četvrtak, 9. travnja 2015.

Drakula tura (I dio): Temišvar i Sigišoara

Konačno je došao na red i putopis sa jednog od mojih omiljenih putovanja. Rumunija je pomalo zapostavljena destinacija, ali rekao bih da je to prvenstveno posljedica nedovoljne upoznatosti turista sa onime što ova predivna država nudi. Ja sam, kao neko ko je vazda bio mimo ustaljenih normi i običaja, dao Rumuniji prednost nad izvikanim evropskim destinacijama i uspio nagovoriti čak i prijatelje da je skupa posjetimo. Privučen prikazom Karpata iz filmova i mitovima o vampirima, poželio sam da što prije realizujem putovanje u domovinu grofa Drakule. Pretražio sam internet i otkrio turističku agenciju Karpati iz Novog Sada koja se specijalizovala za ture po Rumuniji. Prvobitno nisam namjeravao spominjati ime agencije, ali na kraju rekoh zašto ne, jer i ta informacija će nekome koristiti. Naziv konkretne ture koju sam odabrao je Drakula tura i Bukurešt, a koliko vidim Karpati realizuju i varijantu bez Bukurešta, koja je nešto jeftinija. Moja vam je preporuka da svakako ne propustite Bukurešt ukoliko imate priliku, iako je vrijeme koje vam je na raspolaganju za obilazak ovog grada dovoljno tek da zagrebete po njegovoj površini, ali i da se bespovratno zaljubite u njega i poželite ga bolje upoznati.

Katedralni hram u Temišvaru
Krenuli smo kasnog proljetnog poslijepodneva iz Beograda za Rumuniju. Od dva autobusa, mi smo zapali u onaj u kome je dobar dio populacije zagazio u šestu ili sedmu deceniju života. Ostatak su bile porodice sa djecom i čak dvije djevojke u tridesetim. Drug i drugarica nisu bili oduševljeni starosnom strukturom putnika i tražili su premještaj u drugi autobus, gdje je populacija bila mlađa, ali meni bakice ni najmanje nisu smetale. Nisam ljubitelj razularene mladeži kojoj je vrhunac putovanja alkoholisanje u autobusu, tako da mi je ova varijanta bila super. Kako nisu uspjeli izdejstvovati premještaj ostali smo sa ovom, kasnije će se pokazati, izuzetno veselom družinom. Međutim, ne lezi vraže, baš iza mene se smjestio gospodin koji je na mjesto polaska stigao sa ženom, njenom prijateljicom i osjetnim viškom promila u krvi. Ne shvativši da je dotični pijan, moja blesava drugarica je njegove replike našla za simpatične i upustila se u neki vid konverzacije, usput mu rekavši da smo iz Bosne. Za posljedicu smo imali noćnu vožnju ispunjenu njegovim poprilično neprijatnim komentarima o ratu u Bosni u kojem je učestvovao. Povremeno bi čak i zagalamio, što je onemogućilo ostalima svaki pokušaj spavanja. Putnici su se žalili djevojci koja je bila vodič, ali ona mu osim prijetnji da će ga ostaviti na ulici (iako po pravilu to navodno nije smjela) nije mogla ništa učiniti. Možda ovaj uvod ne obećava fantastično putovanje, ali vjerujte da nam čak ni ova neprijatnost nije uspjela pokvariti doživljaj Rumunije.

Hotel Temišvar i zgrada Opere
Prva postaja nam je bio Temišvar, u koji smo stigli u kasnim noćnim satima. Temišvar je najveći i najznačajniji grad rumunske pokrajine Banat, a poznat je i kao prvi evropski grad sa električnom uličnom rasvjetom. Telegraf su dobili još 1853. godine, 1857. je uvedena ulična rasvjeta na gas, 1884. godine je stigla električna rasvjeta, a 1899 i električni tramvaji. Temišvar je bio i prvi grad Kraljevine Mađarske, a kasnije Rumunije koji je dobio ambulantu. Nakon Prvog svjetskog rata i kratkog funkcionisanja pod okriljem Banatske Republike, Temišvar je 1919. skupa sa većim dijelom Banata pripojen Rumuniji. Budući da je nama Temišvar bio samo usputna stanica, obilazak se sveo na šetnju Trgom pobjede, razgledanje zgrade Gradske opere i Katedralnog hrama banatske mitropolije rumunske pravoslavne crkve.

Kip kapitolske vučice kao čest detalj parkova
Pravoslavna katedrala je naročito lijepa, sa svojih 11 tornjeva nesvakidašnjeg izgleda. Podignuta je između 1936. i 1941. godine u neo-moldavskom stilu, sa elementima pozne renesanse, rumunske pravoslavne, otomanske i bizantske arhitekture. Rumuni se diče svojim romanskim porijeklom, pa su replike kipa kapitolske vučice sasvim uobičajne u njihovim gradovima. Jedna takva se smjestila i na rimskom stubu pozicioniranom na travnatoj površini pokraj Trga pobjede.

Pogled na citadelu u Sigišoari
Nakon noćne vožnje, iduće jutro smo stigli u Sigišoaru, najočuvaniji srednjovjekovni grad Rumunije. Sigišoara je poznata po saskoj citadeli iz 12. vijeka koja se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine, ali i kao mjesto rođenja kontroverznog vlaškog vladara Vlada Cepeša zvanog Drakula.

Ulaz u citadelu
Citadelom dominira sat kula iz 14. vijeka, koja je služila kao ulaz u citadelu i sjedište gradskog vijeća. Nakon velikog požara iz 17. vijeka, krov je restauriran u baroknom stilu, a krajem 19. vijeka dodate su i šarene pločice. Četiri mala tornja na uglovima krova simboliziraju činjenicu da je grad imao sudsku autonomiju i pravo osuđivanja kriminalaca na smrtnu kaznu (ius gladii). 

Sat kula na ulazu u citadelu
Sat i figure boginja mira, poštenja i pravde
Sat je postavljen na kulu u 17. vijeku i sadrži kipove bogova koje se pomjeraju u skladu sa mehanizmom sata. Od strane citadele se vidi kip boginje mira koja drži maslinovu granu, u pratnji bubnjara koji otkucava sate u svoj bronzani bubanj. Iznad njih se nalaze boginja poštenja sa povezom na očima i vagom u ruci i boginja pravde koja drži mač. Društvo im prave dva anđela koja predstavljaju dan i noć.

Pogled sa kule na Bisericu din deal
Pogled sa kule na Manastirsku crkvu
U sljedećoj niši nalazi se figure za koje neki tvrde da predstavljaju egzekutora i bubnjara. Iznad njih se nalazi sedam figura koje simboliziraju paganska božanstva: Dijanu, Marsa, Merkura, Jupitera, Veneru, Saturna i Sunce. Ove figure stoje na kotaču i pomjeraju se u ponoć, označavajući promjenu dana. Sat je još uvijek u funkciji, skupa sa rotirajućim drvenim figurama, po jednoj za svaki dan u sedmici. Sat je modernizovan električnim pogonom 1964. godine. Niša sa figurama koje predstavljaju dane je vidljiva iz unutrašnjosti kule.
 
Eksponati u istrorijskom muzeju
Eksponati u istorijskom muzeju
Danas je u kuli smješten istorijski muzej u kome možete vidjeti zbirku različitih predmeta, uglavnom posuđa. Sa vrha kule se pruža predivan pogled na šarmantne krovove Sigišoare. Pored sat kule, istorijski muzej uključuje i sobu za mučenje sa različitim spravama za tu namjenu, kao i zbirku srednjovjekovnog oružja. Uz jedinstvenu ulaznicu možete posjetiti svo troje. Meni je od svega bio najljepši pogled sa kule, dok me ovo preostalo nije oborilo s nogu, ali kad sam već tu zašto ne vidjeti.

Mogli bismo i mi Brenine okove iz spota Robinja da izložimo
Soba za mučenje - vješala su spremna
Nakon obilaska kule, dobili smo nešto slobodnog vremena za sebe. Prošao sam pokraj  rodne kuće vlaškog vladara Vlada Cepeša zvanog Drakula, koja danas služi kao restoran i zaputio se kaldrmisanom ulicom uzbrdo. Inače, zahvaljujući romanu Drakula, irskog književnika Brama Stokera iz 1897., kao i pričama o vampirima koje su uslijedile narednih vijekova, rumunski turizam je doživio procvat, a Vlad Cepeš je postao sinonim za vampira i svojevrsna legenda tih krajeva.

Rodna kuća Vlada Cepeša Drakule
Biserica din deal
Put me je naveo do crkve na brdu do koje se stiže natkrivenom stazom od 175 drvenih stepenica. Crkva koju Rumuni zovu Biserica din deal je evangelistička crkva, sagrađena u fazama između 1345. i 1525. godine. Četvrta je po veličini gotička crkva u Transilvaniji. Crkva je bila u cjelosti oslikana iznutra, ali je 1776. godine odlučeno da se crteži unište, ali da se prije toga naprave istovjetne kopije na pergamentu. Nažalost kopije su izgubljene. Nedavna restauracija je otkrila fragmente fresaka s kraja 15. vijeka.

Kuća pokraj crkve (lijevo) i srednja škola (desno)
Pored crkve se nalazi oronula kuća koja, i pored toga što je u lošem stanju, izgleda kao iz neke bajke. Da stvar bude neobičnija, odmah pokraj crkve se nalaze i srednjoškolska ustanova, kao i evangelističko groblje. Ne znam koliko je uobičajeno reći za groblje da je lijepo, ali meni se ovo zaista svidjelo. Drveće obraslo u bršljan i neobični nadgrobni spomenici stvaraju jedinstvenu atmosferu na ovom mjestu.

Evangelističko groblje u Sigišoari
Pogled kroz prozor kafea u Sigišoari
Odlučujem se za pauzu u jednostavnom kafeu, u kome nakon pet traženih stvari koje nisu imali konačno uspijevam naručiti pepsi. Stolice od kovanog željeza i geraniji u žardinjerama na plavim prozorima stvaraju doživljaj skromne idile. U predsoblju kafea se nalaze čak i dva prastara računara na kojima možete koristiti internet. Sigišoara u cjelini ostavlja dojam siromaštva i ne znam od čega bi taj grad živio da nema turizma.
 
Crkva dominikanskog manastira
Neobičan tulipan ispred crkve
Pravim posljednji krug kroz citadelu, zaustavljajući se nakratko ispred Manastirske crkve smještene pokraj ulaza u istorijski muzej. Ova gotička crkva s kraja 13. vijeka je nekada bila dio Dominikanskog manastira, a kroz istoriju je više puta rušena i obnavljana. Svoj današnji izgled dobila je popravcima iz 1894. i 1929. Crkva posjeduje vrijedne objekte poput bronzanog pročelja iz 1440., kameni okvir vrata isklesan 1570. u transilvanskom renesansnom stilu ugrađen u sjeverni zid crkve, kolekciju orijentalnih tepiha iz 17. vijeka i barokne orgulje iz 1680., koje se i danas koriste prilikom koncerata organizovanih u crkvi.

Rumunska arhitektura u Sigišoari

Time se završava posjeta Sigišoari, a put nastavljamo prema našem sljedećem odredištu, Pojani Brašov, poznatom rumunskom zimovalištu. U narednom postu ću vas upoznati sa prelijepim gradom Brašovom i dvorcem Bran, poznatom kao Drakulin dvorac, iako je on boravio u njemu veoma kratko, kao zarobljenik.

Broj komentara: 6:

  1. Rumuniju svakako treba posetiti. Mnogo toga lepog ima za obici. Odbaciti sve predrasude i uputiti se tamo je i moj predlog. Agencija Karpati nudi fantasticne ture i jedina je specijalizovana za obilazak Rumunije vec dosta dugo, pa sam i ja putovala u njihovom aranzmanu. Sa nestrpljenjem ocekujem nastavak putopisa kako bih uporedila Vase i moje iskustvo,mada u startu zakljucujem da delimo pozitivne utiske.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Predivna država, i definitivno imamo predrasude koje vučemo s kraja prošlog vijeka kada smo mi u odnosu na njih bili civilizacija. Što se agencije tiče, odlični su. U vrijeme kada sam ja išao, za njih je radila djevojka po imenu Hermina, inače Rumunka, a najbolji vodič je neko ko potiče iz države u koju putujete. Nažalost, to joj je bila zadnja tura, jer je dobila drugi posao.

      Izbriši
  2. Interesantan putopis; šteta što uglavnom imamo predrasude o Rumuniji kao nezanimljivoj zemlji za posjete.
    No, arhitektura djeluje onako kako je i zamišljamo. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Rumunija je sve, samo ne nezanimljiva. Za male pare se stvarno ima šta vidjeti i vrijedi je posjetiti. :)

      Izbriši
  3. Već dugo želim da obiđem Rumuniju, jer sve što sam videla preko TV u putopisnim emisijama me veoma privuklo, ali, ne ide mi se u društvu sebe same :( Mnogo lepo opisujete svoja putovanja i rado dolazim da "putujem" kroz vaše postove ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znam da je prijatnije putovati u društvu, ali nemojte da Vas to ograničava. Iskoristite priliku i budite hrabri, te se samostalno otisnite na putovanje. Ture za Rumuniju privlače ljude svih generacija i ako ste imalo društveni, sigurno ćete upoznati zanimljive ljude i dobro se provesti. :)

      Izbriši