petak, 23. siječnja 2015.

Dilema: Vraćati se na stare destinacije ili birati nove?

Utiske o većini dosadašnjih putovanja već sam podijelio s vama. Što se preostalih tiče, neka su na čekanju jer nemam kod sebe fotografije, pošto sam nedavno imao peh sa računarom zbog kojeg sam ostao bez skoro kompletnog sadržaja. O nekim putovanjima sam odlučio ne pisati jer su bila davno i ne bih ih mogao rekonstruisati dovoljno kvalitetno da bi zaista nekome poslužila kao vodič. Pored toga, ranije nisam imao običaj da fotografišem sve važne detalje i građevine, a da se pri tome i sam ne nalazim na fotografijama. Sad već obraćam mnogo više pažnje na to, pa stalno školjocam telefonom i aparatom, što ponekad izaziva upitne poglede mojih saputnika. 

Iako sam odlučio da putopisi i konkretne informacije o određenim destinacijama budu osnov bloga, jer su od najveće koristi putnicima, mislim da ne bi bilo na odmet ubaciti i poneki post drugačije prirode. Budući da je bio red da ovaj mjesec izbacim barem još jedan post, posljednjih dana sam razmišljao o čemu bih mogao pisati. U opticaju je bilo nekoliko tema, ali zbog trenutnog nedostatka volje za pisanjem i brojnih obaveza, trebala mi je neka pitka i jednostavna za pisanje. I evo, dok sjedim za računarom na poslu i još uvijek sanjiv čekam da mi proslijede neki zadatak, odlučio sam se za temu iz naslova posta. Vraćati se na stare destinacije ili uvijek birati nove – dilema stara koliko i moje iskustvo samostalnog putovanja.
S obzirom da otac nije bio sklon velikim promjenama, niti je pokazivao značajne turističke ambicije, putovanja sa roditeljima su se uglavnom svodila na ljetovanje, mahom iz zdravstvenih razloga. Hrvatsko primorje mu je bilo top destinacija zbog svoje ljepote i blizine u slučaju potrebe brzog povratka kući. Kada bi mu se negdje dopali ambijent i usluga, stacionirao bi se na to mjesto u narednih nekoliko godina, jer je igrao na sigurno i vodio se filozofijom „Zašto mijenjati nešto što je dobro“. Zahvaljujući tom stavu, po nekoliko godina zaredom smo se vraćali na iste destinacije sa tačno ustaljenim protokolom dnevnih aktivnosti. Moram priznati da je u neku ruku bilo lijepo ponovo vidjeti poznata mjesta za koja su me vezale prijatne uspomene. Proces asimilacije je trajao znatno kraće i za tren bih se osjećao kao kod kuće.

Prvih godina samostalnog putovanja slijedio sam očevu praksu. Izabrao sam destinaciju i vraćao joj se narednih par godina. Dozu avanturizma i neizvjesnosti sam unio time što nisam rezervisao smještaj unaprijed, nego sam ga tražio na licu mjesta. S ove tačke gledišta se divim svojoj volji da umoran bauljam po crnogorskom primorju i tragam za adekvatnim apartmanom. Prilikom jednog od povrataka iz Herceg Novog, svratio sam s društvom u Dubrovnik i oduševio se kontrastom koji me je dočekao u odnosu na Crnu Goru. Da se razumijemo, tokom ekskurzija po Evropi sam vidio i fascinantnije stvari, ali me je oduševilo to što u svojoj neposrednoj blizini imamo jedan takav grad. U tom momentu sam znao da je Crna Gora za mene prevaziđeno mjesto za odmor.
Prelomni trenutak se desio godinu dana kasnije kada sam u zamjenu za neuspješno organizovanu apsolventsku ekskurziju odlučio sa društvom ljetovati u Tunisu. Još uvijek se sjećam našeg uzbuđenog razgovora i nečijeg prijedloga koji je trebalo više da bude šala, nego zbilja i momentalnog pristanka ostalih. Par trenutaka smo se gledali zacakljenim očima pokušavajući da preradimo informaciju da mi, kojima su vrhunac ljetovanja bile Crna Gora i Hrvatska, idemo u Afriku. Konzervativni otac je dobro prihvatio činjenicu da putujem na crni kontinent, valjda svjestan činjenice da turističke afinitete nisam povukao na njega.

Idućih godina nizale su se brojne destinacije u Austriji, Slovačkoj, Rumuniji, Italiji, Egiptu, Malti, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mađarskoj, Omanu i sl. Svaka od njih me je oduševljavala na svoj način i nerado sam se vraćao kući. Neke su me toliko fascinirale da bih se istog momenta mogao i preseliti na njih. I tu dolazimo do suštine posta. Prilikom izbora odredišta za svako novo putovanje (naročito ljetovanje koje mi je must go) imao sam dilemu – da li se vratiti na isto mjesto od prošle godine ili birati novo? Utisci sa posljednjeg putovanja su me obično držali toliko dugo da sam se uvijek želio vratiti baš tu. S druge strane, svjestan da na svijetu postoji toliko divnih mjesta koje vrijedi posjetiti, teška srca bih odbacio tu ideju i odabirao nešto novo. I onda bih se iznova zaljubio u to novo mjesto, kao u začaranom krugu.
Moja ogromna želja da obiđem cijeli svijet i svijest o tome da je jedan život prekratak za to (osim ako niste multimilioner), natjerali su me na odluku da se ne vraćam na stara mjesta ukoliko mi nisu usputna stanica. Stoga sam osmislio strategiju da prije odlaska negdje detaljno istražim sve značajne (ali i one manje značajne, a meni lično interesantne) atrakcije tog mjesta i da ih obiđem kao da se nikada više neću tu vratiti. To često podrazumijeva veoma naporan tempo na putovanjima i cjelodnevno pješačenje. Na sreću, hodanje i boravak na otvorenom (ali i u zatvorenom prostoru izvanredne arhitekture i znamenitosti) mi predstavlja veliko zadovoljstvo koje nadilazi svaki umor.
Ipak, koliko god se trudio da obiđem sve ljepote nekog grada ili lokacije, to nije uvijek moguće u onom vremenskom roku koji mi je na raspolaganju. I tako se uvijek vratim kući žaleći za još nečim što nisam vidio i onda ostaje želja da se ponovo vratim na to mjesto da bih vidio i to. Naravno, već sam spomenuo i to da je uvijek lijepo iznova osjetiti magiju mjesta koje vam je od ranije poznato i sa kojim ste se već srodili. Na kraju mi preostaje da se nadam da ću uspjeti pronaći dobar balans između starog i novog, kao i da će mi životne okolnosti ići na ruku i voditi me kroz što više različitih krajeva svijeta.
Kakvi su vaši stavovi o ovoj temi? Da li ste se zaljubili u neko mjesto koje vas tjera da mu se stalno vraćate ili vas konstantno vuče želja za nečim novim?

petak, 9. siječnja 2015.

Arboretum Trsteno, oaza mira nadomak Dubrovnika

Još davne 2009. godine na povratku iz Crne Gore, na potezu Dubrovnik-Neum na Jadranskoj magistrali uočio sam neobičnu smeđu turističku tablu sa natpisom Arboretum Trsteno. Tada mi značenje riječi arboretum nije bilo poznato, ali po nacrtanom drveću sam zaključio da se radi o nekoj vrsti parka. Tablu sam uspio vidjeti tek toliko da mi se ureže u sjećanje, jer nikome nije padalo na pamet da se zaustavi, budući da nas je čekao dug put do kuće. Čim sam se dokopao interneta i knjiga, saznao sam da arboretum predstavlja neku vrstu botaničkog vrta u kojem se uzgaja pretežno drveće i barem jednim svojim dijelom je namijenjen za naučna istraživanja.

Dvije godine kasnije ljetovao sam u Dubrovniku, a u povratku sam imao plan svratiti u Mostar, do kojeg je vodila ista magistrala. Iz sjećanja mi je izmigoljila upravo ona smeđa tabla koja je upućivala da se tu negdje krije arboretum. Na njoj je bila označena i udaljenost arboretuma, ali nastavivši vožnju nismo uočili nikakvu skupinu drveća ili neku drugu naznaku arboretuma. Odlučni u naumu da ga pronađemo (uprkos negodovanju pojedinaca), okrenuli smo automobil i zaputili se natrag ka tabli. Trsteno je inače malo naselje, udaljeno 24 km od Dubrovnika i djeluje pomalo uspavano i napušteno, ali smo uspjeli uhvatiti nekog prolaznika koji nas je uputio ka arboretumu. Dobar orijentir će vam biti i velika stabla platana pored puta.

Ispostavilo se da do arboretuma vodi jedva primijetno skretanje sa lijeve strane (ako dolazite iz pravca Dubrovnika). Nakon što skrenete sa glavne ceste, uočiti ćete nasade drveća i željeznu ogradu oko posjeda. Ispred arboretuma je bilo nekoliko štandova na kojima su se prodavali domaći specijaliteti i sadnice biljaka. Ljubazna gospođa od koje sam u povratku kupio sadnicu ginka nam je pokazala ulaz, gdje nas je dočekao stariji čovjek koji je naplaćivao ulaznice. Zatražili smo studentske karte i dobili ih po cijeni skoro duplo jeftinijoj od standardnih ulaznica. Nismo morali davati indekse na uvid, jer ko uostalom nosi indeks po jadranskoj rivijeri.

Ne znam kakvo je trenutno stanje sa cijenom ulaznica, ali prema podacima sa interneta cijena ulaznice za odrasle je 40 kn, za grupne posjete 35 kn, studente i djecu do 14 godina 25 kn, za grupne posjete studenata i djece 20 kn, a za penzionere besplatno. Radno vrijeme arboretuma je od 07:00  do 19:00 h u periodu od maja do oktobra, odnosno od 08:00 do 16:00 h od novembra do aprila. Kao veliki ljubitelj parkova nisam ni na trenutak požalio što sam došao, jer se odmah na ulazu osjeti ta nevjerovatna energija drveća, a kompletno mjesto odiše spokojem.

Arboretum Trsteno, osnovan od strane Hrvatske akademske zajednice, je jedini arboretum na hrvatskoj jadranskoj obali i ujedno najstariji u svijetu (ako je vjerovati izvorima sa Wikipedije). Osnovan je 1948. godine na ladanjskom posjedu dubrovačke plemićke porodice Gučetić Gozze iz 15. vijeka, kojoj su dubrovački kapetani donosili biljke i sjemena sa svih strana svijeta. Prostire se na površini od 28 hektara.

Danas arboretum čini kolekcija sa više od 300 različitih vrsta biljaka, koja je nastajala tokom proteklih šest vijekova, a uključuje stabla palmi, eukaliptusa, kamforovca, lovora, bambusa i razno egzotično drveće i grmlje. Prizor upotpunjuju cvijetnice poput bugenvilije i ljiljana. Trsteno ima još jednu posebnost – dva neobično velika platana, stara preko 400 godina. Sa 15 m opsega i visine oko 50 m, ubrajaju se u najstarija i najveća stabla Evrope, a posebno su atraktivna po tome jer pripadaju vrsti orijentalnih platana.

Perivoj Gučetić pripada karakterističnom tipu dubrovačkog renesansnog vrta, a po vremenu svog postanka stariji je od mnogih glasovitih italijanskih i francuskih renesansnih vrtova. To je perivoj geometrijskog tlocrta kojeg čini ortogonalna mreža šetnica obrubljena kamenim zidićima. Karakteristična je glavna šetnica s dvostrukim stuboredom koji nosi pergolu od vinove loze.

Na kompozicijskoj osi vrta nanizani su svi arhitektonski elementi: paviljon, ljetnikovac, kapelica Sv. Jeronima, zelena lođa, fontana i akvadukt. Neprolazna ljepota arboretuma pobrinula se da nikada prašina zaborava ne zaprijeti spomenu na neke davne i daleke živote.

Posebnost arboretuma je barokna fontana iz 1736. godine, posvećena rimskom bogu Neptunu, kako bi štitio ovaj prostor od požara. Fontanu osim Neptunovog kipa, krase i statue vodenih nimfi, kao i jato zlatnih ribica. Fontana je ujedno i dom lopoča koji svojim žutim cvjetovima razbijaju dominaciju okolnog zelenila. 

U blizini fontane se nalazi i kameni akvadukt, kojim se nekada dovodila voda do fontane. Arboretum je tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj pretrpio materijalnu štetu, ali je renoviran pa se tragovi devastacije nisu mogli poznati prilikom naše posjete.

Jedinstveni vrt sa ljetnikovcem, akvadukt, mlinica, barokna fontana s Neptunom i nimfama, vidikovac s prekrasnim pogledom na more i otoke arboretuma Trsteno, stvorili su neponovljivu prigodnu scenografiju King's Landinga za svjetski poznatu televizijsku hit seriju Game of Thrones, američke produkcijske kuće HBO. 

Uz Lokrum i tvrđavu Lovrijenac jedinstvena ljepota arboretuma Trsteno zaintrigirala je producente ovog višestruko nagrađivanog serijala, koji je nastao na ciklusu epskih romana „Pjesma leda i vatre“ autora Georgea R. R. Martina.

Djelatnost arboretuma usmjerena je na zaštitu i održavanje kulturno-istorijskih i prirodnih znamenitosti, istraživanje i zaštitu biološke raznolikosti, stvaranje žive zbirke u smislu zaštite genetičke raznolikosti, te na istraživanja iz područja vrtne arhitekture.