ponedjeljak, 27. srpnja 2015.

Riga - vodič kroz glavni grad Latvije (Letonije)

Nedavno sam se vratio sa svog najnovijeg putovanja pa ću se potruditi kao i uvijek da vam što vjernije i sa što više detalja prenesem utiske. Postoje dva potencijalna razloga zašto čitate ovaj post – prvi, jer ste i sami poželjeli da putujete u Rigu pa vas je pretraga dovela ovdje, a drugi, možda čak i vjerovatniji, jer se pitate gdje je ta Riga i ko uopšte tamo putuje. Ako ste čitali moje putopise i ranije, možda ste mogli primijetiti moju sklonost ka državama koje nisu frekventne destinacije naših turista. Privlače me „neistražena“ i neizvikana mjesta, što objašnjava zašto sam se odlučio baš za ovaj grad. Obično kada se vratim sa jednog putovanja već u mislima počnem da pripremam teren za novo. Vrativši se sa pozitivnim utiscima iz Varšave, poželio sam i naredno putovanje realizovati u nekoj od zemalja iz okruženja. Moja sklonost ka „socijalističkoj egzotici“ je odmah ponudila novo rješenje – Riga. Ovo mi je prvobitno bilo mnogo lakše za poželjeti, nego za realizovati jer da li vi znate nekoga ko je bio u Latviji? Ja bogme ne.

 
Pogled na Stari grad u Rigi

Ipak, kada nešto u sebi ima dozu teško ostvarivog, moja želja za time biva još veća, tako da se i odluka o posjeti Latvije (Letonije) samo učvrstila. Pored Latvije sam u razmatranje uzeo Litvaniju (Litvu) i Estoniju. Najradije bih ih posjetio sve tri, ali vječita ograničenja sa vremenom i novcem su me natjerala da se odlučim za jednu i da eventualno realizujem jednodnevni izlet u neku od preostale dvije, o čemu ću naknadno pisati. I tako, nakon pretraživanja po internetu i pregledavanja fotografija, odluka je pala na Rigu, glavni grad Latvije.


Kada putovati u Rigu i koliko ostati?



Ovo je nešto što zavisi od vaših ličnih preferencija u pogledu klimatskih prilika. Ja sam kao neko ko ne podnosi hladnoću znao da ću u ove krajeve primirisati isključivo ljeti. Stoga sam se odlučio da posjetu realizujem u julu. Vrijeme je bilo dosta svježe za naše pojmove ljeta jer temperature nisu prelazile 21 stepen, što je idealno za obilaske. U razgovoru sa lokalnom djevojkom saznao sam da su im ljeta takva posljednjih par godina, a da se ranije dešavalo da bude i dosta toplije. Zato preporučujem da pratite vremensku prognozu na stranici accuweather, koja vam može biti okvirni orijentir, iako je i sama podložna čestim promjenama. Obavezno ponesite i kišobran, jer je ovo izuzetno kišno područje. Što se tiče vremenske zone, u odnosu na nas brzaju za jedan sat, a zanimljivo je da se tokom moje posjete smrkavalo tek oko pola 11 naveče. Koliko dugo ostati u Rigi takođe zavisi od vaših preferencija. Recimo da je 2 dana minimum za obilazak ovog grada, dok su 3 ili 4 dana sasvim dovoljna da se sve lijepo obiđe bez (velike) žurbe.


Kako stići u Rigu?



Vjerujem da postoji više različitih načina da se dođe do tamo, ali zbog vremenskog ograničenja sam razmatrao samo avionski prevoz. Direktnih letova za Latviju iz Beograda, Sarajeva ili Zagreba nema, nego se radi o varijantama sa presjedanjem. Pretraživao sam alternative po različitim sajtovima za rezervaciju avionskih karata i sve su mi nudile prilično nepovoljna rješenja, što cjenovno, što sa velikim razmacima između letova. Uglavnom su to bile neke varijante sa presjedanjem u Istanbulu ili Frankfurtu.

 
Pogled iz aviona na okolinu Rige

Budući da sam nekoliko mjeseci ranije po prilično povoljnoj cijeni letio iz Beograda za Varšavu, zapitao sam se da li postoji šansa da idem tamo, pa da od Varšave nastavim put ka Rigi. Provjerio sam relaciju Varšava-Riga i otkrio da postoje povoljni letovi, te najzad dobio rješenje problema. U međuvremenu se nekim čudom desilo da su Air Serbia i Polish Airlines sklopili zajednički sporazum o letu na relaciji Beograd – Baltičke zemlje. Provjerio sam letove na stranici obje kompanije i otkrio da se ista karta na službenoj stranici Polish Airlinesa može rezervisati za skoro 60 eura jeftinije nego na stranici Air Serbie. Na kraju sam kupio kartu od njih po cijeni od 250 eura po osobi, što je vjerovatno najniža cijena koju ćete pronaći za let u Rigu. Savjetujem vam da prilikom rezervacije leta uvijek pogledate karte kod matične kompanije koja ga realizuje, jer ćete mnogo bolje proći nego na različitim stranicama koje propagiraju povoljne letove. Dodao bih još i da su cijene leta iz Zagreba daleko nepovoljnije nego iz Beograda.

 
Stalak sa mapama i brošurama Rige na aerodromu

Ako dolazite u Rigu sa nekog od aerodroma iz zemalja članica EU, poput Poljske ili Njemačke, ne morate ponovo prolaziti kroz carinsku kontrolu, nego odmah uzimate svoj prtljag i slobodni ste. Preporučujem da u prostoriji gdje se preuzima prtljag obratite pažnju na turistički stalak jer ćete tu moći da uzmete besplatne mape grada kao i različite brošure sa znamenitostima.


Gradski prevoz



Za one koji vole da pješače, kao što je to slučaj sa mnom, gradski prevoz neće biti od velike važnosti jer su razdaljine između ključnih mjesta prihvatljive. Ipak, moraćete ga koristiti od aerodroma do centra grada (postoji naravno i taksi, ali ja sam tu da vam uštedim novac). Kada izađete sa aerodroma i dođete do glavne ceste, uočit ćete autobusku stanicu i automat za karte koji mi je zadao muke više nego ijedna druga elektronska naprava. Automat prihvata samo novčanice od 5 i 10 eura i kovanice, a moja najmanja novčanica je bila od 20 eura. Uspjevši da rasitnim novac kod djevojke koja je čekala prevoz, vratio sam se na automat i ubacio novac, da bih dobio odgovor kako mašina nema da mi vrati kusur. Rasitnivši novac po drugi put, desilo se opet isto. Srećom imao sam visa karticu, ali ludi automat pruža mogućnost kupovine samo jedne karte po transakciji, tako da sam nakon kupovine prve, morao ponoviti postupak. Ali, ne lezi vraže, drugi put automat uopšte nije htio da mi ponudi opciju plaćanja karticom. Probao sam sve žive varijante i zaista je bilo do automata, a ne do moje elektronske nepismenosti. Na kraju nas je bilo dvoje, a karta jedna.


Autobus je stigao i pitao sam vozača da li se može kupiti karta kod njega. Na sreću, ispostavilo se da može, s tim što je koštala 2 eura, a ona iz automata 1,14 eura. Ipak, muka za cijenu ne pita. Do centra grada vozi autobus broj 22 i zaustavlja se nekih 13 stanica prije one koju sam odabrao za svoje odredište. Kao i uvijek, preporučujem vam da pomoću opcije google maps izračunate sebi rutu puta i odštampate je. Na ekranu u autobusu možete pratiti nazive stanica jer je uvijek ispisana ona koja slijedi. Takođe, na svakoj stanici na kojoj se autobus zaustavi, stoji plavi saobraćajni znak sa nazivom iste. Stigavši na stanicu Autoosta, koja je bila najbliže odredište mom hotelu, ostatak puta sam morao nastaviti pješke. Kod google maps uputa je nezgodno to što nemate orijentaciju kada ste prvi u nekom gradu, tako da vam savjetujem da ako se ne snalazite najbolje, pitajte lokalce da vas upute.


Jezik, ljudi i komunikacija s lokalcima



Službeni jezik u Latviji je latvijski (letonski) koji bih teško mogao da uporedim sa bilo kojim jezikom koji sam čuo. Rečeno mi je da je pomalo sličan litvanskom, ali to vam kao i meni vjerovatno ništa ne znači. Zbog velikog broja Rusa koji nastanjuju Rigu, i ruski je izuzetno prisutan. Ipak, odlična vijest za nas iz dalekih krajeva jeste da skoro svi pričaju engleski i to prilično dobro. Mladi ljudi intenzivno uče engleski, budući da se veliki broj njih odlučuje potražiti svoju sreću van matične zemlje. Čak se i baba sera služi elementarnim poznavanjem engleskog jezika, čisto onoliko koliko joj to nameću potrebe biznisa. Ipak, preporučujem komunikaciju s mlađima jer je veća šansa da će vam biti od koristi. Moram da istaknem da su Letonci izuzetno ljubazan narod; ja sam bio pozitivno šokiran njihovom susretljivošću i spremnošću da pomognu turistima. Ipak, u prodavnicama suvenira, fast foodovima i sličnim mjestima, savjetujem da budete obazrivi sa novcem jer su meni dva puta pokušali naplatiti više nego što je trebalo.


Valuta, mjenjačnice i cijene



Službena valuta je euro, a mjenjačnice možete naći na svakom koraku u Starom gradu. Dinare i konvertibilne marke ne možete mijenjati tamo, tako da ćete novac morati zamijeniti kod kuće. Vlasnici hrvatskih kuna mogu svoj novac slobodno zamijeniti u nekoj od mjenjačnica u Rigi. Što se cijena tiče, one su svakako više od onih u Bosni, ali mislim da populacija iz Beograda ili Zagreba neće osjetiti značajnu razliku. Limenka coca-cole ili flašica vode u prodavnici koštaju 0.50 eura, flašica coca-cole od 0.5 l je 0.75 eura, kebab 3.5 eura (s tim što će vam naplatiti još 1 euro za priloge). U restoranima takođe možete jesti po nekim relativno pristojnim cijenama, zavisno od restorana. 
 
Stranica jelovnika u restoranu Charlie Pizza
Preporučujem restoran Charlie Pizza u Starom gradu, gdje možete pojesti nešto solidno već za 5 ili 6 eura po osobi. Naravno, veće jelo košta više novca. Preporučujem takođe i njihove slatkiše marke Laima, vidjećete prodavnice u Starom gradu. Ne mogu se baš uporediti sa švicarskim čokoladama, ali su ukusne i povoljne čak i za naše standardne. Male čokolade su koštale oko 1.3 eura, velike 3.5 eura, a razne lijepo upakovane bombonjere oko 4 eura u prosjeku. Savjet je da izbjegavate praline na vaganje, pošto su uglavnom lošeg ukusa. Cijena Mc flurryja u Mc Donald'su je 1.85 eura, a coolera u Costa coffee 3.5 eura. U pekarama su cijene uglavnom povoljne i preporučujem Konditoreju Junge na adresi Blaumana 17, gdje za male pare možete lijepo doručkovati.

 
Latvijski slatkiši u specijalizovanim prodavnicama

Što se tiče suvenira, cijene razglednica su oko 0.75 eura, magneta između 2 i 4 eura, keramičkih zvonca oko 4-5 eura, različitih figura od 6 pa na više. Suveniri su uglavnom isti svuda, pa vam preporučujem da prije kupovine pogledate u više prodavnica zbog razlike u cijeni. Što blještavija i veća suvenirnica, više su i cijene. Nažalost, nisam sačuvao više računa pa sam zaboravio cijene iz supermarketa, ali savjetujem da ih posjetite jer tamo neke od proizvoda poput bombonjera sa motivima Rige možete kupiti znatno jeftinije nego u prodavnicama u Starom gradu. Za kraj ću spomenuti još samo da zadovoljstvo korištenja usluga javnog toaleta košta 0.30 eura, a on se naplaćuje čak i u shopping centrima.


Smještaj



Hoteli u Rigi i nisu baš jeftini, ali sam ja uspio pronaći jedan koji cijenom, lokacijom i sadržajem sasvim solidno zadovoljava potrebe prosječnog putnika. Riječ je o malom hotelu Multilux, koji je relativno blizu Starog grada, a rezervaciju sam izvršio preko sajta Booking.com. Četiri noćenja za dvije osobe su me izašla 119 eura. Soba je jednostavna, ali čista i udobna, i to je u principu ono što meni treba. Oni koji ne vole da hodaju imaće muku sa penjanjem uz stepenice jer hotel je smješten u staroj zgradi koja nema lift. Takođe, neki putnici su se žalili na lošu zvučnu izolaciju, ali pošto ja spavam sa čepovima za uši, ni to mi nije smetalo. Savjetujem da rezervišete smještaj barem mjesec unaprijed, naročito ako ostajete više dana, jer kako se termin približava, popunjenost kapaciteta u hotelima biva sve veća. 
Soba hotela Multilux

Šta vidjeti u Rigi?



Vjerujem da je ovo pitanje koje vas ponajviše zanima u cijeloj priči, ali o tome ne planiram pisati sada nego u narednim postovima koje ću vam kada budu spremni linkovati ovdje. Ipak, pošto ovaj post vodi naziv „Vodič kroz Rigu“, red je da barem šturo spomenem glavne atrakcije grada. Riga ima predivan stari grad sa zanimljivom arhitekturom, te brojnim crkvama i muzejima. Takođe poznata je po najvećoj „kolekciji“ zgrada tzv. Art Nouveau arhitekture koje svojim bogato dekorisanim fasadama ostavljaju bez daha. Pored toga, u Rigi možete uživati u idiličnim malim parkovima, šetnji pored rijeke Daugave i razgledanju spomenika iz različitih istorijskih epoha.


Art Nouveau arhitektura u Rigi

U blizini Rige se nalazi poznato latvijsko ljetovalište Jurmala do koga se može stići za pola sata vožnje vozom po cijeni od svega 1.40 eura u jednom pravcu. Ukoliko dolazite u avgustu, možete se smočiti u Baltičkom moru, a čak i kada je voda hladna, šetnja plažama od sitnog, bijelog pijeska je pravo zadovoljstvo. Iz Rige takođe možete realizovati posjete ka prijestonicama Litvanije i Estonije, ali o svemu tome više u narednim postovima.

petak, 24. srpnja 2015.

Povezani letovi - kako funkcionišu i kako se snaći?

Vjerujem da već sama vožnja avionom za neiskusnog putnika predstavlja izvor zabrinutosti, a kada dolazak do željene destinacije zahtijeva još i presjedanje, to onda može da djeluje poprilično zastrašujuće. Već godinama unazad uredno letim avionom, ali mi se i dalje dešava da kada se nađem na nekom novom aerodromu postavim sebi pitanje „a gdje sad?“. Prije nekoliko dana sam po prvi put imao priliku da koristim usluge tzv. vezanih letova, pa sam odlučio da podijelim s vama svoje iskustvo i tako eventualno olakšam snalaženje svima onima koji imaju nedoumice oko toga kako cijela stvar funkcioniše.


Letio sam iz Beograda za Rigu, a budući da na datoj relaciji ne postoji direktan let, morao sam presjedati u Varšavi. Karta koju sam kupio je obuhvatala oba leta, prvi na relaciji Beograd-Varšava i drugi na relaciji Varšava-Riga. Neophodno je prije svega da ukoliko ste kupili karte online, odštampate kako mail sa kartom koji vam je aviokompanija proslijedila, tako i onaj sa podacima o samom letu i šifrom rezervacije.

Kao i kod običnog leta dolazite na aerodrom odakle započinjete putovanje i prijavljujete se na chek-in šalteru aviokompanije kod koje ste kupili kartu. U mom slučaju radilo se o kooperaciji kompanija Air Serbia i Polish Airlines, gdje je prva realizovala let na relaciji Beograd-Varšava, a druga na relaciji Varšava-Riga. Stoga sam potražio šalter Air Serbie koji je vršio check-in za Varšavu i kada sam došao na red, predao sam pasoš i odštampani papir radnici. Ona će iz priloženog vidjeti da vam to nije konačna destinacija, ali nije na odmet naglasiti koje je konačno odredište zbog prtljaga.

Duty free zona na varšavskom aerodromu

Na šalteru sam dobio samo kartu za Varšavu i naljepnicu za prtljag (čuvajte je kao dokaz da ste predali prtljag) kojom se potvrđuje njegova konačna destinacija. Kod povezanog leta ne morate brinuti o njemu do konačnog odredišta. Jedino u slučaju da ste karte kupili odvojeno onda preporučujem da pitate radnicu da li morate na međudestinaciji preuzimati prtljag. Nakon toga slijedi standardna procedura pasoške kontrole i prolaska kroz duty free zonu, te dolazak do gate-a koji vam je naznačen na karti i ukrcavanje na avion.


Onaj ključni trenutak kada se zapitate šta dalje, slijedi po dolasku na međudestinaciju. Ukoliko nemate veliki razmak između letova idete u pravcu oznake „Transfers“, gdje ponovo prolazite kroz pasošku kontrolu i skener. Kada završite s tim, dolazite u prostor duty free zone, gdje su prodavnice. Budući da je moj drugi let bio kompanijom Polish Airlines, oni su u toj zoni imali svoj šalter, gdje sam im se obratio te su mi nakon prilaganja pasoša odštampali karte i mogao sam sačekati let na miru. S obzirom da sam nastavio put u Evropsku Uniju, po dolasku u Rigu nisam morao prolaziti ponovo kroz pasošku kontrolu, nego sam išao direktno na preuzimanje prtljaga, a zatim sam bio slobodan da idem gdje hoću.
 
Uvijek tražite check-in šalter sa nazivom vaše aviokompanije
Pošto mi je povratni let takođe bio kombinacija Air Serbie i Polish Airlinesa, prvo sam sačekao otvaranje šaltera poljskog LOT-a (Polish Airlines) i tamo preuzeo kartu, te predao prtljag. Recite im koje vam je krajnje odredište kako bi poslali kofer tamo. Budući da sam letio za Varšavu koja je takođe dio Evropske Unije kao i Riga, prošao sam samo kroz skener do duty free zone. 

Pošto sam u Varšavi imao 5 sati pauze, htio sam iskoristiti priliku da skoknem do centra grada, tako da sam pitao na info šalteru da li smijem izlaziti s aerodroma jer nisam bio siguran zbog pasoške kontrole i rekli su mi da slobodno mogu (naravno za tranzitne zemlje za koje vam je potrebna viza vrijede druga pravila). S obzirom da je moj drugi povratni let na relaciji Varšava-Beograd realizovala Air Serbia koja nema svoj info pult kao što je to bio slučaj sa Polish Airlinesom, pitao sam na opštem info šalteru gdje mogu dobiti kartu za nastavak puta. Rečeno mi je da nju mogu dobiti na check-in šalteru Air Serbie kada bude otvoren.
 
Tranzitni šalter Polish Airlinesa (lijevo) i info pult (desno)
Pošto sam između letova imao 5 h pauze, iskoristio sam priliku da prošetam Varšavom (što vam ne bih preporučio ako ne poznajete grad u kojem presjedate jer vam oduzima dosta vremena), vrativši se na aerodrom sat vremena ranije kako bih se čekirao i dobio kartu. Na check-in šalteru Air Serbie sam dobio novu kartu i prošavši još jedanput kroz skener došao u duty free zonu na čijem se kraju se nalazila pasoška kontrola gdje sam dobio izlazni pečat iz Evropske Unije i nastavio do gate-a na kojem sam se ukrcao u avion.


Treba da imate na umu da je ovo okvirna procedura snalaženja koja može da varira u zavisnosti od toga kako je aerodrom organizovan. Ukoliko imate nedoumice ili niste u mogućnosti da se snađete, uvijek možete pitati nekoga od osoblja na aerodromu, bilo da su to radnici na info šalteru, carinici ili pomoćno osoblje aerodroma koje možete prepoznati po specifičnim uniformama ili drečavim prslucima.

utorak, 14. srpnja 2015.

Sofija - šta posjetiti u prijestonici Bugarske? (II dio)

U prethodnom postu sam pisao o putovanju u Sofiju i onome što se tamo može vidjeti. Iako sam proveo nepun dan u prijestonici Bugarske, uspio sam da obiđem dosta toga jer su skoro sve važnije znamenitosti skoncentrisane u centru grada. Ako ste pročitali prethodni dio putopisa, predlažem da nastavimo dalje sa obilaskom Sofije.

Banja Baši džamija u Sofiji

Sljedeća znamenitost je Banja Baši džamija (bug. Баня баши джамия), jedina preostala u Sofiji i još uvijek je funkcionalna. Dovšena je 1576. godinem tokom osmanske vladavine, a ime koje u prevodu znači „mnogo kupatila“ je dobila zahvaljujući činjenici da je sagrađena na mjestu prirodnih termalnih izvora. Moguće je čak vidjeti paru koja se uzdiže iz tla u blizini zidova džamije. 
 
Stražnja strana džamije

Crkva Svete Nedelje
Nedaleko od statue Sv. Sofije, smještena je jedna od ljepših crkava Sofije – Crkva Sv. Nedelje. Istorija ove crkve nije u potpunosti poznata, ali pretpostavlja se da je prvobitno sagrađena u 10. vijeku. Kroz vijekove je više puta razarana i ponovo obnavljana. Današnji izgled crkve datira iz perioda 1927-1933. kada je obnovljena nakon što su je komunisti srušili 1925. godine. U crkvi se čuvaju mošti srpskog kralja Milutina koje su u Bugarsku prenijete iz sela Trepča oko 1460., za vrijeme epidemije kuge. 

Prednja strana crkve





Unutrašnjost crkve Svete Nedelje
Od Crkve Sv. Nedelje pa do parka na jugu, proteže se Vitoša bulevar, centralno gradsko šetalište Sofije gdje su smještene brojne prodavnice, butici i restorani. Ovdje takođe možete naći i veći broj mjenjačnica, a kurs se razlikuje od jedne do druge. Budući da su se na svakih pola sata mog boravka smjenjivali pljuskovi i sunčana razdoblja, iskoristio sam priliku da popijem piće u jednoj od bašta dok ne prestane kiša. 

Vitoša bulevar - glavna šetališna ulica u Sofiji
Nacionalna palata kulture u Sofiji


Šetnja bulevarom Vitoša me je dovela do parka u kojem se nalazi Nacionalna palata kulture, najveći multifunkcionalni konferencijski i izložbeni centar u jugoistočnoj Evropi. Otvoren je 1981. godine u znak proslave 1300. godišnjice osnivanja Bugarske. Zgradu je projektovao veći broj domaćih i stranih arhitekata, na inicijativu Ludmile Živkove, kćerke komunističkog vođe Todora Živkova. Godišnje, NPK ugosti preko 300 događaja poput međunarodnih konvencija, političkih foruma, poslovnih konferencija, naučnih simpozijuma, muzičkih i filmskih festivala, koncerata i sl.
 
Kapela u parku

Palata pravde


Nakon što sam pojeo ne baš sjajan kolač u zagušljivom Costa coffe restoranu smještenom u NPK još jedanput sam prošao kroz Vitoša bulevar. Ovaj put mi je pažnju privukla Palata pravde smještena u blizini Crkve Sv. Nedelje, koju čuvaju dva ogromna kipa lava. Inače, kao i u drugim evropskim metropolama i u Sofiji možete sresti ulične zabavljače, doduše ne onako spektakularne kao u Barseloni ili Veroni.
 
Ulični zabavljač
Zanimljiva fasada


Interesantno je da se u Sofiji može vidjeti dosta različitih spomenika i kipova, u čiji istorijat se iskreno nisam upuštao, ali sam uslikao neke od njih. Takođe, u gradu se nalazi dosta manjih zelenih površina, od kojih su neke uređene kao igrališta za djecu, dok druge jednostavno imaju dekorativan karakter. Pažnju su mi privukle i brojne zgrade sa zaista divno ukrašenim fasadama, što moram priznati da nisam očekivao.
 
Jedan od brojnih spomenika u Sofiji
Predivna kupola stambene zgrade

Još jedna crkva koju ne smijete propustiti jeste Ruska crkva, poznata i kao Crkva Sv. Nikolaja Čudotvorca. Nalazi se na Bulevaru Cara osloboditelja i sagrađena je na mjestu nekadašnje Saray džamije, koja je uništena 1882. godine, nakon oslobođenja Bugarske od Osmanlija. Izgrađena je kao službena crkva ruske ambasade koja je bila smještena odmah pored, u čast ruskog cara Nikolaja Aleksandroviča, poznatog i kao Nikola II.
 
Ruska crkva Sv. Nikolaja
Crkva Sv. Nikolaja Čudotvorca


Izgradnja je započela 1907. i trajala je do 1914. godine. Crkva je ostala otvorena čak i nakon Ruske revolucije i tokom komunističkog perioda u Bugarskoj, iako su svećenici i posjetioci crkve bili pod prismotrom državne sigurnosne policije. Spoljašnjost crkve je nedavno renovirana od strane ruske vlade, dok su unutrašnji murali nažalost potamnili od dima svijeća, te im je neophodna restauracija. Crkva je tokom moje posjete bila otvorena za posjete, pa sam poučen iskustvom iz katedrale Aleksandar Nevski ovaj put napravio svega par fotografija iz prikrajka. U kripti koja se nalazi u sklopu crkve smješteni su ostaci Sv. nadbiskupa Serafima.
 
Unutrašnjost Ruske crkve
Unutrašnjost Ruske crkve

Posljednja stanica mi je bilo Narodno pozorište Ivan Vazov, smješteno nedaleko od Ruske crkve i Katedrale Aleksandra Nevskog. Osim što je riječ o jednoj od najljepših zgrada u Sofiji, Narodno pozorište je ujedno i najstariji i najpriznatiji teatar u Bugarskoj.
 
Narodno pozorište Ivan Vazov
Bogato ukrašena fasada

Pozorište je osnovano 1904. godine od strane umjetnika iz kompanije Salza i Smyah. Neoklasična zgrada, projektovana od strane poznatih bečkih arhitekata pozorišta Hermanna Helmera i Ferdinanda Fellnera, dovršena je 1906. godine i otvorena 3. januara 1907. Zgrada je oštećena u požaru koji se dogodio 1923. tokom proslave godišnjice, ali je rekonstruisana 1929. Nakon toga je doživjela još nekoliko obnova, od kojih se jedna dogodila nakon oštećenja usljed bombardovanja Sofije u Drugom svjetskom ratu. Inače, zgrada se nalazi na novčanici od 50 leva.

Kipovi na fasadama
Još jedna zanimljiva fasada


Pored svega o čemu sam vam pisao, imao sam u planu da posjetim još neke od znamenitosti Sofije koje se ne nalaze u centralnom jezgru, ali mi okolnosti to nisu dozvolile. Međutim to nije razlog da ih vi ne posjetite ukoliko vam se ukaže prilika. Predlažem još i Crkvu Bojana, srednjovjekovnu crkvu smještenu u istoimenoj četvrti i uvrštenu na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine. Tu su još i centralna sinagoga, kao i Hram Sveti Sedmočislenici. Ljubitelji muzeja mogu posjetiti Nacionalni muzej vojne istorije, Nacionalni institut arheologije, Nacionalni muzej istorije, Muzej socijalističke umjetnosti, Prirodoslovni muzej ili Etnografski muzej. Za ljubitelje prirode Sofija nudi i mogućnost posjete Zoološkom vrtu i Botaničkoj bašti. Botaničku baštu sam pokušao pronaći, ali upute date na tripadvisoru se nikako nisu poklapale sa dijelom grada u kojem je označeno da se bašta nalazi. 

Zanimljivi detalji iz Sofije


Nadam se da ste uživali u virtuelnoj turi kroz Sofiju i da sam vas podstakao da posjetite glavni grad Bugarske. Ukoliko ste već posjetili Sofiju, podijelite svoje utiske u komentaru, rado bih čuo šta vam se dopalo ili vam se nije dopalo.

petak, 10. srpnja 2015.

Sofija - šta posjetiti u prijestonici Bugarske? (I dio)

Moram priznati da sam se malo ulijenio u posljednje vrijeme što se tiče pisanja bloga, ali to ne znači da nigdje nisam putovao. Vrativši se iz Varšave sa predivnim utiscima, nisam bio spreman da se prepustim kolotečini života, pa sam brže bolje počeo da smišljam gdje bih mogao da se otisnem ponovo. Budući da zbog posla nisam mogao otići nigdje daleko, na kraju sam se odlučio spustiti do Sofije. U Bugarskoj nisam bio ranije, a ova varijanta mi je i vremenski i finansijski sasvim odgovarala. Iako sam u Sofiji proveo svega pola dana, potrudio sam se da obiđem kompletan centar grada. Moram priznati da su mi prvobitne ambicije bile znatno veće, ali sam na kraju teška srca morao prekrižiti neka od planiranih mjesta za obilazak.
Hram Aleksandar Nevski

Ukoliko putujete iz pravca Pirota i Dimitrovgrada, veoma je jednostavno doći do Sofije. Dovoljno je da se držite glavnog puta i pratite putokaze. Na carinskoj kontroli su relativno prijatni, koliko je to moguće da carinici budu. Koliko god da je jednostavno stići do Sofije, toliko je put od ulaska u grad do centra komplikovan. Ulice su duge i široke, obično sa više traka, a putokaze za centar nisam vidio. Na sreću, imali smo navigaciju, a ja sam u svom vodiču koji sam pripremio zabilježio imena par ulica u centru, pa smo nekako uspjeli stići do tamo. Besplatan parking (pa čak i plaćeni) je teško naći. Mi smo se na kraju parkirali ispred neke institucije i dogovorili se sa čuvarom da mu platimo nešto malo.

Spomenik Stefanu Stambolu

Ako izuzmemo komunističke blokove zgrada koji karakterišu sve gradove u prošlosti zahvaćene ovim režimom, sam centar grada me je veoma prijatno iznenadio. Jedan poznanik mi je rekao da nije vidio ružnijeg grada od Sofije, ali ja ne mogu nikako s time da se složim. Svakako da se ne može porediti sa Rimom, ali ima svoju čar.

Konjanički kip Aleksandra II na Bulevaru Cara osloboditelja

Jedna od prvih zanimljivosti na koju nailazim je spomenik Stefanu Stambolovu, političaru i premijeru Bugarske koji je živio i djelovao u drugoj polovini 19. vijeka, te se smatra jednim od utemeljitelja moderne Bugarske. 

Narodna galerija strane umjetnosti

U pozadini se vidi i crkva Sv. Nikolaja Čudotvorca, ali me put odvodi na drugu stranu do Bulevara cara osloboditelja, gdje se ispred hotela Radisson smjestio konjanički spomenik posvećen  ruskom caru Aleksandru II, koji je oslobodio Bugarsku otomanske vlasti u Rusko-Turskom ratu. Odmah pored je smještena i zgrada parlamenta, kao i Narodna galerija strane umjetnosti.

Pročelje katedrale Aleksandar Nevski
Centralna zlatna kupola hrama

Međutim, moja pažnja ubrzo biva odvučena ogromnim i zaista lijepim hramom Sv. Aleksandra Nevskog, za koji slobodno mogu reći da je zaštitni znak Sofije. Gledajući je ranije na fotografijama, crkva mi je djelovala malo kičasto, budući da nisam ljubitelj pozlate u arhitekturi, ali uživo je zaista impresivna. 

Hram Aleksandar Nevski
Zlatna kupola hrama visoka 45 m

Hram Sv. Aleksandra Nevskog je patrijaršijska katedrala Bugarske pravoslavne crkve u Sofiji. Crkva je izgrađena u neobizantskom stilu i predstavlja jedan od najvećih pravoslavnih hramova u svijetu, te veoma važnu turističku atrakciju Sofije. Izgradnja crkve je trajala od 1882. do 1912. godine i posvećena je Aleksandru Nevskom, ruskom knezu i svecu pravoslavne crkve.

Detalj na ulazu u hram
Unutrašnjost hrama Aleksandar Nevski

Ubrzo počinje pljusak, a meni ne preostaje ništa drugo nego da se sklonim i istražim podrobnije unutrašnjost crkve. Na samom ulazu stoji tabla sa pravilima ponašanja u crkvi (zabrana mobitela, fotoaparata i pristojno oblačenje), koju ja nisam vidio, pa sam napravio nekoliko fotografija enterijera. Vjerovatno ne bih bio ni primijećen jer sam se trudio da ne ometam vjernike, ali me je malo frustiralo što su slike bez blica loše pa sam ga na kraju upalio. Dobio sam suptilnu opomenu, pa sam odustao. Inače, u sklopu crkve se nalazi i muzej ikona, koji nisam posjetio, ali prema nekim tvrdnjama se radi o najvećoj zbirci pravoslavnih ikona u svijetu. Vjerujem da na još nekoliko mjesta tvrde to isto.

Zgrada patrijaršije u Sofiji
Crkva Svete Sofije

Nedaleko od crkve se nalazi i mala palata bugarske patrijaršije, a odmah prekoputa i Crkva Sv. Sofije. Svojim trenutnim izgledom vam vrlo vjerovatno ne bi privukla pažnju, ali njena vrijednost leži u činjenici da se radi o drugoj najstarijoj crkvi u Sofiji. Prva crkva na tom mjestu sagrađena je još u 6. vijeku na mjestu rimskog amfiteatra iz 2. vijeka. Crkva je kroz vijekove više puta rušena pod invazijom Huna i Gota, a u 14. vijeku je grad nazvan upravo po njoj. U 16. vijeku su je Osmanlije pretvorile u džamiju, dodavši joj minarete, od kojih je jedan srušen u zemljotresu u 19. vijeku, nakon čega je džamija napuštena. Radovi na restauraciji crkve su započeli nakon 1900. godine.
Zgrada komunističke vlade

Sljedeća značajna atrakcija je zgrada iz perioda komunizma, koja je služila kao sjedište tadašnje vlasti. Većina ljudi ne voli ovaj tip zgrada, jer su im previše „betonske“ i sive, ali meni se zapravo dopadaju. Pokraj ove zgrade ćete pronaći podzemne prolaze u kojima možete potražiti wc ukoliko vam zatreba, ali i olakšati sebi prelazak ceste. 
 
Zgrada komunističke vlade

Nedaleko od ove zgrade skoncentrisano je nekoliko značajnih građevina. Prva je Rotonda Sv. Georgija (bug. Ротонда „Свети Георги“), koju vrlo vjerovatno nećete ni primijetiti na prvu, jer se do nje dolazi kroz prolaz hotela Sheraton smještenog sa lijeve strane komunističke uprave (ako ste joj okrenuti leđima). Crkva Sv. Georgija je vjerovatno najstarija građevina u Sofiji, i riječ je o ranohrišćanskoj crkvi sagrađenoj od crvene cigle.

Crkva Svetog Georgija

Izgrađena je od strane Rimljana u 4. vijeku, a vjeruje se da se nalazi na mjestu paganskog hrama. Crkva je značajna zbog svojih fresaka unutar centralne kupole, koje datiraju iz perioda 12-14. vijeka. U njenoj unutrašnjosti su otkrivena 3 sloja fresaka, od kojih najstariji potiče iz 10. vijeka. Kupolu krase freske 22 proroka, visoke 2 metra. Tokom osmanske vladavine, crkva je korištena kao džamija, a unutrašnjost je prefarbana. Tokom rekonstrukcije u 20. vijeku, freske su otkrivene i obnovljene.

Crkva Sveta Petka Samardžijska

U blizini se nalazi i Crkva Sv. Petka Samardžijska (bug. Църква „Света Петка Самарджийска“), malena srednjovjekovna crkva, djelimično ukopana u zemlju. Crkva sadrži polucilindrični trezor, poluloptastu apsidu i kriptu, otkrivenu u iskopavanjima nakon II svjetskog rata. Budući da je za vrijeme moje posjete bila zatvorena, nisam je mogao pogledati iznutra. U podzemnom prolazu pored same crkve možete naći najmanje desetak različitih prodavnica suvenira i to je po mom mišljenju najbolje mjesto ukoliko želite da uzmete sebi ili drugima neku sitnicu. Cijena magneta je čini mi se oko 5-6 leva, ostalog se ne sjećam.

Statua Svete Sofije

Ukoliko se osvrnete oko sebe, ugledaćete još tri značajne atrakcije. Prva je statua Sv. Sofije, postavljena 2000. godine, na mjestu gdje se nekada nalazio kip Lenjina. Statua je visoka 8 metara, a sa postoljem čitavih 22 metra. Iako mi se statua sama po sebi dopada, moram priznati da mi sam lik Sv. Sofije vuče više na folk pjevačicu, nego na hrišćansku sveticu, prvenstveno zbog dekoltea i još nečega što bi bilo neprilično da komentarišem. Osim bujnog poprsja, kip krase zlatna kruna, sova i lovorov vijenac.


Drugi dio putopisa potražite ovdje.