Putopis o avanturama iz Tunisa

Glavni grad: Tunis
Službeni jezik: arapski (ali čest je i francuski)
Valuta: tuniški dinar

Ideja za posjetu Tunisu rodila se sasvim iznenada i neplanirano. Budući da je odziv studenata za apsolventsku ekskurziju bio izuzetno nizak, što je dovelo u pitanje njenu realizaciju, društvo i ja smo odlučili uzeti stvari u svoje ruke i samostalno organizovati putovanje. Nismo bili pretjerano zainteresovani da ponavljamo tipičnu turu Italija-Francuska-Španija, pa je neko kroz šalu predložio da bismo mogli ići u Tunis, a ostali jednoglasno prihvatili ideju. Ovo putovanje je po mnogo čemu bilo posebno budući da u to vrijeme niko od nas nije bio iskusan putnik, nismo nikada ranije letjeli avionom i nismo bili u Africi. Aranžman smo rezervisali još u aprilu po first minute ponudi, što nam je omogućilo pristojnu uštedu budući da je termin bio krajem jula.



S uzbuđenjem smo dočekali dan polaska i sama posjeta beogradskom aerodromu je predstavljala svojevrstan spektakl. Kompletna procedura preuzimanja vaučera i čekiranja na aerodromu nam je bila novost, a Duty free shop kao Disneyland. S nestrpljenjem smo dočekali ukrcavanje na avion i polijetanje. Nikada mi neće biti jasno zašto se ljudi plaše letenja avionom, jer sam ja bio oduševljen, naročito polijetanjem i slijetanjem. Generalno, nisam ljubitelj visine, ali za vrijeme vožnje avionom nikada nisam osjetio bilo kakvu vrstu nelagode. Let od Beograda do Tunisa je trajao nešto duže od dva sata. Odmah po izlasku iz aviona smo osjetili vrelinu pustinje, iako je napolju uveliko bio mrak. Kada nakon života u Evropi po prvi put dotaknete afričko tlo, obuzme vas izuzetno neobičan osjećaj novog, nepoznatog i pomalo prijetećeg ambijenta. 

Nakon prolaska kroz pasošku kontrolu, dočekali su nas predstavnici agencije koji su nam ponudili da zamijenimo hotel koji smo rezervisali za bolji. Već sam spomenuo da u to vrijeme nisam imao mnogo iskustva sa putovanjima, ali svakako nisam navikao da mi se tek tako nudi nešto bolje od onoga što mi je namijenjeno. Ipak, nakon kraćeg premišljanja smo odlučili okušati sreću i pristali smo na promjenu hotela. Umjesto prvobitnog hotela Sandra Club završili smo u Dar El Olf hotelu u Yasmine Hammametu. Budući da je vrijeme večere već odavno bilo prošlo, dočekani smo nekom vrstom alternativnog obroka čijeg se sadržaja više i ne sjećam. 

Potom su nas uputili u sobe, kako bismo se konačno smjestili i raskomotili. Soba koju smo dobili bila je pristojna. Na prvi pogled je djelovala uredno i čisto, a opšti dojam je pomalo kvario oguljeni lak sa tamnog namještaja. Moram priznati da se prvi utisak prilikom svake moje posjete Africi može opisati rečenicom "Bože, gdje sam ja ovo došao". Vjerujem da takvom utisku ponajviše doprinosi činjenica da uvijek stignem tamo u noći, kada sve izgleda pomalo zastrašujuće. No, s prvim svitanjem se promijenilo i moje viđenje Tunisa.



Yasmine Hammamet


Yasmine Hammamet je ljetovalište za one koji ne žele mnogo da se gnjave sa lokalnim stanovništvom. Budući da smo imali određene spoznaje o njihovoj navalentnosti, odlučili smo ne mučiti sebe i odabrati ovo mjesto. Takođe nam je rečeno da je dosta čistije u odnosu na druga odmarališta, ali obzirom da nisam imao priliku da izvršim poređenje, ne mogu niti potvrditi niti demantovati taj navod. Mada, s obzirom da se ovo ljetovalište sastoji uglavnom od hotela i pješačke zone, sve je bilo sređeno i čisto. Hotel Dar El Olf ima svoju plažu, ali je ona udaljena oko 100 metara od samog hotela, što zapravo ne predstavlja nikakav problem. Plaža nije velika, ali je lijepa, pješčana i spojena je sa plažama drugih hotela. 

More je uglavnom čisto, ali bilo je dana kada su talasi nanosili dosta morske trave. Hotel ima i pristojan vanjski bazen, kao i unutrašnji bazen, koji doduše više liči na fontanu. Usluga je All inclusive, a većina gostiju su uglavnom Francuzi. U to vrijeme hotel još uvijek nije bio u ponudi naših agencija, ali posljednjih godina ga nude. Ono što je veoma važno znati da kategorizacija hotela u Africi i Evropi nije ista. Recimo u evropskom hotelu sa 4* ćete dobiti dosta više nego u afričkom. 

Voda iz slavine nije za piće, ali smo u hotelu dobili flaširanu vodu. Hrana nije bila po mom ukusu, naročito zbog hroničnog nedostatka kvalitetnog mesa. Omiljeni začin im je vlasac i stavljaju ga u skoro sve, što mi je dodatno kvarilo ukus hrane. Kolači su bili uvijek isti, samo u drugom obliku. Pošto nam đavo nije dao mira, obišli smo i hotel Sandra Club i nakon "snimanja situacije" došli do zaključka da je zamjena hotela ipak bila dobar potez. Hotel Dar El Olf je imao veći bazen, hotelska zgrada je djelovala otmjenije, a plaža je bila bliže hotelu. Najtoplije hvala agenciji.



Yasmine Hammamet je inače tipično turističko naselje i nema neke atrakcije, niti kulturne spomenike. Na plaži imate mogućnost da platite za različite sportove na vodi, a česti prolaznici su i različiti trgovci koji najčešće prodaju voće, jasmin, marame i cigarete. Meni je bilo interesantno probati plod kaktusa. Jede se tako što kompletan oguljen plod stavite u usta i onda ga polako topite i žvaćete. Dopao mi se ukus, iako nije preporučeno da se jede u većim količinama zbog laksativnog dejstva (lično se uvjerio). Takođe bih preporučio da isprobate padobran koji se zakači za motorni čamac. Možda se čini strašnim i opasnim, ali jedanput kada se nađete u vazduhu i ukaže vam se predivan pogled na komplekse hotela, nepreglednu plažu, pa čak i meduze u vodi, zaboravite svaki strah. Moram priznati da sam očekivao da je mnogo strašnije nego što zapravo jeste. 

Centar noćnog života je u tzv. Medini, zidinama opasanom području sa velikim brojem različitih prodavnica, kafića i restorana. Pomalo je izluđujuće prolaziti pokraj bezbrojnih prodavaca koji vas dozivaju u pokušaju da vas namame u svoju prodavnicu. Često dok prolazite izvikuju imena različitih država u nastojanju da pogode odakle ste. Mom karakteru ne prija njihova navalentnost i obavezno cjenkanje, tako da sam ih veći dio vremena ignorisao, što im nije bilo ni najmanje drago. 

S obzirom da smo u hotelu imali sva tri obroka, nismo imali potrebu da jedemo mimo toga, ali smo jedno veče odlučili posjetiti restoran na brodu. Naručili smo tiramisu i koktel čijeg se imena više ne sjećam. Predugo smo čekali na narudžbu, a koktel je u sebi sadržao neku rakiju od smokve, tako da je ukus bio očajan. Inače, alkohol se tamo ne može kupiti u prodavnicama, pa se i ovo što smo pili može smatrati čudom. Sad kad razmislim, ne znam ni zašto smo naručili skupa kolač i alkohol. Cijene hrane i pića u trgovinama su slične kao kod nas, iako je ponuda dosta slabija. Preporučujem da obratite pažnju na rokove trajanja.


Sidi Bou Said


U želji da vidimo i nešto više od Tunisa, uplatili smo izlet u prijestonicu. Prva stanica nam je bilo naselje Sidi Bou Said, predgrađe Tunisa poznato po svojoj plavo-bijeloj arhitekturi. Ja ga od milja zovem tuniški Santorini. Grad je sam po sebi turistička atrakcija, a prepoznatljivi kolorit dobio je 1920-ih zahvaljujući francuskom slikaru i muzikologu Rodolphu d'Erlangeru. Slobodno vrijeme smo iskoristili za šetnju šarmantnim ulicama, na kojima su brojni trgovci postavili štandove sa raznovrsnim suvenirima. Među ružičastim bugenvilijama i palmama sam spazio i jedan ogroman grm (ili kako bih ga već nazvao) kaktusa sa prijetećim bodljama. Pošto mi đavo opet nije dao mira, odlučio sam oprezno dotaći bodlje kako bih se uvjerio u njihovu oštrinu. Oprezno sam spustio prst na kaktus i kao nagradu dobio bezbroj oku jedva vidljivih bodljica zabodenih u kažiprst. Osjećaj je bio krajnje neprijatan i bolan, a svaki pokušaj vađenja sitnih bodljica rezultirao je njihovim zabadanjem u druge prste. Tada sam naučio dvije važne lekcije - ne diraj ništa nepoznato i obavezno nosi pincetu jer nikad ne znaš za šta ti može zatrebati.








 Nacionalni muzej i ruševine drevne Kartage


Kada sam napokon povadio bodlje kaktusa iz prstiju, bilo je vrijeme da krenemo dalje. Uputili smo se ka ruševinama drevne Kartage, ali je prema programu izleta prvo slijedila posjeta Nacionalnom muzeju Kartage. Usput smo vidjeli dobro očuvane ostatke antičkih vodovoda


Stigli smo pred velelijepnu bijelu građevinu u čijem smo dvorištu već mogli vidjeti neke od eksponata. Neki od najznačajnijih arheoloških pronalazaka smještenih u muzeju su rezbarije od mramora i krečnjaka koje prikazuju životinje, biljke, a ima čak i skulptura ljudskih likova. Posebno su značajni mramorni sarkofazi sveštenika koji datiraju iz 3. vijeka p.n.e., pronađeni u nekropolama drevne Kartage. Muzej takođe ima i vrijednu zbirku maski i nakita od lijevanog stakla, rimske mozaike uključujući i čuvenu "Damu iz Kartage" i ogromnu zbirku rimskih amfora. Pored eksponata iz punskog i rimskog perioda, u muzeju se nalaze i eksponati iz bizantskog perioda, uglavnom mozaici.





Nakon obilaska muzeja, nastavili smo putovanje prema ruševinama drevne Kartage. Ruševine se nalaze na istočnoj obali Tuniškog jezera, prekoputa grada Tunisa. Kartaga je bila veliki, bogat grad i središte moći Mediterana. Suparništvo sa Sirakuzom, Numidijom i Rimom rezultiralo je sa nekoliko ratova praćenih invazijama jednih na druge. Hanibalova invazija na Italiju rezultirala je pobjedom Kartage u bici kod Kane što je dovelo u pitanje nastavak rimske vladavine nad Italijom. Međutim, Kartaga je izašla slabija iz sukoba nakon Hanibalovog poraza u bici kod Zame 202. godine p.n.e. Nakon III punskog rata, grad biva uništen od strane Rimljana 146. godine p.n.e. Grad je spaljen do temelja, preživjeli su prodati u roblje, a zemlja preorana i posuta solju kako više ništa ne bi moglo rasti na njoj. Sudeći po crvenim hibiskusima koje sam vidio, nisu sasvim dobro obavili posao. Ipak, nedugo zatim Rimljani su odlučili podići vlastiti grad na ovom mjestu. Rimska Kartaga je postala drugi po veličini grad u Zapadnom Rimskom Carstvu i centar hrišćanstva u afričkom području. Konačno uništenje Kartage dogodilo se u 7. vijeku pod invazijom Arapa, nakon čega se na postojećim ruševinama nikada više nije uzdigao novi grad.




Tunis - glavni grad


Nastavljajući put od Kartage ka centru modernog Tunisa, prolazimo kroz otmjeno naselje u kojem su smještene ambasade brojih država. Grad leži na zapadnoj obali plitke lagune El Bahira (poznate i kao jezero Tunis). Sastoji se od starog arapskog i modernog evropskog dijela. Medina Tunis (arapski dio) sa islamskim univerzitetom, brojnim džamijama i drugim zgradama se nalazi na listi UNESCO-ve kulturne baštine još od 1979. godine. Najstarija džamija u državi (Džamija Zajtuna) koja je osnovana 698. godine i izgrađena do 732. godine nalazi se upravo u Medini. U centru grada se nalazi široka avenija Habiba Bourguibe sa drvoredima, po čijem se izgledu dalo naslutiti da je Tunis nekada bio francuska kolonija. Aveniju krasi visoki toranj sa satom, poznat kao tuniški "Big Ben", kao i katolička crkva zanimljivog izgleda.





Na kraju moderne avenije nalazi se Medina sa brojnim trgovinama i štandovima načičkanim u uskim uličicama. Najedanput sve moderno nestaje i nalazite se u potpuno drugačijem ambijentu, okruženi šarenilom robe i trgovcima koji vam nude najrazličitije stvari. Napravili smo krug kroz pijacu, izgubivši se na trenutak u vrevi Medine, a zatim smo se pomalo umorni uputili nazad ka modernom dijelu grada gdje nas je čekao prevoz za Yasmine Hammamet. Tunis je zaista lijepa država i preporučujem da ga posjetite barem jedanput u životu.

Preuzimanje tekstova i slika sa bloga je zabranjeno bez dozvole autora

Broj komentara: 8:

  1. Hello, what a beautiful place, the colors and beach look lovely. Wonderful post and images. Have a happy day and new week ahead!

    OdgovoriIzbriši
  2. A wonderful photographic series of your journey. I particularly like the very colourful plates/bowls in on e of the shots.

    OdgovoriIzbriši
  3. Predivne slike i reportaža. Hvala što si podijelio na "Through My Lens"

    Mersad
    Mersad Donko Photography

    OdgovoriIzbriši
  4. Nice and very charming pictures. Love the colour blue in the pictures!
    Visiting from "Through My Lens", Hilde
    http://stapjesonderweg.blogspot.be/2015/09/white-city-in-alpujarra.html

    OdgovoriIzbriši
  5. Čitam ponovo tvoj članak. Zaista divne impresije iz Tunisa. Bitna su ta prva velika putovanja koja nas navuku da idemo dalje. Ljetovališta su super ali naravno da su pravi dragulji izvan njih. Super su ti i slike. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lijepa država, nažalost ovi događaji posljednjih godina me drže na distanci od tih krajeva, mada bih volio ponovo otići u Afriku i prisjetiti se svega tamo doživljenog.

      Izbriši

Pokreće Blogger.