utorak, 31. ožujka 2015.

Budimpešta - šta posjetiti? (II dio)

Ovo je nastavak prethodnog posta u kojem sam pisao o ponovnom pohodu na Budimpeštu. Budući da sam zbog poslovnih obaveza imao na raspolaganju samo dva dana vikenda, morao sam se uklopiti u taj vremenski rok, ali to me nije spriječilo da ih maksimalno iskoristim. U nedjelju sam se probudio u 6 ujutro i na brzinu trknuo do Tesca ne bih li kupio ona savršena mađarska peciva. Dočekalo me je neprijatno iznenađenje u vidu zatvorenog supermarketa. Zahvaljujući novom zakonu, nedjeljom ništa nije radilo, pa ni Tesco.

Parlament u Budimpešti
Nije mi preostalo ništa drugo nego da se uputim pravac u grad. Tamo sam doživio drugi šok u vidu puste ulice Vaci i zatvorenih lokala. Jeste bilo poprilično rano ujutro, ali očekivao sam da će nešto raditi. Ulične tezge su bile prazne, restorani zatvoreni, a tek poneki prolaznik bi se zatekao na cesti. Iskreno sam se nadao da spomenuti zakon ne važi i za centar grada, jer bi to bio najveći turistički promašaj ikada. Ugledao sam radnika jedne pizzerije kako mete lokal i stomak se odmah uzbunio. Krenuo sam da uđem unutra, ali mi je rukom pokazao da još nisu otvoreni. Na kraju mi nije preostalo ništa drugo nego da se skrasim u Starbucksu, koji inače poprilično prezirem, ali to mi je bila jedina opcija. Pijuckao sam prezaslađen napitak u kartonskoj čaši na kojoj su mi pogrešno napisali ime i surfovao internetom, razmišljajući šta dalje.
 
Nesvakidašnje prazna ulica Vaci
Odlučio sam se za posjetu crkvi u špilji, koja se nalazi podno Gellert brda. Htio sam je posjetiti još prošli put, ali mi se nije uklopila u raspored. Zaputio sam se nazad kroz Vaci ulicu, koja je i dalje bila poprilično pusta, ali jedna otvorena tezga mi je ulijevala nadu da će se kasnije ipak otvoriti i ostale prodavnice i restorani. Na potezu između parlamenta i Elizabetinog mosta smjestila se grčka pravoslavna crkva, pa sam na brzinu zavirio unutra i uslikao enterijer.
 
Grčka pravoslavna crkva
Grčka pravoslavna crkva
Nedaleko od ove crkve nalazi se i crkva čiji bih naziv preveo kao Župna crkva unutrašnjeg grada (engl. Inner city parish church, mađ. Belvárosi Plébania Templom). Riječ je o najstarijoj crkvi u Pešti, ispod čijeg se baroknog pročelja i gotičkih zidova nalaze ostaci romaničke bazilike iz 12. vijeka. Poželio sam obići i njenu unutrašnjost, ali je bila zaključana. Rekao bih da je uzela sebi za slobodu da tokom penzionerskih dana ne prima rane posjete.

Belvarosi Plebania Templom
Detalj iznad ulaza u crkvu
Prešao sam preko Elizabetinog mosta na budimsku stranu i cestom ispod litice se uputio na lijevu stranu. Nedaleko odatle nalazi se crkva u stijeni (mađ. Sziklatemplom). Ulaz u crkvu je besplatan, ali je zabranjeno fotografisanje, što mene nije spriječilo da napravim par snimaka kako bih vam dočarao ambijent. 

Ulaz u crkvu u stijeni
Detalj iz unutrašnjosti crkve
Naravno, trudio sam se da fotografišem u momentima kada niko nije bio u blizini, kako ne bih smetao vjernicima. Drugog razloga za zabranu nisam vidio jer unutrašnjost nije naročito spektakularna, niti sadrži vrijedne relikvije.

Vitraž unutar crkve
Oltar u crkvi
Ispred crkve se nalazi zanimljiva statua Svetog Ištvana i konja, a odatle se pruža i lijep pogled na Most slobode. Preko puta crkve se nalazi impozantno zdanje za koje isprva nisam znao šta predstavlja. 

Sveti Ištvan i Most slobode
Fasada Gellert kupališta
Posebno su mi se dopale kamene skulpture ugrađene u fasadu zgrade. Zgrada mi je djelovala kao sjedište neke važne institucije, a mogla je biti i hotel. Nakon kraćeg nećkanja, odlučio sam ući unutra i iznenadio se onim što sam zatekao.

Fasada na ulazu u Gellert kupalište
Unutrašnjost kupališta
Riječ je, naime, o Gellert kupalištu. Predvorje je obojeno u žuto, a na kraju prostorije se nalazi fontana sa kipom žene koja drži malog anđela. Bacio sam pogled na bočne prostorije i ugledavši bazen, momentalno poželio da skočim u njega. Ovo je samo mali dio kompleksa, jer postoje i otvoreni bazeni. Budimpešta je inače glasovita po svojim kupalištima i ovo je samo jedna od dodatnih mogućnosti koje ovaj fantastični grad pruža.

Unutrašnji bazen
Vitraži na kupoli
Prešao sam Most slobode i stigao do zgrade velike tržnice zatvorenog tipa. Riječ je o najvećoj zatvorenoj pijaci u Budimpešti. Izgrađena je oko 1897. godine i nalazi se na samom kraju Vaci ulice. Pročelje zgrade je izgrađeno u neogotičkom stilu, a pločice na krovu su porijeklom iz Pečuha. Ne morate pogađati da je nedjeljom i ona bila zatvorena.

Pijaca zatvorenog tipa
Sinagoga u ulici Dohany
Nastavio sam šetnju Vaci ulicom, koja je polako počela da oživljava, tako da su brojne prodavnice suvenira uveliko izložile svoje proizvode ispred ulaza. Zamijenio sam nešto novca, jer sam namjeravao da mi sljedeća postaja bude sinagoga u ulici Dohany. Obratite pažnju na kurseve u mjenjačnicama, jer se dosta razlikuju, a čak i pored toga većina ih naplaćuje proviziju. Meni je na 20 eura provizija u jednoj mjenjačnici bila 500 forinti. Najbolje sam prošao u mjenjačnici u Tescu, gdje sam za 20 eura dobio 5990 forinti. Na drugim mjestima je taj iznos bio oko 5400 forinti.

Unutrašnjost sinagoge
Unutrašnjost sinagoge
Ispred sinagoge me je dočekao ogroman red, a ja sam poznat kao neko ko mrzi čekanje u redu. Ali, ako želite ući u najveću evropsku sinagogu, pa, moraćete se strpiti. Na sreću Jevreji imaju dara za biznis pa su uskoro prepolovili red i uputili dio grupe na drugo naplatno mjesto, unutar samog dvorišta sinagoge. Na ulazu u dvorište sinagoge ćete boga mi morati proći kroz skener i povaditi sve metalne predmete iz džepova, kao da ste u najmanju ruku na aerodromu.
 
Pogled na bočne galerije
Galerije i lusteri u sinagogi
U sinagogi možete kupiti nekoliko vrsta ulaznica. Najjeftinija je 3750 forinti (oko 12 eura) što nije nimalo jeftino, a uključuje samo ulaz u sinagogu. Pored nje imate i tzv. proširenu ulaznicu, gdje za 3950 forinti, pored ulaza u sinagogu, dobijate obilazak memorijalnog centra i dvorišta iza sinagoge, plus ulaz u muzej. Ima i neka ulaznica od 5000 forinti, ali nisam htio ni da čitam šta ulazi u to. Zbog male razlike u cijeni, odlučio sam se za varijantu broj dva. Muškarci na ulazu dobijaju male bijele kapice, koje moraju staviti na glavu.

Sjedišta namijenjena muškarcima
Bogata dekoracija sinagoge
Velika sinagoga u Budimpešti je izgrađena u periodu između 1854. i 1859. godine u pseudomaurskom stilu, po uzoru na islamsku arhitekturu sa sjevera Afrike i juga Španije. Prima 3,000 ljudi i sjedište je neološkog judaizma. Sjedišta u prizemlju su namijenjena muškarcima, dok su ona na galeriji rezervisana za žene.

Eksponati u muzeju Jevreja
Svijećnjaci u muzeju
Uz sinagogu se nalazi i muzej Jevreja, koji je nadograđen 1931. godine tako da se arhitektonski uklapa u postojeću cjelinu. Muzej sadrži vjersku i istorijsku zbirku, kao i sobu posvećenu holokaustu. Sama postavka ne obara s nogu, ali ako već obilazite sinagogu, zašto ne obići i muzej za dodatnih 1 euro.

Eksponati u muzeju
Soba posvećena holokaustu
Možda najupečatljiviji dio muzeja jeste soba posvećena holokaustu, gdje možete vidjeti fotografije i plakate iz perioda II svjetskog rata na kojima se promoviše antisemitizam. Kada pogledate fotografije i pročitate opise ispod njih, ne možete ostati ravnodušni. Teško je povjerovati dokle sežu granice ljudskog zla.

Fotografije žrtava holokausta
Groblje uz sinagogu
Iza sinagoge se nalaze jevrejsko groblje, hram heroja koji je dodat uz sinagogu 1931. godine i memorijalni park. 1944. sinagoga je bila dio jevrejskog geta i služila je kao utočište brojnim ljudima. Preko 2000 onih koji su umrli u getu od gladi i hladnoće tokom zime 1944/5. godine sahranjeni su u dvorištu sinagoge. Nije uobičajeno da se groblje nalazi odmah pored sinagoge, ali u ovom slučaju je to posljedica istorijskih okolnosti. U spomen na one koji su tu umrli, vajar Imre Varga je izradio ogromnu skulpturu žalosne vrbe na čijim su listovima utisnuta imena i brojevi koji su bili istetovirani na žrtvama.

Statua žalosne vrbe u spomen na žrtve holokausta

Pogled sa Lančanog mosta na Budimski dvorac
Nakon sinagoge sam prešao ponovo na budimsku stranu, ovaj put preko Lančanog mosta, odakle se mogu napraviti jako lijepe fotografije Budimskog dvorca. Ukoliko želite da se popnete do dvorca, imate dvije mogućnosti. Prva je uspinjača koja se plaća i nalazi se odmah čim pređete Lančani most. Druga mogućnost su stepenice sa lijeve strane uspinjače.

Pogled sa Budimskog dvorca na baziliku Sv Stjepana (Ištvana)
Iako se nisam planirao penjati gore jer sam prošli put obišao dvorac, višak slobodnog vremena me je podstakao da to učinim ponovo. Noge su me već boljele, pa sam sjeo malo da se odmorim na obližnju klupu. Svjestan da će mi biti teže ponovo da se pokrenem ukoliko se tu zadržim duže, nastavio sam dalje.

Crkva Sv Matijaša pokraj Ribarske tvrđave
 
Kalvinistička crkva na budimskoj strani
Dobra vijest je da se preko trga koji se nalazi odmah pored Budimskog dvorca može stići do Ribarske tvrđave. I tako sam neplanski završio ponovo ispred crkve Sv Matijaša. U crkvu se može ući, ali se moraju kupiti ulaznice. Budući da su me dovoljno ojadili na ulazu u sinagogu, odlučio sam ovaj put preskočiti crkvu i ostaviti je za neki drugi put. Spustio sam se niz liticu koja vodi od Ribarske tvrđave do Dunava i našao se ispred Kalvinističke crkve sagrađene od crvene fasadne cigle. Dan ranije sam bio nazočan vjenčanju koje se tu odvijalo, ali danas je crkva bila zatvorena.

Spomenik u znak sjećanja na njemačku invaziju
Posljednja stanica mi je bio spomenik žrtvama Njemačke invazije na Mađarsku smješten na Szabadság trgu. Riječ je o novom spomeniku, postavljenom 2014. godine povodom 70. godišnjice okupacije, koji je izazvao brojne kontroverze. Spomenik se sastoji od kipa orla koji simbolizira nacističku Njemačku i kipa arhanđela Gabrijela, u kome je utjelotvorena Mađarska. Moje vrijeme boravka u Budimpešti je lagano isteklo i sa žaljenjem sam se morao zaputiti kući. Nakon druge posjete ovaj grad mi je još više prirastao srcu, te iako nisam zagovornik vraćanja na ista mjesta, Budimpeštu ću svakako ponovo posjetiti

četvrtak, 26. ožujka 2015.

Budimpešta - šta posjetiti? (I dio)

Ukoliko planirate putovanje u Budimpeštu, preporučujem da prije čitanja ovog posta prvo pročitate moja iskustva iz prethodne posjete Budimpešti, kako biste dobili potpuniju sliku o tome šta sve tamo možete vidjeti. Postovi su dostupni na linku Budimpešta - šta posjetiti? U ovom postu ću vas upoznati sa nekim dodatnim sadržajima i podsjetiti na neke koji su me se prošli put naročito dojmili.

Parlament i lančani most
Po završetku duge i dosadne radne sedmice osjetio sam potrebu za promjenom sredine i uživanjem u nekoj od evropskih metropola. Budući da je već bio petak poslijepodne, a ja sam imao na raspolaganju samo vikend, na brzinu sam rezervisao hotel u Budimpešti, spakovao kofere i idućeg jutra u cik zore krenuo put Mađarske. Nisam očekivao da ću se vratiti u Budimpeštu nakon nepunih godinu dana, i moram priznati da sam se radovao što ću ponovo vidjeti svoja omiljena mjesta. Zanimalo me šta se to promijenilo od moje posljednje posjete, i vjerujte da iako se parlament i lančani most još uvijek nalaze gdje sam ih i ostavio, neke stvari su se promijenile.

Zanimljivi detalji na zgradama
Prvo, zapazio sam da je došlo do blagog porasta cijena. Autobuska karta koju sam prošli put platio 350 forinti, sada je koštala 450 forinti. Zatim, moj omiljeni chimney cake ili kako ga Mađari nazivaju kürtőskalács, poskupio je sa 800 na 1000 forinti. Još jedan novitet u Mađarskoj je novi zakon po kojem je nedjeljom sve zatvoreno, s izuzetkom lokala i butika u centru grada, koji su u službi turista. Meni je zaista teško palo što Tesco nije radio, jer sam planirao da u povratku kupim neke stvari kojih nema kod nas. Takođe, kada sam u nedjelju oko 18h otišao u tržni centar Campona, doslovno ništa osim mjenjačnice i tropikarijuma nije radilo.

Đavolak sa lirom
Nakon što sam se smjestio u „čuveni“ Polus hotel, koji mi je djelovao još jadnije nego prošli put (iako još uvijek u granicama prihvatljivosti), zaputio sam se u grad. Kupio sam autobusku kartu za svaki slučaj, ali je nisam iskoristio jer kontrole u autobusu nema, pa sam se i ovaj put švercovao bez problema. Pisao sam vam još prošli put da karte provjeravaju samo u autobusu 26 koji kruži oko Margitinog ostrva i još jednom, čiji sam broj zaboravio.

Željeznički kolodvor Nyugati Palyaudvar
Malo sam se preračunao zaboravivši na kojoj stanici treba da izađem, tako da sam dobio gratis šetnju jednom poprilično dugom avenijom, koja se završava kod Margitinog mosta. Usput sam razgledao interesantnu austro-ugarsku arhitekturu. Interesantna mi je bila i skulptura đavolka sa lirom, ali sam zaboravio vidjeti ko je autor i šta predstavlja. Prošao sam i pored jako lijepe zgrade jednog od tri glavna željeznička kolodvora u Budimpešti. Mađari ga zovu Nyuagati Palyaudvar, a povezuje Budimpeštu i mađarske gradove Solnok, Debrecen, Zahonj, te ukrajinske Lavov i Kijev.

Margitino ostrvo
Zanimljivo je da se duž cjelokupne ulice na svakih pedesetak, pa i manje, metara nalazi po jedna cvjećara. Različite vrste orhideja i proljetnog lukovičastog cvijeća poput tulipana, zumbula i narcisa svojim šarenilom daju posebnu čar ulicama Budimpešte. Put me je nanio do mog omiljenog odredišta u gradu, a to je Margitino ostrvo. Već na samom mostu koji vodi do ostrva uočavam veliki broj turista kao i uvijek. I ne samo turista, nego i domaćih rekreativaca koji voze bicikla, trče, šetaju. 

Margitino ostrvo
Za Margitino ostrvo mogu reći da čini pluća Budimpešte, i prava je oaza spokoja uprkos ogromnom broju ljudi koji cirkulišu na toj lokaciji. Drveće nažalost još uvijek nije izlistalo (u aprilu je park neuporedivo ljepši), ali to me nije spriječilo da uživam u ambijentu.

Nova postavka u blizini parlamenta
Statue sa spomenika pokraj parlamenta
Vraćam se na peštansku stranu s koje sam i došao i nastavljam šetnju ka parlamentu. Nadomak parlamentu uočavam novu skulpturu olimpijskih krugova ofarbanih u boje mađarske zastave. Prolazim pokraj dječijeg igrališta i upućujem se ka stražnjoj strani parlamenta. Taj dio sam prošli put obišao u večernjim satima, pa nisam mogao vidjeti brojne interesantne kipove.

Druga strana istog spomenika
Kossuth spomenik
Iza parlamenta se nalazi i veliki spomenik posvećen Lajosu Kossuthu, mađarskom političaru koji se istakao u revoluciji za vrijeme „Proljeća naroda“ 1848. godine. S druge strane velike zelene površine koja odvaja stražnje dvorište parlamenta i Trg Kossuth, nalazi se grandiozno zdanje etnografskog muzeja.

Etnografski muzej
Stražnja strana parlamenta
Nedaleko od muzeja nalazi se statua čovjeka na mostu. Radi se o Imre Nagy-ju, koji je u dva navrata bio premijer Mađarske. Pogubljen je u toku svog drugog mandata, nakon neuspjele mađarske revolucije 1958. godine. Pokopan je u neoznačenom grobu, a 1989. je ponovo ukopan uz prisustvo preko 200.000 ljudi. Njegovo ime je postalo simbol slobode.

Statua Imrea Nagyja
Statua debelog policajca

Još jedna statua do koje dolazim u nastavku šetnje jeste statua debelog policajca. On simbolizuje mađarsku ljubav prema dobroj i teškoj hrani, što se da primijetiti po njegovoj figuri. Takođe, legenda kaže da je njegov stomak izvor sreće, pa ga turisti često trljaju po istom, zahvaljujući čemu je dosta sjajniji od ostatka statue.

Bazilika Svetog Stjepana u daljini
Bazilika Svetog Stjepana izbliza
Ulica u kojoj se nalazi statua vodi ravno do Bazilike svetog Stjepana (Ištvana). Prilikom prošle posjete sam je razgledao samo izvana, pa sam ovaj put poželio da uđem unutra. Ulaz se plaća 1 euro po osobi (ili 250-300 forinti ako plaćate u domaćoj valuti, ne sjećam se tačno), s tim što se ulaz u zvonik plaća dodatno. 

Unutrašnjost bazilike Sv Stjepana
Kupola bazilike Sv Stjepana
Kupola bazilike Sv Stjepana
Zadovoljio sam se obilaskom unutrašnjosti crkve i moram reći da je vrijedi vidjeti. Naročito me se dojmila kupola, pri čijem sam se fotografisanju istezao i borio sa svojim ogoljenim stomakom, pa me je bilo malo sramota svog nedoličnog ponašanja. Ali, sve za fotografiju. 

Detalji iznad ulaza u crkvu Sv Ane
Ribarska tvrđava 
S obzirom na moju dobru kondiciju i nezaustavljivost, nakon obilaska bazilike sam se uputio na budimsku stranu, do svog drugog omiljenog mjesta u Budimpešti – Ribarske tvrđave (bastiona). Usput sam poželio ući u crkvu Svete Ane koja mi se našla na putu, ali je bila zatvorena, pa sam za uspomenu uslikao motive iznad ulaznih vrata.

Kule ribarske tvrđave
Pogled sa ribarske tvrđave na Parlament
Detalji iz prolaza u Ribarskoj tvrđavi
Ribarska tvrđava je bila okupana poslijepodnevnim suncem, što je pružalo poseban ugođaj. Već sam pisao o njoj u postovima iz prethodne posjete, pa će biti dovoljno da ovaj put samo podijelim s vama fotografije tog divnog mjesta. Kao što je poznato, ulaz na gornji nivo se naplaćuje, ali taj dan iz nekog razloga nije bilo nikog od ljudi koji naplaćuju ulaz, pa sam se besplatno popeo na vrh, odakle je pogled na Peštu još ljepši.

Statua Sv Stjepana (Ištvana)
Pogled sa Ribarske tvrđave na Margitino ostrvo i Parlament
Pogled sa Ribarske tvrđave na Budimski dvorac
Prvi dan boravka sam završio šetnjom po Vaci ulici, prepunoj turista koji su doprinijeli tome da se u Budimpešti već može osjetiti duh proljeća. Sljedeći dan sam iskoristio za obilazak crkve u pećini, grčke pravoslavne crkve, sinagoge i jevrejskog muzeja, ali o tome ću u narednom postu.