Vodič kroz Hunjadi zamak u Hunedoari, Rumunija

travnja 23, 2016
Došlo je vrijeme da prenesem utiske i sa posljednje destinacije prošlomjesečnog putovanja u Rumuniju. Riječ je o čuvenom zamku Janka Hunjadija u gradu Hunedoara, čiji je obilazak zapravo bio i glavni motiv posjete ovoj zemlji, dok su Temišvar i Sibiu bili samo logičan dodatak priči. Naspavan i odmoran, po prvi put nakon dužeg vremena, napustio sam idilični Sibiu i uputio se nazad u pravcu Bosne. Plan je bio da u povratku obiđemo spomenuti zamak, što bi nam došlo i kao svojevrsna pauza u cjelodnevnoj vožnji koja nas je taj dan očekivala. Hunedoara je smještena otprilike negdje na pola puta između Temišvara i Sibiua, možda nekih 60-ak kilometara bliža Sibiu nego Temišvaru. Riječ je o poprilično depresivnom industrijskom gradu koji za razliku od bisera Transilvanije poput Brašova, Sigišoara i Sibiua, nema mnogo da ponudi u turističkom smislu. Ipak, najljepši rumunski zamak je i više nego dovoljan razlog da skrenete sa glavnog puta i zaputite se nekih 17-ak kilometara u pravcu Hunedoare.

Hunjadi zamak u Hunedoari


Do samog grada vode dvije duple, neoznačene trake komunističkog asfalta. Sama vožnja kroz grad nije odavala utisak da se negdje u blizini krije jedan takav kulturno-istorijski spomenik, ali je navigacija pokazivala da se opasno približavamo konačnom odredištu. Ako ste na internetu gledali fotografije zamka u krupnom planu, vjerovatno ste stekli utisak da se nalazi negdje u prirodi kao Bran ili Peleš. Međutim, kada vidite kadrove uslikane sa začelja, shvatićete da se nalazi veoma blizu grada i da cjelokupnu idilu kvare visoki fabrički dimnjaci. Kada se najzad ukazao zamak, osjetio sam ushićenje i jedva sam čekao da mu se približim i fotografišem ga iz svakog mogućeg ugla, kao najzagriženiji kineski turista. U neposrednoj blizini dvorca se nalazi parking koji se plaća, ali nema potrebe da se tamo parkirate, kada se možete besplatno parkirati 100-ak metara dalje na javnom parkingu pored pravoslavne katedrale.

Pravoslavna katedrala u Hunedoari

Katedrala se nalazi na Trgu slobode i sagrađena je u bizantijskom stilu, od cigle sa mesinganim pokrovom na kupolama i 14 karatnom pozlatom na krstovima. Posvećena je Svetim Konstantinu i Eleni, kao i Svetoj Petki. Izgradnja je započela u ljeto 1939. godine, a materijali su doneseni iz raznih mjesta u Rumuniji, poput Bukurešta, Deve i Bampotoca. Ikone ukrašene srebrom i crkveni namještaj su izrađeni u Bukureštu, dok su unutrašnje freske djelo umjetnika Stefana Konstantina, takođe iz Bukurešta. 


Vanjski i unutrašnji detalji katedrale

Meni su naročito bili interesantni stubovi na ulazu čiji su kapiteli ukrašeni jaganjcima. Ulaz u katedralu je slobodan i vrijedi izdvojiti desetak minuta za njeno razgledanje ukoliko ste već u blizini. Ja sam, doduše, to ostavio za kraj, jer mi je zamak odvukao pažnju i nisam mogao dočekati da ga vidim izbliza. Smješten je u neposrednoj blizini mjesta gdje smo se parkirali, a nakon svega par minuta hodanja našli smo se u njegovom podnožju. Ako želite da napravite dobre fotografije, najbolje je da mu pokušate pristupiti sa različitih strana.

Pogled na zamak iz podnožja

Ispred zamka se nalazi mali posjed, gdje se osim prilaza samom dvorcu nalazi i nekolicina suvenirnica, kao i toalet. Radno vrijeme mu je od 09:00 do 17:00 h (s tim što je zadnja prodaja ulaznica 45 minuta prije zatvaranja) osim ponedjeljka kada se otvara u 10:30 h. Naravno, pogađajte da sam ja došao baš u ponedjeljak, ali na moju sreću tačno u vrijeme otvaranja. Iznenadilo me je što nijedna od suvenirnica nije radila, ali sam se ponadao da će se do kraja mog boravka u Hunedoari otvoriti neka, jer se nisam želio vraćati bez neke uspomene na ovu posjetu. 

Dvoriše ispred ulaza u zamak

Ulaznice se kupuju nakon što preko drvenog mosta konačno kročite među zidine ovog predivnog zamka, i koštaju 25 leja (što je oko 6,25 eura) za odrasle (za studente koji imaju validne iskaznice, djecu i penzionere važe snižene tarife). Za 6 leja možete skinuti aplikaciju sa audio vodičem, a za 8 leja i video vodič. Postoje i varijante pravog vodiča koje koštaju 50 leja za strane jezike. Svakako još jednom provjerite cijene prije polaska, zbog mogućih izmjena. Rumuni vole da naplaćuju fotografisanje enterijera većine svojih znamenitih građevina, pa su tako i ovdje u cjenovniku istaknute naknade za fotografisanje. Poučen nekim ranijim iskustvima, nisam je platio i bez problema sam fotografisao jer unutra skoro da nema nikakvog nadzora, a ni oni postojeći zaposlenici nisu obraćali sekunde pažnje na mene.

Hunjadi zamak u krupnom planu

Mislim da bi bio red da prije opisa unutrašnjosti zamka napišem i nekoliko riječi o njegovoj istoriji. Zamak nema precizno definisano ime. Rumuni ga zovu Casteul Huniazilor ili Casteul Corvinilor, Mađarima je poznat kao Vajdahunyadi var, Englezima kao Corvin Castle, a nama kao zamak Janka Hunjadija (Janoša Hunjadija ili Sibinjanin Janka) ili jednostavno Hunjadi zamak. Sagradio ga je 1446. godine Janko Hunjadi, koji je želio da transformiše prethodno zdanje koje podigao ugarski kralj Karlo Robert. Zamak je prvobitno dat Jankovom ocu Voyku 1409., od strane ugarskog kralja Sigismunda (Žigmunda), kao otpremnina. 


Bočna strana zamka

Janko Hunjadi je bio mađarski vojskovođa koji je tokom života obnašao različite funkcije, pa je tako bio tamiški župan, severinski ban, vojvoda Erdelja, kapetan Beograda i namjesnik Kraljevine Mađarske. Poznat je i kao otac Matije Korvina, jednog od najznačajnijih mađarskih kraljeva. Ja se ovdje neću baviti njegovim životom, da vas ne bih bespotrebno gnjavio istorijskim činjenicama koje vas možda toliko i ne zanimaju, nego ću preći na opisivanje samog dvorca. Dvorac je sagrađen u kombinaciji renesanse i gotike, sa visokim odbrambenim kulama. Osim kula, bastiona, unutrašnjeg dvorišta i pokretnog mosta, zamak karakterišu i dvostruki zidovi specifični za arhitekturu Transilvanije.

Unutrašnje dvorište zamka

Na samom ulazu u unutrašnje dvorište, sa bočnih strana se nalaze tamnice koje su opremljene spravama za mučenje i realističnim lutkama na kojima su demonstrirane metode torture. Ne postoji neki precizan raspored kojim bi trebalo da započnete razgledanje, jer se sve vrti ukrug, tako da sam ja počeo sa desnim krilom. Zamak ima tri veće cjeline: vitešku dvoranu, blagovaonicu i kružno stubište. 


Unutrašnje dvorište

Dvorane su pravougaonog oblika i ukrašene su mermernim stubovima. Dok se blagovaonica koristila za ceremonije i službene prijeme, viteška dvorana je korištena za praznike. Nakon smrti Janka Hunjadija 1456., radovi na zamku su zaustavljeni, da bi se nastavili 1458. godine kada je započeta izgradnja Matijinog krila. 1480. su radovi u potpunosti završeni i već tada je bio zamak bio priznat kao jedna od najimpresivnijih građevina Istočne Evrope.

Viteška dvorana (gore) i grbovi vlasnika (dole)

Tokom 16. vijeka nije došlo do nekih značajnijih promjena na zamku, ali su zato u 17. vijeku dodani novi dijelovi, kako zbog estetskih, tako i zbog vojnih razloga. Sagrađena je nova velika palata na dva nivoa, sa pogledom na grad. Za vojne svrhe su izgrađene dvije nove kule: bijela i artiljerijska. Bijela kula je smještena na jugoistočnoj strani  dvorca ispred stare ulazne kule i zatvara bivši ulaz u dvorac. Kula je kružnog oblika i ima četiri odbrambena nivoa. Takođe je napravljeno i vanjsko dvorište, korišteno za upravljanje i skladištenje. Današnji izgled dvorca je rezultat fantastične restauracije sprovedene nakon katastrofalnog požara i mnogih decenija potpunog nemara. Smatra se da su ga moderne arhitekte projektovale prema vlastitim zamislima kako bi trebalo da izgleda veliki gotički zamak.

Legendarni bunar (gore lijevo) i detalji iz zamka

Za dvorac se vezuje i nekoliko legendi od kojih je najpoznatija ona koja se odnosi na bunar u unutrašnjem dvorištu. Ona kaže da su bunar iskopala tri turska zarobljenika kojima je Janko Hunjadi obećao slobodu. Nadajući se da će biti oslobođeni, zarobljenici su 15 godina kopali kamen i na dubini od 28 metara su uspjeli naći vodu. U međuvremenu je Janko Hunjadi preminuo, a njegova žena, Elizabet Silađi je odlučila da ne održi riječ svog muža nego da ubije zarobljenike. 


Detalji iz zamka

Kao posljednju želju tri Turčina su tražila dozvolu da na komadu kamena unutar bunara uklešu natpis koji u prevodu znači: „Možda imate vodu, ali nemate dušu“. Međutim, prevod koji je načinio Mihail Guboglu otkriva pravo značenje natpisa koje glasi: „Onaj koji je kopao ovdje je Hasan, zarobljenik gavura u tvrđavi pored crkve“. Pismo kojim je natpis uklesan datira iz sredine 15. vijeka. Natpis se danas nalazi na jednom od podupirača kapele.

Kule zamka

Danas se u zamku nalazi svega mali broj preživjelih artefakata. Uglavnom je riječ o ostacima kamenih ukrasa, grbova i sl. koji su pohranjeni u podzemnim prostorijama. U nekim od odaja su dostupni i ekrani sa detaljnijim informacijama o izloženim eksponatima, dok se u praznim prostorijama nalaze ploče sa opisima njihove nekadašnje namjene. Jedna od prostorija sadrži čak i ljudski skelet, a mogu se naći i ostaci nakita, kao i životinjske kože za koje bih rekao da su novije replike postavljene kako bi se ukazalo na tadašnji način života i prostor učinio malo zanimljivijim za posjetioce. 


Unutrašnje dvorište

U sklopu dvorca se nalazi i suvenirnica u kojoj možete naći neke zanimljive figurice, ali je ponuda magneta za kojima sam ja inače lud, jako loša. Kasnije sam otkrio da skoro sve to, osim onih najskupljih suvenira, možete naći dosta povoljnije i na parkiralištu nedaleko od zamka, gdje su se već oko 13h otvorile skoro sve prodavnice drangulija. Interesantno je da su one ispred samog zamka i dalje bile zatvorene.

Kule zamka

Želeći da istražim sve potencijalno dobre kadrove za fotografisanje, iskoristio sam priliku da se promuvam oko zamka sa različitih strana, pa čak da siđem i do potoka koji teče ispod pokretnog mosta na ulazu u zamak. Naposlijetku sam se zavukao među štandove sa suvenirima, ali nisam bio pretjerano zadovoljan ponudom, koja je doduše veoma raznovrsna, ali na mene nije ostavila baš neki utisak. 

Stražnja strana zamka

Odlučivši da još jedanput okušam sreću, vratio sam se ispred zamka i ugledao da se jedna od suvenirnica istom otvorila. Riječ je o prodavnici keramičkih suvenira, i ako želite uzeti nešto za uspomenu, predlažem da to bude baš ovdje jer djeluje nekako najautentičnije. Ja sam odabrao simpatičan magnet za frižider u obliku grba Janka Hunjadija, sa natpisom Hunedoara. U povratku sam obišao unutrašnjost obližnje pravoslavne katedrale, završivši time posjetu Hunedoari i vjerovatno najljepšem zamku u ovom dijelu Evrope. 

Broj komentara: 5:

  1. These building areso fairy like and magical. great shots of them all

    OdgovoriIzbriši
  2. Fascinating history and architecture. I adore visiting these kinds of places so thank you for sharing your visit.
    Great photos too. It really is spectacular.
    Have a great week.

    OdgovoriIzbriši
  3. Predivan dvorac i vrlo dobro očuvan. Zaista se može lijepo obilaziti i slikati!

    Mersad
    Mersad Donko Photography

    OdgovoriIzbriši
  4. When i hear or read Romania, castles immediately creep into my mind. Any your castles prove my thoughts, and your photos are beautiful. Thanks for the tour, as i will not be able to be there in this lifetime, unless a miracle happens.

    OdgovoriIzbriši
  5. Lovely place. I go there this Summer :-)

    OdgovoriIzbriši

Pokreće Blogger.