Jurmala - idilično ljetovalište na obali Baltičkog mora

Prilikom nedavne posjete Rigi, iskoristio sam priliku da ujedno obiđem i Jurmalu, najpoznatije latvijsko ljetovalište, udaljeno od glavnog grada oko 25 km. Većini ljudi je teško zamisliti Baltik kao destinaciju za ljetovanje, ali slika prepunih plaža tokom ljetnog perioda govori drugačije. 




Jurmala je postala izuzetno popularna među domaćim stanovništvom, naročito nakon pada komunizma, budući da je do tada bila rezervisana uglavnom za državnike koji su je posjećivali zbog plaža i lječilišta. Doduše, treba imati na umu da je ona svoju reputaciju spa destinacije stekla još krajem 18. i početkom 19. vijeka. Iako je status grada dobila 1959. godine, teško da je možete posmatrati u kontekstu klasičnog grada.

Postoje dva načina da stignete do tamo iz Rige – prvi je vozom, a drugi minibusevima. Pošto nisam uspio ući u trag mjestu sa kojeg polazi minibus za Jurmalu, odlučio sam se za opciju prevoza vozom koji kreće sa glavne željezničke stanice, što se pokazalo kao izvrsna varijanta. Kartu sam kupio na šalteru željezničke stanice i koštala je 1,4 eur u jednom pravcu, što je iznimno povoljno. 



Vožnja je trajala oko pola sata koje sam „ubio“ posmatrajući druge putnike u vozu, jer na ovakvim putovanjima se zaista možete svega nagledati. Punaška kondukterka nam je ispečatirala karte i dok smo trepunuli već smo bili na stanici „Majori“ u Jurmali. Interesantno je da na većini rasporeda vožnji nigdje nećete vidjeti naziv Jurmala, nego su obično navedeni dijelovi grada kao što su Kemeri, Sloka, Asari i Majori, kojih ukupno ima 13 ili 14.


Odmah preko puta stanice se nalazi parkić iz koga se nastavlja glavno šetalište duž kojeg se prostiru restorani, trgovine i štandovi sa suvenirima. Tipično turističko mjesto, ali razlika je u tome što vas ne prži 40 stepeni, nego možete da uživate na prijatnih 22 stepena. Kupio sam par sitnica sa motivom Jurmale, da me podsjećaju na ovaj izlet i uputio se duž šetališta praćen muzikom uličnih svirača.


Jurmala je, karakteristična po svojoj drvenoj arhitekturi koja datira iz 19. i prve polovine 20. vijeka. Samo su bogate porodice mogle unajmiti obrazovane arhitekte da im projektuju izgled kuće. Kada je riječ o stilovima, dominantan je klasicizam, ali su prisutni i art nouveau, nacionalni romantizam, kao i funkcionalizam. Još jedna od karakteristika arhitekture u Jurmali su bogato izrezbareni ukrasi na fasadama i krovovima kuća.


Na listu arhitektonskih spomenika je uvršteno 408 objekata, među kojima je i sedam sakralnih objekata (3 luteranske, 2 katoličke i 2 pravoslavne crkve). Iako poprilično zaluđen arhitekturom, moram priznati da sam ipak ponajviše čekao da vidim plažu, naročito jer su mi izgledi za ovogodišnje ljetovanje bili svedeni na minimum.


Teško da vam mogu objasniti taj osjećaj sreće kad sam napokon ugledao mekani, bijeli pijesak. Plaža se pruža u dužinu od oko 33 km, a ja sam u tom trenutku bio spreman da ih pretrčim od dragosti. 



Momentalno sam se izuo i sa starkama u rukama krenuo u šetnju duž obale. Iako je napolju bilo relativno svježe za naše standarde ljetovališta, to nije sprječavalo brojne ljude da se odmaraju na plaži, a oni najhrabriji su se čak i kupali.


Imao sam želju da se i sam okupam, ali nisam imao opremu sa sobom. Takođe mi nije bilo u interesu da zaradim temperaturu ili kakvu upalu. To me ipak nije spriječilo da svučem šorc i zagazim u vodu što sam mogao dublje, a da pri tome ne pokvasim donji veš. 



Voda je bila ledena, što me je podsjetilo na kraj ljeta u Istri. Nisam odolio, a da ne liznem more, i moram vam priznati da je jedva slano. Poslije sam se informisao da je salinitet Baltičkog mora nizak zbog njegove izolovanosti i velikog dotoka slatke vode.


Uživao sam u sunčanom prijepodnevu u Jurmali, na tren zaboravivši jurnjavu kojoj sam sklon na putovanjima. Baltičko more je bilo jedno više ucrtano na moju putničku mapu i kožu. Da vas ne bih dalje gnjavio suvišnim detaljima, prepustiću fotografijama da dočaraju ono što ja nisam uspio da iskažem riječima. 

3 komentara:

  1. Sad, kao da sam bila tamo, iako nije bilo sanse da stignemo. Zato smo more nadonkadili u Talinu ;) Svidja mi se!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja u Talinu nisam uspio stići do plaže. Dok sam obišao stari grad trebalo mi je par sati, a plašio sam se da ako odem do obale neću stići na bus za Rigu. Plus u međuvremenu je počela kiša, pa me je to definitivno odvratilo od nakane.

      Izbriši

Pokreće Blogger.