utorak, 23. veljače 2016.

Segedin, Mađarska - šta posjetiti?

Dok sam bio mlad i neiskusan putnik, boravak van zemlje mi se uglavnom svodio na odlaske na more, a potom sam proširio program i na prvomajske i novogodišnje ture. Što sam bivao stariji, putovanja su mi se sve više uvlačila pod kožu i najbolje sam se osjećao kada sam negdje „sa strane“. Budući da se život ne sastoji samo od uživanja i da smo shodno tome ograničeni  vremenom i novcem, počeo sam da se uklapam u trenutne mogućnosti i shvatio da su vikend putovanja savršena prilika za bijeg od svakodnevnice, osvježenje duha i obnovu pozitivne energije. Povod putovanju u Segedin bio je rođendan prijateljice kojoj smo željeli priuštiti nešto više od pijanke u zagušljivom lokalu.


Zavjetna crkva kao zaštitni znak Segedina

Iako februar, vremenska prognoza nam je bila naklonjena, što nam je omogućilo da provedemo dosta vremena u obilasku grada. Do Segedina smo stigli preko Novog Sada, Subotice i graničnog prelaza Horgoš. Ono što izaziva čestu dilemu onima koji idu u Segedin jeste da li je potrebna vinjeta, zbog jako kratke dionice autoputa od granice do grada. Jedni tvrde da treba, drugi da ne treba jer ne postoji kontrola, treći pak predlažu neke obilazne puteve. Raspitivali smo se i na pumpama u Srbiji, gdje su nam rekli da je obavezno kupimo, a pošto nismo htjeli da nas boli glava to smo i učinili. Vinjetu možete uzeti na pumpama u Srbiji u blizini granice, ili u kiosku na granici s mađarske strane.


Hotel Science u Segedinu

Rezervisali smo hotel Science, koji se nalazi na pet minuta šetnje od trga Dugonič, koji je idealna polazna tačka za obilazak grada. Na hotel nemam ni jednu jedinu zamjerku, naprotiv, mogu da kažem da je to jedan od najboljih hotela u kojima sam ikada bio. Enterijer je modernistički, sve je savršeno čisto i novo, kreveti su udobni, lokacija odlična, osoblje ljubazno. Cijena je i više nego prihvatljiva za ono što hotel nudi. Budući da je vikendom parking u Segedinu besplatan, nismo željeli plaćati hotelski parking, nego smo parkirali automobil u ulici ispred hotela, i nije bilo nikakvih problema. Ako u Segedin dolazite u zimskoj sezoni (31. oktobar – 31. mart), ne računajte na pomoć turističkog info centra jer ne rade vikendom (više informacija o radnom vremenu ovdje), stoga me je obradovalo što sam u hotelu mogao besplatno dobiti mapu grada sa označenim znamenitostima.


Najamna palata Ungara i Majera

Šetnju Segedinom sam započeo obilaskom Trga Dugonič gdje je smješten rektorat segedinskog univerziteta, kao i mali park u kome je na moje iznenađenje već bilo posađeno cvijeće. U parku se nalazi i spomenik posvećen Andriji Dugoniču, segedinskom univerzitetskom profesoru, matematičaru i romanopiscu. S ovog mjesta se već dalo naslutiti da Segedin ima sjajnu arhitekturu. Ovo je možda i idealna prilika da spomenem da je za današnji izgled grada ponajviše zaslužna velika poplava iz 1879. godine, nakon koje je srušena većina starih zgrada, a umjesto njih su podignute velelijepne građevine u stilu secesije. Na jednom od vitraža u gradskoj kući zapisano je obećanje cara Franje Josipa: „Segedin će biti ljepši nego što je bio“. Izgleda da je car i ispunio svoje obećanje jer je Segedin danas postao prava mala zbirka interesantnih secesijskih građevina s početka 20. vijeka.


Crna kuća, danas ispostava Ferenc Mora muzeja

Jedna od prvih građevina koje su izazvale moje oduševljenje je trospratna Najamna palata Ungara i Majera, podginuta 1911. godine i pripada poznoj secesiji. Iako sama fasada nije pretjerano bogata ornamentikom, to je nadoknađeno raskošnom kupolom koju krase polugole ženske figure koje plešu, držeći se za ruke. U vrijeme svoje izgradnje, bila je druga najviša zgrada u Segedinu. Ubrzo mi pogled privlače tornjevi segedinske katedrale, pa se upućujem ulicom Somogy prema njoj. 


Kapija heroja

Ono što je interesantno u Segedinu jeste da se u skoro svakoj ulici može vidjeti nešto zanimljivo, pa tako u ovoj nailazim na tzv. Crnu kuću (zapravo je samo krov tornja crn, a fasada sivkasta), sagrađenu u stilu engleske romantike. Iako podginuta kao stambeni objekat, danas služi kao izložbeni prostor muzeja Ferenc Mora, a koristi se i za periodične izložbe posvećene prošlosti grada. Raskrsnica na kojoj se nalazi ova kuća je znamenita po tome što su sve četiri ugaone zgrade, izgrađene sredinom 19. vijeka preživjele Veliku poplavu, zbog čega se danas nalaze pod zaštitom kao kulturna dobra od izuzetnog značaja.


Spomenik slobode na Trgu Bele Reriha

U ulici Somogy se nalazi i Šomođi biblioteka sa knjižnim fondom od preko milion dokumenata, smještena u modernističkoj zgradi. Ako želite kući ponijeti neki od suvenira, preporučujem da u ovoj ulici potražite suvenirnicu hotela Art. Iako u gradu postoji još nekoliko mjesta gdje možete kupiti neku uspomenu iz Segedina, ponuda je dosta oskudna, a najveća mogućnost da pronađete neki simpatičan magnet ili nešto drugo je upravo ovdje. Umjesto da produžim ka katedrali, pažnju mi odvlači Kapija heroja, smještena između Trga mučenika iz Arada i ulice Boldogasszony. Neoklasicistička kapija sa freskama Vilmoša Abe-Novaka je izgrađena 1936/7. godine u čast palim herojima Prvog svjetskog rata. 


Katedralni trg sa Zavjetnom crkvom

Trg mučenika iz Arada u čijem se centru nalazi konjanički spomenik Ferenca Rakocija II, oivičen je nizom univerzitetskih zgrada, a u neposrednoj blizini se nalazi i  nešto manji Trg Bele Reriha koji je dobio ime po arhitekti koji ga je osmislio. Trg krase dvije cjeline, od kojih prvu čini kopija spomenika „Sveti Đorđe ubija aždaju“ (original iz 1373. je u Pragu), a druga je neobičan mermerni spomnik podignut u čast učesnika revolucije iz 1956. godine i prikazuje mladiće kako iznad glave izdižu mrtvog leptira kao simbol slobode.


Unutrašnjost Zavjetne crkve

Najzad stižem i do Katedralnog trga (mađ. Dom ter) kojim dominira Zavjetna crkva, vjerovatno najimpresivnija građevina Segedina. Izgrađena je nakon Velike poplave u kombinaciji elemenata romanske, gotske i bizantijske arhitekture, a po veličini je četvrta crkva u Mađarskoj. Unutrašnjost koja mi se zaista dopala (ulaz je besplatan) krase orgulje sa 9040 svirala, prikaz Bogorodice u narodnoj nošnji i segedinskim papučama, skulptura Janoša Fardusa „Hrist na raspeću“ i druge dekoracije. Osim predivnih slikarija i vitraža u obliku cvijeta, oduševile su me i dekoracije sa vanjske strane, naročito reljefne ploče iznad glavnog ulaza koje oslikavaju četiri prirodna elementa, ali i mitološka bića iznad bočnog ulaza na lijevoj strani katedrale.


Pročelje Zavjetne crkve

Podzemni dio katedrale je preuređen u modernistički izložbeni prostor. Sišao sam dole da vidim šta se nudi, ali radnica sa traljavim engleskim jezikom mi nije dala nikakvo precizno obrazloženje šta tura uključuje. Slike iz prospekta mi takođe nisu davale nikakve jasne naznake šta da očekujem, pa sam odustao. Ispred katedrale se nalazi i najstariji arhitektonski spomenik Segedina, a riječ je o Dimitrijevom tornju. Riječ je o ostacima crkve Sv. Dimitrija. Osnova tornja datira iz XI vijeka, donji – romanijski dio iz XII vijeka, a gornji gotički iz XIII vijeka. Prilikom izgradnje Zavjetne crkve je zamalo srušen, a opstao je zahvaljujući tome što je privremeno dobio funkciju kapele za pokrštavanje pri Zavjetnoj crkvi. Danas služi kao izložbeni prostor u kome se posjetioci mogu upoznati sa istorijom krštenja, ali i izgradnje samog tornja.


Srpska pravoslavna crkva u Segedinu

Ne propustite pogledati i muzički sat smješten na fasadi zgrade nasuprot Zavjetne crkve, koji se oglašava svakodnevno u 12:15 i 17:45 h. Sljedeća na redu za obilazak je bila Srpska pravoslavna crkva, odnosno Crkva prenosa moštiju Svetog Nikole. Srbi su se u Segedinu naselili u srednjem vijeku, tokom povlačenja na sjever pred najezdom Turaka. Prema istorijskim spisima, prije ove crkve su postojale još dvije srpske crkve u Segedinu. Sadašnja crkva je jednobrodna bazilika podignuta u baroknom stilu, čija je najvažnija imovina nesvakidašnji pozlaćeni ikonostas u rokoko stilu.


Secesija u Segedinu: Beregi kuća (gore lijevo), Grofova palata (dole lijevo),
Najamna palata (dole desno)

O secesiji u Segedinu bi se dalo pisati nadugo i naširoko, ali ću morati skratiti priču da ovaj post ne bi otišao unedogled pa ću spomenuti neke od građevina zanimljivih fasada koje sam imao priliku vidjeti. To su: Goldšmitova najamna palata, Grofova palata, Moricova kuća, Reformatorska palata, Dojčeva najamna palata (kuća pegla), Šaferova palata, Rajhlova palata, Beregi kuća i vodotoranj na Trgu Svetog Ištvana. Ipak, jednoj ću ipak morati posvetiti par rečenica. Riječ o Rekovoj (Reok) palati iz 1906/7. godine, koju je projektovao arhitekta Ede Mađar po narudžbi hidroinženjera Ivana Reka. 


Secesija u Segedinu: Dojčeva najamna palata (gore desno), Rajhlova palata (dole lijevo),
Mađarski radio (dole desno)

Iako je prvobitno građena kao stambena zgrada, danas je sjedište regionalnog umjetničkog centra. Ukrasi i oblici na zgradi reflektuju vodeni i biljni svijet, što predočava profesiju naručioca. Evidentno je odsustvo ustaljenih arhitektonskih formi i oštrih uglova, a talasasta plastičnost pročelja poslušno prati formalni osobeni poredak biljne ornamentike. Zasigurno je da će vas ova zgrada podsjetiti na radove Gaudija u Barseloni, barem mene jeste.


Secesija u Segedinu: Rekova palata

Za one koji vole kombinovati predivnu arhitekturu sa prirodnim ljepotama, pobrinula se rijeka Tisa koja protiče kroz Segedin. Iako u februaru nije bila u svom punom sjaju, ova rijeka je od velikog značaja za grad. Karakteristična je i po veoma rijetkom prirodnom fenomenu, kada se sredinom juna milioni larvi tiskog cvijeta preobražavaju u leteće insekte i izvode svadbeni ples kako bi položili jaja. Poslije svega par sati umiru prvo mužjaci, a nakon polaganja jaja i ženke. U čast ovih insekata na šetalištu pored rijeke je postavljena i bronzana skulptura koja prikazuje ples tiskih cvijetova. Duž šetališta se može naći još nekolicina bronzanih statua poput one posvećene zlatnoj fudbalskoj reprezentaciji Mađarske iz 1950-ih.


Muzej Ferenc Mora

Jedna od svakako najimpozantnijih građevina Segedina je i neoklasična Palata kulture sagrađena 1896. godine. Objekat je namjenski građen kao gradski muzej i biblioteka, a danas je u njemu smješten muzej Ferenca Mora koji uključuje njegovu spomen sobu, etnografsku izložbu o segedinskim zanatima, kolekciju likovne umjetnosti, izložbu prirodne nauke i razne periodične izložbe. Nedaleko od muzeja nalazi se još jedna građevina vrijedna pomena, a riječ je o narodnom pozorištu podignutom 1883. godine u kombinaciji eklektike i neobaroka. Ono je dom operskog, plesnog i dramskog ansambla.


Zgrada Narodnog pozorišta u Segedinu
Kao i drugi gradovi, tako i Segedin ima svoju gradsku kuću, a ona je smještena na Sečenji trgu. Današnja zgrada gradske kuće je treća u nizu izgrađenih na istom mjestu. Prva zgrada, skromnijeg izgleda, je vremenom zamijenjena drugom na koju je kasnije dozidan još jedan sprat i dodan centralni toranj. Na pročelje zgrade postavljen je lik ptice feniks koji simbolizira uzdizanje Segedina nakon Velike poplave. 


Bogata fasada gradske kuće

Veliku pažnju privlači i tzv. Most uzdaha, sličan onom u Veneciji, a koji povezuje gradsku kuću sa susjednom zgradom radi lakšeg kretanja cara i njegove svite. Zelene površine oko gradske kuće krase stabla stoljetnih platana, brojne cvijetne gredice i spomenici znamenitim mađarskim ličnostima.



Gradska kuća u Segedinu

Jedna od građevina koje su me ponajviše privukle Segedinu jeste nova sinagoga. Svojom visinom od 48,5 metara i kapacitetom za 1340 osoba, ne može vas ostaviti ravnodušnim. Projektovao ju je Lipot Baumhorn, koji je autor ukupno 22 sinagoge u Mađarskoj. Podignuta je 1903. godine, a stil u kome je građena bi se mogao okarakterisati kao maurska secesija. 


Most uzdaha koji povezuje Gradsku kuću i susjednu zgradu

Bio sam oduševljen eksterijerom sinagoge, a zaključana kapija i zlokobna ogoljena stabla zasađena u njenom dvorištu su me podsjetili na scenu iz horor filmova. Nekome ovakav opis možda ne zvuči privlačno, ali meni je taj element pustoši i nedostatka ljudskog prisustva doprinio mističnosti građevine. Posebno je fascinantna noću kada je osvijetljena. Odmah pored nove sinagoge se nalazi i stara sinagoga, koja u arhitektonskom smislu ne privlači posebnu pažnju.


Segedinska nova sinagoga noću
Pošto sam u Segedin stigao u subotu, kada sinagoge inače ne rade, sačekao sam sutrašnji dan kako bih mogao da vidim i unutrašnjost koju krasi kobaltno-plava staklena kupola koja postepeno tamni prema vrhu. Kupola počiva na 24 stuba koji simbolizuju 24 sata u danu. Iznad njih su prikazani bezbrojni cvjetovi šipka koji označavaju vjeru, a u samom centru kupole je smještena Davidova zvijezda optočena prikazom zlatnih sunčevih zraka. Enterijerom dominiraju zlatna, plava i boja slonove kosti.


Segedinska sinagoga danju

Na moju veliku žalost i sutradan sam zatekao zaključanu kapiju i obavijest da je radno vrijeme od ponedjeljka do petka od 09:00-12:00, te da turističkog vodiča možemo naći u istoj ulici na broju 12. Nismo odustajali nego smo se zaputili na datu adresu, ali tamo smo zatekli samo jednog mladića koji nam je rekao da nažalost nema nikoga od ljudi koji su zaduženi za sinagogu. Vraćali smo se i kasnije, ali nismo imali ništa više sreće. To je svakako razlog da se još jedanput vratim u Segedin jer sam bio oduševljen slikama unutrašnjosti sinagoge.


Fontana na Trgu Klauzal

Mislim da putopis ne bi bio valjan ako ne bih spomenuo i par mjesta gdje sam jeo. Već sam u ranijim putopisima naglasio da nisam veliki ljubitelj isprobavanja lokalnih specijaliteta, pa ćete nažalost ostati uskraćeni za opise gulaša i sličnog. Naime, kako sam otkrio čari turskog kebaba, počeo sam da ih lociram u svakom gradu u koji otputujem. U ulici Petofi Sandor, gdje se nalazi i hotel Science, jeo sam savršen kebab u lokalu po imenu Nazar. Za nekih 800 forinti, prijatni Turčin je napunio lepinicu s toliko kebaba da sam jedva mogao disati dok sam ga jeo. Za svaku preporuku je.


Spomenik u blizini Gradske kuće
Nažalost, ne mogu reći isto za poslastičarnicu A Cappella u Karas ulici. Karas ulica je inače jedna od glavnih šetališnih ulica u Segedinu i rekonstruisana je skupa sa obližnjim trgom Klauzal, za što je dobila nagradu Evropa Nostra 2004. godine. Slastičarna je bila krcata ljudima koji su čekali u redu na svoj kolač. Za jedno tako prometno mjesto očekivali biste vrhunske kolače. Nažalost, ono što smo mi dobili bilo je privlačno samo vizuelno, a ukus potpuno razočaravajući.


Reformatorska crkva u Segedinu

Nedjelju prijepodne sam iskoristio da osim (neuspješne) posjete sinagogi, pročešljam još neke od lokacija u Segedinu, što se pokazalo dobrom odlukom. Neplanski sam naletio na Reformatorsku crkvu iz 1884. godine, koju mještani zbog pijetla na vrhu krova nazivaju još i pjevčevom crkvom. Izgradnja ove crkve nakon velike poplave predstavlja lijep primjer solidarnosti građana. U njenoj neposrednoj blizini se pored Grofove palate koju sam već spomenuo, nalazi i Kupatilo Ana. Zgrada kupatila je izgrađena 1896. godine u eklektičkom stilu, sa orijentalnim prizvukom, a Segedinci i dan danas koriste ljekovitu vodu za liječenje organa varenja. Osim toga kupatilo nudi niz zdravstvenih i wellness tretmana, a tokom radnih dana se organizuju i noćna kupanja.


Kupatilo Ana (Ana furdo)

Posljednja znamenitost grada koju ću spomenuti u putopisu, a koja se ne spominje u turističkim vodičima jeste Crkva Svetog Roka, smještena na istoimenom trgu. Neogotička katolička crkva, sa dva dominantna tornja, stara je preko 100 godina i uvijek je bila na usluzi siromašnijem sloju društva. Pred crkvu sam stigao upravo u vrijeme završetka mise, pa sam imao priliku da zavirim i unutra. Unutrašnjost je jednostavna, ali je zato fasada iznad ulaza u crkvu jako lijepo ukrašena.

Crkva Svetog Roka u Segedinu

Ovim bih ujedno i završio svoj opis Segedina, a ukoliko ovaj grad posjećujete za ljepšeg vremena nego ja, preporučio bih vam još i posjetu zoološkom vrtu i univerzitetskoj botaničkoj bašti. Za ljubitelje shoppinga tu je veliki tržni centar Arkad, smješten nedaleko od sinagoge, gdje možete naći većinu poznatih brendova, smještenih u prostranim trgovinama sa širokom ponudom. Još jedan od prijedloga je svakako posjeta susjednom gradiću Vašrelju, o čemu ću više pisati u narednom postu. Na samom kraju ću se zahvaliti Biljani sa bloga Kao na dlanu, koja mi je prije puta neumorno slala korisne informacije i brošure kako bi mi pomogla da se bolje pripremim i organizujem. Na njenom blogu možete pronaći još korisnih informacija o Segedinu. Ako ste bili nekada u Segedinu ili ste nakon ovog putopisa dobili želju da ga posjetite, obavezno podijelite svoje utiske u komentarima.

ponedjeljak, 8. veljače 2016.

11 načina da uštedite novac na putovanjima

Većina će se složiti da putovanja predstavljaju skup hobi, ali ukoliko se dobro organizujete to uopšte ne mora biti tako. Važno je posložiti prioritete, imati realna očekivanja, biti spreman na određena odricanja, naučiti nekoliko trikova i tada će vam se svaka destinacija činiti višestruko dostupnijom. Sjećam se kada sam prije nekoliko godina poželio otići na Kipar i gledao aranžmane turističkih agencija. Bio sam razočaran ogromnim cijenama, misleći da ću morati čekati godinama da bih uštedio za jedno takvo putovanje. U međuvremenu sam putovao na druga mjesta, istraživao i naučio da postoje razni načini da se uštedi na putovanjima i da zapravo nijedna destinacija ne mora da bude samo pusta želja. Prošle godine sam uspio otići na Kipar plativši tek četvrtinu agencijske cijene. Ovo su neki od savjeta koje želim podijeliti s vama.

1. Putujte samostalno umjesto sa agencijom


Većina naših putnika još uvijek intenzivno koristi usluge turističkih agencija, ali vjerujte mi da samostalna organizacija putovanja može višestruko da vam uštedi novac. Iako zahtijeva određen trud, istraživanje, i nosi veći stepen nesigurnosti, samostalno putovanje će vam omogućiti da vidite mnogo više nego što biste vidjeli sa agencijom, da se fokusirate na mjesta koja odgovaraju vašim interesovanjima i da pri tome ostvarite značajne uštede. Imajte na umu da se agencija ugrađuje u svaki segment putovanja, od prevoza, smještaja, pa do fakultativnih izleta. Putovanje sa agencijom može da bude dobar izbor ako su u pitanju rizične destinacije ili jeftine shopping ture, ali u svim ostalim slučajevima samostalna organizacija je bolje rješenje.


2. Rezervišite unaprijed


Ovo je veoma jednostavno pravilo, a primjenjivo je i na prevoz i na smještaj. Rezervacijom nekoliko mjeseci unaprijed možete da dobijete mnogo bolje cijene i izbor, nego kada rezervišete pred samo putovanje. Imajte na umu da se sa približavanjem datuma putovanja popunjavaju i kapaciteti u objektima/prevozu, što direktno utiče na rast cijena za preostala mjesta.


3. Birajte skromniji smještaj


Postavite sebi pitanje koliko vremena zapravo provedete u smještajnom objektu na odredišnoj destinaciji. Meni soba služi samo da prespavam i okupam se i u skladu s tim sam počeo i da biram gdje ću da prespavam. Bračni kreveti sa deset ukrasnih jastučića, jacuzzi kada i ogroman televizor sa preko 100 kanala zvuče primamljivo, ali zapitajte se da li vam to uopšte treba na putovanju. Da li ste došli da vidite znamenitosti grada ili da se valjate do podne u posteljini sa doručkom u krevetu uz omiljenu seriju. Ako je ovo drugo vaš odgovor, predlažem da ostanete kod kuće. Prilikom izbora smještaja najvažnije stavke su: udobnost kreveta, odsustvo buke, higijena prostora i grijanje/hlađenje (ovisno o sezoni). Ja lično preferiram i da imam svoje kupatilo, ali ako ste spremni da dijelite kupatilo sa još jednom ili dvije sobe, moći ćete da uštedite znatne sume novca. Na sajtu kao što je Booking.com možete uz upotrebu filtera vezanih za cijenu, vrstu smještaja i lokaciju naći odličan smještaj po smiješno niskim cijenama. Pored Bookinga, postoje i sajtovi kao što je AirBnB gdje možete iznajmiti stan ili apartman direktno od vlasnika koji je voljan da vam ustupi objekat, što će vam omogućiti da za još manje novaca dobijete mnogo bolji smještaj, naročito u skupljim gradovima. Postoje i sajtovi kao što su Couchsurfing gdje možete naći besplatan smještaj kod domaćina koji su voljni da vas ugoste.


4. Uštedite na avionskim kartama


Prevoz je obično najskuplja stavka putovanja, ali ako znate nekoliko korisnih trikova ni to ne mora biti tragično za vaš novčanik. Ukoliko putujete avionom, predlažem da posjetite više različitih sajtova za jeftine letove i uporedite alternative. Ovi sajtovi vam ujedno pokazuju ko su prevoznici, tako da možete otići i direktno na sajt matične kompanije i rezervisati let bez provizije koju uzimaju posrednički sajtovi. Prilikom rezervacije leta, preporučujem da birate letove sredinom sedmice, naročito utorkom i srijedom. Izbjegavajte letove nedjeljom i praznicima jer su tada cijene znatno više. Budite fleksibilni i upoređujte cijene par dana prije i poslije termina koji ste planirali i vidjećete da postoji razlika koja nekada zna da bude itekako vidljiva. Takođe, preporučujem da letove pretražujete u anonimnoj kartici vašeg browsera, jer neke kompanije registruju vaše posjete i u skladu s tim podižu cijene prilikom ponovnog ulaska na stranicu. Još jedan od načina da uštedite na prevozu su low cost kompanije. Riješite se suvišnog prtljaga i naučite da se spakujete u ranac. Obrok u avionu je takođe nešto bez čega možete, zar ne? Sa low cost letovima ćete stići dalje i jeftinije nego što ste ikada mislili da je moguće.


5. Birajte jeftinije oblike prevoza


Ukoliko vam vrijeme nije presudni faktor, uvijek možete izabrati jeftinije oblike prevoza. Evropa je najvećim dijelom odlično umrežena kada je u pitanju željeznički saobraćaj, tako da ćete do većine gradova uspjeti stići znatno jeftinije nego avionom. Vozovi najčešće imaju i spavaća kola, tako da noćnom vožnjom možete da uštedite dodatno i na vremenu i na smještaju. Takođe se ne plašite ni da sjeckate put, jer će vas u tom slučaju vožnja izaći mnogo jeftinije nego direktnim linijama. Istražite rutu od tačke A do tačke B i pokušajte da je pređete iz dijelova jer će zbir pojedinačnih karti vjerovatno biti manji nego ona koju biste platili na početnoj stanici. Dobra stvar je što većinu karata za put po Evropi možete rezervisati i online na stranicama nacionalnih željeznica, a postoje i tzv. Europass (i njene varijacije) propusnice koje vam omogućuju jeftinije putovanje kroz veći broj zemalja u određenom vremenskom roku. Ako putujete automobilom, jedan od odličnih načina za uštedu je podjela troškova prevoza. U svijetu, pa i kod nas su sve popularniji sajtovi pomoću kojih je moguće naći vozača ili saputnike koji putuju na isto odredište i sa kojima možete podijeliti troškove. Neki od takvih sajtova su: gorivo.com i blablacar.com


6. Birajte gdje ćete jesti


Hrana je stavka koja velikim dijelom zavisi i od ličnih afiniteta putnika, jer postoje oni koji smatraju da nisu ni putovali u neku zemlju ukoliko nisu probali lokalne specijalitete. Ja, sa svojim osjetljivim stomakom i skoro iritantnom izbirljivošću u jelima, definitivno nisam jedan od tih. Volim dobro da se najedem, ali mi to svakako nije jedan od prioriteta na putovanjima. Smisao štednje na hrani nije da budete gladni na putovanju ili da jedete junk food, ali svakako da ne morate jesti u najelitnijim restoranima. Preporučujem da izbjegavate restorane u blizini glavnih turističkih atrakcija, jer ćete osim nesnosne gužve, buke i astronomskih cijena veoma često biti razočarani kvalitetom hrane. Imajte na umu da ti restorani prodaju lokaciju, a ne hranu. Stoga preporučujem da se zavučete u neku od sporednih ulica i pronađete neki mali, neupadljivi restoran jer ćete proći mnogo bolje u svakom pogledu. Takođe ne izbjegavaje ni lokalne supermarkete jer se tu može naći dosta toga povoljnog, a dovoljno dobrog. Ako niste velika izjelica, možete se ograničiti i na dva obroka dnevno, tako da prvi bude kasni doručak, a drugi rana večera. Obilasci znamenitosti će vas svakako dovoljno okupirati da ne mislite previše na glad. U međuvremenu možete spremiti sebi neku voćku ili nešto drugo za užinu. Još jedan način uštede na hrani je da umjesto doplate hotelskog doručka, koji je najčešće precijenjen, jedete u lokalnoj pekari ili nekom manjem restoranu. Ja sam na taj način više puta uštedio novac, a jeo mnogo bolje.


7. Uštedite na ulaznicama za muzeje


Još jedna od značajnih stavki koje prijete da opustoše vaš budžet su ulaznice u muzeje, galerije ili neka druga turistička mjesta. Interesantno je da neke od ovih ustanova imaju određene dane u nedjelji ili mjesecu kada nude besplatan ulaz. Npr. ulaz u park i palatu Wilanow u Varšavi je besplatan svakog četvrtka. Luvr u Parizu takođe možete besplatno posjetiti prve nedjelje u mjesecu (mislim na dan, ne na čitavu sedmicu) u periodu od oktobra do marta. Postoje i brojni drugi popusti vezani za uzrast, studentski status, određene propusnice i sl. o kojima se najčešće možete informisati na web stranicama ustanova koje želite posjetiti. Ako ste u mogućnosti da prilagodite svoje putovanje danima besplatne posjete, ostvarićete vrhunske uštede.


8. Pazite gdje kupujete suvenire


Da li vam se dešavalo da ste ušli u suvenirnicu i naprosto se zaljubili u neku stvar? Ne zalećite se! Budite uvjereni da ćete stvar koju ste vidjeli u jednoj trgovini, vidjeti još u najmanje njih pet. Tokom svojih putovanja sam imao priliku da se uvjerim da razlika u cijeni za istu stvar u dvije prodavnice može da bude i do 10 eura. Suvenirnice koje su locirane bliže turističkim atrakcijama su po pravilu skuplje. Isto važi i za veličinu trgovine. Što je veća i blještavija, i cijene će biti više. Savjetujem vam da prvo sve pregledate i tek onda se odlučite gdje ćete kupiti to što ste naumili. Ukoliko posjećujete arapske zemlje ili Tursku, budite spremni na nepopustljivo cjenkanje jer oni nemaju fiksne cijene, a ona koja se vodi kao startna je najčešće mimo zdravog razuma.


9. Čuvajte se kursnih razlika i provizija


Putovanje u stranu zemlju najčešće podrazumijeva i korištenje druge valute, a mjenjačnice znaju da budu vrlo nehumane kada su u pitanju kurs i provizija koju zaračunavaju. Ovo je najizraženije u Mađarskoj, gdje će vam za transakciju uzeti i do 500 forinti provizije. Ukoliko ste u mogućnosti, potražite željenu valutu u matičnoj zemlji jer ćete dobiti više novca u zamjenu. Izbjegavajte zamjenu novca na aerodromima jer su kursevi najnepovoljniji. Plaćanje kreditnim karticama često može da bude bolje rješenje nego plaćanje gotovinom jer se zaračunava srednji kurs.


10. Pješačite umjesto korištenja gradskog prevoza


Vožnja gradskim prevozom je uglavnom neminovna da biste stigli od aerodroma do hotela, ali u svim drugim situacijama njena opravdanost je upitna. U većini evropskih gradova, ključne znamenitosti se nalaze skoncentrisane u jednom krugu, koji u nekim slučajevima može biti i malo širi, ali ga i dalje nije nemoguće obići pješke. Nemojte se libiti da prepješačite koji kilometar više, jer ćete usput naletjeti na neke stvari koje drugačije sigurno ne biste vidjeli. Ja sam Rim, Beč i Budimpeštu obišao pješke, a u nekim drugim gradovima poput Varšave prevoz sam koristio samo za znamenitosti smještene na periferiji grada.


11. Putujte van sezone


Svakako da s razlogom postoji sezona u kojoj je određena destinacija najposjećenija i najživopisnija, ali to sa sobom nosi i višestruk rast cijena doslovno svega što se na tom mjestu može naći. Ukoliko ste spremni da na neka mjesta putujete van ustaljene turističke sezone, očekujte da ćete naići na cijene prilagođene lokalcima, što će vam omogućiti da za manje novca posjetite neke od najpopularnijih turističkih destinacija.

ponedjeljak, 1. veljače 2016.

Vodič kroz Muzej istorije umjetnosti u Beču

U jednom od prethodnih postova započeo sam priču o Beču, opisavši jednodnevnu posjetu glavnom gradu Austrije. Glavni motiv odlaska iz Bratislave u Beč je bila posjeta Muzeju istorije umjetnosti i Prirodoslovnom muzeju. Spletom okolnosti, ovaj drugi sam morao odložiti za neki od narednih dolazaka, ali sam zato imao priliku da uživam u umjetninama izloženim u Muzeju istorije umjetnosti (njem. Kunst historiches museum Wien). 

Muzej istorije umjetnosti u Beču

Iako su novogodišnji praznici period najezde turista, imao sam sreću da izbjegnem predugo čekanje u redu za kupovinu karte. Ako dodatno želite da uštedite vrijeme, kartu možete kupiti i online na stranici muzeja. Karta za odraslu osobu košta 15 eura i sa njom možete da obiđete cijeli muzej plus njegovu ispostavu smještenu u palati Neue Burg na Heldenplatz-u. Odmah da vam kažem da će vam za detaljan obilazak oba muzeja trebati barem pola dana, stoga preporučujem da se tamo uputite siti. Radno vrijeme muzeja je od 10-18h, osim četvrtka kada radi do 21h. U zimskoj sezoni (septembar-maj) muzej ne radi ponedjeljkom. Neue Burg radi od srijede do nedjelje od 10-18h. Kupivši kartu, zaputio sam se u podrum gdje se nalazi garderoba, i ostavio jaknu i druge stvari. 

Eksponati od zlata iz kolekcije Kunstkammer Wien

Prije nego što započnem sa opisivanjem pojedinih zbirki, upoznaću vas ukratko sa istorijatom muzeja. Muzej istorije umjetnosti je sagrađen tokom vladavine Franca Jozefa, kako bi se smjestile zbirke careva i nadvojvoda iz kuće Habsburgovaca, koje su kroz vijekove postajale sve bogatije i obimnije. Sa svojim umjetničkim djelima koja oduzimaju dah, ovaj muzej se smatra jednim od najznačajnijih u svijetu. Takođe, veličanstvena arhitektura muzeja sagrađenog na bečkoj aveniji Ringstrasse i svečano otvorenog 1891. godine, pruža neodoljivo umjetničko zadovoljstvo. Mladi Gustav Klimt je uradio seriju slika na impresivnom glavnom stubištu. Još jedan od ukrasa muzeja je dvorana sa kupolom za čiju izgradnju su korišteni dragocijeni materijali, različite vrste i boje kamena.

Eksponati iz antičke Grčke

Nakon što sam ušao u glavno predvorje muzeja, uočio sam tri stubišta, od kojih lijevo i desno vode na prvi nivo dok ono na pravac vodi na drugi nivo. Odlučio sam da turu započnem obilaskom lijevog krila nazvanog Kunstkammer Wien, što bi u prevodu značilo kabinet rijetkosti, koji uključuje radove od zlata i bronze, posuđe i pehare, skulpture, nakit, satove i sl., i jedna je od najznačajnijih zbirki ove vrste u svijetu. Vijekovi vladavine Habsburgovaca kreirali su čitav kosmos umjetnosti i ljepote koji je danas smješten u ovom muzeju.

Eksponati iz antičke Grčke

Od marta 2013., preko 2200 umjetničkih djela pripovijedaju priče svojih tvoraca, kolekcionara i vladara iz prethodnih vijekova. Među najdragocjenijim radovima od zlata nalazi se „Saliera“ koju je izradio Benvenuto Cellini. Skulptura je osmišljena kao spremnik za so i biber, a predstavljena je u vidu dva lika, muškog koji simbolizira more, i ženskog koji simbolizira zemlju. Zanimljivo je da je tokom renoviranja muzeja 2003. godine, ova umjetnina bila ukradena, nakon čega je muzej ponudio nagradu od milion eura za njen povratak. Krivac se predao policiji nakon što su objavljene fotografije osumnjeničenika.

Eksponati iz Egipta

Kružnom turom kroz muzej stigao sam u desno krilo gdje je smještena egipatska i bliskoistočna zbirka, koju čine impresivni stubovi, murali, škrinje i dekoracije koje datiraju iz drevnog Egipta, ili su inspirisane njime. Posebno su zanimljive skulpture i predivno oslikani sarkofazi koji će vam omogućiti da osjetite dašak Egipta na evropskom tlu. Pored nekih od sarkofaga su izložene čak i prave mumije. Ovo je jedan od dijelova muzeja u kojem sam ponajviše uživao.

Eksponati iz Egipta

Drugi dio zbirke u desnom krilu čini kolekcija grčkih i rimskih antikviteta. Jedna od prostorija sadrži čitavu kolekciju vaza i ćupova sa grčkim motivima, a neki od najfascinantnijih eksponata u ovom krilu su bogato isklesane pogrebne škrinje, skulpture mitskih bića i sl. Za razliku od lijevog krila gdje se mogu naći i opisi eksponata na engleskom jeziku, u desnom krilu je sve na njemačkom jeziku, što mi je uskratilo detaljnija saznanja o nekim umjetninama.

Galerija slika na prvom spratu

Na spratu iznad se osim kafića, restorana i suvenirnice nalazi umjetnička galerija podjeljena u dva krila. U jednom se nalaze slike holandskih, flamanskih i njemačkih autora, dok su u drugom krilu izloženi radovi italijanskih, španskih i francuskih slikara. U prostoru nasuprot restoranu se nalaze specijalne izložbe. Galerija slika sadrži djela koja datiraju od 15. vijeka pa sve do 1800. godine. Neke od poznatih slika koje su izložene u ovom muzeju su Bruegelovo „Seljačko vjenčanje“, Vermeerova „Alegorija umjetnosti“ ili Rafaelova „Madona na livadi“. Muzej je dom slika brojnih slikara kao što su: Dürer, Cranach, Holbein, Rubens, van Dyck, Tintoretto, Caravaggio, Arcimboldo, Velazquez and Canaletto.

Statua sfinge iz Efesa

Moram priznati da nisam neki veliki poznavatelj, niti ljubitelj likovne umjetnosti, tako da mi ovaj dio muzeja nije bio ni približno interesantan kao onaj prvi. Prošetao sam kroz odaje ispunjene slikama od poda do plafona, ne zadržavajući se predugo na jednom mjestu. Dobra stvar je što su u svakoj galeriji postavljene sofe na koje možete sjesti i na miru razgledati slike. Rastuća glad me je natjerala da naprasno prekinem obilazak muzeja, jer nakon dva i po sata više nisam imao snage za hodanje. Stoga je najbolje, kao što sam već rekao, da dođete u muzej siti ili eventualno nešto pojedete u restoranu na prvom spratu. Doduše, nisam baš upućen u meni i cijene, ali ne vjerujem da je jeftin.

Eksponati iz Efesa u Neue Burg muzeju

Na posljednjem spratu se nalazi zbirka kovanog novca, sa preko pola miliona primjeraka, što je čini petom po veličini u svijetu. Međutim, izloženo je svega oko 2500 objekata, uključujući unikatne raritete. Posjetilac se takođe može upoznati sa istorijatom razvoja novca i medalja od njihovog nastanka pa do danas. Dodao bih još da je za obilazak muzeja dostupan audio vodič na njemačkom, engleskom, francuskom i italijanskom, dok je za neke od ključnih segmenata dostupan i audio vodič na španskom, korejskom, ruskom i japanskom. Fotografisanje je dopušteno, ali ne i upotreba blica.

Eksponati iz Efesa

Obilazak svega što je trebalo i propratne radnje koje uključuju hodanje, ručak i sl. je bilo zaista nemoguće strpati u jedan dan. Stoga sam ispostavu muzeja smještenu u palati Neue Burg, odmah preko puta planirao odgoditi za neku drugu posjetu. Ipak, negdje oko 17:30h, đavo mi nije dao mira i ja sam se nacrtao ispred muzeja čije je radno vrijeme inače do 18:00h. Nisam očekivao ni da će me pustiti unutra, ali imao sam sreće. U ovom dijelu muzeja su inače smješteni eksponati doneseni iz drevnog grada Efesa (područje današnje Turske), istorijska kolekcija muzičkih instrumenata i zbirka oružja i oklopa. Imao sam vremena tek toliko da pregledam eksponate iz Efesa, koji su me u najmanju ruku oduševili. Druge dvije kolekcije nisam uspio pregledati jer nas je čuvar potjerao van zbog zatvaranja.

Statua Artemide iz Efesa

Konačan utisak je da je ovo jedan od najboljih muzeja u kojima sam bio i da ga zaista vrijedi posjetiti, ali da zahtijeva vrijeme i kondiciju za obilazak. Ako u Beču ostajete više dana ili vam je ovo već ko zna koja po redu posjeta, muzej istorije umjetnosti je pravo mjesto da obogatite svoj boravak u glavnom gradu Austrije.