Dilema: Vraćati se na stare destinacije ili birati nove?

Utiske o većini dosadašnjih putovanja već sam podijelio s vama. Što se preostalih tiče, neka su na čekanju jer nemam kod sebe fotografije, pošto sam nedavno imao peh sa računarom zbog kojeg sam ostao bez skoro kompletnog sadržaja. O nekim putovanjima sam odlučio ne pisati jer su bila davno i ne bih ih mogao rekonstruisati dovoljno kvalitetno da bi zaista nekome poslužila kao vodič. Pored toga, ranije nisam imao običaj da fotografišem sve važne detalje i građevine, a da se pri tome i sam ne nalazim na fotografijama. Sad već obraćam mnogo više pažnje na to, pa stalno školjocam telefonom i aparatom, što ponekad izaziva upitne poglede mojih saputnika. 


Iako sam odlučio da putopisi i konkretne informacije o određenim destinacijama budu osnov bloga, jer su od najveće koristi putnicima, mislim da ne bi bilo na odmet ubaciti i poneki post drugačije prirode. Budući da je bio red da ovaj mjesec izbacim barem još jedan post, posljednjih dana sam razmišljao o čemu bih mogao pisati. U opticaju je bilo nekoliko tema, ali zbog trenutnog nedostatka volje za pisanjem i brojnih obaveza, trebala mi je neka pitka i jednostavna za pisanje. I evo, dok sjedim za računarom na poslu i još uvijek sanjiv čekam da mi proslijede neki zadatak, odlučio sam se za temu iz naslova posta. Vraćati se na stare destinacije ili uvijek birati nove – dilema stara koliko i moje iskustvo samostalnog putovanja.
S obzirom da otac nije bio sklon velikim promjenama, niti je pokazivao značajne turističke ambicije, putovanja sa roditeljima su se uglavnom svodila na ljetovanje, mahom iz zdravstvenih razloga. Hrvatsko primorje mu je bilo top destinacija zbog svoje ljepote i blizine u slučaju potrebe brzog povratka kući. Kada bi mu se negdje dopali ambijent i usluga, stacionirao bi se na to mjesto u narednih nekoliko godina, jer je igrao na sigurno i vodio se filozofijom „Zašto mijenjati nešto što je dobro“. Zahvaljujući tom stavu, po nekoliko godina zaredom smo se vraćali na iste destinacije sa tačno ustaljenim protokolom dnevnih aktivnosti. Moram priznati da je u neku ruku bilo lijepo ponovo vidjeti poznata mjesta za koja su me vezale prijatne uspomene. Proces asimilacije je trajao znatno kraće i za tren bih se osjećao kao kod kuće.

Prvih godina samostalnog putovanja slijedio sam očevu praksu. Izabrao sam destinaciju i vraćao joj se narednih par godina. Dozu avanturizma i neizvjesnosti sam unio time što nisam rezervisao smještaj unaprijed, nego sam ga tražio na licu mjesta. S ove tačke gledišta se divim svojoj volji da umoran bauljam po crnogorskom primorju i tragam za adekvatnim apartmanom. Prilikom jednog od povrataka iz Herceg Novog, svratio sam s društvom u Dubrovnik i oduševio se kontrastom koji me je dočekao u odnosu na Crnu Goru. Da se razumijemo, tokom ekskurzija po Evropi sam vidio i fascinantnije stvari, ali me je oduševilo to što u svojoj neposrednoj blizini imamo jedan takav grad. U tom momentu sam znao da je Crna Gora za mene prevaziđeno mjesto za odmor.
Prelomni trenutak se desio godinu dana kasnije kada sam u zamjenu za neuspješno organizovanu apsolventsku ekskurziju odlučio sa društvom ljetovati u Tunisu. Još uvijek se sjećam našeg uzbuđenog razgovora i nečijeg prijedloga koji je trebalo više da bude šala, nego zbilja i momentalnog pristanka ostalih. Par trenutaka smo se gledali zacakljenim očima pokušavajući da preradimo informaciju da mi, kojima su vrhunac ljetovanja bile Crna Gora i Hrvatska, idemo u Afriku. Konzervativni otac je dobro prihvatio činjenicu da putujem na crni kontinent, valjda svjestan činjenice da turističke afinitete nisam povukao na njega.

Idućih godina nizale su se brojne destinacije u Austriji, Slovačkoj, Rumuniji, Italiji, Egiptu, Malti, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mađarskoj, Omanu i sl. Svaka od njih me je oduševljavala na svoj način i nerado sam se vraćao kući. Neke su me toliko fascinirale da bih se istog momenta mogao i preseliti na njih. I tu dolazimo do suštine posta. Prilikom izbora odredišta za svako novo putovanje (naročito ljetovanje koje mi je must go) imao sam dilemu – da li se vratiti na isto mjesto od prošle godine ili birati novo? Utisci sa posljednjeg putovanja su me obično držali toliko dugo da sam se uvijek želio vratiti baš tu. S druge strane, svjestan da na svijetu postoji toliko divnih mjesta koje vrijedi posjetiti, teška srca bih odbacio tu ideju i odabirao nešto novo. I onda bih se iznova zaljubio u to novo mjesto, kao u začaranom krugu.
Moja ogromna želja da obiđem cijeli svijet i svijest o tome da je jedan život prekratak za to (osim ako niste multimilioner), natjerali su me na odluku da se ne vraćam na stara mjesta ukoliko mi nisu usputna stanica. Stoga sam osmislio strategiju da prije odlaska negdje detaljno istražim sve značajne (ali i one manje značajne, a meni lično interesantne) atrakcije tog mjesta i da ih obiđem kao da se nikada više neću tu vratiti. To često podrazumijeva veoma naporan tempo na putovanjima i cjelodnevno pješačenje. Na sreću, hodanje i boravak na otvorenom (ali i u zatvorenom prostoru izvanredne arhitekture i znamenitosti) mi predstavlja veliko zadovoljstvo koje nadilazi svaki umor.
Ipak, koliko god se trudio da obiđem sve ljepote nekog grada ili lokacije, to nije uvijek moguće u onom vremenskom roku koji mi je na raspolaganju. I tako se uvijek vratim kući žaleći za još nečim što nisam vidio i onda ostaje želja da se ponovo vratim na to mjesto da bih vidio i to. Naravno, već sam spomenuo i to da je uvijek lijepo iznova osjetiti magiju mjesta koje vam je od ranije poznato i sa kojim ste se već srodili. Na kraju mi preostaje da se nadam da ću uspjeti pronaći dobar balans između starog i novog, kao i da će mi životne okolnosti ići na ruku i voditi me kroz što više različitih krajeva svijeta.
Kakvi su vaši stavovi o ovoj temi? Da li ste se zaljubili u neko mjesto koje vas tjera da mu se stalno vraćate ili vas konstantno vuče želja za nečim novim?

Broj komentara: 8:

  1. Uf, ovo je vrlo individualna stvar. :)

    Samo jednom do sada vratila sam se u isto mesto igrom slucaja, iako je bilo dosta promenjeno jer je proslo 5 godina i dalje mi je sve bilo poznato i relativno isto. Koliko god se lepo i sigurno osecas kad odes na isto mesto jer ti deluje da ga poznajes, vise volim da istrazim nova mesta.

    Sto se tice letovanja, znam ljude koji su bili na tom nekom mestu pa eno ih vec 6 godina letuju tamo. Jeste to lepo ali kao avanturista volim da vidim sto vise novih stvari, kultura, gradova, znamenitosti i zato ne volim da se vracam gde sam bila. Sto ne znaci da ako bi mi neko ponudio besplatan obilazak mesta na kom sam bila ne bih odmah prihvatila :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se da je individualna stvar i baš me je zato zanimalo kakve su preferencije drugih ljudi po tom pitanju. Ja sam se vraćao na ista mjesta uglavnom dok sam putovao s roditeljima (i to nažalost nisu neka fascinantna mjesta), ali bih se rado vratio i na neke destinacije novijeg datuma, koje zbog nedostatka raspoloživog vremena nisam uspio obići onako kako bih volio, pa sam ih ostao željan. :)

      Izbriši
  2. Budući da, nažalost, ne putujem okolo po svijetu, sve se svodi na odlaske na more ljeti. Volim ići na nova mjesta, ali volim se vraćati i na stara. Recimo dvije, tri god odem na jedno mjesto, pa sljedećih par negdje drugdje, pa me uhvati nostalgija za onim prvim mjestom. Zapravo nema nekog pravilnog uzorka. A što se tiče budućih svjetskih putovanja, želim prvo sve obići pa se vraćati na najdraža mjesta :D Vidjet ćemo kako ću to izvesti :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uvijek je prisutan taj nesklad želja, novca i vremena. Da bi se izvukao maksimum, treba posložiti prioritete i odreći se nečega da bi se drugdje dobilo više. :)

      Izbriši
  3. Nisam baš mnogo putovala van svoje zemlje, a opet, ako se uzme u obzir finansijska strana i sva dešavanja kod nas poslednjih, sad već 30 godina, onda ispada da i jesam. Postoji jedan grad u koji se rado vraćam, Beč. To je grad u kojem bih mogla da živim, posle mog rodnog grada. Ali, bez obzira što sam neke videla volela bih da im se opet vratim. Mada, postoji još njih puno koje bih rado videla i sasvim sigurno ću ostvariti, ne sve, ali nekolicinu da ;) Da, volim da se vraćam onome što na mene ostavi nezaboravan utisak.
    http://odsvegaponesto-oljaka.blogspot.com/2014/03/bec-prestonica-austrije-kao-dobro-staro.html

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Divan grad, bio sam samo jedanput i nažalost nisam ga upoznao u punom sjaju i cjelovitosti zbog vremenskog ograničenja. Ali, to je svakako jedna od destinacija na koje želim da se vratim i upoznam ih bolje.

      Izbriši
  4. Ukoliko mogu - uvek se vraćam ;))) naravno ukoliko to nije neko egzotično i ekstra skupo mesto, gde to ipak ne mogu ponoviti ... Beč je pod obavezno uvek i opet ... mada sam i ja samo jednom bila tamo, ali 1x mesečno od nekog recimo III do X meseca, trebalo bi uvek negde .. lepo je ..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Beč je svakako grad koji vrijedi vidjeti u različitim godišnjim dobima. E, sad pitanje je da li se u neke gradove vraćamo jer ih zaista volimo, ili zato što su nam neki drugi daleko ili skupi.

      Izbriši

Pokreće Blogger.