srijeda, 30. rujna 2015.

Rapid bronz - moj ovogodišnji izbor kreme za sunčanje

Zbog brojnih obaveza, ovogodišnji odlazak na more mi je bio pod znakom pitanja do samog izmaka sezone, tako da sam tek krajem septembra uspio skrpiti nekoliko dana. Uhvatio sam povoljan let do Kipra da bih barem nakratko uživao u visokim temperaturama koje su naše krajeve već napustile. Od prošle godine sam uveo praksu da prije odlaska na more skoknem par puta do solarijuma, čisto da malo pripremim kožu, tako da mi je na kraju ostalo još samo da izaberem preparat za sunčanje koji ću nositi.


Moj dosadašnji izbor je bila uglavnom Nivea, međutim, ovaj put sam bio u specifičnoj situaciji budući da sam na more putovao low budget kompanijom i nosio sam samo ruksak (divno i olakšavajuće iskustvo). Već vam je vjerovatno poznato pravilo da nijedna bočica kozmetike u ručnom prtljagu ne smije prelaziti 100 ml, što mi je drastično suzilo izbor preparata. Nivea nema tako malena pakovanja, izuzev nekih krema za lice sa zaštitnim faktorom, a oni brendovi koji su i bili dostupni u takvoj ambalaži nisu mi ulijevali pretjerano povjerenje. Krema za sunčanje je preparat sa kojim ne volim da se kockam i spreman sam da izdvojim i malo više novca ukoliko će mi pružiti adekvatnu zaštitu. Ipak, gledam da cijena bude u granicama razumnog, tako da sam odustao od kupovine proizvoda na krajnjoj destinaciji jer prema dosadašnjim iskustvima, cijene su im uglavnom napucane s obzirom da turisti nemaju drugog izbora nego ih kupiti.


I tako dok sam se ja lomio da li da kupim nešto od tih krema koje su bile u ponudi, desilo se to da su iz svih prodajnih objekata povukli ljetnu kolekciju. Već pomiren sa sudbinom, na putu do posla sam prošao pokraj neke apoteke, primjetivši da u izlogu još uvijek stoji stalak sa sredstvima za sunčanje. Zamolio sam apotekarku da mi pokaže šta se od tih proizvoda nalazi u pakovanjima do 100 ml i izložila mi je par proizvoda u malim tubama od čije mi se cijene zavrtjelo u glavi. Razmišljajući kako da što bezbolnije napustim prodajni objekat upitao sam je da li ima još nešto od proizvoda. 


Tada mi je donijela kutiju brenda Rapid bronz, za koji moram priznati da nikad ranije nisam čuo. Raspakovala je proizvod i kada sam u pakovanju uočio dvije bočice od po 100 ml, odmah mi se probudilo interesovanje zbog inovativnosti ideje. Jedna bočica je bila zaštitni faktor 30, a druga 15 i riječ je o tzv. bifaznom preparatu za zaštitu od sunca s kombinacijom dva faktora. Rapid bronz je inače italijanski brend i moguće ga je nabaviti isključivo u apotekama. Dostupan je u kombinaciji faktora 6 i 15, 15 i 30, te 30 i 50. Moj izbor je bila druga varijanta.

Šta kaže proizvođač?


Rapid bronz preparati sadrže aktivne sastojke kao što su tirozin, vitamin B2 i ATP (koenzim adenozintrifostat) koji ubrzavaju procese pigmentacije kože potičući prirodnu zaštitu i tamnjenje. Zaštitni filteri nove generacije sadržani u cijeloj liniji imaju sposobnost apsorpcije UVA i UVB zraka te osiguravaju zaštitu kože. Linija za sunce Rapid bronz takođe sadrži aktivne sastojke koji pomažu u borbi protiv oksidativnog stresa te štite kožu od fotostarenja uz istovremeno hidratantno i zaštitno djelovanje. Namjena linije za sunce Rapid bronz je postizanje savršene i sigurne zaštite od sunca koja se temelji na prirodnom zaštitnom mehanizmu i obuhvata zaštitni filter kao potporu tokom izlaganja UV zrakama. Ovaj se proces s jedne strane može ostvariti poticanjem prirodnog metabolizma kože pomoću tvari koje ubrzavaju proizvodnju melanina te primjenom zaštitnog filtera posebno namijenjenog odgovarajućem tipu kože. Zahvaljujući liniji za sunce Rapid bronz, dobićete savršenu zaštitu uz maksimalnu sigurnost i time smanjiti vrijeme izlaganja suncu te postići bržu, intenzivniju i ujednačeniju preplanulost.

Šta kažem ja?


Odmah po dolasku kući isprobao sam proizvod na koži, jer sam želio znati kakvog je mirisa i teksture. Iz nekog razloga, vjerovatno zbog samog naziva, očekivao sam da krema bude u nekoj puderastoj boji. Međutim, krema sa SPF 30 je bila neprozirne bijele boje, dok je ona sa SPF 15 vukla više na žućkasto. Proizvod je rijetke teksture, ali se odlično razmazuje, brzo upija i ne ostavlja mastan trag, što je demantovalo moju bojazan da ću završiti sa kreč tragovima po koži. Kombinovao sam obje kreme, onu sa većim SPF za vrijeme intenzivnog sunca, dok sam drugu koristio u poslijepodnevnim satima. Rezultatima sam izuzetno zadovoljan, jer uz redovno nanošenje nisam uopšte izgorio, a provodio sam dosta vremena izložen suncu. Naročito su mi ramena, vrat i lice svo vrijeme bili pod direktnim uticajem sunca, a svi znamo da su to najosjetljivija područja. Proizvod sam nabavio po cijeni od 24,5 KM (nešto više od 12 eura), a mislim da je onaj sa SPF 50 skuplji. Rapid bronz će vrlo vjerovatno biti moj izbor i za sljedeće ljetovanje, a jedina mana koju sam mu našao jeste čep na preklapanje koji u transportu veoma lako može da se aktivira i izazove curenje proizvoda. Sa jednom bočicom nisam imao problem, ali druga mi je napravila manji nered. Na sreću obje sam bočice cijelo vrijeme držao u zip vrećici, tako da mi na sreću ostale stvari nisu stradale. Kremu preporučujem od srca, što je bio i glavni motiv da ova recenzija osvane na blogu.

Odredite svoju vrstu kože – Fototip


Bifazna zaštita Rapid bronz kreme za sunčanje prilagođena je upravo činjenici da određeni dijelovi ljudskog tijela zahtijevaju različitu zaštitu. Možemo ih podijeliti u dvije zone:
ZONA A – lice, područje oko očiju, dekolte, ramena i prsa, koji su osjetljiviji i skloniji iritacijama i crvenilu; ZONA B – ruke, noge i stomak. 

Budući da odbrambeni mehanizmi zaštite od sunčevih zraka variraju od osobe do osobe, utvrđivanje vlastitog fototipa je vrlo važno kako bi se osiguralo sigurno izlaganje suncu. Fototip je skup individualnih fizičkih karakteristika koje se koriste za klasifikaciju prema reakcijama na izloženost suncu. Nakon određivanja fototipa možete izabrati neki od proizvoda iz linije Rapid bronz primjeren vašem tipu kože te pri tome kombinovati viši faktor zaštite za osjetljiva područja, a niži za manje osjetljiva.

Da li ste nekada čuli za Rapid bronz ili ste koristili ova sredstva? Kakva su vaša iskustva?

ponedjeljak, 28. rujna 2015.

Talin - šta posjetiti u prijestonici Estonije? (II dio)

Uveliko sam zakoračio u nove putničke avanture, ali ostao sam vam dužan nastavak putopisa iz Talina. U prošlom postu sam spomenuo da je stara jezgra estonske prijestonice podijeljena na Gornji i Donji grad. Pošto sam vas upoznao sa zanimljivim lokacijama Gornjeg grada, vrijeme je da se spustimo u Donji grad i skupa se izgubimo u uskim uličicama popločanim kaldrmom, koje vrve od turista.
 
Crkva Svetog Olafa u Talinu
Obilazak sam započeo šetnjom glavnim trgom (est. Raekoja plats) na kome je osim brojnih živopisnih kuća i restorana smještena i gradska vijećnica. Vijećnica u Talinu je najstarija gradska kuća u baltičkom regionu i Skandinaviji, a nedavno je proslavila 600 godina postojanja. Uvrštena je na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine, kao dio stare gradske jezgre.
 
Glavni gradski trg
Talin je prilično skup grad, a razlika je primijetna i u odnosu na Rigu. Za zadovoljstvo objedovanja u nekom od restorana na trgu moraćete da izdvojite lijepu sumu novca, a ako želite proći jeftinije onda preporučujem da se držite supermarketa.
 
Gradska vijećnica
Nedaleko od gradske vijećnice smjestila se i Crkva Svetog Duha, srednjovjekovna luteranska bogomolja. S obzirom da nije okrenuta ka istoku, pretpostavlja se da je izgrađena u tada već naseljenom području što je zahtijevalo njeno prilagođavanje postojećem ambijentu. Jedan od najznačajnijih detalja crkve je drveni sat s kraja 17. vijeka, ugrađen u njenu fasadu.
 
Drveni sat na Crkvi Svetog Duha

Sljedeća znamenitost Donjeg grada je Crkva Svetog Nikole odnosno Niguliste kirik na estonskom. Sagrađena je u 13. vijeku, ali je tokom bombardovanja Talina za vrijeme Drugog svjetskog rata djelimično uništena. Nakon obnove je pretvorena u muzej umjetnosti koji je fokusiran uglavnom na eklektičku umjetnost Srednjeg vijeka.
 
Crkva Svetog Nikole/Muzej Niguliste
Vjerovatno najznačajnija umjetnina je Mrtvački ples ili Povorka mrtvaca (fr. Danse Macabre), koja predstavlja kasnu srednjovjekovnu alegoriju o sveprisutnoj smrti i prolaznosti života. U povorkama su prikazivani svi staleži kako se vrte u divljem kolu, dok im Smrt svira i daje takt.
 
Ukrasi iznad jednog od ulaza u Crkvu Sv. Nikole
Najstariji prikazi mrtvačkog plesa su nastali u Francuskoj nakon epidemije crne smrti, a motiv se odatle raširio i u druge evropske zemlje, između ostalih i Estoniju. Samo se početni fragment 30-metara široke slike nalazi u muzeju. Niguliste muzej sadrži i druge interesantne umjetnine kasne gotike i rane sjevernoevropske renesanse.
 
Uske uličice Starog grada u Talinu
Nastavljam šetnju uličicama Talina, usput razgledajući fasade zgrada. Art Nouveau umjetnost ovdje nije imala toliki odjek kao u Rigi, ali ćete svakako vidjeti zanimljive ukrase na zgradama ukoliko obratite pažnju. U nekima od ovih građevina su smješteni i različiti muzeji, ali pošto ih nisam posjećivao ne mogu vam prenijeti utiske iz prve ruke.

Zanimljive fasade na zgradama
Jedna od ulica me dovodi do Crkve Svetog Olafa, za koju slobodno mogu reći da je jedan od najznačajnijih simbola Talina. Vjeruje se da je sagrađena u 12. vijeku, i da je bila sjedište skandinavske zajednice u starom gradu, prije nego što je Danska izvršila okupaciju Talina 1219. godine. 

Crkva Svetog Olafa
Smatra se da je periodu od 1549. do 1625. godine ova crkva bila najviša građevina u svijetu. Međutim, njen gigantski, 159 metara visok zašiljeni krov koji je imao svrhu da služi kao orijentir brodovima, se pokazao privlačnim i za gromove, pa je tako crkva u više navrata bila spaljivana.
 
Unutrašnjost tornja Crkve Sv. Olafa
Današnji toranj sa svojih 124 metra visine i dalje nadmašuje većinu talinskih krovova. U periodu od aprila do oktobra, toranj crkve je otvoren za posjetioce. Želio sam vidjeti kakav je pogled sa vrha crkve pa sam platio ulaznicu po cijeni od 2 eura (ako imate Tallinn card ulaz je besplatan) i krenuo se uspinjati ka vrhu. Stepenice su izuzetno strme i postavljene u spiralnom obliku, tako da mi se malo zavrtoglavalo prije nego što sam konačno stigao do vrha. Čak i sa mojom odličnom kondicijom, uspon nije bio nimalo jednostavan.
 
Pogled na Baltičko more sa Crkve Sv. Olafa
Vidikovac se nalazi na visini od 60 metara, a kada sam stigao na vrh shvatio sam da se itekako isplatilo popeti gore jer je pogled fantastičan. S jedne strane možete uživati u arhitekturi staroga grada, a s druge u plavetnilu Baltičkog mora. 

Pogled sa Crkve Sv. Olafa na Toompea brdo
Budući da je platforma crkve izuzetno uska, nemate baš mnogo prostora za kretanje, a kako nisam ljubitelj visine, nije mi bilo baš svejedno kad god bih pogledao ka tlu. Ako ste u Talinu, nemojte propustiti ovo iskustvo. Posjeta ostatku crkve se ne naplaćuje, ali sam enterijer nije bogzna fascinantan, tako da možete proviriti čisto da zadovoljite znatiželju.
 
Zidine Starog grada u Talinu
Nakon obilaska crkve, prošetao sam se pokraj zidina starog grada, koje povezuju kule Nunna, Sauna i Kuldjala. Sa dužinom od 1,9 km i 20 odbrambenih tornjeva, zidine Talina predstavljaju jednu od najbolje očuvanih srednjovjekovnih utvrda u Evropi i upravo su one zaslužne za taj specifični šarm Talina.
 
Vanjska strana zidina Starog grada
Iako ljeto, vrijeme je izuzetno promjenjivo, pa se svakih pola sata smjenjuju sunce i naoblaka. U jednom od naleta kiše odlučujem napraviti pauzu u pizzeriji Gelsomino na rubu starog grada gdje se cijene kreću od 6 eura za margaritu, pa sve do 14 eura za neke druge pizze. Cijene tjestenine su 7-15 eura, ribe 9-16 eura, jela od mesa 9-21 eura, salata 7-11 eura, negaziranih pića 3 eura, piva 3,5-6 eura, a koktela 6-9 eura. Punim baterije u malenom lokalu sa kariranim stolnjacima i zurim kroz prozor, pokušavajući da ustanovim da li će se svakog trenutka spustiti pljusak.

Pravoslavna crkva Sv Nikole (gore), Katedrala Sv. Petra i Pavla (dole) i Čarlsova crkva (desno)
Nakon ručka nastavljam s obilaskom starog grada, posjećujući preostale crkve u starom gradu, kao što su katolička Katedrala Svetih Petra i Pavla i pravoslavna Crkva Svetog Nikole. Katoličanstvo je stiglo u Estoniju za vrijeme Sjevernih krstaških ratova i bilo je dominantna religija sve dok ga za vrijeme reformacije nije potisnulo luteranstvo, a tokom švedske vladavine je bilo zabranjeno. Tek nakon povlačenja Švedske, u Estoniji se ponovo javljaju religijske slobode. Crkva Svetih Petra i Pavla je neogotička bazilika izgrađena 1844 godine sa neoklasičnom fasadom.

Trg slobode i Crkva Sv. Jana
Iako hronološki među posljednjim navedenim stanicama ovog putopisa, obilazak Donjeg grada sam započeo posjetom Trgu slobode. Trg je modernističkog izgleda, a njime dominira stub sa krstom slobode na vrhu, koji simbolizira pobjedu u ratu za nezavisnost. Nasuprot spomenika se nalazi luteranska parohijska Crkva Svetog Jana, izgrađena krajem 19. vijeka. Kao i sam trg, nema neku pretjeranu umjetničku vrijednost, pa vam neće okupirati pažnju. Međutim, nešto dalje se nalazi mnogo interesantnija Čarlsova crkva (est. Kaarli kirik) sagrađena u isto vrijeme kada i prethodna. Podignuta je u neoromaničkom stilu po uzoru na tradicionalne zapadnoevropske katedrale

U Talinu se može naći i niz zanimljivih statua
Iz Talina me je ispratio pljusak, pa sam se sa svojim rasklimanim kišobranom uputio nazad ka autobuskoj stanici kako bih uhvatio prevoz za Rigu. Posljednje utiske na mene ostavljaju zanimljive statue koje iskrsavaju pored puta dok nastojim naći izlaz iz Starog grada. Što se Talina tiče, nisam načisto kakav je moj konačan utisak. U gradu nedvojbeno ima dosta toga da se vidi i svakako je vrijedan posjete, ali za razliku od Rige, ništa me nije bacilo u trans i natjeralo me da se zaljubim. Ono što nisam uspio vidjeti zbog nedostatka vremena, a što bih vam svakako savjetovao da ne propustite Kadriorg, petrobaroknu palatu izgrađenu za  rusku caricu Katarinu I, u kojoj je danas smješten muzej umjetnosti.

nedjelja, 20. rujna 2015.

Kako se čekirati na Wizz Air-ov let putem web-a?

Wizz Air je niskobudžetna aviokompanija koja vam omogućuje da letite širom Evrope po znatno nižim cijenama nego što je to slučaj sa klasičnim aviokompanijama. Ako se pitate u čemu je kvaka, radi se o tome da kod ovakvih kompanija za cijenu karte dobijate samo prevoz i ostvarujete pravo na ručni prtljag dozvoljenih dimenzija 42x32x25 cm, a sve preko toga plaćate. Dakle, za dodatne kofere, obrok u avionu, pa čak i sam check-in na aerodromu, moraćete dodatno da platite. Ako ste spremni da putujete sa ruksakom i bez obroka u avionu, onda nam preostaju još samo troškovi čekiranja. Kako biste i tu uštedjeli, Wizz Air je dao mogućnost besplatnog web check-in-a, koji treba da odradite samostalno, a otvoren je od 30 dana do 3 sata prije samog leta. Ja ću vam u nekoliko koraka objasniti kako da to učinite.


Korak 1


Potrebno je da odete na web stranicu wizzair.com i nakon što odaberete svoj jezik (ja ću raditi na primjeru bosanskog), sa desne strane ćete vidjeti plavi okvir u kome su vam date opcije za prijavu na let (u srpskoj varijanti će pisati čekiranje), dodavanje torbe ili pronalaženje rezervacije. Kliknućete na prijavu za let i u novom prozoru koji će vam se otvoriti takođe sa desne strane, unijećete potvrdni broj koji ste dobili na mail prilikom rezervacije i prezime putnika na čije ime glasi cjelokupna rezervacija. Potvrdni broj se sastoji od šest znakova (kombinacija slova i brojeva). Zatim ćete kliknuti na traži rezervaciju.

 

Koraci 2, 2a i 2b


Otvoriće vam se novi prozor u kome su dati podaci putnika na koje se odnosi rezervacija, uključujući ime i prezime, kao i vrstu prtljaga koju ste rezervisali. U ovoj fazi imate priliku da izmijenite podatke i unesete dodatni prtljag ukoliko ste shvatili u međuvremenu da vam je potreban (naravno, to će vam se dodatno naplatiti). Ukoliko ste ostali pri podacima koje ste unijeli prilikom rezervacije, kliknućete u okviru sa desne strane „Nastavak na prijavu na let putem weba“.


Stranica će vas prebaciti na novi prozor u kome se nalaze podaci o odabranom sjedištu. Wizz Air automatski dodjeljuje sjedišta, a ukoliko želite promijeniti sjedište to možete učiniti ovdje. Naravno računajte na to da se svaka dodatna usluga naplaćuje, pa tako i ova. Stoga ako ne želite stvarati bespotrebne troškove ponovo kliknite na „Nastavak na prijavu na let putem weba“. Otvoriće vam se skoro identičan prozor kao i prethodni, ali je ovaj put riječ o povratnom letu. Takođe ćete samo kliknuti na „Nastavak na prijavu na let putem weba“ s desne strane.


U narednom koraku Wizz Air će vam skrenuti pažnju da niste odabrali neku od brojnih usluga iz njihove palete, koje se takođe dodatno naplaćuju. Ignorisaćete ih i kliknuti ponovo na „Nastavak na prijavu na let putem weba“.


Korak 3


U narednom koraku će vam se otvoriti prozor u kome je prikazan status prijave na let. Pored imena putnika ćete vidjeti opciju „Unos informacija o putniku“ za odlazni i za povratni let.


Kliknućete prvo na opciju „Unos informacija o putniku“ za odlazni let (u primjeru na slici to je Beograd-Laraka) nakon čega će vam se otvoriti mali prozor u kojem morate unijeti podatke o datumu rođenja, pasošu i vizi ukoliko je potrebna. 


Prilikom unosa podataka o datumu rođenja, prvo izaberite godinu, pa mjesec i datum, jer se može desiti da vam prvobitno u ponuđenim opcijama ne prikaže novembar i decembar. Zatim unesite podatke o pasošu (broj, država u kojoj je izdat, datum izdavanja i isteka). Treća grupa podataka se odnosi na vizu. Ukoliko vam za zemlju u koju putujete nije potrebna viza, čekirajte opciju „nije potrebna viza“. Kada ste unijeli sve podatke, još jedanput ih dobro provjerite, jer se naknadno ne mogu ispravljati, a to može dovesti čak i do toga da vam ne dopuste let jer vam se navedeni podaci ne slažu sa onima u dokumentima. Nakon toga kliknite na „Sačuvaj“.

Korak 4


Automatski ćete se vratiti na prethodnu stranicu, ali ovaj put će umjesto „Unos informacija o putniku“ pisati Izmjena informacija o putniku i ispod toga Prijava na let. Ako su unijete informacije konačne, kliknite na „Prijava na let“. 


U novom prozoru ćete dobiti još par dodatnih napomena koje ćete pročitati, a zatim kliknuti opet na „Prijava na let“. Wizz Air će vam zatražiti potvrdu prijave, pa ćete kliknuti na „Da, potvrđujem“.




Korak 5


Time ste izvršili prijavu na let, što će vam i pisati u novom prozoru koji će se otvoriti. Ujedno će vam biti ponuđena opcija da odštampate kartu, što ćete učiniti. Nakon što ste odštampali kartu za odlazni let, obratite pažnju da vam još uvijek stoji otvorena opcija za prijavu za povratni let. Ponovo ćete kliknuti na „Prijava na let“ i ponoviti postupak kao i za odlazni let. Nakon toga ćete dobiti mogućnost da odštampate i kartu za povratak.




Korak 6


Posljednji korak tiče se samog odlaska na aerodrom, gdje ste dužni da odštampanu kartu skupa sa svojim putnim ispravama date na uvid. Ukoliko posjedujete putne dokumente zemalja izvan EU, morate doći na mjesto za prijavu na let kako bi vam provjerili dokumente i udarili pečat na kartu prije nego što nastavite prema ulazu za ukrcaj. Ukoliko na putovanje nosite i prtljag koji će ići na predaju (dakle pored onog ručnog koji je s vama), morate se javiti na mjesto za predaju prtljaga najkasnije 40 minuta prije polaska vašeg leta. Ako ste zaboravili kojim slučajem kartu, onda morate platiti naknadu za prijavu na let na aerodromu. Ukoliko imate samo ručni prtljag, onda morate biti na mjestu za ukrcaj najkasnije 30 minuta prije polijetanja.


Ukoliko imate neka dodatna pitanja, ostavite ih u komentaru.

utorak, 15. rujna 2015.

Talin - šta posjetiti u prijestonici Estonije? (I dio)

Iako je putovanje u zemlje Baltika proletjelo dok sam trepnuo, moja serija putopisa se razvukla na skoro dva mjeseca. Pošto sam imao na raspolaganju četiri dana, od kojih su mi tri bila sasvim dovoljna za detaljno upoznavanje Rige i okoline, odlučio sam posljednji iskoristiti za izlet u neku od okolnih zemalja. Lomio sam se oko toga koju od prijestonica susjednih dviju država da posjetim, Talin ili Viljnus? Utisci drugih putnika mi nisu bili od velike pomoći jer je omjer glasova u korist jednog ili drugog bio poprilično ujednačen. Iako su oba grada podjednako udaljena od Rige, zaključio sam da je Talin bolji izbor za jednodnevni izlet iz prostog razloga jer je manji i većina znamenitosti su skoncentrisane na uskom području. Viljnus je otpao jer sam želio da posjetim i Trakajski zamak koji je van grada, što ne bih bio u mogućnosti u jednom danu. Stoga sam glavni grad Litvanije odlučio ostaviti za neki drugi put i eventualno ga ukombinovati sa posjetom Bjelorusiji.


Panorama Talina
Putovanje od Rige do Talina je u principu veoma jednostavno, budući da su oba grada dio široke mreže koju pokriva firma za prevoz putnika Ecolines. Povratna karta na relaciji Riga-Talin je koštala oko 34 eura, a u toku dana postoji veći broj polazaka. Kartu možete kupiti i preko interneta na njihovoj web stranici, gdje imate i precizan raspored polazaka/dolazaka. Iako sam prvobitno planirao kupiti kartu online, na kraju sam odustao, te sam dan ranije otišao na autobusku stanicu u Rigi gdje se nalazi i ured Ecolinesa i na licu mjesta kupio kartu. Preporučujem da kartu uzmete malo ranije da ne biste izvisili za sjedište. Iako su obje zemlje u Evropskoj Uniji, morate sa sobom imati pasoš jer vas drugačije neće pustiti u autobus.

Statua dimnjačara u Starom gradu
Vožnja u trajanju od nekih 5 sati se uglavnom odvija kroz jednoličan krajolik obrastao četinarima. Uprkos monotoniji, pejzaž je jako lijep i djeluje opuštajuće. Dobra stvar je što vrijeme provedeno u autobusu možete prekratiti gledanjem filmova ili slušanjem muzike na ekranu ugrađenom na sjedište ispred. Neophodno je samo da imate sa sobom slušalice i da poznajete engleski jezik. Autobus bi trebalo da je opremljen i wi-fi internetom, međutim tokom moje vožnje on nije funkcionisao. 


Kino Soprus, što u prevodu znači prijateljstvo
Negdje na pola puta autobus se zaustavio i ušle su dvije policajke, te počele pregledati pasoše. To mi je bilo čudno jer nigdje nije bilo naznaka graničnog prelaza, niti bi po pravilu trebalo da se pregledaju pasoši na granicama zemalja članica EU. Do danas nisam siguran o kakvoj vrsti kontrole je bilo riječ, jer nas u povratku niko nije zaustavljao.

Stari grad Talin
Po dolasku na glavnu autobusku stanicu u Talinu, na info pultu sam uzeo mapu grada i zaputio se prema Starom gradu koji je udaljen 15-ak minuta hoda. Usput nam se pridružila i jedna djevojka iz Rige, kojoj je ovo takođe prva posjeta Talinu. Vrijeme nam je proletjelo u razgovoru s njom, i dok smo trepunuli već smo bili u Starom gradu. Odmah na samom ulazu, ispred zgrade kina mi je prišao neki mladić tražeći euro za cigarete. Ovo me je iznenadilo, pogotovo jer mi se slična situacija dogodila u Rigi. 


Uspon ka brdu Tompeja
Nisam očekivao da će u ovim državama bilo ko da prosi od mene, a vidim da im je i tarifa baš po evropskom standardu. Inače, u Talinu je poželjno da pripazite dokumente i novac jer se lako može dogoditi da ostanete bez njih. U gradu je velika gužva i džeparoši će iskoristiti svaku priliku da vas ojade. Takođe, ako vam neko bude tražio žvake, cigarete ili novac, ne dajte.


Pogled na kulu "Kiek in de Kok"
Sada kada sam vas upozorio na pravila ponašanja, možemo preći na onaj ljepši dio. Stari dio grada koji datira iz 13. vijeka nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine i predstavlja jedan od najočuvanijih i najuatentičnijih srednjovjekovnih gradova. Stari grad je nekada bio podijeljen na dva dijela: Toompea brdo ili Gornji grad, mjesto gdje je živjelo plemstvo koje je vladalo okolinom i Donji grad, kao zaseban politički subjekt sa pravima samostalnog grada.

Galeb i Crkva Svetog Olafa u daljini
Turu kroz Talin sam odlučio započeti obilaskom Toompea brda i njegovih znamenitosti. Nakon što sam se uskim uličicama popločanim kaldrmom uspeo do vrha, imao sam lijep pogled na krovove starog grada. Na mjestu gdje se nalazi vidikovac, odmah pokraj tzv. Djevojačke kule u zidinama je otvoren i restoran. S druge strane zidina se nalazi i najpoznatija kula srednjovjekovnog Talina, zvana „Kiek in de Kök“, što bi se moglo prevesti kao „Zaviri u kuhinju“. 


Djevojačka kula (lijevo),  "Kiek in de Kok" (sredina), Niguliste muzej (desno)
Naziv je dobila od vojnika koji su se šalili kako se s vrha kule pruža odličan pogled na okolne kuće. Izgrađena je krajem 15. vijeka, a slavu je stekla zahvaljujući svojoj ulozi u Livonskom ratu, o čemu svjedoči devet topovskih kugli Ivana Groznog utisnutih u njene zidine. Danas se u njoj nalazi muzej, a turistima je posebno interesantna mreža tajnih prolaza ispod kule.


Crkva Aleksandar Nevski
U neposrednoj blizini se nalazi i Crkva Aleksandra Nevskog, najveća pravoslavna bogomolja u Talinu. Već sam se poprilično navikao na to da u svakom gradu koji posjetim postoji jedna crkva s tim imenom, pa se čak šalim sam sa sobom kako imam listu posjećenih crkava Aleksandra Nevskog. Izgrađena je 1900. godine, u vrijeme kada je Estonija bila dio Ruskog carstva, a svrha joj je bila da pokaže političku i kulturnu dominaciju nad ovom neposlušnom teritorijom. 


Ulaz u crkvu Aleksandar Nevski
Međutim, sada kada Rusija već odavno ne vlada baltičkim zemljama, ostalo je samo ovo arhitektonsko remek djelo, bogato ukrašeno kako izvana, tako i iznutra. U crkvi se nalazi i najveće zvono u Talinu, teško čak 15 tona. Ulaz je slobodan, ali fotografisanje je kao i u drugim pravoslavnim crkvama zabranjeno, pa sam poučen iskustvom iz Rige i Sofije odlučio da se suzdržim od toga.


Barokno pročelje Toompejskog zamka
Preko puta crkve se nalazi Toompejski dvorac, koji je od svoje izgradnje u 13. vijeku, služio kao utvrda svim imperatorima koji su vladali ovim podnebljem. Dvorac je, gledano iz podnožja brda, sačuvao svoju srednjovjekovnu arhitekturu, dok dio okrenut ka crkvi Aleksandra Nevskog predstavlja primjer barokne arhitekture iz vremena Katarine Velike. Jedno od najistaknutijih obilježja dvorca je 46 metara visoka kula Pikk Hermann (prev. Visoki Herman) na čijem se vrhu vijori estonska zastava. Danas je dvorac sjedište estonskog parlamenta.


Kula "Visoki Hermann"
U suvenirnicama u blizini Crkve Aleksandra Nevskog možete pronaći najpovoljnije razglednice, a savjetujem vam da prilikom kupovine suvenira prvo razgledate na više mjesta jer se razlike u cijeni za jednu te istu stvar mogu kretati i do 8 eura. Obično su cijene u suvenirnicama koje se nalaze u prometnim ulicama dosta više nego u onim koje su pomalo zabačene i na rubu Starog grada.

Katedrala Djevice Marije u Talinu
Ako skrenete u jednu od sporednih ulica naići ćete i na srednjovjekovnu Katedralu Djevice Marije. Iako njena osnovna konstrukcija datira još iz 14. vijeka, barokni toranj je dodan potkraj 18. vijeka. Ova crkva je uglavnom služila njemačkim plemićima, a činjenica da se ulaz u nju naplaćuje govori o tome da ni danas nije baš za svakoga.


Pogled na Crkvu Svetog Olafa sa Toompeja brda
Kupio sam na štandu pokraj crkve gumene bombone i uputio se jednom od sporednih uličica koja me je dovela do fantastičnog vidikovca, odakle imate najbolji besplatan pogled na Donji grad. Na dlanu ćete imati pogled na Crkvu Svetog Olafa i šarmantne krovove zgrada načičkanih oko nje. Panoramu dodatno krase prizor Baltičkog mora i brojni galebovi koji se neće libiti da slete u vašu blizinu i da se šepure. Na ovom prizoru ću se zaustaviti da bih napravio predah, a već u idućem nastavku putopisa vas vodim u donji dio grada. Ostanite u blizini, jer estonska avantura još uvijek nije gotova.

srijeda, 9. rujna 2015.

Jurmala - idilično ljetovalište na obali Baltičkog mora

Prilikom nedavne posjete Rigi, iskoristio sam priliku da ujedno obiđem i Jurmalu, najpoznatije latvijsko ljetovalište, udaljeno od glavnog grada oko 25 km. Većini ljudi je teško zamisliti Baltik kao destinaciju za ljetovanje, ali slika prepunih plaža tokom ljetnog perioda govori drugačije. 



Jurmala je postala izuzetno popularna među domaćim stanovništvom, naročito nakon pada komunizma, budući da je do tada bila rezervisana uglavnom za državnike koji su je posjećivali zbog plaža i lječilišta. Doduše, treba imati na umu da je ona svoju reputaciju spa destinacije stekla još krajem 18. i početkom 19. vijeka. Iako je status grada dobila 1959. godine, teško da je možete posmatrati u kontekstu klasičnog grada.

Postoje dva načina da stignete do tamo iz Rige – prvi je vozom, a drugi minibusevima. Pošto nisam uspio ući u trag mjestu sa kojeg polazi minibus za Jurmalu, odlučio sam se za opciju prevoza vozom koji kreće sa glavne željezničke stanice, što se pokazalo kao izvrsna varijanta. Kartu sam kupio na šalteru željezničke stanice i koštala je 1,4 eur u jednom pravcu, što je iznimno povoljno. 



Vožnja je trajala oko pola sata koje sam „ubio“ posmatrajući druge putnike u vozu, jer na ovakvim putovanjima se zaista možete svega nagledati. Punaška kondukterka nam je ispečatirala karte i dok smo trepunuli već smo bili na stanici „Majori“ u Jurmali. Interesantno je da na većini rasporeda vožnji nigdje nećete vidjeti naziv Jurmala, nego su obično navedeni dijelovi grada kao što su Kemeri, Sloka, Asari i Majori, kojih ukupno ima 13 ili 14.


Odmah preko puta stanice se nalazi parkić iz koga se nastavlja glavno šetalište duž kojeg se prostiru restorani, trgovine i štandovi sa suvenirima. Tipično turističko mjesto, ali razlika je u tome što vas ne prži 40 stepeni, nego možete da uživate na prijatnih 22 stepena. Kupio sam par sitnica sa motivom Jurmale, da me podsjećaju na ovaj izlet i uputio se duž šetališta praćen muzikom uličnih svirača.


Jurmala je, karakteristična po svojoj drvenoj arhitekturi koja datira iz 19. i prve polovine 20. vijeka. Samo su bogate porodice mogle unajmiti obrazovane arhitekte da im projektuju izgled kuće. Kada je riječ o stilovima, dominantan je klasicizam, ali su prisutni i art nouveau, nacionalni romantizam, kao i funkcionalizam. Još jedna od karakteristika arhitekture u Jurmali su bogato izrezbareni ukrasi na fasadama i krovovima kuća.


Na listu arhitektonskih spomenika je uvršteno 408 objekata, među kojima je i sedam sakralnih objekata (3 luteranske, 2 katoličke i 2 pravoslavne crkve). Iako poprilično zaluđen arhitekturom, moram priznati da sam ipak ponajviše čekao da vidim plažu, naročito jer su mi izgledi za ovogodišnje ljetovanje bili svedeni na minimum.


Teško da vam mogu objasniti taj osjećaj sreće kad sam napokon ugledao mekani, bijeli pijesak. Plaža se pruža u dužinu od oko 33 km, a ja sam u tom trenutku bio spreman da ih pretrčim od dragosti. 



Momentalno sam se izuo i sa starkama u rukama krenuo u šetnju duž obale. Iako je napolju bilo relativno svježe za naše standarde ljetovališta, to nije sprječavalo brojne ljude da se odmaraju na plaži, a oni najhrabriji su se čak i kupali.


Imao sam želju da se i sam okupam, ali nisam imao opremu sa sobom. Takođe mi nije bilo u interesu da zaradim temperaturu ili kakvu upalu. To me ipak nije spriječilo da svučem šorc i zagazim u vodu što sam mogao dublje, a da pri tome ne pokvasim donji veš. 



Voda je bila ledena, što me je podsjetilo na kraj ljeta u Istri. Nisam odolio, a da ne liznem more, i moram vam priznati da je jedva slano. Poslije sam se informisao da je salinitet Baltičkog mora nizak zbog njegove izolovanosti i velikog dotoka slatke vode.


Uživao sam u sunčanom prijepodnevu u Jurmali, na tren zaboravivši jurnjavu kojoj sam sklon na putovanjima. Baltičko more je bilo jedno više ucrtano na moju putničku mapu i kožu. Da vas ne bih dalje gnjavio suvišnim detaljima, prepustiću fotografijama da dočaraju ono što ja nisam uspio da iskažem riječima.