subota, 30. kolovoza 2014.

Sredstva za sunčanje - Nivea vs Sun Dance

U štetne posljedice neumjerenog izlaganja sunčevim zracima upućene su već i ptice na granama, pa se ja ne bih mnogo zamarao pišući o tome. Koga zanima nešto više na tu temu, vjerovatno će pronaći odlične tekstove na stranicama naših divnih beauty blogerki. Muško sam, nisam neka pretjerana picajzla, ali vodim računa o zdravlju i izgledu. Ne koristim veliki broj kozmetičkih proizvoda, niti imam naviku i strpljenje da ih redovno nanosim. Međutim, nekad mi se desi da zalutam u drogerije i dragstore sa kozmetikom, pa se onda iznenadim kad vidim šta sve postoji i čemu služi. 

Jedna od takvih prilika je svakako odlazak na more kada skoknem da kupim higijenska sredstva i kremu za sunčanje. Budući da sam prošle godine imao tu sreću da dva puta vidim more, morao sam dopuniti zalihe. Ipak, zbog lošeg vremena nisam iskoristio većinu toga, pa su me ti proizvodi sačekali ove godine (sa još uvijek važećim rokom trajanja). Ono što mi je ostalo od prošle godine sam odlučio isprobati ove, a ono što mi je nedostajalo sam dokupio. Na kraju se desilo da sam u koferu imao proizvoda koliko i jedna prosječna žena. 


Svi korišteni proizvodi za sunčanje i njegu nakon sunčanja su se sveli na dva brenda – Sun Dance od dm-a i Niveu, pa sam stoga odlučio da napišem iskrenu recenziju ovih proizvoda, u nadi da će savjeti nekome biti od koristi. U nastavku se možete zabaviti čitajući kako se snalazim u ulozi beauty blogerke, a dragim kozmetičkim kompanijama poručujem da slobodno mogu da mi upute paket svojih proizvoda ukoliko se ne boje mog stručnog mišljenja. Šalu na stranu, mišljenje o svakom dole navedenom proizvodu je rezultat mog iskustva sa datim proizvodom i nepristrasno je, o čemu ćete se uvjeriti ako pročitate post do kraja. Ukoliko ste koristili neki od navedenih proizvoda, ostavite svoje utiske u komentaru.

Nivea invisible spray (SPF 30) vs Sun Dance Sonnen spray (SPF 20)


Već neko vrijeme sam posmatrao kreme za sunčanje u obliku dezodoransa i moram priznati da mi je ambalaža zaista simpatična. Ranije sam obično kupovao kreme za sunčanje u pakovanju sa pumpicom i one su sasvim korektno obavljale posao. Međutim, ovaj put sam se odlučio za promjenu. Uzeo sam dvije kreme u obliku dezodoransa, jedna je Sun Dance SPF 20, a druga Nivea invisible SPF 30. Uzeo sam dvije kreme iz čiste predostrožnosti jer sam čuo da jako kratko traju, a ja sam išao na destinaciju gdje nisam sebi mogao dozvoliti da ostanem bez zaštitnog sredstva, budući da je temperatura iznosila 46 stepeni.

Nivea je brend kojem dosta vjerujem i čiji proizvodi su u najvećoj mjeri opravdavali moja očekivanja. Stoga sam odlučio zaštitu započeti upravo ovim sprejom sa zaštitnim faktorom 30. Pozitivne strane su u tome što se lako nanosi i razmazuje na koži, prijatnog je mirisa i ne ostavlja nikakav trag, te pruža dobru zaštitu od sunca. Negativne strane su visoka cijena (čini mi se da sam ga platio oko 24 KM) i veliki gubitak proizvoda u smislu da dobar dio sadržaja prosto ode u vazduh, htjeli vi to ili ne. Nisam štedio na proizvodu, ali mi je pakovanje trajalo svega 3 dana.

Kao alternativu sam uzeo Sun Dance sa zaštitnim faktorom 20 da bih imao rezervu kada se Nivea potroši. Sun Dance kolekcija iz dm-a ima zaista širok spektar proizvoda za sunčanje i njegu kože nakon sunčanja, pa kad vidite njihov šareni stalak, naprosto poželite da sve to kupite. Kada govorimo o konkretnom proizvodu Sun Dance Sonnen spray (SPF 20), pozitivne strane su mu dopadljiv dizajn, pristupačna cijena koja je triput niža nego za Nivea spray i lako nanošenje. Ono što moram primijetiti kod Sun Dance proizvoda jeste čudan osjećaj koji proizvodi ostavljaju na koži. Što se tiče ovog spreja, za razliku od Nivee, osjetite kada imate proizvod na sebi jer se čini kao da se formira zaštitni sloj na koži, a ne da ga ona upija. U slučaju spreja taj osjećaj nije neprijatan, ali kod nekih drugih njihovih proizvoda umije da bude izuzetno iritantan, o čemu ću u nastavku recenzije više pisati. Još jedna, za mene pozitivna, stvar kod ovog spreja je što kožu čini sjajnom dok ga imate na sebi. Međutim, kao i Nivea, trajao mi je samo 3 dana. Sredstva za sunčanje iste zapremine sa pumpicom daleko duže traju.

Sun Dance Lippen Balsam (SPF 30)


Između ostalog, na Sun Dance polici sam ugledao i ovaj balzam za usne sa zaštitnim faktorom 30, i kako je ostao samo još jedan primjerak po nekoj prilično niskoj cijeni, odlučim ubaciti i to u korpu. Više puta sam nailazio na članke u kojima se naglašava da ne treba zapostavljati i zaštitu usana prilikom sunčanja (što nas vjerovatno većina radi), pa mi je to isplivalo iz podsvijesti i nagnalo me da se odlučim za ovaj proizvod.

Balzam ima blag, prijatan miris mentola, a struktura mu je kremasta. Budući da je proizvod bijele boje, ostavlja isti takav trag na usnama. Bez obzira koliko ih vi trljali jednu o drugu, izgledaćete kao da ste nanijeli kremu protiv herpesa ili ste pili jogurt. Situacija se može znatno popraviti ukoliko prstom utrljate proizvod na usne, ali i tada ostaje blagi trag bjelila na usnama što meni kao muškarcu baš i ne odgovara (sad očekujem da neko kaže „Šta će tebi uopšte balzam“).

Sun Dance Aloe Vera Apres Gel (300 ml)


Aloe vera apres gel se koristi nakon sunčanja i nanosi se na čistu kožu. Na deklaraciji piše da se lako nanosi i ne ostavlja mastan trag. Bočica je providna, tako da možete vidjeti teksturu proizvoda, koja se čini zaista privlačnom i imate osjećaj kao da je unutra neki zaista dobar melem. Miris proizvoda je takođe blag i prijatan. Pa u čemu je onda problem? Problem nastaje onog momenta kada proizvod nanesete na kožu, jer iako ne ostavlja mastan trag, koža momentalno postaje neprijatno ljepljiva i nekako čudno zategnuta (kao da ste se našpricali lakom za kosu). 

Takođe, čini mi se da gel dosta slabo hidratizira kožu što je, rekao bih, primarna svrha ovog tipa proizvoda. Ljepljivost se smanjuje kako proizvod duže stoji, a pozitivna strana mu je ta što blago hladi. Ja sam ga u nekoliko navrata pokušao koristiti, ali svaki put bezuspješno. Još jedna od mana je što se na koži počnu ubrzo stvarati grudvice, za koje ne znam da li su od samog proizvoda ili se odumrle stanice počnu odvajati, a ni blago peckanje nije isključena pojava. Sve u svemu priličan fail od proizvoda, zaobiđite ga.

 Sun Dance Apres Creme (100 ml)


Ovdje je riječ o kremi nakon sunčanja koja po tvrdnjama proizvođača „hidratizira, hladi, intenzivno regenerira, štiti od slobodnih radikala i sprječava preuranjeno starenje kože“. Navode još i da je idealna za lice. Nju sam kao i Aloe vera gel kupio krajem prošlog ljeta, ali ih nisam uspio upotrijebiti pa sam ih testirao ove godine. Rok trajanja proizvoda je do aprila 2015., tako da se ne baš sjajan utisak koji su ostavili ne može pravdati istekom roka. 

Krema je bijele boje i rjeđe, naizgled hidratizirajuće teksture. Miris kreme je krajnje čudan, da ne kažem neprijatan. Ne sjećam se da li je takav bio kada sam je i prvi put otvorio, ali ne znam šta joj se moglo desiti u međuvremenu, budući da je nisam izlagao nikakvim ekstremnim uticajima. Nakon nanošenja ostavlja kožu suhom, kao da je i niste nanijeli, a jedini znak da imate kremu na koži je jedva primijetno zatezanje. Još jedan neuspješan proizvod, ako mene pitate.

Nivea body milk pure & natural (250 ml)



Sa Nivea mlijekom (bilo bi jezivo da kažem mlijecima) imam višegodišnje iskustvo i ona su uglavnom bila moj izbor za njegu kože nakon sunčanja. Nivea body milk pure & natural, prema navodima proizvođača, sadrži 95% prirodnih sastojaka i namijenjen je jako suhoj koži jer snažno hidratizira i pomaže prirodnoj ravnoteži kože, pružajući lagan, svjež miris. Sadrži ulje aragana i jojobe iz biološkog uzgoja. Ono što piše na deklaraciji potvrdilo se i u praksi (doduše ovo za aragan i jojobu ću morati da im povjerujem na riječ). Kao i druga Nivea mlijeka za tijelo, i ovo odlično obavlja posao. Mlijeko je bijele boje, rjeđe, kremaste teksture i poprilično je masno, što ga čini idealnim za nanošenje nakon sunčanja, naročito u mom slučaju, kada je koža vidljivo dehidirana. Malo je mučno čekati da se upije i nije preporučljivo navlačiti odjeću nakon nanošenja mlijeka, ali u principu odlično radi svoj posao.

srijeda, 27. kolovoza 2014.

Shopping u Abu Dhabiju i Dubaiju

Kada neko spomene Abu Dhabi ili Dubai jedna od prvih asocijacija, pored luksuza i staklenih nebodera, jeste shopping. Ja kao i većina muškaraca nisam veliki ljubitelj shoppinga i u kupovinu odlazim uglavnom sezonski, ali mislim da se od mene kao od nekoga ko je bio u Emiratima očekuje da se dotaknem i ovog pitanja. U pisanju prethodnog posta jedan dio teksta sam posvetio upravo shopping mall-ovima, ali sam zbog obimnosti odlučio da ga rascijepim na dva posta, tako da se shopping pretvorio u zasebnu temu.

Shopping u Abu Dhabiju


Shopping mallovi u Emiratima imaju posebnu ulogu, jer mi se čini da se dobar dio javnog društvenog života, naročito za vrijeme ljetnih mjeseci, odvija upravo tu. Abu Dhabi ima veći broj shopping mallova, od kojih sam ja zbog udaljenosti i nedostatka vremena uspio posjetiti tri: Marina Mall, Abu Dhabi Mall i Avenue at Etihad Towers. Marina Mall je bio moj favorit od ova tri shopping centra. Nalazi se u relativnoj blizini hotela Emirates Palace i Khalidiya Palace Rayhaan. Ja sam vrlo često išao naveče pješke, čak i uprkos nesnosnim vrućinama u avgustu. Doduše, veoma šokantno za organizam je kada oznojeni uđete u toliko klimatizovan prostor pa se brže bolje brišete maramicama kako biste se koliko toliko spasili.



U prizemlju i na prvom spratu Marina Malla nalaze se brojne trgovine odjeće, obuće, kozmetike, nakita, umjetnina, namještaja, elektronike, farmaceutskih proizvoda i drugih specijalizovanih prodavnica, kao i restorana. Tamo možete naći neke od najpoznatijih svjetskih brendova kao što su Gucci, LV, YSL, Prada i drugi. Interesantno mi je bilo vidjeti lokalne žene pokrivene crninom čak i preko lica kako izlaze sa kesama iz tih butika. Ako biste malo bolje obratili pažnju, vidjeli biste kako ispod tih dugačkih haljina vire najskuplje štikle sa potpeticama od 12 cm. Većini vjerovatno nije poznata činjenica da su one ispod te crnine obučene u brendove o kojima većina nas može samo da mašta. Takođe, postoje i prodavnice popularnih jeftinijih brendova poput Zare, H&M, Manga, Springfielda i sl. Nisam pretjerano ulazio po buticima, ali sam recimo u Armaniju vidio jedan šorc koji košta oko 150 eura. U ovim jeftinijim buticima cijene su niže, ali i dalje iznad onih u beogradskim tržnim centrima. Moram primijetiti da modeli odjeće iz Zare i H&M-a uopšte nisu bili po mom ukusu i da bih, za razliku od onih u Beogradu, jako teško odabrao nešto za sebe. Pretpostavljam da je odjeća prilagođena lokalnom ukusu.



Ono zbog čega je meni Marina Mall broj jedan kada je riječ o shoppingu u Abu Dhabiju, jeste fenomenalan supermarket u podrumu. Izbor prehrambenih artikala je toliko ogroman da sam na kraju bio sretan što ne živim tamo, jer bi moja linija pretrpjela ozbiljne štete. Naročito sam bio fasciniran izborom voća i slatkiša. Od egzotičnog voća možete kupiti liči, guavu, rambutan, papaju, mangosten i drugo voće. Budući da smo u hotelu imali odličnu hranu i da sam non stop bio sit, nisam uspio sve da probam, ali sam kupio liči i mangosten. Liči ima male okrugle plodove i kada ogulite koru dobijete bijeli plod sa smeđom košpicom u sredini. Mene ukus najviše podsjeća na sok od zove. Mangosten ima nešto veći plod od ličija i kada mu ogulite smeđu koru, dobijete plod sličan ličiju, samo nešto veći. Ukus je blago sladak i prijatan, ali ne znam s čime bih ga uporedio jer nisam probao ništa slično. Na gornjoj slici su vam prikazani plodovi ličija (skroz u gornjem lijevom uglu), rambutana (ovo čupavo u sredini), mangostena (ovo smeđe u sredini), dragon fruita (gornji desni ugao) i guave (donji desni ugao).



U marketu možete kupiti i svježe cijeđene sokove pakovane u plastične flašice, od kojih bih preporučio one od manga i nara, dok lubenicu i limunadu s mentom zaobiđite u širokom luku. Što se tiče slatkiša, imate ogroman izbor čokolada i keksova najpoznatijih svjetskih brendova. Jedina stvar koju nisam uspio da nađem tamo je rolat od marcipana, ostalo sve ima. Pored hrane, postoji veliki broj higijenskih proizvoda, školskog pribora, stvari za kuću, bijele tehnike i dr. Neću pretjerati ako uporedim ovaj supermarket sa Diznilendom. Cijene u marketu su pristojne, više od naših svakako, ali u razumnim granicama. Pored supermarketa imate i mjenjačnicu, gdje mijenjaju eure za dirhame po kursu od 4,82 dirhama za 1 euro.



Abu Dhabi Mall je tržni centar, na 3 ili 4 sprata, više se ne sjećam tačno koliko. Sadrži većinu prodavnica kao i Marina Mall, ali ono što mi se nije dopalo jeste supermarket koji mi djeluje dosta neorganizovano i neugledno, poput buvljaka. Ukoliko ste strastveni shoppingholičar, možete ga posjetiti, a u svim drugim slučajevima Marina Mall će sasvim dobro da odradi posao. Zamjerka za oba shopping malla jeste što ne postoji nijedna prodavnica specijalizovana za klasične suvenire sa motivima Abu Dhabija. Postoje razne prodavnice gdje možete kupiti lokalne slatkiše, rukotvorine i sl., ali suvenira u klasičnom smislu skoro da i nema.





Avenue at Etihad Towers je mali tržni centar na dva nivoa, u kome se nalaze isključivo prodavnice najekskluzivnijih brendova. Ja sam ga posjetio iz razloga jer se Etihad Towers nalaze odmah pored Khalidiya Palace Rayhaan hotela, pa mi je bilo usput. Međutim, prosječan turista sa naših prostora tamo nema šta da traži osim ako nekome nije cilj isključivo da pari oči. Meni je bilo praktično otići posljednji dan kada mi je zatrebala neka sitnica u marketu, da ne idem bespotrebno u Marina Mall.



Osim shopping mallova postoje i mjesta za kupovinu koja pružaju veći lokalni ugođaj poput različitih bazara tipa onih na kojima se prodaju ćilimi ili datule (Souk in the Mina Area, The Souk – World Trade Centar Abu Dhabi, Souk at Qaryat Al Beri i sl.). Ja vam ne mogu prenijeti lična iskustva, budući da nisam obišao ta mjesta, ali vam skrećem pažnju na njihovo postojanje, pa ko voli neka izvoli.

Shopping u Dubaiju


U Dubaiju sam proveo dosta manje vremena nego u Abu Dhabiju, tako da su i moje spoznaje o mjestima za shopping dosta ograničene. Ipak, ako mene pitate pored Dubai Mall-a vam ne treba drugo mjesto za kupovinu jer tamo možete naći sve što vam treba. Neću pretjerati ako kažem da je to jedan čitav mali grad, sa desetinama sporednih ulica i prolaza. Prema Wikipediji, Dubai Mall je najveći shopping centar na svijetu po ukupnom prostoru koji zauzima i 15. ako se posmatra samo područje prodavnica. Dubai Mall ima oko 1,200 prodavnica smještenih u podrum, prizemlje i još dva ili tri sprata, nisam siguran, ali se zato u širinu prostire unedogled. Shopping centri u Abu Dhabiju su pomalo smiješni u poređenju s ovim. Ne bih posebno nabrajao brendove, jer je velika vjerovatnoća da bilo koji brend koji vam padne na pamet postoji ovdje. Ekskluzivni butici, ogromne parfimerije sa posebnim odjeljcima za svaki brend, restorani, specijalizovane trgovine, klizalište, akvarijum i lanci brze ishrane, samo su neki od sadržaja koje nudi ovaj shopping mall.





Samo za vas sam sačuvao nekoliko prospekata i računa kako bih vam mogao reći kolike su cijene pojedinih proizvoda. Recimo, u jednom od lanaca brze hrane pod imenom „Cafe Italia“ cijene su sljedeće: supe – 15 AED, salate – 19 do 20 AED, paste – 25 do 36 AED, pizze – 29 do 39 AED za regularnu veličinu i 35 do 45 AED za veliku, pomfrit – 12 AED, gazirana pića – 5 AED za regularnu dozu i 7 AED za veliku, negazirana voda – 9 AED, cijeđena narandža/mrkva/jabuka/avokado – 15 AED, čajevi – 7 AED, espresso – 8 AED, cappuccino – 12 AED. Odnos AED (arabian emirates dirham) i eura je 1 EUR = 4,82 AED.





Kao i u Abu Dhabiju, mene je i ovdje najviše interesovao supermarket, s naglaskom na odjeljak sa egzotičnim voćem. Dubai Mall nudi dosta širi izbor tropskog voća, a pošto nisam mogao probati sve, kupio sam passion fruit kod nas poznat i kao marakuja (23,25 AED/kg), red dragon fruit ili pitayu (23,25 AED/kg) i voćku imena salak bali sa Tajlanda koja podsjeća na smokvu sa zmijskom kožom (30,50 AED/kg). Passion fruit ima jako prijatan kiselkasto sladak ukus i preporučio bih svima koji nisu da probaju. To je onaj ukus koji se često osjeti u multivitaminskim sokovima. Dragon fruit ima više varijanti, ja sam probao u hotelu voćku sa bijelim mesom, a u marketu sam kupio sa mesom u boji cvekle. Oba ploda imaju sitne crne košpice poput kivija i jedva osjetan, ali osvježavajući ukus. Ova tajlandska „smokva“ o kojoj sam pisao i koju možete da vidite na jednoj od slika ima blago neprijatan miris i isto tako neprijatan ukus, pa vam je moja preporuka da je zaobiđete.


Od ostalih atrakcija u sklopu ili u blizini Dubai Malla, istakao bih klizalište sa kapacitetom od 2,000 ljudi, tematski park „SEGA Republic“ sa preko 150 igara, Dubai akvarij i podvodni zoo vrt, kao i fontane koje plešu uz muziku, te čuvenu Burj Khalifu, o čemu ću pisati u posebnom postu. Sve u svemu, ukoliko planirate da posjetite bilo koji od ovih shopping mallova, naoružajte se novcem, kondicijom i strpljenjem jer je shopping u Emiratima definitivno vrsta sporta. Čak i ako niste od onih koji vole da kupuju, posjetite barem jedanput neko od ovih mjesta i osjetite život koji se tu odvija. Ako ništa, barem će vam biti interesantno da vidite tečni sapun u Dubai Mallu koji curi iz posebne slavine na senzor. Ukoliko imate neka dodatna pitanja na koja nisam odgovorio kroz sam tekst, možete ih ostaviti u komentarima.

ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Abu Dhabi, šta posjetiti u prijestonici Ujedinjenih Arapskih Emirata

Nakon višemjesečnog traganja za destinacijom za ovogodišnje ljetovanje i nekoliko propalih izbora, konačna odluka je pala na Ujedinjene Arapske Emirate. Želja mi je bila da napokon otputujem i u Aziju, a s obzirom da destinacije jugoistočne Azije nisu jeftine, a moj budžet je imao limit, Emirati su se nametnuli kao najbolje rješenje. Sljedeća odluka koju je trebalo donijeti jeste – Abu Dhabi ili Dubai. Čitajući o oba grada, došao sam do informacije da je Dubai više usmjeren na turizam i manje konzervativan. Međutim, listajući ponude agencija, shvatio sam da u Dubaiju dosta hotela nema svoju plažu, što je meni bila veoma važna stavka. Upoređujući ponude i slike hotela sa utiscima drugih turista na Trip Advisoru, zaključio sam da hotel Khalidiya Palace Rayhaan iz lanca Rotana ima najbolji odnos cijene i kvaliteta, tako da sam se odlučio ipak za Abu Dhabi.


Korisne informacije


Let iz Beograda je bio zakazan za 23:55 h, preko kompanije Air Serbia. Inače, letove za Emirate iz Beograda imate svaki dan Air Serbiom i Etihadom, osim čini mi se ponedjeljkom. Trajanje leta je oko 4 h i 50 minuta. Što se tiče vremenske zone, u Emiratima se dodaju 2 h na našu satnicu, tako da kada smo sletjeli tamo već je bilo oko 07:00 h ujutro. Po izlasku iz aviona, zapahnuo me je vreo pustinjski vazduh, a moj prvi komentar je bio „Nadam se da je uzrok ove vreline  to što stojim pokraj motora aviona“. Kada smo stigli na pasošku kontrolu, proslijedili su nas u posebnu kancelariju gdje vrše skeniranje zjenica. Dočekao nas je nezainteresovani Arap i rekao da jedno po jedno sjednemo na stolicu s druge strane njegovog radnog stola i približimo oči malom ekranu na uređaju pred nama. Zatim je izvršio neka podešavanja i ubrzo je cijeli postupak gotov. Ja sam prije dolaska zamišljao tu proceduru dosta spektakularnijom nego što zapravo jeste. Zatim je  pogledao pasoš i pečatirao vizu koja nije u pasošu, nego bude odštampana na posebnom papiru A4 formata. 

Nakon toga smo se vratili na standardnu pasošku kontrolu, gdje su nam udarili pečat. Meni su uvijek bili zanimljivi pečati u egzotičnim zemljama, jer su dosta interesantnijeg izgleda od evropskih. Ulazni pečat za Emirate je plave boje, izlazni zelene, i oba su ovalnog oblika. Nakon prolaska kroz pasošku kontrolu, nastavili smo ka izlazu gdje nas je dočekao neki Azijat (ne Arap) zbog čega sam se malo iznenadio. Očekivao sam da nas dočeka neko od naših ljudi iz agencije, tako da sam prvobitno preletio pogledom preko tog tipa, ne uzimajući ga uopšte u razmatranje. Ipak, ispostavilo se da on drži papir s našim imenima. Sproveo nas je do modernog kombija, gdje nas je čekao vozač koji nas je odvezao u hotel. 

U Emiratima se vozi desnom stranom ceste. Na putu od aerodroma do hotela, mogao sam po prvi put uživo da vidim neke od fascinantnih modernističkih građevina. Bio sam dosta skeptičan prema Emiratima kao destinaciji, jer sam ljubitelj zemalja sa bogatim kulturnim naslijeđem i egzotičnom vegetacijom. Međutim, moje mišljenje se promijenilo, o čemu ću pričati više u nastavku. Iako umoran od leta, zainteresovano sam posmatrao nasade palmi koji se prostiru duž cijele ceste, kao i visoke građevine koje su nicale kako smo se približavali gradu. U daljini sam vidio čak i džamiju šeika Zayeda, koja je i s te udaljenosti oduzimala dah svojom ljepotom.


Po dolasku u hotel, dočekani smo s ljubaznošću na kakvu nismo navikli kod nas. Interesantno je da su svi radnici hotela, a kasnije će se pokazati i na drugim mjestima, iz drugih azijskih zemalja kao što su Filipini, Indija, Bangladeš, Pakistan, Uzbekistan i sl. Arapi su samo na najvišim pozicijama. Što se tiče samog hotela, prezadovoljan sam, ali ću o tome pisati u odvojenom postu kako bih detaljnije mogao da opišem koje su mu pogodnosti. Za sada ću se držati onoga što Abu Dhabi kao grad nudi turistima, uz savjete kako se snaći i šta posjetiti. Za početak bih naglasio da se radi o ogromnom gradu koji se prostire na površini od 972,45 kvadratnih kilometara i populacijom od 921 hiljadu stanovnika, što podrazumijeva obavezno korištenje prevoznih sredstava čak i za strastvene ljubitelje pješačenja poput mene. 

Drugi problem sa kretanjem vani su ogromne temperature i vlažnost vazduha. Ja sam polusvjesno napravio pogrešku, odabravši da tamo putujem u avgustu kada je najtoplije. Dnevne temperature vazduha su bile oko 46 stepeni, mora 35 stepeni, a vlažnost vazduha 70%, što je ravno paklu. Teško je procijeniti da li je gore preko dana kada sunce prži ili noću kada se vlaga isparava iz betona, pa imate osjećaj kao da cijelo vrijeme 100 fenova puše ravno u vas. Svaki put kada bih se odvažio na kraću šetnju, vraćao sam se u hotel mokar do gole kože. Kao što sam već rekao, korištenje taksija je neizbježno ako želite bilo gdje da stignete. 

Prije nego što počnem sa cijenama pojedinih usluga i proizvoda, moram reći da je novčana valuta Emirata UAE dirham. Papirne novčanice se javljaju u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 dirhama, dok se kovanice javljaju u vrijednosti od 25 filsa (četvrtina dirhama), 50 filsa (pola dirhama) i 1 dirham. Odnos dirhama i eura je oko 4,82 dirhama za 1 euro u mjenjačnici u Marina Mallu. U hotelu su mijenjali dirhame po kursu od 4,60 dirhama za 1 euro. Što se tiče taksija, početna cijena je 3,50 dirhama po dnevnoj tarifi (koja važi od 06:00 do 22:00), odnosno 4,00 po noćnoj (od 22:00 do 06:00). Cijena po pređenom kilometru je 1,60 dirhama danju i 1,69 dirhama noću za vožnje do 50 km. Za svaki minut čekanja se obračunava tarifa od 0,50 dirhama, s tim što je prvih 5 minuta besplatno. Čak i dok čekate na semaforu taksimetar obračunava, ali znatno sporije.

Velika džamija šeika Zayeda


Za džamiju šeika Zayeda možemo reći da je najimpozantnija građevina i highlight Abu Dhabija. Njena gradnja je inicirana od strane šeika Zayeda, tadašnjeg predsjednika UAE, po kome je i dobila ime. Gradnja je trajala od 1996. do 2007. godine, a ukupna vrijednost projekta je iznosila oko 545 miliona USD. Kapacitet džamije je preko 40,000 ljudi. Velika džamija šeika Zayeda je ujedinila različite stilove angažujući umjetnike i materijale iz brojnih zemalja svijeta poput Italije, Njemačke, Grčke, Maroka, Pakistana, Indije, Turske, Malezije, Irana, Kine, Novog Zelanda i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Više od 3,000 radnika i 38 renomiranih kompanija uzelo je učešće u izgradnji ove džamije koristeći prirodne materijale najvišeg kvaliteta kao što su mermer, zlato, poludrago kamenje, kristali i keramika. Dizajn džamije šeika Zayeda je inspirisan arhitekturom perzijskih, mugalskih i murskih džamija, naročito Badshani džamije u Lahoru (Pakistan) i džamije Hasanna II u Kazablanci (Maroko).

Džamija je udaljena od hotela Khalidiya Palace Rayhaan oko 20-ak km, tako da smo uzeli taksi koji nas je izašao oko 33 dirhama u jednom pravcu. Stigli smo pred sami kompleks koji nas je već na prvu ostavio bez daha. 


Čitajući neki putopis na Internetu, došao sam do informacije da je zabranjeno fotografisati džamiju ispred ulaza i da čuvari odmah traže da obrišeš fotografiju, što mi nije imalo nikakve logike. Pitao sam obližnjeg čuvara da li je dozvoljeno fotografisanje izvana, a on mi je najljubaznije rekao da jeste. Napravili smo nekoliko fotografija i ušli u unutrašnje dvorište džamije (ulaz se ne plaća) gdje su nam se ukazali predivni bijeli stubovi sa zlatnim vrhovima odakle se pruža pogled na ogroman mermerni mozaik u centralnom dijelu dvorišta, oslikan cvijećem baš kao i stubovi. Ovo je najveći mermerni mozaik na svijetu. Nije dozvoljeno hodati po mozaiku i posjetioci su dužni da prate jasno označenu stazu do ulaza u unutrašnje prostorije džamije.  U dvorištu se nalaze stalaže na kojima odlažete obuću prije ulaska unutra. Na pravac se nalazi prostor džamije namijenjen turističkim posjetama, a lijevo i desno su prostorije za molitvu muškaraca, odnosno žena.


U predvorju prostorije namijenjene turistima, iz predivno arabeskama oslikane kupole, visi fascinantan luster koji izgledom podsjeća na plavi lopoč. Divio sam se lusteru dok mi se nije ukočio vrat, a zatim sam ušao u glavnu prostoriju i zanijemio od ljepote i raskoši. Prostorijom dominiraju masivni stubovi sa sedefnim ukrasima, lusteri ukrašeni Swarovski kristalima i poludragim kamenjem, svijetleće šare po zidovima i nevjerovatno mekani tepih pod nogama koji naprosto miluje tabane. Inače, ovo je najveći tepih na svijetu i ima površinu od 5,627 kvadratnih metara i tkalo ga je između 1,200 i 1,300 ljudi. Tepih je težak 35 tona, budući da je izrađen uglavnom od vune uvezene iz Novog Zelanda i Irana.


S obzirom da smo u džamiju stigli u predvečerje, imali smo je priliku vidjeti u različitim izdanjima. Kako je nebo mijenjalo boju, mijenjalo se i ozračje same džamije. Teško je procijeniti u koje doba dana je ljepša. Obišli smo centralnu prostoriju, fotografisali se, a zatim istim putem krenuli ka izlazu. Sada su stubovi bili osvijetljeni, a zlatni ukrasi pri vrhu su isijavali potpuno drugačiju auru. Svjetlost se prelamala na površini vanjskih fontana, a četvrtasti fenjeri ispred džamije isijavali arapsku mistiku.

Heritage village


Heritage village je još jedna od atrakcija Abu Dhabija i nalazi se na kraju šetališta, u blizini Marina Malla. Predstavlja repliku emiratskog sela u kome je prikazan život Beduina i sastoji se od različitih tipova kućica, zanatskih radnji u kojima se obrađuju različiti materijali, od bakra do stakla, i štandova na kojima možete nabaviti jeftine razglednice ili neke druge suvenire. 




U sklopu Heritage villagea se mogu vidjeti i različite životinje kao što su patke, arapski konji i kamile kao i mali muzej u kome se nalaze fotografije Abu Dhabija prije ekonomskog procvata. Duž jedne strane sela se pruža i prelijepa pješčana plaža na kojoj je, doduše, zabranjeno kupanje. 





Čitava postavka sela je simpatična, ali ne i pretjerano fascinantna. Ukoliko imate slobodnog vremena, nije na odmet posjetiti je. Radno vrijeme je 08:00 do 13:00h i od 17:00 do 21:00h od subote do četvrtka, odnosno od 17:00 do 21:00 h petkom. Ulaz unutra je besplatan, a najbolje je uzeti taksi do tamo. Jedini problem je naći prevoz nazad, te ćete u tom slučaju morati da prošetate do Marina Malla kako biste ulovili taksi. Budući da sam ja bio u avgustu, kada su temperature ubitačne, bilo je krajnje naporno pješačiti do Marina Malla po danu. Na našu sreću, uspjeli smo usput da zaustavimo taksistu koji je nekoga dovezao u Heritage village.



Emirates Palace


Emirates Palace je luksuzni hotel sa 5*, smješten odmah preko puta Etihad Towersa i Khalidiya Palace Rayhaan hotela. U njegovu izgradnju je uloženo oko 6 biliona USD, što ga čini drugim najskupljim hotelom ikada izgrađenim, odmah nakon hotela Marina Bay Sands u Singapuru. Hotel je okružen sa 1,3 km sopstvene plaže i 85 hektara vrtova. Prema mojim saznanjima, moguće je posjetiti hotel čak i ako niste odsjeli u njemu, ali to podrazumijeva vjerovatno naručivanje čaja ili kafe u restoranu ili nešto slično. 




Nama su preporučili da se dovezemo tamo taksijem, vjerovatno zbog utiska, pa je bilo pomalo komično kada su nas prevezli sa jedne strane ceste na drugu. Na ulaznim kapijama su nas pitali da li smo gosti hotela, a prijatelj koji nije dobro razumio pitanje čuvara odgovorio je potvrdno. Ne znam šta bi se desilo da je odgovor bio suprotan. Taksi nas je dovezao do samog ulaza u hotel, a mi smo se odmah bacili u razgledanje vrtova, osjećajući se pomalo kao uljezi što u principu i jesmo bili. 




Ubrzo nas je vrbovao neki od čuvara, pitavši nas jesmo li gosti, na šta smo mi odgovorili da nismo. Budući da nije djelovao prijateljski raspoložen, brže-bolje smo se sjetili da kažemo kako smo zainteresovani za korištenje njihove plaže i da smo došli da se raspitamo za cijenu. Sproveo nas je do kancelarije gdje se nalazio drugi radnik koji nas je ugostio i rekao da je korištenje plaže na dnevnom nivou 300 dirhama. Od cifre nam se pomalo zavrtoglavalo, a budući da je već bilo 18:00h rekli smo kako ćemo doći sutradan da bismo iskoristili cijeli dan. Vratili smo se do ulaza u hotel i ne želeći izazivati sudbinu ulaskom unutra, iskoristili priliku za fotografisanje u prelijepim vrtovima iz kojih se pruža perfektan pogled na Etihad Towers.

Ostale atrakcije


Od ostalih atrakcija bih izdvojio Abu Dhabi Corniche, uređeno šetalište pokraj mora i Corniche plažu. Zbog visokih temperatura u avgustu nije preporučljivo, niti izvodljivo šetati, ali sam jedno predvečerje, nakon avanture u Emirates Palaceu otišao na Corniche plažu. Prostrana plaža i prijatno more pružaju nevjerovatan užitak. Kupali smo se do zalaska sunca, nakon čega je spasilac izdao zabranu ulaska u vodu. Ubrzo su se svi razišli, a za njima i on. Jedino smo mi preostali, nastavivši da se fotografišemo i uživamo u ambijentu. Na kraju smo se odvažili da uđemo u more kako bismo se okupali, i to mi je jedna od najljepših uspomena iz Abu Dhabija. Budući da nevoljama s nama nikad kraja, ubrzo se stvorio još jedan čuvar galameći na nas. Ljutiti crnac se pjenio od bijesa što se kupamo noću, a mi smo tobože glumili da nismo znali da se ne smijemo kupati noću i da to možemo činiti na sopstvenu odgovornost. Pošto ga nismo odobrovoljili, brže-bolje smo se pokupili i otišli, dok nismo dobili krivičnu prijavu. 




Atrakcije koje nisam obišao pa vam ne mogu preporučiti iz vlastitog iskustva, ali koje sam viđao u svim vodičima za Abu Dhabi i koje možete posjetiti u skladu sa vlastitim afinitetima su: Ferrari Word – tematski park sa rolerkosterima i trkaćim stazama za ljubitelje Ferrarija, Yas Waterworld – ogromni aqua park sa brojnim toboganima i vodenim atrakcijama i Falcon Hospital – bolnica za sokole.