosti zamka napišem i nekoliko riječi o njegovoj istoriji. Zamak nema precizno definisano ime. Rumuni ga zovu Casteul Huniazilor ili Casteul Corvinilor, Mađarima je poznat kao Vajdahunyadi var, Englezima kao Corvin Castle, a nama kao zamak Janka Hunjadija (Janoša Hunjadija ili Sibinjanin Janka) ili jednostavno Hunjadi zamak. Sagradio ga je 1446. godine Janko Hunjadi, koji je želio da transformiše prethodno zdanje koje podigao ugarski kralj Karlo Robert. Zamak je prvobitno dat Jankovom ocu Voyku 1409., od strane ugarskog kralja Sigismunda (Žigmunda), kao otpremnina. 


Bočna strana zamka

Janko Hunjadi je bio mađarski vojskovođa koji je tokom života obnašao različite funkcije, pa je tako bio tamiški župan, severinski ban, vojvoda Erdelja, kapetan Beograda i namjesnik Kraljevine Mađarske. Poznat je i kao otac Matije Korvina, jednog od najznačajnijih mađarskih kraljeva. Ja se ovdje neću baviti njegovim životom, da vas ne bih bespotrebno gnjavio istorijskim činjenicama koje vas možda toliko i ne zanimaju, nego ću preći na opisivanje samog dvorca. Dvorac je sagrađen u kombinaciji renesanse i gotike, sa visokim odbrambenim kulama. Osim kula, bastiona, unutrašnjeg dvorišta i pokretnog mosta, zamak karakterišu i dvostruki zidovi specifični za arhitekturu Transilvanije.

Unutrašnje dvorište zamka

Na samom ulazu u unutrašnje dvorište, sa bočnih strana se nalaze tamnice koje su opremljene spravama za mučenje i realističnim lutkama na kojima su demonstrirane metode torture. Ne postoji neki precizan raspored kojim bi trebalo da započnete razgledanje, jer se sve vrti ukrug, tako da sam ja počeo sa desnim krilom. Zamak ima tri veće cjeline: vitešku dvoranu, blagovaonicu i kružno stubište. 


Unutrašnje dvorište

Dvorane su pravougaonog oblika i ukrašene su mermernim stubovima. Dok se blagovaonica koristila za ceremonije i službene prijeme, viteška dvorana je korištena za praznike. Nakon smrti Janka Hunjadija 1456., radovi na zamku su zaustavljeni, da bi se nastavili 1458. godine kada je započeta izgradnja Matijinog krila. 1480. su radovi u potpunosti završeni i već tada je bio zamak bio priznat kao jedna od najimpresivnijih građevina Istočne Evrope.

Viteška dvorana (gore) i grbovi vlasnika (dole)

Tokom 16. vijeka nije došlo do nekih značajnijih promjena na zamku, ali su zato u 17. vijeku dodani novi dijelovi, kako zbog estetskih, tako i zbog vojnih razloga. Sagrađena je nova velika palata na dva nivoa, sa pogledom na grad. Za vojne svrhe su izgrađene dvije nove kule: bijela i artiljerijska. Bijela kula je smještena na jugoistočnoj strani  dvorca ispred stare ulazne kule i zatvara bivši ulaz u dvorac. Kula je kružnog oblika i ima četiri odbrambena nivoa. Takođe je napravljeno i vanjsko dvorište, korišteno za upravljanje i skladištenje. Današnji izgled dvorca je rezultat fantastične restauracije sprovedene nakon katastrofalnog požara i mnogih decenija potpunog nemara. Smatra se da su ga moderne arhitekte projektovale prema vlastitim zamislima kako bi trebalo da izgleda veliki gotički zamak.

Legendarni bunar (gore lijevo) i detalji iz zamka

Za dvorac se vezuje i nekoliko legendi od kojih je najpoznatija ona koja se odnosi na bunar u unutrašnjem dvorištu. Ona kaže da su bunar iskopala tri turska zarobljenika kojima je Janko Hunjadi obećao slobodu. Nadajući se da će biti oslobođeni, zarobljenici su 15 godina kopali kamen i na dubini od 28 metara su uspjeli naći vodu. U međuvremenu je Janko Hunjadi preminuo, a njegova žena, Elizabet Silađi je odlučila da ne održi riječ svog muža nego da ubije zarobljenike. 


Detalji iz zamka

Kao posljednju želju tri Turčina su tražila dozvolu da na komadu kamena unutar bunara uklešu natpis koji u prevodu znači: „Možda imate vodu, ali nemate dušu“. Međutim, prevod koji je načinio Mihail Guboglu otkriva pravo značenje natpisa koje glasi: „Onaj koji je kopao ovdje je Hasan, zarobljenik gavura u tvrđavi pored crkve“. Pismo kojim je natpis uklesan datira iz sredine 15. vijeka. Natpis se danas nalazi na jednom od podupirača kapele.

Kule zamka

Danas se u zamku nalazi svega mali broj preživjelih artefakata. Uglavnom je riječ o ostacima kamenih ukrasa, grbova i sl. koji su pohranjeni u podzemnim prostorijama. U nekim od odaja su dostupni i ekrani sa detaljnijim informacijama o izloženim eksponatima, dok se u praznim prostorijama nalaze ploče sa opisima njihove nekadašnje namjene. Jedna od prostorija sadrži čak i ljudski skelet, a mogu se naći i ostaci nakita, kao i životinjske kože za koje bih rekao da su novije replike postavljene kako bi se ukazalo na tadašnji način života i prostor učinio malo zanimljivijim za posjetioce. 


Unutrašnje dvorište

U sklopu dvorca se nalazi i suvenirnica u kojoj možete naći neke zanimljive figurice, ali je ponuda magneta za kojima sam ja inače lud, jako loša. Kasnije sam otkrio da skoro sve to, osim onih najskupljih suvenira, možete naći dosta povoljnije i na parkiralištu nedaleko od zamka, gdje su se već oko 13h otvorile skoro sve prodavnice drangulija. Interesantno je da su one ispred samog zamka i dalje bile zatvorene.

Kule zamka

Želeći da istražim sve potencijalno dobre kadrove za fotografisanje, iskoristio sam priliku da se promuvam oko zamka sa različitih strana, pa čak da siđem i do potoka koji teče ispod pokretnog mosta na ulazu u zamak. Naposlijetku sam se zavukao među štandove sa suvenirima, ali nisam bio pretjerano zadovoljan ponudom, koja je doduše veoma raznovrsna, ali na mene nije ostavila baš neki utisak. 

Stražnja strana zamka

Odlučivši da još jedanput okušam sreću, vratio sam se ispred zamka i ugledao da se jedna od suvenirnica istom otvorila. Riječ je o prodavnici keramičkih suvenira, i ako želite uzeti nešto za uspomenu, predlažem da to bude baš ovdje jer djeluje nekako najautentičnije. Ja sam odabrao simpatičan magnet za frižider u obliku grba Janka Hunjadija, sa natpisom Hunedoara. U povratku sam obišao unutrašnjost obližnje pravoslavne katedrale, završivši time posjetu Hunedoari i vjerovatno najljepšem zamku u ovom dijelu Evrope. 

petak, 8. travnja 2016.

Vodič kroz Sibiu, Rumunija - šta posjetiti?

Za Sibiu ili Sibinj sam čuo nakon moje prve posjete Rumuniji, kada sam u okviru agencijske ture obišao neke od ključnih turističkih atrakcija ove države. Tada nisam dovoljno poznavao ni njenu istoriju, ni geografiju, a taj nedostatak spoznaja me je upravo i vukao da se upustim u avanturu istraživanja. Kada sam nakon povratka otvorio mapu Rumunije i locirao mjesta koja sam obišao, nisam mogao da ne primijetim nešto neobično. Jedna tačka mi je na toj putanji djelovala kao da je namjerno izostavljena, iako mi se tada činilo logičnim da bude uključena u mrežu kojom smo se kretali. Pogađate da je riječ o Sibiu, gradiću smještenom u srcu Transilvanije. Budući da sam nedavno odlučio da ponovo posjetim Rumuniju, glavna motivacija su mi bili upravo Sibiu, kao i dvorac u Hunedoari, kojim ću se pozabaviti u sljedećem postu.

Pogled na evangelističku katedralu iz Donjeg grada

Nakon što sam proveo fenomenalan dan u Temišvaru, iduće jutro sam se zaputio u pravcu Sibiua. Nešto više od polovine ove dionice pokriva autocesta A1, ali u prekidima, tako da treba voditi računa da se na pravim mjestima uključite na nju. Prvi dio autoceste koja se kreće paralelno sa starim magistralnim putem, prostire se od Temišvara i završava malo poslije mjesta Lugož, dok drugi dio započinje od grada Deva i ide do Sibiua uz mali prekid na relaciji Sebeš-Sibiu. 


Šarmantni prolazi u starom gradu

Za razliku od naših krajeva, benzinske pumpe nisu toliko česte, naročito ne na autocesti, vjerovatno zato što je još uvijek u izgradnji skupa sa pratećom infrastrukturom. Dionice starog puta su osrednjeg kvaliteta, a vožnja može biti problematična tokom padavina, te stoga u zimskom periodu budite veoma oprezni. Vožnju dodatno mogu usporiti brdoviti krajolici na nekim dijelovima puta, kao i brojna naseljena mjesta kroz koja se prolazi.

Ocnei apartman u Sibiu

Stigavši u Sibiu, odmah sam osjetio onu čar koju samo Transilvanija ima. Dok sam se vozio uskim uličicama ka centru grada, zbijene kućice trošnih fasada su me posmatrale svojim karakterističnim prozorima koji neodoljivo podsjećaju na ljudske oči. Upravo u jednoj takvoj je smješten i apartman koji sam odabrao za odsjedanje u Sibiu. Vlasnik nas je kroz veliku drvenu kapiju uveo u unutrašnje dvorište koje mi je zaličilo na rumunsku verziju sirotinjskih stambenih četvrti iz meksičkih sapunica. 



Evangelistička crkva i karakteristična kuća sa prozorima u obliku očiju

Dok sam se uspinjao uz klimave drvene stepenice ka gornjoj etaži, s jedne strane me je posmatrao preparirani fazan, a s druge golišava kamena figura nimfe neukusno kolorizovana farbom za beton. Modernistički uređen apartman Ocnei u istoimenoj ulici sušta je suprotnost dvorištu u kome se nalazi, a osim izuzetno prihvatljive cijene i udaljenosti par minuta hodanja od strogog centra grada, sadrži doslovno sve što vam može biti potrebno u jednom smještaju. Ima čak i dva bračna kreveta, tako da ako vas ide dvoje, svako može da ima vlastiti za sebe. Ostavivši kofer neraspakovan, krenuo sam u razgledanje starog gradskog jezgra.

Most lažli

Sibiu je bio najveća i najbogatija od 7 citadela koje su u 12. vijeku osnovali njemački vojnici, poznati kao transilvanski Sasi, a baš kao i u Sigišoari i Brašovu, njemački uticaj je i dan danas veoma osjetan. Iako se, po broju stanovnika, ne nalazi ni među deset najvećih gradova Rumunije, Sibiu je 2007. godine proglašen za evropsku prijestonicu kulture. Grad je izuzetno praktičan za obilazak pješke, a može se podijeliti na dvije cjeline: Gornji grad, gdje se nalazi većina znamenitosti i Donji grad, koji čine šarene kuće i kamenite ulice, omeđene ostacima zidina i odbrambenim kulama koje gledaju na rijeku Cibin. 

Prolazi koji spajaju Donji i Gornji grad

Tradicionalno gledano, Gornji grad je bio bogatiji i usmjeren ka trgovini, dok je Donji dio grada uglavnom bio sjedište proizvodnje. Prvi prizori koje sam ugledao kada sam izašao iz apartmana bili su Most laži i evangelistička katedrala koja se izdizala iznad krovova živopisnih kuća načičkanih oko nje. Most laži predstavlja jedan od najvažnijih simbola grada, a podignut je 1859. godine na mjestu prethodnog drvenog, kao prvi most od kovanog željeza u Rumuniji. Ime je dobio po legendi koja kaže da će se most urušiti ukoliko izgovorite laž dok ga prelazite.

Luksemburška kuća

Gornji grad je organizovan oko tri glavna trga, a prvi na koji sam naišao je Mali trg (rum. Piata Mica) kojim dominira toranj koji se uzdiže iznad stare gradske vijećnice. Toranj vijećnice (rum. Turnul Sfatului) koji datira iz 13. vijeka povezuje Mali i Veliki trg, a kroz vijekove je služio kao skladište pšenice, osmatračnica za slučajeve požara, pa čak i kao muzej botanike. 


Toranj vijeća na Malom trgu

Danas je jednostavno vidikovac sa kojeg za skromnu naknadu od 2 leja (pola eura) možete posmatrati Veliki trg ili Trg Huet. Pogled je odličan i vrijedi se popeti na kulu, ali je ipak bolji onaj sa evangelističke katedrale o čemu ću pisati kada za to dođe vrijeme. Osim tornja, na Malom trgu se nalaze brojne zanimljive kuće, od kojih su posebno vrijedne pažnje one pored Mosta laži, kao i nekoliko muzeja među kojima se ističu Muzej farmacije i Etnografski muzej Sasa smješten u jednoj od najstarijih kuća u Sibiu. 


Pogled sa tornja na evangelističku katedralu i muzej Franz Binder (zelena kuća)

Na trgu takođe imate i suvenirnicu, mada neke sitnice poput magneta je najbolje kupovati na uličnim štandovima jer su jeftiniji za par leja, a ponuda je manje više ista kao i u prodavnicama. Možda i najljepša na ovom trgu je nedavno obnovljena Luksemburška kuća u čijem se prizemlju nalazi turistički info centar (ali ćete mapu grada morati platiti ukoliko je želite) dok se na gornjim spratovima nalazi hotel. 


Vijećnica i rimokatolička katedrala na Velikom trgu

Predlažem da svratite u drugi info centar smješten na Velikom trgu, mada on ima znatno kraće radno vrijeme, tako da sam ja poljubio vrata pošto je bila nedjelja poslijepodne. Još jedan muzej koji vrijedi spomenuti jeste Etnografski muzej Franz Binder, koji je dobio naziv po biznismenu koji je proveo 10 godina u Egiptu, odakle je donio veliki broj eksponata koji se nalaze u današnjem muzeju. 1862. godine je donirao muzeju kolekciju od oko 500 predmeta koje je prikupio od plemena iz doline rijeke Nil.

Proslava na Velikom trgu

Naredna stanica mi je bio Veliki trg (rum. Piata Mare) koji s pravom nosi to ime. Riječ je o glavom gradskom trgu koji se prvi put pominje još 1411. godine, mada se pretpostavlja da je čak i stariji. Većina današnjih građevina sagrađena je u periodu između 15. i 18. vijeka, sa nekim modifikacijama načinjenim u 19. vijeku. Sjevernom stranom trga dominiraju zgrada gradske vijećnice i katolička crkva, stisnute jedna uz drugu, sa tek malim prolazom koji će vas odvesti do Trga Huet. Gradska vijećnica je sagrađena početkom 20. vijeka u eklektičkom stilu kao poljoprivredna kreditna banka i ima specifičan oblik koji podsjeća pomalo na potkovicu. U prizemlju se nalazi turistički info centar. Katolička crkva je izgrađena u prvoj polovini 18. vijeka u barokon stilu i posvećena je Svetom trojstvu. Nakon reformi koje su sprovedene, u gradu tokom više od sto godina nije bilo nijedne katoličke crkve, jer su postojeće bile pretvorene u evangelističke.

Ursulinska crkva

Na zapadnoj strani se nalazi Brukenthal muzej, smješten u istoimenoj palati, koja je naziv dobila po svom prvom vlasniku, Samuelu von Brukenthalu, guverneru Transilvanije u 18. vijeku. On je sakupio jednu od najvećih baroknih kolekcija remekdjela holandskih, flamanskih, njemačkih, austrijskih i italijanskih umjetnika u ovom dijelu Evrope. Prema njegovoj volji, palata je pretvorena u muzej koji je u vlasništvu evangelističke crkve. Ovo je bio prvi muzej u Rumuniji i ovom dijelu Evrope. Za vrijeme nacionalizacije 1946., 19 najvrednijih slika iz kolekcije je odneseno u Bukurešt, a 80-ih godina su premještene u tamošnji muzej umjetnosti, bez brisanja registracije u Brukenthal muzeju. Od 1989. godine evangelistička crkva i Rumunsko-njemački demokratski forum traže povrat ove imovine, ali bez rezultata.

Glavna šetališna ulica Nicolae Balcescu

Tokom moje posjete, na trgu se održavala neka velika proslava u organizaciji evangelističke crkve, pa sam mogao da vidim povorku od nekoliko stotina trubača i drugih instrumentalista koji su u Sibiu stigli iz raznih dijelova zemlje kako bi upriličili ovaj događaj. Poželjevši da se ipak sklonim iz ove gužve, skrenuo sam u ulicu Nicolae Balcescu, koja ujedno predstavlja najznačajniju šetališnu ulicu u gradu. Ovdje se nalaze brojni restorani, mjenjačnice, trgovine, butici, pekare i suvenirnice. U jednoj od sporednih uličica ćete naći nekoliko štandova gdje imate odličan izbor magneta za frižider. Pekara koja se nalazi na mjestu gdje se spajaju Veliki trg i ulica Nicolae Balcescu ima odlične slane i slatke kroasane, a u njoj možete kupiti i čuvenu slasticu chimney cake.

Evangelistička katedrala na Trgu Huet

Posljednji trg koji treba spomenuti je Trg Huet, koji doduše toliko i ne liči na trg, a njime dominira evangelistička katedrala (rum. Biserica Evangelica) za koju mogu reći da je možda čak i najupečatljivija građevina u gradu. Sagrađena je u 14. vijeku na mjestu stare rimokatoličke crkve iz 12. vijeka. Tokom perioda od 300 godina, tačnije od 1496. do 1796. bila je mjesto gdje su se sahranjivali velikani Sibiua. To je kasnije zabranjeno, ali je 1803. napravljena iznimka za Barona Samuela von Brukenthala. 


Pogled sa tornja evangelističke katedrale na Mali trg

Nadgrobni spomenici su 1853. godine uklonjeni iz broda crkve i ugrađeni u zidove, čime je kreirana galerija od 67 nadgrobnih ploča, jedinstvena u Rumuniji. Jedna od njih pripada i Mihnei Zlom (rum. Mihnea cel Rau), sinu Vlada Cepeša (poznatijeg kao Drakula) koji je ubijen na stepenicama crkve. Ulaz u crkvu se naplaćuje, s tim što možete posjetiti crkvu i ferulu, toranj, ili oboje integralno. Cijena pojedinačnih ulaznica je 5 leja, a ako želite cjelovitu, ona košta 8 leja. Crkva je otvorena od 9-17h, s tim što je posljednji ulaz u toranj u 16:30, a u crkvu u 16:45h. Ja sam odabrao posjetu tornju (jer sam u crkvu provirio na ulasku) i moram priznati da je to za mene bilo jedno specifično iskustvo. 


Pogled sa evangelističke katedrale

Ako ste lošijeg zdravstvenog stanja i kondicije nemojte se penjati gore jer konstrukcija tornja sa drvenim stepenicama na željeznom kosturu djeluje veoma nestabilno i zastrašujuće. Ako imate nesvjestice ili se bojite visine, takođe nemojte da se penjete ni za živu glavu. U tom slučaju bolje da izaberete vidikovac na tornju vijeća. Ja nisam ljubitelj visine (iako se recimo ne plašim leta avionom ni najmanje), ali penjanje na ovaj toranj mi je izazvalo priličnu nelagodu. Ipak, ako preživite, pogled odozgo je nevjerovatan jer imate cijeli grad na dlanu, a ukoliko je napolju sunčano moći ćete uslikati i fantastične fotografije. Ja sam imao maler da se sunce promolilo tek kada sam, nakon preznojavanja i vrtoglavice u najavi, uspio sići dole. Iako sam tada rekao da se nikada više ne bih popeo gore, već danas bih ponovo volio uživati u tom pogledu.

Pogled na reformatorsku crkvu i pravoslavnu katedralu

Iako mi je stil gradnje evangelističke crkve zaštitni znak ovih krajeva, moram priznati da mi se izuzetno dopala i grandiozna pravoslavna katedrala Sv. Trojstva izgrađena u prvoj dekadi 20. vijeka na mjestu nekadašnje grčke pravoslavne crkve. Podignuta je u bizantijskom stilu, sa fasadom od crvene i žute cigle, podsjećajući izgledom na čuvenu Aja Sofiju u Istanbulu. Osim ogromne centralne kupole od zelenog bakra, katedralu krasi nekoliko manjih kupola i dva crkvena tornja, po jedan sa svake strane glavnog ulaza. Svaki pedalj unutrašnjosti je bogato oslikan i moram priznati da su mi ovo najljepše pravoslavne freske koje sam vidio, naročito one iznad ulaznih vrata.

Pravoslavna katedrala u Sibiu

Pored crkava koje sam nabrojao, u starom gradu se nalaze i neke arhitektonski manje impresivne crkve. Neke od njih su Reformisana crkva i Ursulinska crkva. Nešto dalje od samog centra, u ulici Constitutiei, nalazi se i jedina sinagoga u Sibiu. Iako su prema dokumentima, Jevreji bili prisutni u gradu još u 12. vijeku, njihova zajednica nikada nije bila jedna od većih u Rumuniji. 1940. godine u gradu je bilo 1,300 Jevreja, 3 sinagoge i 3 rabina i dva groblja. Danas je u Sibiu preostala šaka Jevreja koji održavaju sedmične i praznične molitve u Velikoj sinagogi. Ova sinagoga, sa neogotičkom fasadom, sagrađena je 1899. godine iz donacija lokalne jevrejske zajednice.

Freske iznad ulaza u pravoslavnu katedralu

Ako želite osjetiti Sibiu na pravi način, preporučujem vam da zalutate u sporedne ulice Gornjeg i Donjeg grada jer one kriju bezbroj zanimljivih kuća, prolaza i stepeništa. Jedno takvo mjesto je zlatarsko stepenište sa tornjem, koje spaja Veliki trg sa Trgom zlatara. Drugo, ništa manje zanimljivo stepenište je ono koje se nalazi u podnožju evangelističke katedrale i prolazi kroz tzv. stubišni toranj (rum. Turnul Scarilor), jednu od najstarijih građevina u Sibiu. Sadašnji toranj, koji datira iz 1542. je podignut na temeljima još starije utvrđene crkve iz 12. vijeka. On spaja Gornji i Donji grad, a u neposrednoj blizini se nalazi još jedno stepenište sa istom funkcijom, karakteristično po lukovima od crvene cigle.

Sinagoga u Sibiu

Građevina koju svakako ne bi trebalo da propustite jeste kuća sa karijatidama u ulici Mitropoliei, koju nisam uslikao jer je ispred bilo nekakvog svijeta, a više nisam prošao tim putem. Na listu možete dodati i zgradu naučne akademije, kao i zgradu Univerziteta Lucian Blaga, s tim da imajte na umu da se obje nalaze nešto dalje od centra. Ja ih nisam uspio pronaći jer sam u momentu donošenja odluke već bio značajno iscrpljen i sve što mi je trebalo jeste dobar obrok i san. Završio sam u nekom turskom restoranu (a gdje bih drugo ja završio), ali nisam bio oduševljen onim što oni nazivaju šavurma.

Turnul Scarilor (stubišni toranj)

Obilazak sam završio odlaskom do starih gradskih zidina gdje se nalazi nekolicina kula različitih zanatlija. Prva je kula bačvara, sagrađena najvjerovatnije u 15. vijeku iz odbrambenih razloga. Gornji dio tornja je oktagonalnog oblika, pogodan za vatreno oružje. Ova kula je zidinama povezana sa kulom grnčara oko koje se stručnjaci i dalje ne mogu usaglasiti. Dok jedni smatraju da je sagrađena sredinom 19. vijeka, drugi je svrstavaju u 16. vijek. Posljednja u nizu je oružarna kula, koja stoji na osami i nije povezana zidinama sa prethodne dvije. Na njoj se i danas mogu vidjeti ožiljci nastali od vatrenog oružja. Pored ove tri kule, u gradu ih se nalazi još nekoliko, pa tako imamo kulu štavioca kože, barutnu kulu, debelu kulu i druge.

Kule i odbrambeni zidovi

Dan koji sam proveo u Sibiu će mi ostati u sjećanju kao jedan od ljepših, jer sam obogatio i znanje i duh. Natovaren kesama iz supermarketa i suvenirima u vidu magneta i razglednica, zaputio sam se u apartman opraštajući se od ovog bisera Transilvanije, ali odlučan da istražim sljedeću tačku svoje putanje – Hunedoaru. Da li ste bili u nekom od rumunskih gradova? Koji vam je omiljeni, a koji biste dodali na svoju listu želja?

petak, 1. travnja 2016.

Vodič kroz Temišvar, Rumunija - šta posjetiti?

U nekoj književnoj varijanti ovaj putopis bi se vjerovatno zvao „Povratak staroj ljubavi“, ali budući da sam izabrao da praktičnost stavim ispred umjetničkog dojma, maksimalno sam uprostio naziv kako bi priča o Temišvaru došla do šireg auditorijuma. Ono što su za nekoga Italija ili Francuska za mene je Rumunija – država koja ima posebno mjesto u mom srcu i čije ljepote su baš po mojoj mjeri. U više sam navrata spominjao da me privlače destinacije koje nisu komercijalizovane do bola, a nepravda u vidu najstrašnijih predrasuda sa kojima je u očima naših ljudi suočena Rumunija, učinila je da je još više zavolim.

Rumunska saborna crkva

Kada sam dovoljno stasao da bi me zaštitnički nastrojeni roditelji pustili da lutam po svijetu, jedna od prvih destinacija koje sam odabrao je bila upravo Rumunija. Od prvog susreta sa Rumunijom, kada sam imao priliku da zagrebem pod njenu površinu, prošlo je skoro pet godina. U međuvremenu sam dosta putovao, i uvijek sam birao nove države umjesto povratka u one u kojima sam već bio, ali sam nedavno poželio da bolje upoznam Rumuniju. Kao i uvijek, nedostatak slobodnog vremena i ograničeni finansijski resursi natjerali su me da obuzdam svoje apetite i nedovršenoj slagalici karte Rumunije dodam svega nekoliko novih komadića. Izbor je pao na Temišvar, Sibiu i Hunedoaru, ali će svaki od ovih gradova dobiti svoju priču, a ova pripada upravo Temišvaru.


Park iza Rumunske saborne crkve

Temišvar je jedini grad iz moje kolekcije putovanja po Rumuniji koji sam posjetio dvaput (zapravo triput ako se računa da sam ga na ovom putovanju posjetio i u povratku). U ranijim putopisima iz Rumunije sam ga stidljivo spomenuo i opisao jedini trg kroz koji nas je agencija tada sprovela u gluho doba noći. Sada sam se odlučio vratiti i dovršiti priču o njemu. Kada sam najzad odbrojao dane do polaska i ubacio kofer u automobil, mojoj sreći nije bilo kraja. Krenuo sam rano ujutro preko Bosne i Srbije, stigavši do nekih krajeva istočne Vojvodine za koje je i sam Bog zaboravio, a čini mi se i satelitski operateri jer je navigacija u tom području izgubila signal. 


Pijaristička crkva

Istražujući granične prelaze, odlučio sam se za onaj Jaša Tomić – Foeni (Fenj), o kojem mi niko od drugih putnika nije znao ništa reći jer je većina prelazila ili sjevernije na prelaz Srpska Crnja – Jimbolia (Žimbolj), ili južnije kod Vršca. Ako idete na ovaj prelaz, preporučujem da gorivo sipate dok još nisu iščezli svi znakovi civilizacije, jer jedina pumpa na koju smo naišli nije primala kartice, a mi nismo kod sebe imali dinare. Takođe, ovaj granični prelaz radi od 9-19h, tako da sam se vraćao preko Jimbolie.


Rumunska saborna crkva

Raspitavši se kod prolaznika, uspjeli smo najzad naći granični prelaz na kojem smo bili jedino vozilo, ali to nas svakako nije poštedjelo ispitivanja i otvaranja kofera od strane policije. Doduše, imali smo sreću pa nam nisu tražili famoznih 500 eura na pokaz, jer toliko svakako nisam planirao potrošiti u Rumuniji. Odmah nakon rumunske granice se nalazi mali kiosk gdje za 3 eura možete kupiti sedmodnevnu vinjetu,  jer ona vam treba i do Temišvara iako ne kačite autoput pošto će vam naplatiti kaznu ako vas uhvate bez nje. Putevi kroz Rumuniju nisu baš najsjajniji, a ovaj od Jaše Tomića do Temišvara bi mogao da ponese titulu najlošijeg.

Soba i kupaonica hotela Silva u Temišvaru

Preko Bookinga smo rezervisali smještaj u malom hotelu Silva, smještenom nekoliko ulica južnije od linije kojom rijeka Begej (rum. Bega) dijeli centar Temišvara od četvrti Iosefin. Hotel je udaljen 5-10 minuta pješačenja od Trga pobjede, a dodatne prednosti su mu besplatan parking, veoma prostrane i lijepo namještene sobe, vrhunska higijena, grijanje, besplatan wi-fi, frižider i tv na kome se mogu naći i srpski kanali. Iako smo stigli i nešto ranije od predviđenog vremena za check in, pustili su nas odmah unutra pa smo se u najkraćem roku mogli baciti na razgledanje grada. Jedan od prvih prizora na koje sam naletio me je naprosto oduševio. Naime, park iza glavne katedrale je bio sav u roza beharu i bijelim cvjetovima magnolije. Znao sam da Temišvar ima divne parkove, ali nisam očekivao da ću u martu vidjeti išta od te ljepote.

Trg pobjede u Temišvaru

Prošetao sam kroz aleju ružičastih stabala i napokon stigao do prvog od tri najčuvenija gradska trga. Riječ je o Trgu pobjede (rum. Piata Victorei), na čijem se jednom kraju nalazi zgrada opere, a na drugom Rumunska saborna crkva. Crkva je podignuta u periodu 1936-1941 i posvećena je svetim trima jerarsima. Karakteristična je po svom jedinstvenom arhitektonskom stilu, gdje se bizantijski elementi prepliću sa stilom moldavskih manastira. Ovaj put sam imao priliku da je razgledam i iznutra i moram priznati da je riječ o jednoj od ljepših pravoslavnih crkava u kojima sam bio. Crkva je prostrana, bogato oslikana i ima zanimljivu kolekciju religioznih predmeta iz Banata, kao i bogatu kolekciju ikona.

Zgrada opere noću

Zgrada opere je sagrađena u periodu 1871-1875. i u njoj su danas smješteni rumunska opera, nacionalni teatar, mađarsko pozorište i njemačko pozorište. Preživjela je dva požara, 1880. i 1920., nakog čega je izvorno renesansno pročelje renovirano u bizantijskom stilu tog vremena. Na podijumu ispred zgrade opere je započela i čuvena Rumunska revolucija, kojom je naposlijetku svrgnut s vlasti ozloglašeni diktator Nikolaj Čaušesku, čime je označen kraj komunističke ere koja je trajala 42 godine. Bočne strane Trga pobjede krase brojne zgrade izgrađene uglavnom u Art Nouveau stilu, a posebno se ističu Szechenyi palata, Neuhausz palata, Marbl palata, Dauerbach palata, Lloyd palata i Loffler palata. Trg pored uvijek uređene zelene površine krase i kip kapitolske vučice, te veoma dopadljiva fontana ukrašena ribama.

Palata Loffler na Trgu pobjede

Ako ste se pitali šta kapitolska vučica radi u Rumuniji, reći ću vam da je svojevremeno italijanski diktator Musolini svojim simpatizerima darovao ovakve kipove. Iako je prvu bronzanu kopiju kipa vučice Rim poklonio Bukureštu još 1906. godine, nova tri kipa su stigla u Rumuniju tokom fašističkog režima 1920-ih: u Temišvar, Kluž Napoku i Targu Mureš. Kip vučice u Temišvaru je skinut 1948., a Čaušesku ga je vratio na staro mjesto 20 godina kasnije, namjeravajući da ga iskoristi kao vizuelni pijun u obnovi odnosa sa Zapadom. Nedaleko od Trga pobjede nalazi se i Hunjadi zamak, najstariji spomenik Temišvara, izgrađen u 15. vijeku. Danas je u njemu smješteno istorijsko i prirodnjačko odjeljenje Banatskog muzeja.

Zgrada stare vijećnice na Trgu slobode

Sljedeći trg koji treba spomenuti je Trg slobode do kojeg se stiže ulicom Alba Iulia. Riječ je o pješačkoj zoni, gdje su pored ostalog smješteni i turistički info centar u kojem možete uzeti besplatnu mapu grada, najbolja suvenirnica u gradu (zapravo i jedina, jer osim toga suvenire možete naći na par štandova na Trgu pobjede ili eventualno u Etno Art shopu u Iulius Mall-u, iako je tu ponuda loša), kao i nekoliko mjenjačnica, gdje za 1 euro dobijete oko 4,4 rumunska leja. Ja sam uspio zamijeniti čak i neke forinte koje sam imao, prihvataju ih. Usput sam kupio Fornetti tijesto i smjestio se na jednu od mnogobrojnih klupa na Trgu slobode na koji izlazi ulica Alba Iulia. Trg je nedavno renoviran, a centralni dio krasi kip Djevice Marije, smješten ispred zgrade stare gradske vijećnice. Temišvar je inače prepun srpskih turista, a ja sam se interno našalio da jedino golubova ima više.

Sinagoga Cetate

Posljednji u trijadi temišvarskih trgova je Trg ujedinjenja (Piata Unirii), ali prije nego što sam ga posjetio, skrenuo sam u jednu od sporednih ulica kako bih pogledao prelijepu gradsku sinagogu (rum. Sinagoga Cetate) sagrađenu 1865. godine u tradicionalnom maurskom stilu, po uzoru na sinagogu u alžirskom gradu Oran. Sinagoga je zatvorena 1985. godine zbog smanjenja broja jevrejske populacije, a 2001. godine je potpisan ugovor sa filharmonijom na 50 godina, ustupajući joj prostor za održavanje koncerata, u zamjenu za snošenje troškova restauracije koja je i dalje u toku.

Rimokatolička katedrala na Trgu ujedinjenja

Stigavši na Trg ujedinjenja, shvatio sam da mi se od sva tri trga on ponajviše dopada, jednim dijelom zbog prostranosti, a drugim zato što je okružen nekim od najljepših zgrada u gradu, od kojih je većina svježe renovirana. Najupečatljivija je svakako rimokatolička katedrala sa oker fasadom smještena na istočnoj strani trga. Sagrađena je u periodu 1736-1754. godine i predstavlja lijep primjer bečke barokne arhitekture. Ispred crkve se nalazi i stub kuge kakav ste vjerovatno mogli vidjeti ako ste bili u nekom od italijanskih, slovačkih ili mađarskih gradova. 


Bruck palata na Trgu ujedinjenja

Južnom stranom trga dominira ogromna barokna palata iz 18. vijeka, koja je danas sjedište Muzeja finih umjetnosti u kome su smješteni radovi italijanskih, njemačkih i flamanskih umjetnika. Pored barokne palate nalazi se Bruck palata, četvorospratnica podignuta 1910. godine u Art Nouveau stilu. Obje zgrade su svježe renovirane, čime im je vraćen prvobitni sjaj.

Vikarijat srpske pravoslavne crkve

U jugozapadnom uglu trga smještena je Diskontna banka (rum. Banca de Scont), palata asimetričnog izgleda podignuta početkom 20. vijeka, sa zabatima i prozorima ukrašenim obojenom keramikom. Upotreba zakrivljenih linija i obojene keramike ukazuju na jasan uticaj Gaudija. Na zapadnoj strani trga nalaze se srpska pravoslavna crkva, dom srpske pravoslavne zajednice (zgrada sa plavom fasadom) i vikarijat srpske pravoslavne crkve čija se restauracija privodi kraju. 


Srpska pravoslavna crkva i Dom srpske zajednice

Crkva je sagrađena 1745-48., a tornjevi su dodani tek 1791. iz političkih razloga, vjerovatno zbog toga što su ometali osmatranje iz tvrđave. Ulaz u crkvu se nalazi s druge strane trga, u ulici Emanoil Ungureanu. U zgradi vikarijata živi vladika, a dio prostora se koristi kao izložbeni prostor za ikone i ikonostase srpskih pravoslavnih crkava i manastira širom Rumunije, koji su ovdje doneseni da bi se spasili od propadanja.

Cvijetni sat u gradskom parku

Još dva mjesta u ovom dijelu grada koja su vrijedna pomena su botanički vrt, smješten na pola puta između Trga ujedinjenja i Iulius Malla-a, i Bastion Marije Terezije iz 18. vijeka, najveći očuvani dio zidina stare citadele Temišvara gdje je smješten i Banatski muzej. Iako nosi naziv Botanički vrt, riječ je o klasičnom parku u kojem pored raznog drveća možete vidjeti i površine zasađene različitim cvijećem. 


Fasada nacionalne banke Rumunije

Već sam ranije spomenuo da je Temišvar poznat po svojim parkovima, a jedan od njih je i park ruža u blizini Rumunske saborne crkve, koji nije imalo smisla da posjećujem u martu, ali vjerujem da je od maja svakako vrijedan pažnje. S druge strane Trga pobjede nalazi se i Pijaristička crkva svetog krsta sagrađena u periodu 1733-36. godine na mjestu stare džamije koja je pak podignuta na mjestu srednjovjekovne crkve. Stara crkva je srušena početkom 20. vijeka i na njenom mjestu je sagrađena nova. Nakon smrti posljednjeg monaha iz reda Pijarista, 2005. godine je crkvu preuzeo drugi rimokatolički red.

Fasada palate Karl Kunz

Za one kojima nije dovoljan centralni dio Temišvara i žele bolje upoznati grad, preporučujem dvije četvrti, a to su Fabric i Iosefin. Do Fabric četvrti se može veoma jednostavno stići pješke, ako se od Trga slobode uputite ka zapadu Bulevarom Revolucije 1989. i zatim nastavite Bulevarom 3. avgust 1919. Duž ovog bulevara ćete vidjeti prelijepe zgrade u Art Nouveau stilu (moj favorit je palata Karl Kunz), a ako poželite napraviti predah, s druge strane ceste se nalaze Poporlui park i park Regina Maria. Jedna od znamenitosti Fabric četvrti je i Milenijska crkva, sagrađena u periodu 1896-1901. u kombinaciji neoromanskog i neogotičkog stila, prema nacrtima Lajoša Ybl-a koji je, između ostalog, projektovao i gradsku vijećnicu u Hodmezovašarhelju u Mađarskoj, o kojoj sam pisao u prethodnom postu.

Fabric četvrt (Milenijska crkva, spomenik Regina Maria, palata Miksa Steiner)

Ipak, ono što ponajviše zavređuje pažnju u ovom dijelu grada jeste tzv. Nova sinagoga, smještena u ulici Coloniei, za koju s pravom mogu reći da je možda čak i najljepša građevina u Temišvaru. Sagrađena je 1889. godine na mjestu starije sinagoge, u pseudomaurskom stilu sa bogato ukrašenom fasadom. Projektovao ju je arhitekt Lipot Baumhorn, koji je takođe projektovao i sinagoge u Segedinu i Novom Sadu. 

Sinagoga u Fabric četvrti

Čak i prije nego što sam saznao ovu informaciju, primijetio sam sličnost u njihovom izgledu. Na krovu sinagoge se nalazi pet kupola, a centralna koja je i najveća, je ukrašena sa osam rozeta. Unutra se nalaze orgulje koje izradio najpoznatiji temišvarski umjetnik Wegestein. Sinagoga danas više nije u funkciji i trenutno je zatvorena zbog lošeg stanja u koje je dospjela usljed višegodišnjeg neodržavanja.

Traian trg (Merkur palata, palata Stefania, srpska crkva)

U ovom dijelu grada je oronulost zgrada najvidljivija, pa tako i Trajanov trg ostavlja pomalo depresivan dojam. Na ovom trgu se nalazi još jedna srpska pravoslavna crkva iz 1746. godine, dosta manja u odnosu na onu na Trgu ujedinjenja. Crkva posjeduje kolekciju od preko 100 vjerskih knjiga pisanih na slavenskim i nekolicinu na grčkom jeziku iz 18. i 19. vijeka. Pored crkve se nalazi palata srpske zajednice. 


Iosefin četvrt (Crkva sestara Notre Dame, Reformisana crkva, Sinagoga)

Sjevernom stranom trga dominira Palata Merkur sa statuom istoimenog boga na vrhu. Riječ je o prelijepoj građevini sagrađenoj početkom 20. vijeka u stilu secesije, koja se takođe nalazi u veoma lošem stanju i prijeko joj je potrebno renoviranje. Treba spomenuti i Palatu Stefania, takođe s početka 20. vijeka, za koju bih rekao da je relativno skoro restaurirana. Ona se naziva još i Kuća majmuna, zbog potpornih stubova na drugoj etaži koje krase figure gorila i medvjeda.

Pravoslavna crkva Iosefin četvrti

Naposlijetku ću još spomenuti četvrt Iosefin, gdje pored brojnih impresivnih palata u Art Nouveau stilu, možete vidjeti i različite sakralne objekte poput pravoslavne crkve izgrađene po uzrou na Aja Sofiju, Crkve sestara Notre Dame u eklektičkom stilu sa neoromanskim elementima, katoličke crkve u baroknom stilu sa rokoko detaljima, kao i posljednju funkcionalnu sinagogu u Temišvaru. Možda bi trebalo za kraj da spomenem i Iulius Mall, tržni centar koji je prava Meka za ljubitelje shoppinga, a tu i je nešto manji Bega shopping centar. Za obilazak grada je dovoljno izdvojiti jedan do dva dana, zavisno od tempa kojim se krećete i vaših preferencija. Nadam se da sam vas uspio zainteresovati za posjetu Temišvaru, a ukoliko ste već bili tamo, slobodno podijelite utiske u komentarima.