subota, 19. prosinca 2015.

(N)ovogodišnji rezime svjetskog putnika

Novogodišnji praznici su vrijeme kada sagledavamo godinu iza sebe, sumiramo postignuto i donosimo zaključke o tome da li je bila dobra ili loša. Istovremeno se prave popisi želja i planova za iduću godinu, kako bismo i narednog decembra mogli da radimo isto. Moram priznati da nikada nisam bio veliki ljubitelj Nove godine, što zbog ružnog vremena, što zbog činjenice da je to vrijeme nametnute sreće i lažne euforije. Ipak, moram priznati da nisam imun na novogodišnje ukrase, limitirana izdanja božićnih slatkiša i coca-colinu prazničnu reklamu. Liste planova i želja za narednu godinu nisam nikada pravio, jer one se ionako većini onih koji to praktikuju ne ostvare. 


Moji su planovi uglavnom rezultat ozbiljnijeg promišljanja, dugoročnog su karaktera i potkovani čvrstom voljom. Kratkoročne stvari ne volim da planiram, nego se uklapam u skladu sa trenutnim mogućnostima. Da ne bih bio potpuni hejter, ovaj put ću učiniti izuzetak i osvrnuti se na godinu iza sebe sa aspekta putovanja i napisati nešto o onome što sam doživio proteklih 365 dana. Istovremeno ću sebi dozvoliti luksuz da poželim i neko novo putovanje, iako se za moje trenutne želje moraju prvobitno posložiti neke druge stvari.

Panorama Sarajeva, Bosna i Hercegovina

Priroda trenutnog posla mi je takva da nemam godišnji odmor, stoga mi je i samom šokantna činjenica da sam u ovoj godini, kada se sve sabere i oduzme, zapravo najviše putovao. Koristio sam sve žive praznike i uspijevao da iskamčim poneki slobodan dan kako bih ih spojio sa vikendima i organizovao kraća putovanja po Evropi. Prvo putovanje ove godine je zapravo bio dvodnevni odlazak u Sarajevo, doduše više poslovne prirode, ali i to je bilo dovoljno da prošetam pokraj ključnih znamenitosti grada i pojedem čuvene ćevape. Iako živim u Bosni i Hercegovini, Sarajevo mi nikako nije na ruku, pa sam se osjećao skoro kao strani turista, budući da sam po prvi put noćio u glavnom gradu. Više o mojim iskustvima iz Sarajeva možete pročitati na ovom linku.

Sinagoga u Budimpešti, Mađarska

Mjesec dana nakon posjete Sarajevu, putnik u meni je već divljao, željan novih avantura. Mart nije među mojim favoritima za organizaciju putovanja, ali nisam mogao čekati da otopli, pa sam se krajem mjeseca zaputio na vikend u Budimpeštu, koju sam imao priliku posjetiti i godinu dana ranije. S obzirom da sam već znao šta me tamo očekuje, iskoristio sam priliku da ponovo obiđem najdraža mjesta i vidim neka nova koja sam prvi put propustio, o čemu možete čitati ovdje.

Crkva Sv. Ane u Varšavi, Poljska

Vrijeme oko prvog maja je siguran znak da ću negdje putovati i to je možda čak i meni najdraži period godine. Nakon povratka iz Budimpešte sam već počeo razmišljati o tome gdje bih mogao ići, a jedna sjajna foto tura Varšave je bila ključna za donošenje konačne odluke. Otkriće da je avionska karta na relaciji Beograd-Varšava jedna od jeftinijih je bila dodatno ohrabrenje za odlazak tamo. Iako sam sve na vrijeme isplanirao, neke nesretne okolnosti iz privatnog života su to putovanje skoro do samog polaska činile neizvjesnim. Ipak, sreća mi se na kraju osmijehnula i ja sam poletio put Poljske. Moram priznati da me je malo koji grad tako oduševio kao Varšava, koja je u slučaju naših putnika često potpuno zasjenjena Krakovom. O mojim iskustvima iz Varšave možete čitati ovdje.

Katedrala Aleksandar Nevski u Sofiji, Bugarska

Gledajući kalendar praznika, vidio sam da mi je iduća prilika za putovanje tek u julu. Ipak, pod izuzetno jakim utiskom posjete Varšavi, želja za putovanjima je bila sve veća, pa sam ne mogavši da čekam ljeto odlučio spustiti se kroz Srbiju i organizovati jednodnevni izlet u Sofiju. Našao sam društvo za putovanje i po prvi put se obreo u tim krajevima. Iako su me tokom cijelog dana provedenog u Sofiji pratili naizmjenični periodi pljuskova i sunca, to me nije spriječilo da vidim skoro sve što sam naumio. O tome šta se sve može vidjeti u Sofiji za jedan dan, možete čitati ovdje. Vjerujte, bićete iznenađeni.

Starogradski trg u Rigi, Latvija

Već sam u nekoliko navrata kroz ranije postove naglašavao da sam tip putnika kojeg ne privlače izvikane destinacije i da uvijek tragam za nečim što nije turistički kliše. Jedna takva potraga me je dovela do baltičkih zemalja. Vremenski ograničen, morao sam se odlučiti za jednu od tri države i nakon nekog vremena informisanja, gledanja fotografija i čitanja tuđih iskustava, zaključio sam da bi za mene najbolji izbor bila Riga, glavni grad Latvije. Organizovati putovanje u baltičke zemlje u sopstvenom aranžmanu nije baš isto kao samostalno otputovati u Rim ili Pariz. Prva stvar, mi o tim zemljama jako malo znamo, a druga stvar, ne postoje direktni letovi iz regiona do tamo.

Riga, Latvija

Ipak, to me nije obeshrabrilo i čvrsto sam se uhvatio u koštac sa izazovom koji sam sam pred sebe postavio. Boravak u Latviji je bio još jedno fenomenalno iskustvo o kome možete čitati ovdje. Koliko sam dobar organizator, govori činjenica da sam u ovo putovanje uspio uklopiti i jednodnevni izlet u jednu od susjednih zemalja. Vagajući između Litvanije i Estonije, odluka je pala na ovu drugu, ne zbog toga što sam očekivao da će mi se više dopasti nego zbog zaključka da je prijestonica Estonije praktičnija za jednodvneni obilazak. Talin ima potpuno drugačiji duh od Rige, a kako sam se tamo proveo i šta sam vidio, možete čitati na ovom linku.

Gradska kuća u Talinu, Estonija

Iako sam do tog momenta proputovao već toliko da sam imao zaista razlog da budem zahvalan, godina mi je bila nezamisliva bez odlaska na more. Zbog ratnih okolnosti u Bosni, na more sam po prvi put otišao tek u desetoj godini, ali sam imao sreću da ga od tog momenta posjećujem svake godine. Za mene se godina završavala odlaskom na more i to je bila svojevrsna nagrada za sav trud i postignute rezultate u školi, a kasnije i fakultetu. Činjenica da ove godine nisam imao slobodnu sedmicu za odlazak na more me je rastuživala. Ljeto je već bilo na izmaku, a kupanje u moru skoro pa otpisano jer je naredni praznik padao tek krajem septembra kada je sezona ljetovanja u ovim krajevima praktički gotova.

Nissi plaža u Ayia Napi, Kipar

Gdje ste se 24. septembra mogli okupati, a da ste pri tome imali samo 4 slobodna dana? Odgovor na to pitanje je došao u vidu Wizz Air-ovog leta na Kipar po izuzetno povoljnoj cijeni. Moja ushićenost je naglo porasla, a glavni problem mi je bio kako da se u tako malo dana stignem okupati i istovremeno vidim sve što me je zanimalo. Ja sam zaista svestran putnik, a Kipar je zemlja bezbroj mogućnosti. Na kraju sam se odlučio posjetiti Larnaku, Ayia Napu i Famagustu, a posjetu zaokružiti glavnim gradom Nikozijom. Teško je opisati radost i ushićenje prilikom prvog ulaska u more, koje mi se u tom trenutku činilo kao ostvarenje svih snova.

Antički grad Salamis, Kipar

U oktobru sam se malo primirio da bi me, sada već skoro tradicionalno, drugu godinu za redom društvo iznenadilo izletom za moj rođendan. Nešto malo prije rođendana odlučili smo se zaputiti u Pečuh, gradić na jugu Mađarske, gdje smo proveli dva dana. Vrijeme je bilo predivno, kao u proljeće, a sam grad potpuno otkrovenje. Toliko da smo se svega 15 dana nakon toga odlučili ponovo vratiti tamo na jednodnevni izlet. Pri tome smo taj drugi put uklopili i posjetu Šiklošu, zamku u istomenom gradiću nadomak Pečuha.

Zsolnay mauzolej u Pečuhu

Ovo je ujedno trebalo da bude i moje posljednje putovanje ove godine, budući da sam još prije izvjesnog vremena odustao od novogodišnjih aranžmana zbog iscrpljujućeg iskustva iz Beča i Bratislave sa turističkom agencijom od prije par godina. Međutim, bog Hermes je negdje daleko na Olimpu odlučio da mi ne da mira i kroz neobavezan razgovor koji sam poveo sa prijateljem, bacio bubicu o dočeku Nove godine u Bratislavi. I tako sam ja, dragi moji, odlučio da i posljednji dan ove kalendarske godine dočekam na putu, a u program sam uspio uključiti još i Beč i Budimpeštu.

Šikloš, Mađarska

Na kraju ovog podugačkog rezimea putovanja iz 2015. iskoristio bih priliku da sastavim i kratku listu destinacija koje bih volio da posjetim u nekom narednom periodu. Destinacija mojih snova su svakako hramovi Angkor u Kambodži, ali ću zbog trenutnih okolnosti biti (relativno) skroman i zadržaću se na teritoriji Evrope. Ovo su moje želje:

1. Bjelorusija

Pomislićete da je ovo veoma čudan turistički izbor, ali da je umjesto Bjelorusije u pitanju Francuska, to onda vjerovatno ne bih bio ja. Ono što me fascinira kod ove zemlje jeste njena izolovanost i komunistički režim koji još uvijek opstaje, iako su susjedne zemlje uveliko u Evropskoj Uniji. Želim da istražim taj relikt Sovjetskog Saveza i vidim kako ljudi tamo žive, te kako sistem funkcioniše. Iako Bjelorusija u arhitektonskom smislu ne može da ponudi ni blizu kao neke druge države Evrope, to je i dalje ne sprečava da se učvrsti na prvoj poziciji mojih želja. Kao favorite bih svakako izdvojio gradove Minsk i Gomel.

Minsk (preuzeto sa www.google.com)

2. Litvanija

Latvija i Estonija su na mene ostavile izuzetno pozitivan utisak, te mi je stoga želja da posjetom Litvaniji zaokružim baltičku turu. Posebno sam zainteresovan da obiđem glavni grad Vilnius, koji obiluje brojnim crkvama predivnog uređenja, a pored njega su mi na listi želja Trakajski zamak i grad Kaunas, drugi po veličini u Litvaniji.

Vilnius (preuzeto sa www.google.com)

3. Belgija

U posljednje vrijeme sam imao priliku da kroz instagram i druge stranice na internetu vidim dosta fotografija iz Belgije. Ranije je nisam uzimao u razmatranje jer sam očekivao da je Brisel, koji mi ni po čemu nije djelovao fascinantno, turistički highlight države. Onda sam otkrio šarmantne male gradove poput Antwerpena, Briža i Genta koji su me potpuno osvojili. Za ovu posjetu ću morati da izdvojim najmanje pet dana, jer mi je želja da obiđem sve navedene gradove, tako da će ovo putovanje možda morati malo i da sačeka da se neke okolnosti u mom životu promijene.

Gent (preuzeto sa www.google.com)

4. Ukrajina

Zahvaljujući političkoj situaciji, ovo je trenutno možda pomalo i nerealna destinacija, ali se već duže vrijeme vrzma po mojoj glavi. Poznavajući sebe, ni nemiri me ne bi spriječili da odem tamo, ali drugi nažalost ne dijele moj entuzijazam. Kada je riječ o ukrajinskim destinacijama, predmet mog interesovanja su Lavov, Kijev i Odesa.

Kijev (preuzeto sa www.google.com)

5. Sve ostalo

Budući da sam naveo one najizraženije želje, pod tačkom pet ću da spomenem druge evropske destinacije koje mi u nešto manjoj mjeri bude želju za posjetom nego gore navedene. Prije svega, volio bih se ponovo vratiti u Veneciju. Moj prvi i jedini obilazak Venecije desio se na kraju srednje škole sa ekskurzijom, što je bio jedan poprilično površan obilazak po kišnom vremenu. Želim se zavući u uske uličice, obići unutrašnjost predivnih crkava i voziti se gondolama.

Venecija (preuzeto sa www.google.com)

Volio bih obići i Kopenhagen, ali isključivo tokom ljetnog perioda jer ne podnosim hladnoću. Već sam u glavi osmislio prilično jeftin način kako stići do tamo, ali sam boravak u gradu zahtijeva popriličnu finansijsku injekciju, tako da ovo putovanje treba pažljivo iskalkulistati.
Pored navedenog bih spomenuo još Skoplje i Albaniju. Prvo zbog toga što je Makedonija jedina republika bivše Jugoslavije u kojoj nisam bio i želim da je dodam u „kolekciju“, a Albanija je predmet mog interesovanja baš zbog brojnih predrasuda kojima je ta država okovana. Želim se lično uvjeriti kakva je situacija dole i istražiti njenu turističku ponudu.

Nadam se da vas nisam previše ugušio svojim ambicioznim željama.  Kakve su vaše putničke želje za godinu koja nam dolazi u susret?

ponedjeljak, 7. prosinca 2015.

Šikloš, Mađarska - šta posjetiti?

Vikend koji sam početkom novembra proveo u Pečuhu je toliko pozitivno djelovao na mene, da sam samo dvije sedmice nakon toga odlučio da se ponovo otisnem tamo i uživam prije nego što dosadne kiše ozvaniče kraj putničke sezone. U svjetlu nedavnih događaja u Parizu, na hrvatsko-mađarskoj granici nas je dočekalo najmanje 5-6 policajaca, postrojivši se pored automobila. Cijela situacija je bila negdje na pola puta između zastrašujuće i komične, a nakon manje gnjavaže su konstatovali da nam se zadnja tablica na vozilu ne vidi dobro i da treba da se vratimo u Hrvatsku da je namjestimo pa da se ponovo vratimo. Odvezli smo se par stotina metara nazad i uradivši ono što su nam naložili, uspjeli preći granicu.

Malkoč-begova džamija

Kada smo bili već nadomak Pečuha, sa lijeve strane puta nam se na jednom proplanku ukazao zamak Šikloš. Budući da smo Pečuh već obišli do detalja, odlučili smo skrenuti s rute i razgledati pobliže zamak. Dovezli smo se u gradić Šikloš, za koji se doduše više može reći da je malo veće selo i našli parking iza gradske kuće. 

Gradska kuća

Budući da smo neplanski svratili ovdje, mogao sam da vidim samo ono što mi se usput ukazivalo pored puta. Nažalost, do detaljnijih informacija o nekim od zanimljivih građevina, kao što je gradska kuća, nisam došao. Šikloš je takođe poznat i po svom kupalištu, ali budući da ga nisam posjetio, ne mogu vam prenijeti svoja iskustva što se toga tiče.

Srpska pravoslavna crkva i spomenik revoluciji

Nedaleko od gradske kuće smještena je Malkoč-begova džamija, izgrađena u 16. vijeku od strane istoimenog turskog vođe tokom otomanske okupacije. U 17. vijeku, džamija je još uvijek bila netaknuta, ali u nadolazećim vijekovima minaret je srušen, a sama džamija je prošla kroz nekoliko preuređenja. Početkom 90-ih godina džamija je prošla kroz opsežnu rekonstrukciju, a iako je restauracija završena 1994. godine, objekat je 1993. godine dobio nagradu Europa Nostra za očuvanje kulturnog naslijeđa.

Crkva Sv. Trojstva

U nesporednoj blizini džamije sam opazio i srpsku pravoslavnu crkvu. Sagrađena je krajem 18. vijeka u čast Svetog Dimitrija, a oslikao ju je zograf Hristofor Žefarović 1739-1740. godine. Na malom trgu ispred crkve podignut je spomenik u čast trojice revolucionara koji su se 1848. godine borili u ratu za nezavisnost, a to su Kossuth, Petofi i Tancsics. 

Zanimljiv kip ugrađen u jednu od zgrada

Onaj ko je bio u Budimpešti imao je već priliku da vidi spomenik podignut u čast Lajosa Kossutha, mađarskog političara i pravnika koji je 1849. vršio dužnost predsjednika, iza zgrade mađarskog parlamenta. Tanacsis Mihaly je bio mađarski pisac i novinar, a Petofi Sandor jedan od najistaknutijih pjesnika Mađarske i sva trojica su imala značajnu ulogu u revoluciji.

Pogled na zamak iz podnožja brda

Odlučujem se za šetnju prema šikloškom zamku, usput razgledajući malobrojne znamenitosti grada. Nailazim na parohijsku Crkvu Svetog Trojstva, koja se prvi put spominje u zapisima iz 1333. godine. Kasnije je, vjerovatno zbog problema u konstrukciji, srušena, a dva temeljna kamena su ugrađena u osnovu nove crkve.

Barbakan koji predstavlja ulaz u zamak

Tokom turske vladavine, crkva nije imala izvornu namjenu. Nakon turske okupacije Bosne 1687. godine, franjevački monasi koji su izbjegli su se nastanili u Šiklošu. Crkva je od tog perioda pa do danas doživjela više rekonstrukcija, a i danas se u njoj mogu vidjeti oltari poput onog Sv. Antonija i Sv. Franje, koji datiraju iz 18. vijeka. Zahvaljujući freskama koje su otkrivene 1985. godine, ova crkva je postala najznačajnija mađarska crkva sa gotičkim freskama.

Bedemi zamka

Moje krajnje i najvažnije odredište, zbog kojeg sam i svratio u Šikloš je svakako zamak. Veoma ga je jednostavno naći jer je vidljiv sa svih strana, a nemate ni mnogo mogućnosti da zalutate. Ulaznice  se kupuju u podzemnoj prostoriji smještenoj nadomak ulazu u zamak. Tu se istvoremeno nalaze i mali kafe, kao i suvenirnica gdje možete kupiti neku uspomenu na posjetu Šiklošu. 

Pogled na zamak i bedeme

Radno vrijeme zamka je od 09:00-18:00h u ljetnom periodu (april-oktobar), odnosno 10:00-16:00h u zimskom periodu (novembar-mart). Cijena ulaznice za odrasle je 1500 HUF, za studente 750 HUF i djecu 700 HUF. Pošto nisam tako davno izašao iz studentskih klupa, ja se još uvijek vadim na studentsku, pa gdje prođe. Ovdje mi, kao i u Pečuhu (izuzev Zsolnay muzeja), nisu tražili nikakve isprave, tako da sam bez problema uzeo studentsku, a za razliku cijene sam pazario i suvenire.

Jedna od kula zamka

Iako izvorni temelji dvorca datiraju još iz 1249. godine, ono što sada možete vidjeti je barokni zamak iz 18. vijeka, okružen zidinama i bastionima iz 15. vijeka. Ulaz u zamak čini barbakan od crvene cigle, sa puškarnicom i osmatračnicom na vrhu. Njime se ujedno stiže i do muzeja, smještenog u južnom krilu zamka.

Unutrašnje dvorište zamka

Odlučio sam prije ulaska u sam zamak napraviti kratku turu oko samog zdanja i uživati u prelijepim jesenskim bojama okolnog drveća. Inače nisam ljubitelj jeseni, ali pošto je vrijeme bilo neuobičajeno lijepo za ovo doba godine, moram priznati da sam zaista uživao. Šetnja u podnožju zamka je veoma prijatna, jer se pruža odličan pogled na cjelokupnu građevinu. Iza zamka se nalazi prostrana zelena površina sa drvenim građevinama što me je pomalo podsjetilo na metlobojski teren iz knjiga o Harry Potteru.

Unutrašnje dvorište zamka

Nakon kraće šetnje, vraćam se do ulaza u barbakan gdje pokazujem kupljene ulaznice i započinjem turu kroz zamak. Zamak ima oblik nepravilnog četvrougla, u čijem se centru nalazi prostrano unutrašnje dvorište. Među prvim prostorijama na koje nailazim su podrumske ćelije u kojima su izložene različite sprave za mučenje poput željeznih kliješta, hvataljki, mljeva i sl. Ušavši kroz iduća vrata nailazim na vinski podrum, gdje ujedno možete kupiti neku bocu vina, a koliko sam vidio prodaju i neke druge lokalne specijalitete poput nečega za što sam pretpostavio da je džem.

Pogled sa terase zamka na Šikloš

Na pravac od glavnog ulaza se nalazi gotička kapela Svetog Janoša uzidana u konstrukciju zamka. Sa svojim divnim lučnim prozorima koji se uzdižu iznad oltara i mrežastim stropom, predstavlja suštu suprotnost prostorijama za mučenje koje sam prije toga imao priliku da vidim.

Gotička kapela Sv. Janoša
Veći dio prvog sprata zamka posvećen je njegovoj istoriji, a posebno je značajna Žigmundova dvorana sa renesansnim kaminom i zatvorenim balkonom. U jednoj od prostorija su izložene makete zamka i Malkoč-begove džamije, dok se u većini ostalih nalaze replike namještaja, vojničke opreme i drugih artefakata. Jedna od dvorana služi i kao galerija u kojoj su izložene slike moderne umjetnosti. Cjelokupna postavka dvorca nije nešto što će vas oboriti s nogu, ali je sasvim korektna za pogledati. U jednoj od prostorija ćete naći i odjeljak posvećen Vuku Karadžiću.

Jedna od prostorija u zamku

Posebno interesantna je terasa zamka koja se prostire skoro cjelokupnom njegovom dužinom, a s nje se pruža prelijep pogled na cijeli Šikloš, uključujući i znamenitosti poput gradske kuće, lokalnih crkava, ali i visoravni koje se protežu u daljini. Izlaz na terasu je malo teže pronaći, pa sam morao uhvatiti za veliki broj brava dok nisam konačno našao onu koja je otključana.

Pogled iz vrta sa ružama na zatvoreni balkon Žigmundove dvorane

Osim terase, vrijedi prošetati i duž bedema na koji smo se popeli preko drvenih stepenica s unutrašnje strane barkbakana. Između zamka i vanjskih zidina smjestio se jarak u kome se danas nalazi mali vrt sa ružama puzavicama i drugim biljem poput ruzmarina i bršljana. Ovime ujedno završavam neplansku, ali veoma simpatičnu posjetu zamku Šikloš i nastavljam ka Pečuhu, gradu koji je još jedanput potvrdio da je vrijedan posjete.