Oman, ronjenje i plovidba fjordovima Musandama

rujna 22, 2014
Kada sam sletio u Abu Dhabi, nisam mogao ni sanjati da će moj boravak na azijskom kontinentu biti obogaćen posjetom još jednoj državi pored Emirata. Ubrzo po dolasku, prikupio sam sve raspoložive brošure i krenuo ih prelistavati u potrazi za mjestima koja bih mogao posjetiti. Pored brojnih izleta u Emiratima, pažnju mi je privukao i jedan koji je uključivao posjetu Omanu, tačnije slanim jezerima poznatim pod nazivom Hatta Wadi. Slike mi nisu obećavale pretjerano, ali sam znao da u Oman možda nikada neću namjenski otići, pa sam želio iskoristiti tu priliku. Obratili smo se turističkom operateru u hotelu, od koga smo i uzeli katalog, ali nam je on rekao da je za izlet potrebno najmanje četvoro putnika, te da će nam javiti ukoliko se još neko prijavi. Dani su prolazili, operater nam ništa nije javljao, a u meni su se sve više rađali inat i želja da posjetim Oman.



Pred kraj boravka u Abu Dhabiju, odlučio sam uzeti stvar u svoje ruke i kontaktirati vodiča agencije s kojom smo i stigli u Emirate, kako bi nam sredio neki izlet u Oman. Da sam mogao birati, to bi najradije bio izlet u Maskat, glavni grad, ali ga nije bilo u ponudi. Vodič nam se ubrzo javio i ponudio nam izlet u Musandam. Poluostrvo Musandam je omanska eksklava i pokrajina, koja je od matične zemlje odvojena teritorijem Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prihvatili smo šta se nudi, iako cijena izleta nije bila povoljna i zaputili se u omansku avanturu.


Rano ujutro je po nas stigao vozač, koji nas je automobilom odvezao do Dubaija. Nisam mislio da ću još jedanput vidjeti Dubai na ovom putovanju, pa sam znatiželjno upijao prizore velegrada. U Dubaiju smo promijenili prevoz, prešavši u kombi, u kojem nam se pridružila i četvoročlana njemačka porodica. Zaputili smo se u pravcu Sharjaha (čita se Šaržah), gradića u blizini Dubaija. U susret su nam dolazile kilometarske kolone vozila, a vozač nam je objasnio da svi ti ljudi rade u Dubaiju, ali žive u Sherjahi jer su im troškovi života niži. Na putu ka Ajmanu, pejzaž je počeo da se mijenja, a pred nama su se ukazale dine od crvenkastog pijeska. Uživali smo u prizoru, a nakon izvjesnog vremena reljef je iz pješčanog počeo da se transformiše u pomalo tmurne kamenite planine. 


Na putu od Abu Dhabija ka Musandamu prolazi se kroz svih sedam emirata koji čine državu Ujedinjeni Arapski Emirati. Posljednji prije omanske granice je Fujairah u kome se nalazi i grad Dibba. Inače u svakom Emiratu postoji džamija posvećena šeiku Zayedu i sve su jako lijepe, ali je ona u Abu Dhabiju bez konkurencije. Ipak i ova u Dibbi plijeni pažnju svojim izgledom.


Dolazimo na omansku granicu, gdje nas dočekuju carinici strogog izgleda koji nam uzimaju pasoše (nije nam bila potrebna viza za Oman, niti su nam tražili da im pokažemo papir sa vizom Emirata, iako sam ga ponio sa sobom za svaki slučaj). Pregledali su pasoše i vratili ih, ne udarivši nam ni pečat.


Odmah po prelasku granice, mogla se uočiti razlika u odnosu na Emirate u pogledu razvijenosti infrastrukture. Ono što se na prvi pogled moglo vidjeti upućivalo je na tešku ekonomsku situaciju.


Prvo i jedino naseljeno mjesto koje smo imali prilike vidjeti je takođe Dibba, ali ovaj put omanska. Inače, Oman i Emirati su se dugo vremena sporili oko ove teritorije i nije postojala precizna granica između dvije zemlje, ali su se 2003. godine uspjeli nekako usaglasiti.


Ubrzo smo stigli do luke, gdje su usidreni drijemali tradicionalni omanski brodovi. Skupina turista se ubrzo povećala, tako da su grupu na kraju činili uglavnom Njemci, Rusi i lokalna posada. 



Nebo je bilo oblačno, što me je začudilo budući da je u Abu Dhabiju stalno pržilo sunce. Brod se ubrzo otisnuo, a mi smo posjedali na ogromne jastuke poredane na pramcu broda. U prvi mah je bilo predivno, ali se ispostavilo da se brod pri malo većoj brzini toliko ljulja, da onima sa slabim želucem vožnja nije mogla biti uopšte prijatna. Meni je na momenat bilo loše, ali sam uspio naći udoban položaj i uživati u predjelima.


Obala Musandama se sastoji od velikog broja uskih zaljeva, koje često nazivaju fjordovima, poredeći ih sa onima u Norveškoj. Međutim, taj termin u ovom slučaju nije prikladan budući da ovakav reljef nije posljedica glacijacije, nego tektonskih sila. Zanimljivo je to da kada pogledate reljef vidite samo beskonačan sklad stijena i mora; vegetacije skoro da i nema. Tek poneko sparušeno drvce bez lišća ili lozica iskrsnu iz kamene goleti.


Nakon nekog vremena smo se usidrili, dobivši maske i peraje za ronjenje. Zaplivao sam prema stjenovitoj obali, usput razgledajući zanimljiva vodena stvorenja, od kojih sam neka kao što su džinovski morski ježevi, po prvi put vidio. Zabavljajući se neko vrijeme razlgledanjem šarenih ribica, poželio sam se vratiti po disaljku kako bih mogao više vremena provesti pod vodom jer mi ronjenje na dah nije jača strana. Gadilo mi se uzimati disaljku koju je neko prije mene već stavljao u usta, ali sam na kraju pregrmio i otišao po nju.


Budući da mi je bilo mrsko silaziti niz stepenice s perajama u vodu, skočio sam s broda, zaboravivši da treba da držim rukama masku koja mi je prilikom udarca u vodu spala s glave i nestala negdje u dubini. Na moju nesreću, vidio me je kormilar i odmah mi propisao sumanutu naknadu štete od 150 dirhama (što je oko 30 eura). Isprva sam se kanio raspravljati i dati mu maksimalno 50 dirhama, ali sam po nesreći imao samo novčanicu od 100 dirhama. Ne želeći sebi kvariti doživljaj, dao sam mu novčanicu od 100 dirhama i rekao da nemam više (iako sam imao još možda nekih 30-40 dirhama).  Nije bio baš presretan, ali za te pare sam mu mogao poslati i iz Evrope novu masku.




Uslijedio je ručak na brodu (piće smo imali cijelo vrijeme), a onda smo se ukrcali na motorni čamac koji je do tada bio privezan za glavni brod i napravili turu bliže obali. Sunce se ubrzo pomolilo, pa je voda poprimila intenzivnu zelenu boju. Nakon ture motornim čamcem, ponuđeno nam je da nas odvezu nakratko do jedne od plaža na obali. Samo nas se četvoro prijavilo, dok su ostali ostali na brodu. Moram priznati da su zaista pogriješili jer je ta plaža bila jako lijepa. Temperatura mora je bila mnogo prijatnija nego u Emiratima, pa sam najzad mogao uživati u kupanju. Usput sam našao i nekoliko zanimljivih školjki koje sam ponio kao suvenire iz Omana, jer ih tamo nisam imao gdje ni kupiti.





Vrijeme na plaži je na moju žalost brzo proletjelo, tako da smo ubrzo morali poći nazad. Pošto se brod i dalje ljuljao kao sumanut, ja sam na kraju bio jedini putnik koji je ostao na gornjoj etaži, koristeći samoću da upijam zrake sunca i miris morskog vazduha. 



U povratku sam uspio nabaviti i jednu omansku novčanicu (valuta im se zove rial) kao dodatni suvenir. Avantura u Oman je finansijski možda malo precijenjena, ali je svakako jedno novo i vrijedno iskustvo, tako da na kraju ipak ne žalim novac koji sam dao. 



Broj komentara: 7:

  1. Predivno <3 I zavidim :P Ovo je prvi put da čitam ovaj blog, ali definitivno ga nastavljam čitati jer obožavam putovanja, ali baš nisam imala prilike. Jednom...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti na komentaru. Rijetko šta me ispunjava kao putovanja i obožavam upoznavati nove države i njihova prirodna i kulturna bogatstva. Nadam se da ćeš imati u životu priliku da proputuješ. Radi putovanja se vrijedi odreći nekih drugih materijalnih stvari, jer zauzvrat mnogo dobijaš. :)

      Izbriši
  2. Meni je OMan tiha patnja već godinama. Drugi mi je na popisu mjesta koja želim posjetiti, odmah nakon Kazahstana. Zavidim ti i nadam se da ću ipak jednom i ja otići vidjeti ove ljepote.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni je žao što nisam bio u prilici da obiđem glavni grad ili neko veće naseljeno mjesto. Mada i ovo je bilo zanimljivo iskustvo.

      Izbriši
  3. Pretty post.I like your writing style and I really enjoyed while reading this post.

    OdgovoriIzbriši
  4. Tu mi je negde Oman u malom mozgu. S vremena na vreme. :) I dalje ne znam da li ima smisla otici na vise od nekog izleta...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja bih volio da sam bio u prilici da posjetim Muskat, ali nažalost nije bio u ponudi u vrijeme kad sam ja putovao. Što se tiče ovog izleta, ok je, ali definitivno nije u vrhu mjesta koja sam posjetio. Ipak, ne žalim, svako putničko iskustvo vrijedi datog novca.

      Izbriši

Pokreće Blogger.