petak, 8. kolovoza 2014.

Turističke atrakcije Bosne i Hercegovine (II dio)

Turistima iz okolnih zemalja su vjerovatno prve asocijacije na Bosnu i Hercegovinu dobra hrana, bosanska kafa, prijatni ljudi i orijentalni štih koji se zadržao i nakon odlaska Turaka s ovih prostora. Međutim, Bosna i Hercegovina u turističkom smislu ima da pruži mnogo više od navedenog. U prethodnom postu sam započeo sa opisivanjem nekih lokacija koje bi mogle biti zanimljive kako domaćim, tako i stranim turistima. Fokusirao sam se na pomalo zaboravljene, ali vrijedne lokalitete, koji plijene svojom ljepotom i sadržajem. Budući da ni ovim postom neću moći zaokružiti priču o Bosni i Hercegovini, možete očekivati u najmanju ruku i treći nastavak. Prije nego što krenem prema sjeveru, odlučio sam se osvrnuti na još pet izuzetno atraktivnih lokaliteta u južnim predjelima Bosne i Hercegovine. 




Pećina Vjetrenica



Vjetrenica je najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, te 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 6.700 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine su specifična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima. Osobito je privlačna pojava snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine, a 1981. prolašena geomorfološkim rezervatom prirode.



Vjetrenicu karakteriše iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno više od 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih više od 90 troglobionata (životinja potpuno prilagođenih na život u podzemlju), što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti. 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu. U fauni Vjeternice veliki je broj uskih endema, te 15 stenoendema. U Vjetrenici je do sada pronađen čitav niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima se izdvajaju cjelovit kostur leoparda, pronađen 1968. godine, te više djelimičnih nalaza ostataka životinja. Taj kostur, kao i još tri djelimična, izvađen je tokom istraživanja u septembru 2007. i nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Pećina je bila elektrificirana u dužini od 1.050 metara, staza s prekidima uređena do 1.730 metara, a otvorena je za turističke posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve devastirana. Urađen je i projekt moderne elektrifikacije niskonaponskom strujom, od čega je realizovano 300 m rasvjete. Od proljeća 2010. godine Vjetrenica je ponovo otvorena za turističke posjete. Program popularizacije obuhvatio je izradu web stranice, pokrenuti su kulturni susreti u Vjetrenici, štampana prigodna poštanska marka, te su u domaćoj produkciji urađena dva dokumentarna filma s četiri epizode. Više informacija o pećini i cijenama posjete turisti mogu dobiti na zvaničnoj web stranici.



Pješčane piramide


Pješčane piramide (ili zemljane piramide) su specijalni prirodni rezervat kod Miljevine. Nalaze se 9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu. Piramide su izgrađene od pjeskovite gline dejstvom erozije tako što je sa blokova čvršćih stijena odnošen sitniji materijal čineći različite oblike nalik piramidama. Dugim nizom godina su vjetrovi, kiše, snjegovi, jaki mrazevi i ljetne vrućine ispirali, sušili, otpuhivali, učvršćivali i u prirodnom obliku sačinili piramide, slične onima u Koloradu ili Đavoljoj varoši u Srbiji. Ovaj prirodni proces traje i danas. U širem okruženju, prema Miljevini, nalazi se zapušteni rudnik mrkog uglja, što govori o specifičnom geomorfološkom sadržaju ovog zemljišta. U takvim područjima, kažu stručnjaci, moguće su erozije tla, kao što je ablacija. Radi se o vrsti erozivnog prirodnog djelovanja, pri kojoj se „odlamaju” dijelovi ili polovine brda. To se upravo dogodilo na prostoru gdje se izbočinama dijele dva ogromna udola. Primjetno je da se u tom procesu veliki dio brda „odlomio” i napravio kraterski oblik uvale. U donjem dijelu se zemljana masa obrušila, tako da je ostao ogroman, stotinjak metara ogoljen prostor ispran kišom i snijegom, i godinama „čišćen” ljetnjim vrućinama i zimskim mrazevima. Pri tome su se na gornjim dijelovima piramida izdvojili impozantni zašiljeni vrhovi.
Putopisac Dragutin Deroko, koji je tridesetih godina prošlog vijeka prolazio kroz ove krajeve, ostavio je značajno pisano svjedočanstvo o „piramidama”, kao svojevrsnom prirodnom fenomenu. Ipak, ni istoričari ni naučnici ne nude odgovor na pitanje kada su fočanske piramide nastale. Čini se da su zemljane piramide sredinom prošloga vijeka bile čuvenije, jer su se na ovom lokalitetu snimali dijelovi filmova „Kapetan Leši” i „Vinetu”. Posljednjih godina, na žalost, i broj posjetilaca je sve manji, a ovaj fenomen ne nalazi se ni u jednom važnijem turističkom prospektu.



Nacionalni park Sutjeska i prašuma Perućica


Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u Bosni i Hercegovini. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, dijelove planina Maglić (2386 m- najviši vrh u BiH), Volujaka, Vučeva i Zelengore. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara).



NP Sutjeska je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Cijelo područje Parka odlikuje izuzetna ljepota i raznolikost oblika pejzaža - od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, planinskih pašnjaka do visokih planinskih masiva. Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera „gorskih očiju“, a ono što također karakteriše ovo područje su duboki kanjoni Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice, bistrih planinskih rijeka bogatih potočnom pastrmkom. Veoma je dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske.




Sigurno najvrijedniji biser u nizu prirodnog blaga nacionalnog parka Sutjeska je strogo zaštićeni rezervat Perućica, jedna od posljednjih sačuvanih prašuma Evrope. Pogled sa Vidikovca (Dragoš Sedlo) na Perućicu i vodopad Skakavac, koji se u srcu prašume stropoštava sa visine od preko 70 m, ispunjava čovjeka zadovoljstvom što je taj mali dio iskonske prirode, sa bogatim multifunkcionalnim biodiverzitetom, sačuvan za sadašnje i buduće generacije. 



Očuvanje i zaštita Perućice u izvornom stanju je jedan od glavnih zadataka Nacionalnog parka Sutjeska. U rezervatu je sve prepušteno prirodi. Rađanje, život, umiranje i ponovno rađanje, taj vječiti životni ciklus, odvija se bez intervencije čovjeka. Na ostacima prirodno umrlih stabala buja novi život. Perućica predstavlja, danas tako rijetku, prirodnu laboratoriju sa velikim značenjem za mnoge naučne discipline, za edukaciju, kao i za jednostavno uživanje u čistoj i nedirnutoj prirodi. Živi svijet Perućice izražen kroz vegetaciju je veoma raznovrstan i bogat. Perućica je zbog svog južnog položaja u Evropi   (submediteransko-mediteransko područje), bila za vrijeme ledenog doba veoma značajan refugijalni prostor koji je omogućio da se mnoge termofilne vrste evropskog sjevera i njenog središja sačuvaju na ovom području. Ledeno doba je zahvatilo područje Perućice pa su njeni vršni dijelovi bili prekriveni lednicima, o čemu svjedoče ostaci glacijalnih perioda (lednički cirkovi i korita, morene raznovrsnog karaktera, glacijalni obluci, i dr.). Niži dijelovi Perućice ostali su bar djelimično, bez ledničkog pokrivača, što je omogućilo razvijanje refugijalne flore i vegetacije.




U okviru ovog strogog prirodnog rezervata, zaštićena su, pored šumskih sastojina bukve, jele i smrče, još i sastojine subalpske bukve, čiste ili sa planinskim javorom; subalpske smrče, te vegetacija bora krivulja, ili tzv. klekovina bora i planinska travnjačka vegetacija. U Perućici, kao i u drugi dijelovima parka, nalazi se doista, pravo bogatstvo i raznovrsnost biljnog svijeta, te niz endemskih i rijetkih vrsta. O bogatstvu biljnog svijeta Perućice može da posvijedoči i to da je registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1000 vrsta zeljastog bilja. Istraživanja zastupljenosti vrsta mahovina i lišajeva tek su započela. Stoga su ovi predjeli već dugo pravi magnet za naučnike i istraživače iz raznih naučno-istraživačkih disciplina.

Prolazak kroz Perućicu je dozvoljen samo uz prethodnu najavu i pratnju vodiča iz Nacionalnog parka Sutjeska. Kao zanimljiv detalj u okviru posjete Nacionalnom parku Sutjeska, preporučuje se i posjeta spomeniku i kosturnici palim partizanskim borcima u Bici na Sutjesci, koji se nalazi u okviru kompleksa Dolina heroja na Tjentištu. Za više informacija o Nacionalnom parku Sutjeska i mogućnostima organizovanja izleta u Perućicu možete posjetiti njihovu web stranicu.



Trebinje



Trebinje je grad na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine. Smješten je na rijeci Trebišnjici i dugo vremena se ubrajao među najljepše gradove u Bosni i Hercegovini. Trebinje se nalazi na tromeđi sa Hrvatskom i Crnom Gorom. Grad je od mora udaljen 15 minuta vožnje automobilom. Trebinje ima u blizini dva jezera: Trebinjsko i Bilećko jezero, koja imaju ogromne potencijale i u turističkom i privrednom smislu. Grad je prelijep sa očuvanim starim gradom i palatama mediteranskog tipa koje zrače izuzetnom ljepotom. U blizini je i poznata bašta hotela Platanikoji je i poznat po stablima platana. U samom gradu i okolini nalazi se više od 15 pravoslavnih crkava, te dvije katoličke crkve, dok su sve gradske džamije srušene tokom proteklog rata 1992., od kojh su neke obnovljene ili se obnavljaju. Trebinje je poznato i po nekoliko manastira, od kojih su najznačajniji Hercegovačka Gračanica, Tvrdoš, Zavala i drugi. Od kulturno-istorijskih spomenika važno je istaći Arslanagića most iz 16. vijeka, Saborni hram Svetog Preobraženja i Katoličku katedralu rođenja Blažene Djevice Marije sa kraja 19. vijeka, Osman-pašinu džamiju, rimski most Vučija i brojne druge spomenike.  


Neum


Grad Neum sa oko 24 km jadranske obale pripada regiji Južni Jadran i nalazi se u trouglu regionalnih turističkih središta Makarska-Mostar-Dubrovnik. Klima je mediteranska i Neum ima najveći broj sunčanih dana u godini u Bosni i Hercegovini, 240. Zahvaljujući poluostrvima Pelješac i Klek koji štite zaljev oko bosanskohercegovačkog primorskog grada Neum, more je veoma mirno i čisto. Grad Neum takođe posjeduje brojne hotelske kapacitete i privatni smještaj, a sve cijene su puno niže nego u susjednim zemljama. Grad je usmjeren na turizam i raspolaže sa preko 7.000 ležajeva. Najpoznatiji hoteli su "Sunce", "Stella", "Neum" i "Zenit" i otvoreni su tokom cijele godine. Pored hotelskih sadržaja, gostima se nude i izletnička putovanja autobusom i brodom u susjedna turistička mjesta (Mostar, Međugorje, Hutovo Blato i Dubrovnik) s obzirom da je Neum smješten u neposrednoj blizini ovih gradova. Za goste koji žele aktivan odmor, Neum nudi sportske terene za fudbal, odbojku ili košarku, a od vodenih sportova na raspolaganju su skijanje, surfanje, vožnje skuterima i gliserima. Manifestacija "Neumsko ljeto", koja traje tokom cijele turističke sezone, nudi turistima ponudu brojnih kulturnih i zabavnih događaja (folklorne večeri, posjete muzeju i galeriji, književne večeri, etno fest, itd.). Pored kupanja i sunčanja zbog povoljnih klimatskih uslova, gosti dolaze radi čistog zraka i šetnje.



Nema komentara:

Objavi komentar