subota, 27. lipnja 2015.

Ostale značajne atrakcije Varšave

U prethodnim postovima sam vas upoznao sa osnovnim informacijama koje treba da znate ukoliko putujete u Varšavu i detaljno opisao pojedine dijelove grada i atrakcije koje su tu smještene. Ipak, postoje i neke znamenitosti koje su locirane mimo utabanih turističkih staza, te sam njima odlučio posvetiti poseban post i objediniti ih na jednom mjestu.

Saksonski park (Ogrod Saski)
Duž kraljevskog puta se nalaze brojne sporedne ulice koje vode do zanimljivih atrakcija, koje nisu u tolikoj mjeri izložene navali turista. Jedno od meni omiljenih mjesta je Saksonski park (Ogrod Saski) koji se prostire na površini od 15,5 hektara i najstariji je javni park u gradu. 
Kamene statue u Saksonskom parku
Spomen ploča u Saksonskom parku
Osnovan je krajem 17. vijeka i otvoren za javnost 1727. godine, kao jedan od prvih parkova za javnost u svijetu, čak prije Versaja i drugih znamenitih parkova. Prvobitno je bio dizajniran kao barokni park francuskog stila, a u 19. vijeku je preoblikovan u romantični park u engleskom stilu. Uništen je tokom Varšavskog ustanka, i djelomično rekonstruisan nakon Drugog svjetskog rata.

Jedna od statua u parku
Statua koja personificira medicinu
Park je na mene ostavio zaista predivan utisak i žao mi je što nisam odvojio više vremena za uživanje u njemu. Na samom početku parka se nalazi grobnica neznanom junaku, posvećena neimenovanim vojnicima koji su dali svoje živote za Poljsku u Prvom svjetskom ratu. Na trgu pokraj grobnice se nalazi ogroman plato na kome se nekada nalazila velelijepna pravoslavna katedrala Aleksandar Nevski, ali su je Poljaci dali ukloniti jer su smatrali da svojim dimenzijama i položajem na jednom od centralnih gradskih trgova ističe rusku dominaciju i vrijeđa nacionalni ponos.

Fontana u Saksonskom parku
Statua astronomije
Odmah iza grobnice se nalazi ogromna fontana od krečnjaka u obliku tanjira. Postavljena je 1855. godine i često se koristi kao mjesto gdje parovi zakazuju susrete, te je jedan od značajnih simbola moderne Varšave. U blizini fontane se nalazi i kameni sunčev sat.

Vodotoranj u Saksonskom parku
Šetalište pokraj jezera
Još jedno od obilježja Saksonskog parka je vodotoranj, smješten na sjeverozapadu parka, pokraj ukrasnog jezera okruženog vrbama. Klasicistička građevina kružnog oblika je modelirana po uzoru na Vestin hram u Tivoliju. Nažalost, sudeći po grafitima koji su po njemu iscrtani, reklo bi se da je česta meta vandalskih napada.
 
Jezero u Saksonskom parku
Zalazak sunca
Ipak, meni omiljena značajka parka su predivne kamene skulpture pozicionirane u centralnom dijelu, odmah iza fontane. Skulpture predstavljaju aritmetiku, astrologiju, floru, geografiju, medicinu i sl.
 
Spomenik Mariji Konopnickoj
Evangelistička crkva
Posljednja atrakcija parka koju ću spomenuti jesu spomenici. Prvi je spomenik posvećen Mariji Konopnicki, slavnoj poljskoj pjesnikinji i književnici za djecu i mlade. Spomenik je podignut 1965. godine. Drugi spomenik je kip Stefana Starzynskog, hrabrog vođe u borbi tokom opsade Varšave.
 
Kupola Evangelističko-augsburške crkve
Evangelističko-augsburška crkva
Nedaleko od parka se nalazi Evangelističko-augsburška crkva Svetog Trojstva. Tokom moje posjete crkva je bila zaključana, tako da sam ostao uskraćen za razgledanje enterijera. Put me dalje odvodi do Pozorišnog trga (polj. Plac Teatralny), nedaleko od Saksonskog parka. Na ovom trgu se smjestilo nekoliko značajnih građevina, kao što su Veliki teatar, Jablonowski palata, Crkva Svetog Alberta i Svetog Andrije, kuća Petyskusa i varšavski meridijan.
 
Veliki teatar
Pročelje teatra
Veliki teatar sa nacionalnom operom je jedno od najvećih pozorišta u Evropi. Osnovan je u 19. vijeku, a nakon bombardovanja u Drugom svjetskom ratu, ponovo je izgrađen. Nacionalna opera sadrži dva auditorijuma i muzej. Za svojih preko 170 godina postojanja Veliki teatar je bio i ostao najveća institucija opere i baleta u Poljskoj.
 
Jablonowski palata
Palata kulture i nauke
Jablonowski palata se nalazi prekoputa Velikog teatra i prije Drugog svjetskog rata je služila kao gradska vijećnica. Kao i sve drugo, uništena je tokom Varšavskog ustanka i sagrađena ponovo tokom 90-ih godina prošlog vijeka najvećim dijelom u izvornom obliku.
 
Stražnja strana Palate kulture i nauke
Kip ispred Palate kulture i nauke
Jedan od najznačajnijih i najistaknutnijih simbola grada je i Palata kulture i nauke. Riječ je o najvišoj zgradi u Varšavi, koju je Poljskoj poklonio Staljin povodom poslijeratne obnove grada. Arhitektonski stil građevine se danas često naziva staljinistička gotika, a interesantno je da Poljaci ni ovu zgradu ne vole previše. Da rezimiramo – Rusi vole da grade groteskne građevine, a Poljaci te iste građevine preziru iz ranije spomenutih razloga. Meni je pak ova zgrada bila jako interesantna i mogu reći da mi se dopala. U njoj je danas smješteno mnogo toga, a turistima je dozvoljeno da uz novčanu naknadu od 20 poljskih zlota posjete vidikovac  na 30. spratu sa koga se pruža pogled na grad. Nije baš pogodan za pravljenje dobrih fotografija zbog velike visine, ali ćete imati cijeli grad na dlanu.

Crkva Svih Svetih

Nakon što prođete kroz mali park koji se nalazi iza Palate kulture i nauke, ugledaćete još jednu jako lijepu crkvu. Riječ je o Crkvi Svih Svetih (polj. Kościól Wszystkich Świętych), jednoj od glavnih crkava u Varšavi. Izgrađena je u periodu 1861-1893 i može da smjesti 3500 ljudi. Tokom Drugog svjetskog rata je teško oštećena, a obnovljena je po njegovom završetku, uz pomoć Jevreja. Crkva je jedna od tri koje su se nalazile u jevrejskom getu, a interesantno je da je parohijski sveštenik koji je prije rata gajio antipatije prema Jevrejima, istima pomogao u toku rata. Danas je crkva okružena visokim modernističkim građevinama, tako da sama ne dolazi mnogo do izražaja.
 
Sinagoga u Varšavi
U blizini crkve se nalazi i mala sinagoga, jedina preostala u Varšavi. Da biste došli do nje, savjetujem da obavezno ponesete mapu, jer je sa svih strana okružena drugim zgradama i moguće joj je prići samo kroz usku, slijepu uličicu. Nožikova sinagoga (polj. Synagoga Nożyków) je izgrađena 1902. godine i bila je jedna od brojnih sinagoga u Varšavi. U ratu je demolirana kao i sve ostale sinagoge u gradu, a u cjelosti je renovirana tek 1983. godine. Sam izgled građevine vas neće oduševiti, ali je njen značaj za jevrejsku zajednicu ogroman. U sinagogi se i danas uredno održavaju molitve za preostale Jevreje. Dok sam je fotografisao, odnekud su se stvorila dva vjernika pitajući me govorim li hebrejski. Budući da je već bio sumrak, brzo sam se izgubio s lica mjesta da im ne bih djelovao sumnjivo.
 
Ulica Prožna usred reoviranja
Pretposljednja stanica mi je ulica Prožna, jedan od posljednjih fragmenata jevrejske Varšave. Ulica služi kao svojevrstan memorijal na stradanja Jevreja u Drugom svjetskom ratu i zgrade u njoj nikada nisu obnovljene. Oronule fasade i dalje stoje, a na njima su okačeni posteri sa slikama žrtava. Na žalost, baš u vrijeme moje posjete cijela zgrada je bila prekrivena ceradom, jer je u toku bila restauracija. Nadam se da je riječ o nekoj vrsti prezervacije, jer bilo kakvi drugi radovi bili bi skrnavljenje tog mjesta.
 
Spomenik sireni i nacionalni stadion u daljini
Posljednju atrakciju koju ću spomenuti vjerovatno ne bih ni posjetio da slučajno nisam na jednoj od razglednica Varšave ugledao još jedan kip sirene, drugačiji od onog koji se nalazi u Starom gradu. Naime, uz samu obalu rijeke Visle nalazi se Spomenik Sireni (polj. Pomnik Syreny). Riječ je o bronzanoj statui postavljenoj 1939. godine, za koju je pozirala mlada pjesnikinja Krystyna Krahelska. Ona je 1944. godine ubijena sa tri metka u prsa dok je radeći kao medinicinska sestra pomagala ranjenom kolegi. Do spomenika se stiže tako što uđete u metro na stanici iza Palate kulture i nauke i vozite se do stanice koja se zove Naučni centar Kopernik, što bi bilo otprilike dva stajanja.
 
Spomenik sireni i Siekierkowski most u pozadini
Ovim postom ujedno završavam pripovijedanje o Varšavi, i nadam se da sam vam uspio prenijeti barem dio atmosfere predivnog grada koji je na mene ostavio izuzetno jak utisak. Uvrstite Varšavu na mapu svojih putovanja i obavezno mi javite utiske, a ja pakujem kofere za nova osvajanja o kojima ću vas izvijestiti u narednim postovima.

ponedjeljak, 15. lipnja 2015.

Park i palata Wilanow, Varšava

Iako je ovo jedna od posljednjih atrakcija Varšave o kojima pišem na blogu, park i palatu Wilanow sam zapravo prve posjetio po dolasku u prijestonicu Poljske. Razloga je nekoliko. Ranije sam se informisao o cjenovniku i saznao da je četvrtkom ulaz u palatu i vrtove besplatan pa sam odlučio iskoristiti tu pogodnost, a kako sam tamo doputovao baš taj dan, stvari su se jednostavno poklopile. Drugi razlog je taj što je Park Wilanow jedina atrakcija Varšave koja je baš značajno udaljena od centra grada, te sam se htio riješiti te „obaveze“ da bih se mogao posvetiti onome što je skoncentrisano u centralnom dijelu grada.


Prvi dan boravka u bilo kom gradu rezultira priličnom dezorijentacijom, a ja sam imao težak zadatak da dođem na drugi kraj grada. Pomoću google maps sam označio i odštampao rutu od hotela do Wilanowa, ali u praksi nije tako jednostavno kao na papiru. Nakon što smo sjeli u gradski bus, krenuli smo se polako raspitivati među ljudima kako stići do Wilanowa. Imali smo ludu sreću jer se ispostavilo da jedna starija gospođa živi baš u tom kraju. Iako nije znala engleski, uz pomoć djevojke koja je sjedila pored nam je objasnila da samo idemo za njom i da će nas odvesti do tamo. I zaista, idući od stanice do stanice sa divnom bakicom, stigli smo na odredište. I još nam je povrh svega poklonila kesicu sa čokoladnim bombonama. Zaradila je veliki plus za ekipu Poljske u mojim očima.


Neću vam objašnjavati kako da stignete do tamo, jer sve zavisi od toga gdje ste smješteni, ali daću vam par natuknica u slučaju da ste odabrali hotel u blizini palate nauke i kulture. Kod čuvene varšavske palme možete uhvatiti autobus u pravcu Parka Lazienki, a odatle imate par mogućnosti. Jedna je da od parka idete Belwederskom ulicom i onda se ulicom Jana III Sobieskog spustite do Aleje Wilanowske i ulice Przyczolkowa u ulicu Vogla. Sve u svemu, planirajte oko 40-60 minuta vožnje, u zavisnosti gdje ste smješteni.


Kada stignete u park, na samom ulazu ćete uočiti kiosk u kome se prodaju ulaznice. Pošto sam bio pomalo skeptičan prema informaciji da je ulaz besplatan, ušao sam unutra i tražio karte i zaista sam ih i dobio – džaba. Dakle, bez obzira da li plaćate ili ne, ulaznice su vam neophodne da bi vas pustili unutra.


Prije ulaska u kompleks palate nalazi se park u kome je smješten mauzolej Stanislawa Kostke Potockog i njegove supruge Aleksandre, koji je podigao njihov sin Aleksandar. Potocki je bio poljski plemić, političar, pisac, publicista i kolekcionar umjetnina. Mauzolej je dizajniran 1834. i izgrađen u naredne dvije godine, a kao materijal je korišten pješčar. Na sarkofagu su prikazani likovi pokojnika, a sa strana simboli koji predstavljaju njihove vrline i interesovanja. Na svakom od uglova mauzoleja nalazi se po jedan kip lava sa grbovima porodica Potocki i Lubomirski.


Nastavljam dalje i prolazim kroz kapiju iza koje se ukazuje velelijepna palata Wilanow u oker boji. Riječ je o kraljevskoj palati koju je sagradio kralj Jan III Sobieski potkraj 17. vijeka, a kasnije je nadograđena od strane drugih vlasnika. Njena arhitektura je originalna i predstavlja kombinaciju uglavnom evropske umjetnosti i prepoznatljive poljske građevinske tradicije. Viši dijelovi palate, kao i enterijer, ukrašeni su drevnim simbolima u čast porodice Sobieski, naročito vojnih trijumfa kralja.


Poslije smrti kralja, palata je prešla u posjed njegovih sinova, a kasnije i brojnih uglednih porodica, koje su joj dale svoj pečat. 1805. godine, tadašnji vlasnik Stanislaw Kostka Potocki pretvorio je dio palate u jedan od prvih javnih muzeja u Poljskoj. Osim evropske i orijentalne umjetnosti, centralni dio palate je prikazivao komemoraciju kralja Jana III Sobieskog i slavnu nacionalnu prošlost. Palata je preživjela oba svjetska rata bez većih oštećenja, a najveći dio kolekcije koji su Nijemci u II svjetskom ratu opljačkali je vraćen. Godine 1962. muzej je ponovo otvoren za javnost.


Ulaz u muzej nalazi se u desnom krilu i nakon što ostavite sve stvari u garderoberu kod radnica za pultom i prođete kroz rampu na kojoj se očitava karta, obilazak može da počne. Prvi dio muzeja čini Galerija portreta, koja sadrži portrete iz perioda 16-19. vijeka. Ovaj dio muzeja nije toliko fascinantan ukoliko ne poznajete poljsku istoriju, a nedostatak objašnjenja će vam dodatno otežati stvar. Negdje sam pročitao da vas tjeraju da muzej obilazite u pratnji vodiča koji priča na poljskom (?!), što je apsolutna neistina. U svakom slučaju, za one koje ove stvari zaista zanimaju, ne bi bilo loše uzeti vodiča.


Izložba vas usmjerava do vrha kuće, odakle se ponovo spuštate dole. Postavke su raznovrsne, pa ćete tako moći da vidite viteške oklope, etrušćanske vaze, sobu oslikanu divnim freskama otkrivenim tokom poslijeratne restauracije, stambene prostorije, rijedak stakleni sat iz 18. vijeka, pa čak i privatnu kapelu.


Središnji dio donjeg sprata je naimpresivniji i sadrži privatne prostorije kralja Jana III Sobieskog i njegove žene, dok su krila palate služila kao domovi kasnijih vlasnika. Za detaljno razgledanje izložbe bi vam bili potrebni i sati, tako da se ja nisam pretjerano dugo zadržavao jer sam imao dosta toga u planu. Ukoliko volite umjetnost i želite da vidite radove poznatih umjetnika poput Rembrandta, Laera, Kessela, Raphaela, braće Caracci i drugih, ovo je pravo mjesto za vas.



Izlazim napolje i još jedanput uživam u pogledu na palatu i dvorište. Moram još da napomenem da je za izgradnju bočnih krila palate zadužena bila poljska političarka Elzbieta Sieniawska, u četvrtoj fazi proširenja, u periodu 1720-1729. Dok je izvorna palata bila ukrašena reljefima koji prikazuju uspjehe kralja Jana III, nova krila su dekorisana bojnim dostignućima muža i svekra Sieniawske.


Na ulazu u vrt, koji se nalazi pokraj lijevog krila palate, pokazujem zaposleniku kartu za taj dio muzeja (na ulazu dobijate dvije ulaznice, tj. kupuju se odvojeno za muzej i vrt). Park Wilanow se prostire na 45 hektara, a razvijao se vijekovima u skladu na preferencijama svojih vlasnika. Sastavljen je iz niza pojedinačnih vrtova, uključujući barokni vrt na dva nivoa, neorenesansni ružičnjak, klasični engleski vrt i tzv. englesko-kineski park.


Obližnja oranžerija i njen vrt se koriste kao mjesto za koncerte klasične muzike na otvorenom tokom ljetne sezone. Park pokraj oranžerije, istočni, sjeverni vrt i ružičnjak su nedavno bili dio velikog programa revitalizacije. Tokom rada na baroknom vrtu, serija arheoloških iskopavanja otkrila je brojne artefakte uključujući keramiku iz 12. vijeka. Vrtovi su dovedeni u stanje u kakvom su bili za vrijeme kralja Jana III Sobieskog.



Iza palate se nalazi i prirodno jezerce, gdje se za toplijeg vremena mogu iznajmiti čamci. Jezero je dom brojnim patkama, a u drveću pokraj njegovih obala ćete uočiti i brojne vjeverice, kojih u varšavskim parkovima ima napretek. U jezeru se nalazi i ostrvce, na kome se nalazi spomenik poljskom vojniku koji je dao svoj život u borbi protiv Austrijanaca 1809.


Pri kraju obilaska uočavam još jedan muzej, koji je odvojen od vrtova željeznom ogradom, ali do njega možete doći tako što ćete na samom ulazu u kompleks palate skrenuti desno. Riječ je o muzeju plakata, smještenom u nekadašnjem prostoru palate namijenjenom za jahanje u zatvorenom. Muzej sadrži dvije velike dvorane ispunjene sa preko 55 hiljada postera iz svih dijelova svijeta, što ga čini najvećom kolekcijom postera u svijetu. Nažalost, kada sam stigao do njega, već je bio zatvoren.


Umjesto toga se odlučujem za posjetu obližnjoj crkvi Svete Ane (koja se zove isto kao i ona pokraj Kraljevskog zamka). Prva crkva na tom mjestu datira još iz 14. vijeka i riječ je o drvenoj crkvi Svetog Leonarda. Crkva je zamijenjena gotskom drvenom konstrukcijom i grobljem u 16. vijeku. Tek nakon kralja Jana III Sobieskog je izgrađena crkva od cigle i dato joj je sadašnje ime. Aleksandra Lubomirska je u svoje vrijeme dekorisala crkvu, a najznačajniji doprinos je Blagovijest Djevici Mariji u glavnom oltaru.


Aleksandrin sin i njegova supruga su proširili crkvu, dajući joj neorenesansni izgled i dodavši joj divnu kupolu. Crkva je pretrpjela štetu u oba svjetska rata, a Nacisti su je čak koristili kao internacijski kamp. Crkvena zvona koja datiraju iz 1723. i 1777. godine su sačuvana zahvaljujući hrabrosti dvoje lokalnih ljudi koji su ih sakrili. Time se završava moja posjeta Wilanowu, a ukoliko sam nešto zaboravio spomenuti, pustiću da fotografije dovrše priču.