Ronjenje u Crvenom moru

Putovanje u Egipat mi je oduvijek bilo na spisku životnih želja, prvenstveno zbog piramida. Kada sam napokon bio u mogućnosti da ga i realizujem, počeo sam se intenzivnije interesovati za mogućnosti koje ova nevjerovatna država pruža. Nažalost, sve ono što se nudi i što treba da se posjeti nije moguće vidjeti unutar jednog desetodnevnog aranžmana. Budući da sam kao stacionar odabrao Hurgadu, odmah sam krenuo u istraživanje dodatnih sadržaja koje je moguće posjetiti sa ove lokacije. Htio sam stvoriti zaokružen odmor koji će mi omogućiti uživanje u predivnom Crvenom moru, ali s druge strane sam želio da mi se boravak u Egiptu ne svede na izležavanje na plaži. Razmotrivši ono što agencija nudi, krajnji odabir izleta je pao na posjetu piramidama, Luksoru (o kome sam već pisao) i ronjenje oko koralnog grebena. Što se tiče ronjenja, postoje dvije varijante i ja sam bio u dilemi za koju da se odlučim. Prva je snorkling, odnosno površinsko ronjenje sa maskama i disaljkama oko koralnog grebena uz posjetu čuvenom rajskom ostrvu (zovu ga još i Giftfun island). Druga opcija je ronjenje uz boce sa kiseonikom na dubini od oko 6 do 10 metara. Ova druga opcija mi se činila privlačnijom, ali pošto nisam htio da propustim rajsko ostrvo, odlučio sam se na kraju uplatiti oba izleta. Budući da se na veći broj izleta dobijao popust, jedan izlet mi je praktički došao kao gratis. U svakom slučaju, nisam se pokajao.




Ronjenje sa bocama je bilo prvo na rasporedu izleta. Rečeno nam je da čekamo u holu hotela i da će po nas doći kombi. Nakon kraćeg čekanja, stigao je vozač, a u kombiju je osim nas dvoje bila i jedna starija žena, dosta krhke građe. Bilo nam je teško zamisliti da je i ona pošla na ronjenje. Stigli smo do parkirališta jednog od hotela, gdje su vozač i žena izašli, a mi smo slijedili njihov primjer. Žena se uputila ka stazi pored hotela i po njenoj sigurnosti se dalo naslutiti da nije prvi put na ovom mjestu. Prateći je, stigli smo do luke gdje nas je čekala ekipa od nekih dvadesetak turista i par vodiča. Ubrzo smo shvatili da smo na pravom mjestu. Prije ulaska na brod, podijelili su nam formulare i rekli da čekiramo sve nabrojene opcije i da se potpišemo na predviđenom mjestu. Suština formulara je u tome da potvrdite da ste zdravi kako bi se oni ogradili u slučaju da vam se bilo šta dogodi. Kad pročitate sve ponuđene katastrofe koje vas mogu snaći na tren vas uhvati trema, ali u takvom ambijentu brzo potisnete sve loše misli. Pokupili su obrasce, a potom smo se polako ukrcali na brod. Ekipa se sastojala od turista iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i moram priznati da nikada nisam vidio tako simpatičnu grupu.


Neko smo vrijeme plovili prelijepim tirkiznim morem, a zatim je uslijedila kratka obuka. Glavni ronilac je bio Rus od neka dva metra, a obraćao nam se na engleskom. Skoro niko od turista nije imao ranija iskustva sa ronjenjem, ali su uputstva za ponašanje pod vodom jednostavna. Objasnili su nam korak po korak kako se treba ponašati dok ronite, a ključ je da zapamtite nekoliko simbola za komuniciranje pod vodom. Npr., ako je sve u redu, spojićete jagodice palca i kažiprsta i oblikovati slovo O, ili recimo ako želite napolje podići ćete palac prema gore. Pokazaće vam i kako da regulišete pritisak u ušima i šta da radite ako vam voda uđe u masku za ronjenje. Nema velike mudrosti. Kada smo najzad stigli do prvog koralnog grebena, počeli smo polako da se pripremamo. Bilo je predviđeno da sa svakim roniocem ide po dvoje turista, kako bi ih mogao držati pod kontrolom. Prvi ronilac je bio gorespomenuti Rus, a drugi ni manje, ni više nego ona sitna starija ženica koja je stigla s nama kombijem. Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan prema činjenici da mi ona bude mentor pri prvom zaronu. Prvi par turista je ubrzo zaronio, a mi smo s nestrpljenjem gledali površinu vode iščekujući njihov povratak. Nakon 15-ak minuta su izronili i podijelili s nama svoje oduševljenje. Tada smo konačno svi odahnuli i s uzbuđenjem stali iščekivati svoj red.


 Kada je stigao red na mene, obukao sam odijelo, stavio masku i peraje, a zatim su mi zakačili oko struka tegove (bez kojih biste vjerovatno teško potonuli) i bocu s kiseonikom. Hodanje sa svom tom opremom je bilo krajnje teško i nespretno. Stali smo na stražnji rub donje etaže broda i skočili u more, gdje nas je čekao ronilac. Očekivali biste da ćete odmah potonuti, ali nije tako. Ronilac nas je držao za potiljak i postepeno potapao u vodu. Kako smo se spuštali, pritisak u ušima se počeo pojačavati, tako da smo ga se riješili prema uputstvima koja su nam dali ranije. Možete ga otkloniti tako što ćete začepiti prstima nos i onda ga "ispuhati" dok ne pukne u ušima, a nekome je pomagalo i gutanje. Moram priznati da mi je disanje pomoću boce sa kiseonikom isprva bilo jako neobično, pogotovo zato što sam navikao da udišem kroz nos, a ne na usta. Kad smo se spustili na dovoljnu dubinu ukazao se koralni greben i mnoštvo najrazličitijih riba. Ne postoje riječi kojima se taj doživljaj može opisati. Budući da smo svi bili amateri, nošenje foto aparata nije bilo preporučeno jer bi bilo teško u isto vrijeme koordinirati pokrete i disanje ispod vode i fotografisati. Međutim, imali su svog fotografa koji vas je slikao i od koga ste mogli kupiti cd sa fotografijama. Fotografije na blogu su upravo njegovo djelo. Ronilac vas cijelo vrijeme drži za bocu tako da ste pod kontrolom.


Moj prvi zaron je brzo protekao, dijelom zbog doživljaja koji vas tjera da zaboravite na vrijeme, a dijelom mojom krivicom jer sam kao torpedo otplivao oko grebena. Kada smo izašli van, ronilac nam je u šali obećao dati medalju za najbrže plivače jer smo od svih ronili najbrže, pa smo najbrže i obišli krug. Posavjetovao nas je da prilikom drugog zarona budemo opušteniji. Brod je nastavio prema drugom koralnom grebenu, a mi smo za to vrijeme imali ručak na brodu koji je, skupa sa neograničenim pićem, bio uračunat u cijenu. Drugi zaron je protekao dosta opuštenije, jer smo znali šta nas čeka. Doduše, ja sam imao problem sa pritiskom u ušima, koji u početku nije nikako htio da popusti, pa me je zbog bola počela pomalo hvatati panika. Na sreću, uspio sam nekako da ga se riješim, pa sam mogao uživati na miru. Ovaj put je bilo još ljepše, budući da nisam plivao brzo, pa sam mogao da uočim više detalja i da bolje upijam atmosferu podvodnog svijeta. Posebno me je oduševila narandžasta klaun riba, nama poznata iz crtanog filma "Potraga za Nemom".


Po završetku drugog zarona, vratili smo se na brod i krenuli nazad prema luci. Pored fantastičnog iskustva pod vodom, poseban ugođaj je sjediti na brodu dok sunce polako zalazi, dajući nebu narandžastu boju. Ronjenje s bocama je iskustvo koje ću pamtiti cijeli život i uspomena koja nema cijenu. Ukoliko idete u Egipat, nemojte ga nipošto propustiti.




No comments:

Powered by Blogger.