Luksor, najveći svjetski muzej pod otvorenim nebom

Luksor je egipatski grad koji se razvio na desnoj obali Nila, na mjestu nekadašnje drevne Tebe. Savremeni grad je smješten između staroegipatskih hramova u Karnaku i Luksoru, dok se sa druge strane Nila nadovezuju tebanske nekropole. Zahvaljujući brojnim ostacima staroegipatskog carstva, grad je dobio naziv "najveći svjetski muzej na otvorenom". Na hiljade turista svake godine posjeti Luksor, što predstavlja značajan izvor prihoda za ovaj grad. Luksor je udaljen od najpopularnijeg egipatskog ljetovališta Hurgade oko 209 km, odnosno 4 do 5 sati vožnje. U nastavku posta ću podijeliti s vama moje utiske iz ovog fantastičnog grada.



Dolina kraljeva

Izlet je bio organizovan preko agencije s kojom sam ljetovao u Egiptu, a polazak iz Hurgade za Luksor zakazan u 4 h ujutro. Vozili smo se nekoliko sati u pretjerano klimatizovanom autobusu kroz monoton, stjetnovit krajolik, uz jednu kraću pauzu za predah. U nastavku puta smo stigli na prvi lokalitet predviđen programom, a to je čuvena Dolina kraljeva, smještena između visokih, stjenovitih grebena. Na prvi pogled sve je djelovalo kao ogroman kamenolom namijenjen okorjelim robijašima. Po izlasku iz autobusa doživio sam temperaturni šok, budući da je temperatura porasla sa 16 na 50 stepeni. Iz vlastitog iskustva savjetujem da ne polazite na ovaj izlet bez kačketa, sunčanih naočara i vode. Iako jutro, temperatura u avgustu je bila nepodnošljiva. Čim smo zakoračili izvan autobusa, dočekali su nas nametljivi prodavci, koji putniku unose dodatnu nervozu kao da paklena vrućina nije dovoljna. Prošli smo kroz malu natkrivenu pijacu sa štandovima na kojima možete kupiti piće i suvenire i ušli u prostoriju gdje se kupuju karte. Procedura je išla brzo, tako da smo se ubrzo našli s druge strane, gdje nas je čekalo još dosadnih prodavaca i mali vozić koji prevozi turiste do grobnica. 


Inače, u Dolini se nalaze 63 grobnice i odaje, od kojih su sve osim jedne opljačkane još veoma davno. Jedina sačuvana grobnica bila je ona faraona Tutankhamona, zahvaljujući svom specifičnom položaju zbog kojeg niko nije posumnjao da bi se tu moglo nešto nalaziti. 1922. godine engleski egiptolog Howard Carter je nakon mukotrpne potrage uspio otkriti grobnicu, čiji se ulaz nalazio nasuprot sjevernog ulaza u grobnicu Ramzesa VI. Pronalazak Tutankhamonove grobnice smatrao se za otkriće vijeka, zahvaljujući neprocjenjivim bogatstvima koja su tamo pronađena, uključujući  4 škrinje, položene jedna unutar druge. Unutar zadnje se nalazio kameni sarkofag s 3 antropoidna sarkofaga, takođe položena jedan unutar drugog. Posljednji je bio od čistog zlata, a unutar njega se nalazila faraonova mumija koja je na sebi nosila čuvenu zlatnu masku. Sve je to bilo u kovčegu od čistog zlata koji je sam imao preko 110 kg. Ukupan sadržaj ležao je u još dva veća drvena kovčega koji su i sami bili obloženi zlatom i briljantima. Konačno, predivan sarkofag od crvenog kvarca služio je za smještaj toga svega. Svo blago iz Tutankhamonove grobnice danas se čuva u Nacionalnom muzeju u Kairu. Sama mumija je još uvijek u Dolini kraljeva, a grobnica nije otvorena za posjete. Budući da je Tutankhamon bio manje poznat faraon, pretpostavlja se da su druge grobnice sadržale mnogo veća bogatstva.



Ulaznica koju smo kupili na ulazu u Dolinu, uključivala je posjetu trima grobnicama. Kako bi se zaštitile od propadanja, pojedine grobnice se periodično zatvaraju za posjete, a umjesto njih se otvaraju neke druge. Za vrijeme moje posjete, bio je predviđen obilazak grobnica Ramzesa I, IV i IX. Fotografisanje unutar grobnica je najstrožije zabranjeno, tako da sam morao posuditi gornje dvije fotografije sa Interneta kako bih vam dočarao ambijent. Na ulazu u svaku grobnicu stojao je čuvar koji nam je probušio kartu, dok se unutra nalazio još jedan sa zadatkom da nadgleda turiste. Do svake grobnice smo se spuštali niz drvenu skelu, a ono što nas je dočekalo unutra bilo je krajnje zadivljujuće. Iako je sav sadržaj grobnica opljačkan, fascinantno oslikani zidovi još uvijek plijene svojom ljepotom. Naprosto nisam mogao da povjerujem da su boje i crteži svježi i postojani čak i nakon toliko hiljada godina. Grobnica Ramzesa I je skromne veličine, ali zato preostale dvije ostavljaju bez daha. Ovo je zaista jedinstveno iskustvo koje svaki ljubitelj putovanja i kulture treba doživjeti barem jedanput u životu.

Hram kraljice Hatšepsut

Nakon obilaska grobnica u Dolini kraljeva, nastavili smo put do posmrtnog hrama egipatske kraljice Hatšepsut, koji se nalazi s druge strane Doline. Budući da je ženama bilo zabranjeno ukopavanje u Dolini kraljeva, ona je sebi dala sagraditi hram s druge strane litice. Bio  je tunelom povezan sa Dolinom kraljeva, ali je prolaz kasnije urušen. Ovaj hram je monumentalan kao i ostali hramovi Starog kraljevstva, ali ne ponavlja njihove oblike i arhitekturu. Hatšepsut spada u red najpoznatijih egipatskih kraljica i jedna je od rijetkih žena koja je imala ovlasti faraona. Dugo je uzurpirala prijestolje svom posinku Tutmozisu III, zbog čega se vjeruje da je on nakon njene smrti uklonio sve tragove njene vladavine. Oblačila se kao faraon i nosila lažnu bradu kako bi što više podsjećala na muškarca. 



Memnonovi kolosi

Pretposljednja stanica na našem putu do Luksora bili su Memnonovi kolosi. Riječ je o dvije ogromne statue faraona Amenhotepa III  iz XIV vijeka p.n.e. Obje statue su prilično oštećene, pri čemu nisu prepoznatljivi detalji iznad pojasa. Zapadna statua je u jednom komadu, dok istočna ima veliku pukotinu u donjem dijelu. Namjena kolosa je bila da stražare na ulazu u posmrtni hram faraona, od koga je danas preostalo jako malo. Stalne godišnje poplave Nila oslabile su temelje hrama, a kasniji vladari iskoristili građevinski materijal za nove poduhvate. Kolosi su dobili ime po Memnonu, heroju iz Trojanskog rata koji je iz Afrike došao u Malu Aziju kako bi pomogao braniocima. Ime Memnon znači "gospodar zore" što se odnosi na zvuk koji je dopirao iz jedne od statua. Naime, veliki zemljotres je 27. godine p.n.e. srušio gornji dio istočnog kolosa i napravio pukotinu u donjem dijelu. Pukotina je u zoru proizvodila specifičan zvuk, a legenda se ubrzo proširila antičkim svijetom. Vjerovalo se da kolosi imaju nešto božansko u sebi. 199. godine, rimski car Septimije Sever je naredio popravku kolosa kako bi zadobio naklonost bogova, nakon čega se zvuk više nije čuo. Danas, naučnici smatraju da je zvuk bio posljedica promjene temperature ujutro i isparavanja rose iz porozne stijene.



Karnak

Nakon što smo završili s obilaskom kolosa, nastavili smo put kroz puste predjele Egipta. U daljini su se nazirale plodne zelene površine, čime se dalo naslutiti da smo blizu Nila. Ubrzo smo mogli vidjeti palme, bugenvilije i površine zasađene stablima banana. Po dolasku u Luksor otišli smo u restoran smješten uz samu obalu Nila, gdje smo imali organizovan ručak. Potom smo se ukrcali u šarmantnu barku koja nas je prevezla na drugu obalu. Još jedna od legendi kaže da će se onaj ko provuče obje ruke kroz Nil vratiti ponovo u Egipat. Nisam odolio a da to ne uradim, iako me je pomalo bilo strah da se neće pojaviti kakav zalutali krokodil. 



Na desnoj obali Nila nas je dočekao ogroman kompleks hramova poznat pod imenom Karnak. Brojni egipatski vladari su dali doprinos izgradnji Karnaka, tako da je on građen od XI dinastije (prije 2123. godine p.n.e) pa do dinastije Ptolomejevića (od 4 do 1 vijeka p.n.e.). Amonov hram je najveći u okviru kompleksa i pokriva površinu od 140 kvadratnih metara. Najimpresivniji dijelovi hrama su aleja sfingi duga 400 i široka 20 metara, velika hipostilna dvorana i obelisk visine 29 metara. Od 1979. godine hram se nalazi na popisu UNESCO-ve svjetske baštine kao dio Tebe i tebanskih nekropola.



Po završetku obilaska hrama, uputili smo se nazad ka Hurgadi. Prije samog oproštaja sa Luksorom posjetili smo još i lokalnu prodavnicu ručno rađenih slika na papirusu, gdje smo imali priliku vidjeti kako izgleda svježa biljka papirus, te su nam objasnili postupak njene prerade u gotovo platno za slikanje. Time smo zaokružili ovu iscrpljujuću, ali vrijednu posjetu bezvremenskim znamenitostima u srcu Egipta.

Preuzimanje tekstova i slika sa bloga je zabranjeno bez dozvole autora.

Broj komentara: 5:

  1. Great photos. Those seated Pharaoh statues are HUGE

    OdgovoriIzbriši
  2. Predivan putopis. Slike su ti super a ovo je jedno od onih putovanja koje zauvijek zapamtiš. Mogu mislit kako su ovi krajolici i statue super u svjetlu zalaska sunca.

    Mersad
    Mersad Donko Photography

    OdgovoriIzbriši
  3. What a wonderful place to visit with all that history

    OdgovoriIzbriši
  4. We were there last year - this post brings back wonderful memories.

    OdgovoriIzbriši
  5. It is indeed a special place to visit - I had forgotten how big it is, great photos!
    Wren x

    OdgovoriIzbriši

Pokreće Blogger.